GOJ znači LAŽNA VRSTA. LAŽNI ROD

Riječi GOY i GOYIM potiču iz jezika starih Kimera, odnosno Tračana, jer su, prema Strabonu, KIMERI i TRAČANI bili jedan narod.

Morfološki i semantički keltsko GOI, GOIA isto je što i biblijsko GOY. Keltsko GOI, GOIA znači LAŽNI ROD, LAŽNA VRSTA [1]. Ovo je izvorno i najstarije značenje riječi GOJ i GOJIM. Dakle, za osnivače ju-daizma i pisce Biblije svi nejudeji su LAŽNA VR-STA, LAŽNI ROD, a jedina prava ljudska vrsta za njih su sljedbenici judaizma. Toliko o „svetosti“ Bib-lije i biblijskom „Bogu“ Jahvi.

..............................

[1] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi Joseph Daclin, 1759, pg. 654.

DUD, DUDA I TUTA

Naslov ove teme je krajnje neobičan, jer pridavati naučni značaj jednoj dječjoj tuti (noši) zvuči kao nebuloza, ali pokazaćemo da nije baš tako.

Galski TUTACH znači RUŽNO, NEČISTO, KALJA-VO, KAKA [1]. Gaelik TÙT je SMRAD [2], TÙTAIR je SMRDLJIVAC [3]. Po galskim riječima moglo bi se zaključiti da je to značenje naziva TUTA, ali to je po upotrebnoj svrsi TUTE, a originalno značenje mno-go je starije i drugačije.

Imenuca TUTA izvodi se od korijena TU. TU je istog značenja kao i DU [4] čije je jedno od značenja CRNO, TAMNO [5], je je TU dalo DU u DUG, DU-BOK. Naizgled smiješno, ali je činjenica da su riječi DUD i DUDA postanjem od DU te su po etimologiji, mor-fologiji i semantici DUD, DUDA i TUTA iz dav-nine imaju zajedničko etimološko porijeklo:

a) DU > DUD > DUDA > DUDLA,

b) TU > TUT > TUTA,

c) TU > TUT > TUTLA > CUCLA, CUCULA = DUDA, DUDLA.

Srpsko TUTNUTI, imperativ TUTNI, znači metnuti, turiti, gurnuti nešto u ruku, u džep, u kesu, ormar i sl. Da bi se nešto negdje TUTNULO, mora postojati neko zatvoreno MJESTO, jer korijeni TU i DU znače CRNO, TAMNO i po tome je srpsko TUŠ, bilo da se radi o CRNOJ TINTI ili o TUŠIRANJU pri kupanju. Tako je srpsko TUTUŠ naziv za nekoga kome je glava simbolično PRAZNA RUPA.

Sanskritski TŪTA znači DUD [6]. Arapsko TŪT znači IZDUŽEN, DUG; DIMNJAK [7] (dimnjak je svoje-vrsna cijev). Turski DÙT je DUD [8], srpski DUD. DUDUK je CIJEV, svirala. U pre-nesenom smislu osoba DUDUK je sto i TUTUŠ ŠUPLJOGLAVAC.

I gle: TŪTA (sanskrit) = DUD (srpski).

U slovenačkom TÚTATI znači trubiti na ROG ili piti iz ROGA [9], dakle ROG je TUT, TUTA, ŠUPLJINA, RUPA. Po Grimu slovenačko TÛTEK je od izvornog značenja CIJEV [10]. Bugarsko TUTULJA je CI-JEVKA, CIJEV [11], valonsko TÛT je KRUG i to je početak i kraj cijevi [12].

Sanskritsko DUDH znači LJUTIT, NAGAL, NAKUR-ČEN [13]. Gaelik DUDAG je ROŠČIĆ, TRUBICA; ŠOLJICA [14]. Gaelik DÙD je ROG [15], DÙDACH [16] ili TUTACH [17] je TRUBA.

Gaelik DUD je isto što i TUD, TUDAN [18] sa zna-čenjem GRUDA, ISPUPČENJE; ROŠĆIC KOSE; GOVNO [19]. Gaelik TÙT znači SMRAD TÙTACH značI SMRDI, TÙTAIR je SMRDO [20]. Smisao gal-skog TUTACH je RUŽNO, NEČISTO, KALJAVO, KAKA [21].

Naziv DUD znači ISPUPČEN, IZDUŽEN, ROG. Ako se neko ISPUPČENJE utisne u vlažni pijesak, u pi-jesku će ostati ka dnu ISPUPČENI DUBOKI PRA-ZNI PROSTOR, tj. RUPA koja je s vrha ka dnu kao CIJEV, baš kao u ŠOLJI i u TUTI. Sve se to morfo-loški prepliće i zato je sanskritsko TŪTA značenjem isto srpskom DUD.

..............................

[1] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 459.

[2] Ib. pg. 985.

[3] Ib.

[4] Ib. pg. 455.

[5] Ib. Tomme II, pg. 510.

[6] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 452.

[7] Francis Johnson, A Dictionary, Persian, Arabic and English; London: Wᵐ. H. Allen and Co., 1852, pg. 824.

[8] James William Redhouse, An English and Turkish dictionary; London: Bernard Quaritch, 1856, pg. 213.

[9] France Bezlaj, Etimološki slovar slovenskega jezika - IV; Izdala Slovenska akademija znanosti in umetnosti [in] Znanstvenoraziskovalni center, Inštitut za slovenski jezik Frana Ramovša, Etimološko-onomastična sekcija, Ljubljana, 2005, str. 251.

[10] Ib.

[11] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III; JAZU, Zagreb, 1973, str. 529.

[12] Ib.

[13] Monier Monier-Williams, Ib. pg. 484.

