SATAN, DRVO ZNANJA DOBRA I ZLA I DRVO ŽIVOTA

 

 

 

 

 

Fotografija sa Interneta 

Ponekad se i oblaci formiraju po šemi pčelinjeg saća (u večernjim satima u Kitchener-u, 22. juna 2015.)

Svima je poznata biblijska priča kako je ZMIJA u Edenu prevarila Evu i pisci Biblije napisaše da sve nevolje na čovjeka i svijet pale zbog te prevare (Po-stanak 3,1-6).

Uz stablo simboličnog drveta znanja dobra i zla crkveni ikonografi uvijek slikaju pravu zmiju, iako i mi danas neku osobu zbog njenog karaktera me-taforično nazivamo ZMIJOM. Tako je i edenska zmi-ja mogla biti neka OSOBA ili NEŠTO što OBLIKOM podsjeća na ZMIJU.

Na hebrejskom ZMIJA (נָחָשׁ) je NĀḤĀŠ, latinizirano NĀḤĀSH [1]. Vidimo da hebrejsko NĀḤĀŠ počinje sa korijenskom osnovom NĀḤ. Ako znamo da su Judeji počeli nastajati tek od sredine 5. v. st. ere kroz prisilnu judeizaciju Kimera u Jerusalimu i oko-lini, normalno je i naučno ispravno riječima kasnije formiranog hebrejskog tražiti etimološke korijene u keltskom.

Keltsko NAH znači NEGIRATI, PORICATI, ODRI-CATI [2]. Ovo NAH je značenjem isto keltskom NACH [3] koje dodatno znači SAKRIVATI, PRIKRI-VATI, TAJITI [4], haldejski i arapski "Hhanas" [5]:

"Možeš li ti tajne Božije dokučiti, ili dokučiti savr-šenstvo Svemogućega?" (Jov 11,7)

"Jer je mrzak Gospodu zlikovac, a u pravednih je tajna njegova." (Priče 3,32)

"Car progovori Danilu i reče: doista, vaš je Bog Bog nad bogovima i gospodar nad carevima, i koji ob-javljuje tajne, kad si mogao otkriti ovu tajnu." (Danilo 2,47)

Bog tajno djeluje, stvara i sakriva, a čovjek to istra-žuje i otkriva.

Po tvrdnji arhitekte Velike Piramide od Boga stvo-reni preadamski čovjek je nakon 5718 godina od početka bitisanja ljudi na Zemlji redizajniran, pre-pravljen od nekog Anunakija (4282 godine prije nove ere). Nakon redizajniranja biblijski Adam je odnesen u edenski vrt da ga obrađuje i čuva. Kad se ispostavilo da Adam nema ženu, Adam je us-pavan (aneseziran) i od njegovog izvađenog rebra napravljena je, a ne stvorena, Eva. Onda se u ed-ensku priču o Adamu i Evi umiješa i ZMIJA.

Rekli smo da NĀḤĀŠ na hebrejskom znači ZMIJA i to je oblikom skoro isto keltsko NAHEIN sa znače-njem NEGIRATI, PORICATI, ODRICATI, ODBIJATI [6]. Ova keltska značenja odgovaraju hebrejskom SĀTĀN sa smislom PROTIVNIK [7]. To je ista OSO-BA koju pisac Knjige postanja metaforično naziva ZMIJOM i to je protivnik biblijskog BOGA JAHVEA.

Hebrejskom NĀḤĀŠ srodno je i keltsko NAHEN sa značenjem PLETENICA, TRAKA [8]. Ljudski DNK je TRAKA, PLETENICA, UVIJENO, UŽE. Genetičari tvrde da je DNK biološki kompjuter, biološki Internet ili biološka biblioteka u kojoj se skladište kodirane genetske informacije koje se nalaze u svakoj ćeliji. Molekula DNK je jednostruki dugački lanac naprav-ljen od dvije prepletene vlaknaste trake koje su spojene preko četiri baze: adenin (A), gvanin (G), citozin (C) i timin (T). Baze se spajaju uvijek samo u speci-fičnim parovima: adenin i timin, citozin i gva-nin. Ove četiri baze A, G, C, T imaju ŠESTO-UGAONI oblik, ali svaka od baza ima malo drugačiji oblik. ŠESTOUGAONI oblik DNK baza odgovara hebrejskom imenu SĀTĀN.

