SION

 

 

 

 

 

Albert G. Mackey , An encyclopedia of Freemasonry, Vol. II; Published by The Masonic History Company, Chicago, New York, London, 1921, pg. 797-798.

Malcolm C. Duncan, Duncan's Masonic Ritual And Monitor; Ezra A. Cook Publications, Inc, Chicago, 1968, pg. 127.

Cionizam je judejska ideologija mesijanskog pok-reta Cionista, judejskih Iluminata, a ime su dobili po riječi SION:

"Sa Siona zasja Bog, kruna ljepote." (Psalm 50,2)

"Tebi, Bože na Sionu, pripada hvalospjev; tebi neka se izvršuju zavjeti!" (Psalm 65,1)

"Velik je na Sionu Gospod, uzvišen iznad svih naroda.' (Psalm 99,2)

"Od Aroera na obali Arnona do gore Siona, to jest Hermona," (Ponovljeni zakon 4,48)

"Pojte Gospodu, koji živi na Sionu; kazujte narodu djela njegova!" (Psalm 9,11)

"Ali David uze kulu Sion, to je grad Davidov." (2. Samuilova 5,7)

Po Bibliji postoje tri Siona: nebeski Sion sa kojeg Gospod sja, brdo Sion u Jerusalimu na kojem je, navodno, bila kula Davidova i treći Sion je pod imenom HERMON (grčki: ᾿Αερμών), planina na vr-hu sjeverne granice današnjeg Izraela.

Šta znači ime SION ili HERMON?

Naziv SION je složenica od SI + ON i prvo o riječi SI: egipatsko SI znači IĆI; PUNOĆA; TOK; SIU zna-či ZVIJEZDA, SIRA je SUNCOBRAN; ZASTAVA; SIRSA je BOG ZVIJEZDA [1]. Jevreji su keltskog, tj. kimerskog ili tračanskog porijekla i osnova SI u keltskom znači VIS; BOG [2]. Ovo SI je u srpskom SIJA, SIJE i jasno je da SI nosi značenje SJAJ, SVJETLOST.

U drevnom Egipatu je bio grad ȦN MEḤ posvećen bogu Sunca [3]. Grci su to prevodili kao ΗΛΙO-ΠOΛΙΣ, Rimljani HIEROPOLIS, Hebreji ON, dakle ON je SUNCE. Keltsko ON znaći KRASNI; GLAVNI, VODEĆI; SUNCE [4].

Po egipatskim i keltskim riječima SION znači SJAJ SUNCA, SVJETLOST SUNCA; SUNCE, BOG.

HERMON je sinonim nazivu SION (Ponovljeni za-kon 4,48). Keltsko HER u HERMON značenjem je isto keltskom HAR, HIR, HOR ili HUR je VIS; SUNCE [5]. Keltsko MON u HERMON znači TOK; KRASAN, PLODAN; VIS, PLANINA [6]. Dakle, HERMON znači PLANINA SUNCA i to je istog značenja kao i SION.

U keltskom postoji riječ SION sa značenjem VRI-JEME, VEZA, ČVOR [7] i ovaj ČVOR je DAVIDOVA ZVIJEZDA sastavljena od dva suprotnih položaja spojena trougla:

"Trougao je bio svet zbog toga što je predstavljao nebo. Primarni trougao je bio br. 1, slika 6; i izvorno je predstavljao Seta, boga juga (feničanski El Šad-dai), i bio je, zapravo, ideograf za njegovo ime. Ho-rus, bog sjevera, takođe je predstavljen trouglom, kao br. 2, slika 6, koji je takođe ideograf za njegovo ime." [8]

Trougao sa bazom u dnu je simbol južnog neba, tj. simbol boga Seta i njegovog vremena jeseni i zime, a obrnuti trougao je simbol sjevernog neba, odno-sno boga Horusa i vremena proljeća i ljeta. Veza ili čvor ta dva trugla čini "Davidovu zvijezdu", koju je "po predanju" David nosio na svom štitu:

"Gospod je Bog Sunce i štit ..." (Psalm, 84, 11)

Tako se u liku Boga Sunca, tj. Boga odjevenmog u Sunce, za prosti narod priča pretvara u Boga Jahvea i cara Davida. I tako, dragi narode judejski, hrišćanski i islamski, judejski Bog. tj. Bog Cionista, je BOG SUNCA i eto mu na zastavi Izraela putanja na -23.5° južno ispod nebeskog ekvatora o zim-skom solsticiju i 23.5° sjeverno od nebeskog ek-vatora na dan ljetnog solsticija. To godišnji tok vremena i eto čvora u liku Davidove zvijezde u danu proljetne revnodnevice, tj. u danu Vernal ekvinocija.

Crkveni arhijereji, kao operativni masoni i tajni Cionisti, tj. Sionisti, kao znak SIONA pri dnu omofora imaju izvezene dvije, nekad tri linije iznad kojih su tri tačke kao simboli ljetnog solsticija kad je Sunce na najvišoj godišnjoj tački zenita sjevernog neba (vidi omofor Sv. Nikole). U spekulativnoj ma-soneriji to su "tri stepenika", simboli tri glavna pe-rioda ljudskog života: mladost, zrelo doba i starost (slike iznad).

I ne budite nerazumni i okanite se njihovih "Mesija", mesijanskog cionizma i Tame njihovih ideoloških ne-buloza, vratite se u svjetlost Svjetlosti svoga spa-senja radi i dobrobiti čovječanstva radi!

..............................

[1] E. A. Wallis Budge, An Egyptian Hieroglyphic Dictionary, Vol. II; London, John Murray, 1920, pg. 647.

[2] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 355.

[3] E. A. Wallis Budge, Ib. pg. 958.

[4] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Ib. pg. 218.

[5] Ib. pg. 15, 7.

[6] Ib. pg. 358.

[7] Ib. pg. 173.

[8] Albert Churchward, The Arcana of Freemasonry; London: Allen & Unwin, 1915, pg. 46.