[14] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I; Herne Bay: E. Macdonald & Co., The Gaelic Press, 1902-, pg. 370.

[15] Ib.

[16] Ib.

[17] Ib. Vol. III, pg. 985.

[18] Ib. Vol. I, pg. 370.

[19] Ib. Vol. III, pg. 979.

[20] Ib. pg. 985.

[21] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Tome III, pg. 459.

TROJIČNOST ČOVJEKA, VLAST I IDEOLOGIJA

Šta je čovjek i šta čovjeka izdvaja iz svijeta životinja i čini ga božanskim bićem? To je zbog tri čovjekove prirode, zbog trojnosti čovjekove prirode.

Jedna čovjekova priroda je ovozemaljska vidljiva tjelesna priroda kao i kod životinja: radi održanja živog tijela i čovjek mora da hrani tijelo i da se raz-mnozava radi produžetka vrste.

Druga priroda čovjekova suštinom je nevidljiva bo-žanska priroda i to je razum koji pomaže čovjeku da razmišljajući lakše fizički živi, da otkriva znanje i po novom znanju da gradi bolji život, da ga umjetnički oplemenjava uzdižuči se dobrom na ljestivici božan-ske prirode.

Treća čovjekova priroda takođe je nevidljive božan-ske suštine i to je kroz savjest razuma urođeno zna-nje o postojanju Stvoritelja svijeta, znanje o posto-janje Boga. Ko je i kakav je Bog, to niko od ljudi nije znao niti je mogao da zna, jer Boga nikad niko nije vidio niti je moguće vidjeti Boga i svi kroz koji su tvrdili da su vidjeli Boga, lažovi su (duhovne prikaze i Vanzemaljce su mogi vidjeti, ali Boga ne). Bog se vidi samo u djelima njegovog stvaranja, čuje se i kroz savjesti razumu opominjanje šta je dobro, a šta zlo i djeluje kroz čovjekova djela dobra.

Ne vidjevši Boga i ne znajući kako izgleda Bog, Bog u ljudskom razumu postaje jedna zamisao, jedna ideja kojoj razum traži odgovor. Po onoj narodnoj: "Sto ljudi, sto ćudi," svako je imao svoju zamisao, svako je imao svoju ideju o tome kakav je Bog, kako mu treba služiti i odavati čast i slavu. Ali, ljudi su društvena bića koja žive u zajednici nastale su prepirke oko razlicitih ideja o Bogu, prepirke koje su među nerazumnima prelazile u svađu i tuču. Tako je nastala potreba da se se te ideje usklade u zajed-ničku zamisao, u jednu svima istu zajedničku ideju, ideju koja će ujedinjavati u miru, a ne razdvajati i zavađati? Biblijska alegorija o Kainu i Abelu, njiho-ve razlike u prinošenje žrtve, mržnja koja se rađa iz te razlike i Kainovo ubistvo Abela, najbolji su primjer različitih ideja o Bogu.

Kad je Kain ubio Abela, Adamu se rodio sin Set, a Setu sin Enos i napisa pisac Biblije:

"Tada se počelo prizivati ime Gospodnje." (Posta-nak,4,26).

To je praslika početka jedne zajedničke porodične ideje o Bogu koja će među svim Adamovcima biti ista zamisao o Bogu, ali toj kolektivnoj ideji neo-phodan je vođa koji će da rukovodi, podučava i nadzire. Naravno, ovo je po osmišljivačima judaiz-ma, jer istorija, arheologija, antropologija i mitologija svjedoče da je uporedo sa idejom o Bogu Stvoritelju postojala i ideja o Boginji Materi.

Prve vođe, prvi rukovodioci, učitelji i nadzornici po-rodične ideologije bili su najstariji u porodici i ro-ditelji. Od najjačeg domaćina u selu i njegove po-rodice prenosi se njegova porodična ideologija na svo selo, poslije preko najjačeg poglavice prenosi se na pleme, preko kralja na sva plemena kra-ljevine, preko cara na sve podanike njegove im-perije.

Kako se zajednička ideologija širila, tako je vlast vođe rasla, a sloboda naroda se smanjivana. Su-merski, egipatski, rimski i ostali drevni carevi bili su ujedno neprikosnoveni vojni vladari i vjerski prvo-sveštenici, bili su i generali i ideolozi. Oni su svoje najvjernije bistroumne podanike upućivali u neka svoja magijska znanja upravljanja vojskom i na-rodom i tako su se pojavili prvi operativni zidari ili masoni.

Posao operativnih masona je praktični počevši od prve brazde i obrade zemlje, gradnje kuća i mos-tova, utvrđenja i hramova, vještine lova i ratovanje, vještine obrade metala i izrade alata i oružja, vješ-tine pisanja zakona i himni.

Vremenom su kraljevine i carevine postajale sve veće i obaveze vladara sve veće. Čuvajući koman-du nad vojskom vladari su u vjerske poslove pre-puštali svojim najvjernijim saradnicim i proglašavali prvošvetenika. Tako su kraljevine i carevine dobijale dvostruku vlast: vojnu u liku vladara generala i vjer-sku, tj. ideološku, u liku prvosveštenika kao potpore vladareve "od Boga date mu vlasti".

Tako su vladarev mač i vladareva ideologija u liku prvosveštenika postali dvije simbolične glave jed-nog dvoglavog orla i ko njih nije slušao, stradao je po zakonu osuđen kao izdajnik i bezbožnik, po zakonu propisanom od vladara i prvosveštenika. I kako u starini, tako i danas: ruku po ruku državna politička vlast i državna zvanična ideologija, tj. "vje-ra", ruku pod ruku idu zajedno, zajedno vladaju i zajeno nove planove kroje i provode.