Hebrejsko SĀTĀN je od sanskritskog SAT sa zna-čenjem ŠEST [9]. Srpski SAT je jedna mjera vre-mena i jedna ćelija pčelinjeg SATA. Simbolični cvijet mitološkog drveta života je ŠESTOKRAK. Sante le-da i snježne pahuljice formiraju se u formi ŠES-TOUGAONIKA, kao i mnogu krateri na Mjesecu. Kristali nekih elementa i minerala imaju formu ŠESTOUGAONIKA. Par puta sam vidio sloj oblaka sa ćelijama ŠES-TOUGAONIKA kao saće.

Sanskritsko AN i AN u hebrejskom SATAN znači ZVUK (GLAS, SLOVO), DAH, DISANJE, ŽIVOT, KRETANJE [10] te SATAN bukvalno znači ŠESTO-ŽIVI, ŠESTOZVUČNI. Suštinu Božije kreativne sile koja oblikuje ŠESTOUGAONE forme nemoguće je objasniti, osim da Bog stvara kroz geometriju i da je Bog Geometrija, ali je jasno da SATAN ne znači ono što nam pisci Biblije poturaju da jest:

"Geometrija je postojala prije Stvaranja. Ona je su-vječna s umom Božjim. Geometrija je dala Bogu model za stvaranje. Geometrija je Bog lično." (Jo-han Kepler, astronom)

Po keltskom SATAN (znači SUNCE (SAT) [11] PLAMTEĆE (AN) [12] i to je biblijski DANKO, DA-NICA, BOG SUNCA, po Starom zavjetu protivnik judejskog Jahvea (Isaija 14,12), po Novom zavjetu Isus Hrist (Otkrivenje, 22,16). Očito je da se po pi-tanju značenja imena SATAN etimologija i seman-tika ne slažu sa tvrdnjama pisaca Biblije ni Starog ni Novog zavjeta!

Tvrdnja da je SEKS drvo znanja dobra i zla ne mo-že biti tačna, jer SEKS začinje i rađa novi život produžavajući vrstu, te bi SEKS mogao biti samo kao plod drveta života i to ne može biti Božija za-brana i grijeh, jer Bog to nije zabranio:

"I stvori Bog čovjeka po obličju svojemu, po obličju Božijemu stvori ga; muško i žensko stvori ih. I bla-goslovi ih Bog, i reče im Bog: rađajte se i množite se, i napunite zemlju,..." (Postanak 1,27-28)

Eva je poruku o jedenju S DRVETA ZNANJA DOB-RA I ZLA primila iz genskog DNK zapisa, biblijske "zmije", a DRVO ZNANJA DOBRA I ZLA je SAV-JEST koja je GLAS BOGA i ON je kroz DNK ple-tenicu DRVO VJEČ-NOG ŽIVOTA, a ne neko drvo u bukvalnom smislu niti biblijski JAHVE.

Idejni cilj alegorije o praroditeljskom grijehu je da se u liku đavola i zmije SATANE nađe neki razlog za postojanje zla izvan čovjeka i da se u čovjeku ubije lična savjest i oduzme sloboda mišljenja i djelovanja izvan od vođa religije propisanih dogmi kao "Božijih istina i zakona".

..............................

[1] James Hastings, A Dictionary of the Bible, Vol. IV; Edinburgh: T. & T. Clark, New York: Charles Scribner's Sons, pg. 459.

[2] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 192.

[3] Ib.

[4] Ib. pg.

[5] Ib. pg. 190.

[6] Ib. pg. 192.

[7] Merrill C. Tenney, The Zondervan Pictorial Bible Dictionary, Regency Reference Library, Grand Rapids, Michigan, 1967, pg. 755.

[8] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Ib. pg. 192.

[9] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 24.

[10] Ib. pg. 11.

[11] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Tome III, pg. 337;

[12] Ib. Tome II, pg. 49.