Da bi se narodu naturila nova ideologija potrebno je duže vrijeme i to ne ide mirnim putem, nego uz velike revolucije i strašna krvoprolića, moderno zva-nih Veliki reseti. Tako su nastale sve velike svjetske ideologije, tako su nastali judaizam, budizam, hin-duizam, hrišćanstvo, islam, komunizam i globali-zam. Da država ne može da opstane bez ideolo-gije najbolji primjer je pokazao Vladimir Putin, današnji predsjednik Rusije. On se nakon raspada komu-nističkog Sovjetskog Saveza 1991. iz komunizma od-mah uključio u pravosavlje, jer je ono bilo najbrojnika i najpogodnija ideologija za tada novu Rusku državu.

Mesijanski Cionisti, papini Iluminati i masoni Tame kroz plandemiju kovidizma od početka 2020. poku-šali su terorom da nature novu globalističku uni-polarnu mesijansku ideologiju u vidu "vjere u na-uku", tj. vjere u ono što oni kao naučni dogmat proglase za istinu. Pokušaj im je propao opiranjem masona Svjetlosti i njihovog viđenja novog svijeta u vidu multipolarnog globalizma, globalizma u kojem bi u ravnopravnoj ekonomskoj saradnji svaka državana vlast po unutrašnjem uređenju ostala u svojim već postojećim ideologijama, tj "vjerama".

Izreka kaže da je i put do pakla popločan dobrim namjerama, Ni multipolarni globalizan ne vodi ra-čuna o slobodi trojičnog čovjeka u državama sa propisanim ideologijama. O ljudskoj slobodi, slobodi mišljenja i govora niko od današnjih političara i njihovih ideologa ne voli da priča i slobodu suzbijaju i slobodoumne sljedbenike Svjetlosti kažnjavaju ne želeci da im iko remeti njihova nevaljasta djela i zle namjere.

I kao zaključak: da li je uopšte moguća ljudska slo-boda, sloboda mišljenja i govora u okviru postojećih državnih ideologija koje Boga traže kroz umišljene ideje silom državnih vlasti naturenih ljudima za vje-čne Božje istine? I pitam se: hoće li ikada doći vri-jeme da ljudi postojanje Boga svjedoče naukom, jer bezbroj neoborivih naučnih dokaza već postji?

MITAR I MITROVDAN

 

 

Praznik MITROVDAN je 8. novembra (26. okt.) i posvećen je MITRU, vedskom bogu Sunca. Pored MITRA postojala je MITRA, persijska boginja lju-bavi i srpsko vlastito žensko ime (Venera, Danica).

Sanskritsko MI u MITAR znači UČVRŠĆEN, UTE-MELJEN, FIKSIRAN [1]. Od korijena MI je MIT sa bliskim smislom: POSTAVLJENI STUP, GRANIČ-NIK, MEJNIK, MEĐAŠ [2]. Tako je nastalo ime MITAR, u sanskritu MITRA sa značenjem SUNCE:

a) MI > MIT > MITAR,
b) MI > MIT > MITRA.

Osim riječi MI i MIT u imenu MITAR je i riječ AR, u imenu MITRA je riječ RA. Sanskritsko ĀR znači HVALITI, SLAVITI [3]. Keltsko AR znači STRO-GOST; VISINA; KRALJ; BORBA, SJEČA, KRVO-PROLIĆE, MASAKRIRANJE; BRAZDANJE, PRO-BADANJE [4] i od ovog AR postalo je ime ARES, ime grčkog boga RATA, rimski MARS. Sumersko AR je SLAVA, SVJETLOST [5]:

“Ar, ili Ari, znači vatro-Sunce, na grčkom Ar-es, u Fenikiji i Judeji to je Ar, ‘vatra’ (Iar)….” [6]

“Riječi As (Ush) i Ar (Ur) obe znače sunce ili vatra ...” [7]

Sanskritsko RA u imenu MITRA znači VATRA, TOP-LOTA, LJUBAV, UŽITAK, DAVANJE, SJAJ, BLJESAK, ZLATO [8], u izvornom smislu SUNCE, jer RA je egipatski BOG SUNCA i RADOST naroda SARBA.

Tako MITAR znači UTEMELJENO SUNCE, UT-VRĐENO SUNCE, FIKSIRANO SUNCE, GRANI-ČNO SUNCE. Pošto je svaka granica, svaka međa određena i fiksirana MJERA, tako MITA u MITAR dobija dopunsko značenje MJERA, IZMJEREN [9]. Ta fiksirana mjera u kalendaru je MITROV DAN ili MITROVDAN, a MITAR je MJERAČ.

U starijim prevodima Novog zavjeta umjesto CA-RINIK Vuk Karadžić piše MITAR, jer MITAR na gra-nici sve MJERI I PREMJERAVA. MITAR je stari ikavski oblik od METAR, i to je dokaz da je riječ MITAR, za CARINIK, još sredinom 19. vijeka pos-tojala u srpskom jeziku (danas MITAR za CARINIK još postoji u izdanjima džepnih kalendara SPC, 6. nedjelja od Božića).

MITAR (carinik) je državni službenik granici između dvije države, a MITROVDAN je na granici između DVA VREMENA: između vremena prve jesenje tople i suve sezone do Mitrovdana i vremena hladne kišne sezone kasne jeseni iza Mitrovdana: „Mitrov danak ajdučki rastanak“ [10].

Prije dvjesta godina MITROVDAN je bio tačno u sred jeseni, dakle u prve dvije decenije 19. vijeka i vremena velikih revolucionarnih promjena i formi-ranja modernih država i modernog društva.

Ono što je važno je sljedeće: od podneva ILIN-DANA 2. avgusta (20. jula jul. kal.) do podneva MITROVDANA 8. novembra tačno je 98 dana. I gle:

a) √98 = 9,899494937 dana,

b) √9,899494937 = 3,146346284 = Pi sa tačnošću u dvije decimale. Tačna mjera sa Pi u pet decimala (3,14159) je 97,40876192 dana i to se uklapa u dužinu ILINDAN-MITROVDAN. Zašto ILINDAN? Za-to što je IL = EL = AL = VATRA, SUNCE.

Drugo staro srpsko ime MITROVO je DIMITRI, jer je RI istog značenja kao i RA [11] ( muška vlastita imena RASTO i RISTO su sinonimi). Ime DIMITRI izvedeno je od druge dvije sanskritske riječi: DI + MITRI, gdje DI znači SJATI, BLJEŠTATI [12]. Ovo DI može u sanskritu da znači i PROPADANJE, PROPAST [13] te DIMITRI može sa znači SJAJNI MJERAČ, ali i SJAJA PROPAST, SUNCA PRO-PAST.

Na srpski prehrišćanski vremenski svetac MIT-ROVDAN grčka Ortodoksna crkva je ubacila svog sveca sa imenom DEMETRIOS (grčki: Δημήτριος, latinski: Dēmḗtrios). Tu vidimo dvije riječi:

DE + METRIOS.

Govore da je grčko DEMETRIOS, od atičkog Δη-μήτηρ (latinski: Dēmḗtēr), ali je atičko DEMETER (Δημήτηρ) od starijeg dorskog DAMATER (grčki: Δαμάτηρ; latinski: Dāmā́tēr), staro ime boginje sa imenom DAMATER, ilirska DAMA. Keltsko DA znači LIJEPA; SJAJNA [14], a MATER je MATER: DAMATER je LIJEPA, SJAJNA MATER, MATER KOJA DAJE: DA MATER. METER (µήτηρ) u DE-METER (Δημήτηρ) je MATER [15], Dakle, DE-METRIOS nije od dorskog DAMATER niti od ati-čkog DEMETER, jer DEMETRIOS je MUŠKO, nije MATER.

Grčko DE (Δη, δη) [16] isto je latinsko DE koje u DEFORMISATI znači POKAVRITI FORMU, RAZ-VALITI. Da ukrili značenje riječi μήτριος, (MΗT-PIOΣ), Grci su starogrčko μήτριος u novogrčkom zamijenili sa μέτριος (METPIOΣ) tj. umjesto staro-grčog ή (H, eta) pišu έ (E, epsilon), iako značenje ostaje isto: U MJERI, ODMJEREN [17], te grčko DEMETRIOS (Δημήτριος) znači NIJE U MJERI, POREMEĆEN, RAŠTIMAN i odnosi se na PA-DAJUĆE SUNCE. Tako je za vjernike laike SV. DIMITRIJE rimski vojnik i hrićšanski svetac za koga se vjeruje da je živio početkom 4. vijeka, a iza njega je ukriven klut MITRE, čiji je prvosveštenik početkom 4. vijeka bio rimski car Konstantin Veliki.

..............................

[1] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 815.

[2] Ib.

[3] Ib. pg. 149.

[4] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 74.

[5] Daniel Smith, Cuneorum Clavis: The Primitive Alphabet and Language of the Ancient ones of the Earht; Edited by H. W. Hemsforth. London: Printed for the Editor At The Chiswick Press, 1875, pg. 62.

[6] S. F. Dunlap, The Origin of Ancient Names of Countries, Cities, Individuals and Gods; Cam-bridge, Metcalf and Company, 1856, pg.

[7] The Christian Examiner and Religious Mis-cellany, Vol. 61, Boston: Crosby, Nichols, and Co., New York: C. S Francis & Co., London: Edward T. Whitfield, 1856, pg. 95.

[8] Monier Monier-Williams, Ib. pg. 859.

[9] Ib. pg. 815.

[10] Vuk Stef. Karadžić, Srpski rječnik istumačen njemačkijem i latinskijem riječima, Beč, Štamparija jermenskoga namastira, 1818, st. 403.

[11] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Ib. Tome III, pg. 293,

[12] Monier Monier-Williams, Ib. pg. 480.

[13] Ib.

[14] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Ib. Tome II, pg. 427.

[15] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek-English Lexicon; Oxford: The Clarendom Press, 1883, pg. 963.

[16] Ib. pg. 337.

[17] Ib. pg. 956.

BOG JE SVJETLOST, SUNCE

Po Petru Skoku evo zvanično tumačenje porijekla i značenja riječi BOG:

"BOGAT, baltoslavenski pridjev, dalja izvedenica od imenice BOG kad je značila ZEMALJSKO DOBRO, SREĆU s pomoću sufiksa -ato (v.) (upor. lat. fortu-natus) koji znači snabdjevanost, lit. bagatas, lot. bagats. Nalazi se u svim slavenskim jezicima i iz praslaven. je doba." [1]

Zatim slijedi:

"Prema ovim podacima BOG, gen. BÒGA (lokativ sing. PÒ BOZI, ŽK) sveslavenska je imenica iz pra-slav. doba za koju nema paralela u baltičkoj grupi, ali ima u arijskoj (v. dalje). Značila je najprije: 1° sreća = 2° zemaljsko dobro > roba ..." [2]

I na kraju:

"Ovaj semantički razvitak je paralelan u arijskim jezicima: sanskr. BHAGAS '1° djelitelj, gospodar, 2° bogatstvo' odgovara posvema sveslav. BOGT, što znači da je već slavenska riječ imala oba značenja, apstraktno i radno. Tome tačno odgovara u Avesti BAYA- 'gospodin > bog', i nperz. samo BOG. Upor. i Zευς Βαγαῖος, ime frigijskog Zeusa kojega apoziciju Trombetti ispravno upoređuje s iranskim BAYA 'bog'. Ova je paralela tako uvjerljiva da su neki lingvisti (Jakobson) pomišljali da je BOG posuđenica iz iranskoga koja je Slavenima došla preko skit-skoga. Ali za to nema dokaza (Meillet)." [3]

Idemo od složenijeg ka prostijem obliku imena BOG, od BOGAT ka BOG. Gle: keltski: AT = AS, turski i tatarski: ATA, frigijski, gotski i tesalijski: ATTA, al-banski: ATE, mađarski ATYA, karantinski ATEI, la-ponski ATKIA, irski ATHAIR [4]; hetski ATA, u jeziku aljaskih Aleuta: ATA i u jeziku sjevernoameričkih Dakota Indijanaca ATA znači OTAC [5].

U riječi BOGAT dvije su proste riječi: BOG + AT. Pošto AT znači OTAC, riječ BOGAT dolazi BOG OTAC. Biti BOGAT bukvalno znači imati BOGA OCA.

A šta riječ BOG znači?

U imenu BOG je OG i to je osnova u riječi OGANJ. Čak ii Biblija tvrdi da je Bog OGANJ (5. Moj. 4, 25). Prvo tračanski pa poslije iegipatki BOG SUNCA zvao se BES, pa odatle NEBESA, ali ni tu nije najstariji izvor postanja rijeci BOG.

Od postanja prvih ljudi pa do danas NEBO je razumijevano kao kuća Božja. Gledamo li s kraja na kraj NEBA, vidimo da je nebo KRUŽNO SAVIJENO nad zemljom i po logici u riječi NEBO treba tražiti značenje riječi BOG i zato prvo istražujemo zna-čenje riječi NEBO.

Sanskritski naziv neba je NABHA [6], sanskritsko NĀBHA je CENTAR, PUPAK [7].

Keltsko NEB je NEBO [8], skraćeni oblik srpskog NEBO. NE u riječi NEB je istoznačna sinkopa keltskog GNE [9] sa značenjem BOJA [10].

A šta u imenu NEBO znači riječ BO?

Keltsko BO znači VIS; VATRA; ŽIVOT; SUNCE [11], isto kao i OG u srpskom BOG i OGANJ. Keltsko BO izgovara se i kao BOGA [12], BOGHA i BOJA sa značenjem SAVIJENO, KRUŽNO, LÛK [14] (i opet je to NEBO, masonski Kraljevski luk). Keltski BOGIA i španski BOJA, (izgovara se BOGA) znači KRUG [15].

I šta znači riječ BOG? Riječ BOG znači NEBO, BOJA; VISINA; TOPLO; VATRA; ŽIVOT; SUNCE [16].

I kao uvijek kod mene, sve rečeno je potkrijepljeno dokazima: ime autora, naziv djela, naziv izdavača, godina i mjesto izdavanja, te broj stranice na kojoj je to napisano. I to je nauka, to je tačnost, istina i to je, Srbi, originalno značenje starosrpske riječi VERA, VIRA ili VJERA. Imate li vi dokaze svoje vere ili vje-rujete u nečije bajke?

..............................
[1] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga I; JAZU, Zagreb, 1971, str. str. 178.
[2] Ib. str. 179.
[3] Ib.
[4] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 97.
[5] Andrew Woods Williamson, The Dakotan Languages, and their relations to Other Languages; American Antiquaria, January, 1882, pg. 5.
[6] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 527.
[7] Ib. pg. 535.
[8] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Ib. Tome III, pg. 196.
[9] Ib. pg. 195.
[10] Ib. Tome II, pg. 645.
[11] Ib. pg. 180.
[12] Ib.
[13] Ib. 185.
[14] Ib.
[15] Ib.

NAJSTARIJI ZAPIS BOŽJEG IMENA JE VINČANSKIM PISMOM

 

Sanskritsko DI daje riječima DIV i DĪVÁS značenje SJATI, BLJEŠTATI, BLISTATI [1]. Sanskritsko DIVA je DAN; NEBO, NEBESA [2]. Sve se slaže sa srp-skim DIV, DIVA, DIVOTA, a značenje srpskog DI-KA je PONOS, ČAST, SLAVA. Srpsko ikavsko DIVA je BOGINJA, DEVA. DI je u srpskom DIS, DISAJ, DI-SANJE, DITE (ikavski) i bukvalno znači ŽIVOT. DI je SJAJ, BLJESAK, DIVOTA, SLAVA, BOG.

Galsko DIA je DAN; BOG [3]. Gaelik DI, DIA takođe znači DAN; BOG [4]. Galsko DIT i DET je SUNCE, od čega su izvedena srpska simbolična imena DITE i DETE. Sumersko DI znači IĆI, KRETANJE [5], a znači i GOVORITI, DIVANITI [6].

Najstarije napisano ime DI, drevno ime Boga, je vin-čanska ligatura sastavljena od slova [Δ] (D) i po njegovoj sredini upisanog slova I. Isti prikaz je na nekim stećcima.

..............................

[1] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 480.
[2] Ibid. pg. 478.
[3] William Shaw, A Galic and English Dictionary, Vol. I; London: W. and A. Strahan, 1780.
[4] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I; Herne Bay: E. Macdonald & Co., The Gaelic Press, 1902- , pg. 331.
[5] Stephen Langdon, A Sumerian Grammar and Chrestomathy; Paris, Libraire Paul Geuthner, 1911, pg. 209.
[6] Ibid.

NLO (UFO) NIJE PRIČA BEZ OSNOVA

 

NLO (UFO) NIJE PRIČA BEZ OSNOVA

Prvi put sam vidio NLO (nepoznati leteći objekt) jedne ljetne noći 2009. godine. Bio je lijevo od Sjevernjače za oko 20-tak stepeni. Ličilo je na jako svijetli satelit, ali u jednom momentu bljesnu ze-lenkasom svjetlošću i velikom brzinom odletio koso u vis izgubivši se negdje u visini svog sjevernog neba.

Sredinom aprila 2011. godine ponovo sam vidio NLO. Oko pola deset u toplo veče dvojica nas je šetalo plažom na sjevernoj obali kubanskog mora. Noć vedra i toliko zvijezda na nebu nikad u životu nisam vidio. Čudili smo se tom mnoštvu zvijezda i osmatrali nebo ne bismo li ugledali neki meteor. U jednom momentu na istočnom nebu, oko 30-40 stepeni iznad horizonta, ugledao sam kako se polako nebom kreće sjajni "satelit". Pokazao sam saputniku i kad ga je i on ugledao, "satelit" je u trenu munjevitom brzinom stigao na zapadni dio neba. Začuđeni zurili smo u pravcu gdje se izgubio, a onda se opet pojavio u zoni nestanka, te kao i prvi put na istoku, lagano se vraćao ka polazištu na istoku, da bi opet nakon par sekundi onom ne-viđenom brzinom stigao među iste zvijezde na istočnom nebu. I kad je stigao, počeo je munjevita cik-cak skretanja i onda je nestao.

Šta je to bilo, ne znam. Ljudska tvorevina ne može biti, jer onakva brzina i onakvo naglo i cik-cak mi-jenjanje pravaca ljudske letilice ne mogu izvesti, niti ljudsko tijelo podnijeti. Moguće je samo dvoje: ili smo vidjeli vanzemaljsku letilicu, ili je ono bio neko duhovno stvorenje, anđeo ili djavo, ne znam.

Treći put vidio sam UFO oko dva sata iza podne vedrog ljetnjeg dana 2012. godine. Oblika cisterne, potpuno isto kao na priloženoj slici, na visini leta propelerskih aviona kretalo se polako od zapada ka istoku. Kad je došalo skoro iznad mene, u trenu je pod uglom od 90 stepeni skrenulo prema sjeveru i krećući se opet vrlo sporo izgubio se u tom pravcu. Nikakav zvuk nije se čuo, ali je refleksija Sunčeve svjetlosti svjedočila da se radi o metalnoj letilici, a ko je unutra bio, to ne znam.

Od ljetnog solsticija 21. juna 2014. godine pa kroz sva ljeta, uvijek u društvu sa nekim, viđao sam okrugle narandžastocrvene leteće objekte na vrlo malim visinama, oko 1-2 km. Nekad jedan, nekad dva, nekad tri-četiri u grupi. Pojave se iznenada, kao da uskoče u ovaj svijet. Te narandžaste kugle lete pravolinijski nekoliko minuta dok nestanu, Jed-nom se grupa njih iz nestavši u jednom pravcu za par sekundi opet pojavila i vratila nazad. Ponekad znaju da bljesnu jakim zelenkastim svjetlom i ne-stanu.

Kad sam o ovakvom jednom dogadjaju pričao ko-legi na poslu, Srbinu inžinjeru i velikom pravoslavcu iz Zrenjanina, uopšte se nije začudio, samo mi kaza da su to isto mnogi vidjali oko Zrenjanina u vrijeme NATO bombardovanja Srbije.

Zadnji zam vidio ljeta 2021. i od tada ni jednog. iako sam redovno pratio kao i prethodnih godina.

Nakon svega počeo sam drugačije da razmišljam o svijetu, o religijama i bogovima drevnih mitova i biblijskim pričama, naročito o Enohu i njegovom sa mnogim ljudima odlaskom u neki drugi nebeski svijet.

Neshvatljivo je da mnogi sljedbenici Biblije vjeruju u zakonima fizike i logike suprotne biblijske priče nepoznatih drevnih pisaca Biblije, a ne prihvataju kao moguća širom svijeta svjedočanstva i opise očevidaca, ne prihvataju postojanje onoga što i moderni radari registruju i što su mnogi piloti ratnih aviona jurili i na videa snimili.

https://www.youtube.com/watch?v=sKPa8jqjjfw

https://www.youtube.com/watch?v=t2G2yqrqGkU

https://www.youtube.com/watch?v=TMl95fN0cck

PAGANI ILI ARENTANI

     

Konstantin Porfirogenit piše:

"Od vremena vladavine Heraklija, imperatora Bizan-tinaca, kako će biti kazano u pripovijestima koje se odnose na Hrvate i Srbe, cijela Dalmacija i narodi oko nje, kao što su Hrvati, Srbi, Zahlumi, Terbuniti, Kanaliti, Dioklecijani i Arentani, koji se također n-azivaju Pagani ..." [1]

Za Rimljane, tj. Latine, PAGANI (Παγανοi) su AR-ENTANI (Aρεντανοi) [2]. Naziv ARENTANI je prevod slovenskog PAGAN, dakle su to riječi istog zna-čenja.

Naziv ARENTANI izvorno je keltski i to je složenica od tri riječi:

a) AR > AREN

b) TAN > TANI

AREN + TANI > ARENTANI = PAGANI.

Prvo da objasnimo po značenju latinskih riječi, jer se tvrdi da je naziv latinski!

Latinski ARENS znači OSUŠEN, SUV [3], latinski AREO je SUV, OSUŠEN, AREOLA je VIDIK, GU-MNO; ARÊUS je izvedeno od ARIUS, grčki ARES (Apοες) sa značenjem VISOK, VELIK [4]. Da bi nešto bilo OSUŠENO i SUVO, mora biti izloženo toploti VATRE ili SUNCA. ARES je BOG RATA, dakle je i on VATREN.

Latinsko AREOPAGUS (grčki:᾿Αpεόπαγος, “Apειος, πάγος) je BRDO u Atini posvećeno ARESU [5] i tu je zasijedao gradski VRHOVNI sud takođe zvan ARES PAGOS (“Apεος πάγος) [6].

Grčko AREOS (“Apεος) je genitiv od ARES ("Αρης, atički "Αρη) [7] je BOG RATA (rimski MARS). ARES je riječ bez grčke etimologije i jasno je da su ove latinske i grčke riječi postale od keltskog AR, koje se nalazi u latinskom ARENTANI sa značenjem PAGANI.

AR je, dakle, keltska riječ sa značenjem STRO-GOST; VISINA; KRALJ; BORBA, SJEČA, KRVO-PROLIĆE, MASAKRIRANJE; BRAZDANJE, PRO-BADANJE [8]. Kao osnova AR je u keltskom CAR, GAR, SAR, ARU sa značenjem GRUB, STROG; HITAR; BAL, BEL, SUNCE; PLAMTEĆI, OGNJE-VITI [9]. Od keltskog AR izvedena je riječca ARE, koja riječi daje značenje MNOGO te STROG dobija smisao PRESTROG, VISOK je PREVISOK, itd. [10]. Englesko WAR, sa značenjem RAT, izvedeno je od AR i ARES i MARS su bogovi RATA, jer AR je SILA, VATRA, OGANJ, SUNCE (sezona rata poči-njala je s proljeća kad se Sunce podigne VISOKO i dobije MOĆ).

Usput da pomenemo da Grci tvrde da su navedene i njima oblikom i značenjem slične grčke sa po-četnim ARH-, npr. ARHANĐEL (αρχάγγελος), pos-tanjem od sanskritskog korijena ARH, koji riječima daje značenje ČAST, DOSTOJNOST, PRVO MJE-STO [11], ali nije tako, već su od keltskog (tra-čanskog ili starosrpskog) AR sa značenjem VISNA; VATRA, ZAR, ŽAR; VOĐENJE, UPRAVLJANJE [12] i to je SUNCE:

“Ar, ili Ari, znači vatro-Sunce, na grčkom Ar-es, u Fenikiji i Judeji to je Ar, ‘vatra’ (Iar)….” [13]

“Riječi As (Ush) i Ar (Ur) obe znače sunce ili vatra ...” [14]

Sumersko AR je SLAVA, SVJETLOST [15], keltski ARIAN je MOC; SREBRO [16], dakle BJELINA, SUNCE. ARIAN je ARIJAN, PRIPADNIK ARJANA, sljedbenika Sunca i Boga odjevenog u Sunce:

" U drevna vremena Tračani su zvani Peske ili Aria, ..." [17]

Keltsko, tj. tračansko, ilirsko ili sarmatsko, odnosno srbsko AR u sanskritskom ARU ( अरु ) daje riječi značenje SUNCE [18].

Riječ PAGANI Rimljani su preveli na latinsko ARENTANI. Vidjeli smo da AR znači SUNCE, dakle je AREN pridjev sa značenjem SUNČAN, SJAJAN, VATREN. U keltskom AREN znači RJEČIT, GO-VORNIK [19], u srpskom SLOVO je RIJEČ, dakle AREN je SLOVAN, SLOVEN.

Riječ TAN, TANI u keltskom znači VATRA [20].

I šta znači latinsko ARENTAN, koje je prevod keltskog, tj. srpskog PAGAN? Znači isto što i srpsko PAGAN: SUNCOSJAJAN, RJEČITOSJAJAN, SLO-VOSJAJNI, jer, gle:

"U početku bješe SLOVO, i SLOVO bješe u Boga, i Bog bješe SLOVO." (Jovan,1,1)

Pošto SLOVO bukvalno znači BOG, nazivi AREN-TAN i PAGAN znače BOGOSJAJAN, SJAJNO-BOŽANSKI.

Pod pritiskom Crkve i njenih vjernika zvanična tvrdnja je da PAGAN potiče od latinskog PAGUS, porijeklom od grčkog PÂGOS (πᾶγος) sa znače-njem SELO, PODRUČJE, OBLAST, KANTON [21]. Tako nam od srednjeg vijeka i "kasnolatinskog" srpsko PAGAN hrišćani lažno tumače kao SELJAK, PROSTAK, POGAN, što je, ustvari, njihov emo-tivno-vjerski stav prema paganima.

A sad da pokažemo kako nam bezbožna sorta laže, jer da su pobožni, ne bi lagali, zar ne?

Neće lažovi da kažu da osim grčkog PÂGOS (πᾶγος) postoji i grčko PÁGOS (πάγος) sa zna-čenjem UTEMELJEN, POSTOJAN, FIKSIRAN. Te dvije riječi oblikom su skoro iste, a razlike njihovom značenju daju njihovi različiti akcenti {22]. Kod Homera PAGOS (πάγος) je PLANINSKI VRH, VIS [23] i to je značenjem isto keltskom AR. Portugalsko PAGA je DOBITAK, PLATA, NAGRADA [24] Kod hinduista i budista PAGOD, PAGODA je SVETI-LIŠTE, HRAM. I svuda je osnova PAG.

Osnova PAG u PAGAN je od keltskog BAG. Keltsko BAG je sinonim keltskom MAG; BAGAN, BAN sa značenjem VELIK, MOĆAN; SRETAN, BLAGOSLOVEN [25]. Keltsko BAGA je LINIJA, UŽE; VITAK, TANAK, dakle ZRAKA (mnoge bordure stećaka su prikazi UŽADI). Keltsko BAG je sinonim riječima PAG i ARU [26]. Tako je PAG, ostrvo u Jadranu dobilo ime, jer je TANKA LINIJA, ZRAKA.

Pogledajmo:

a) PAG > PAGET > PAKET = DRŽAČ, NOSAČ = SUNCE,
b) PAG > PAGAL > PAKAL > PAKAO = VATRA,
c) PAG > PAGUL = STABLJIKA, PETELJKA U GROŽDA [27] = DRŽAČ, NOSAČ;
d) PAG > S-PAG > ŠPAG = UŽE.

Keltski sinonimi PAG, PAGAN i BYCHAN {28] i sve znače NJEŽAN; VJEŠT, LUKAV, BISTAR, PAMETAN, DUHOVIT [29].

Eto, moj izmanipulisani narode, tako ti je to: jedno je PAGAN, drugo je POGAN!
..............................
[1] Barthold Georg Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae Byzantinae: Immanuel Bekkerus, Constantine Porphyrogenitus, De thematibus et De administrando imperio, Vol. II, Cap. 29; Bonnae, Impensis Ed. Weberi, 1840, pg. 128.
[2] Ib. pg. 129.
[3] Oxford Latin Dictionary, Oxford, At The Clarendon Press, 1968, pg. 166.
[4] Ib.
[5] Ib.
[6] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek-English Lexicon; Oxford: The Clarendom Press, 1883, pg. 215.
[7] Ib. pg. 216.
[8] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 74.
[9] Ib. pg. 73-74, 90, 276, 621.
[10] Ib. pg. 81.
[11] Henry George Liddell and Robert Scott, Ib. pg. 229).
[12] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Ib. pg. 74.
[13] S. F. Dunlap, The Origin of Ancient Names of Countries, Cities, Individuals and Gods; Cambridge, Metcalf and Company, 1856, pg. 7.
[14] The Christian Examiner and Religious Miscellany, Vol. 61, Boston: Crosby, Nichols, and Co., New York: C. S Francis & Co., London: Edward T. Whitfield, 1856, pg. 95.
[15] Daniel Smith, Cuneorum Clavis: The Primitive Alphabet and Language of the Ancient ones of the Earht; Edited by H. W. Hemsforth. London: Printed for the Editor At The Chiswick Press, 1875, pg. 62.

[16] Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Ib. Tome II, pg. 84.
[17] John Pym Yeatman, The Shemetic Origin of the Nations of Western Europe, London: Burns and Oates, 1879, pg. 212.
[18] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 149.
[19] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Ib. pg. 81.
[20] Ib. Tome III, pg. 400.
[21] Henry George Liddell and Robert Scott, Ib. pg. 1105
[22] Ib.
[23] Ib.
[24] Anthony Vieyra, A Dictionary of the Portuguese and English Language in two parts, Part I; London : Printed for F. Wingrave : J. Walker, 1827.
[25] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Ib. Tome II, pg. 115.
[26]. Ib.
[27] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga II; JAZU, Zagreb, 1972, str.str. 585.
[28] Ib. Tome III, pg. 229.
[29] Ib. Tome II, pg. 235.

IME SRBA IZ SUNCA IZVIRE

 

Keltski SERBOS = JELEN.

SER > SERB > SERBOS

a) SER = SAR = SIR = SOR = SUR,

b) SERBI = SARBI = SIRBI = SURBI = BEL = BAL = = BEL = SUNCE.

Kelti su Kimeri, Kimeri su Tračani, Tračani su Serbi, ali u gordosti tuđih laži srbski narod je poludio i odbija znanje Istine.

Hrišćani ovo ne vole, ali to je tako, oni volili, ili ne volili!

------------------
Literatura:
1) William Shaw, A Galic and English Dictionary, Vol. I; London: W. and A. Strahan, 1780.
2) Edward O'Reilly, An Irish-English Dictionary; Dublin: James Duffy, 1864, pg. 455.

3) Robert Hunter, The Encyclopædic Dictionary: an original work of reference to the words in the English language, giving a full account of their origin, meaning, pronounciation, and use, Vol. I; Cassell, Petter, Galpin, & Co, London, Paris & New York, 1879, pg. 484.

4) Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome I-III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759.

LATINI I SRBSKI IZDAJNICI

LATINI I SRBSKA IZDAJNIČKA GOVNA

Konstantin Porfirogenit piše:

"Od vremena vladavine Heraklija, imperatora Bi-zantinaca, kako će biti kazano u pripovijestima koje se odnose na Hrvate i Srbe, cijela Dalmacija i na-rodi oko nje, kao što su Hrvati, Srbi, Zahlumi, Ter-buniti, Kanaliti, Dioklecijani i Arentani, koji se tako-đer nazivaju Pagani ..." [1]

Ime Srba Porfirogenit piše grčkim Σέρβλοι, tj. SER-BLOI, dok Latini to prevode kao SERVOI. Sta-rogrčko β je B, bē̂ta, grčki: βήτα. Ovo grčko (β) u riječi Σέρβλοι (ΣÉΡΒΛOΙ) ili SERBLOI Latini pre-vode kao V (víta) te po zlonamjernom latinskom prevodu SERBLOI postaju SERVOI, SERVI, tj. SLUGE i ROBOVI. I gle: Latini starogrčko βιβλία (ΒIBΛΙA) prevode u po starogrčkoj fonetici i or-tografiji: BIBLIA (spisi, knjige), starogrčko βιβλίον (BIBLION) prevode BIBLION (spis), starogrčko Βα-βυλῶνος (BABILONOS) u latinskom je BABILON, samo starogrčko Σέρβλοι (ΣÉΡΒΛOΙ) prevode sa SERVOI, SERVI; SLUGE, ROBOVI.

I svi srbski lingvisti par vijekova ćute i podupiru ruganje Latina prevodeći grčko Βαβυλῶνος (BA-BILONOS) sa V pa je u srbskom ispravno БИ-БЛИЈА i ВАВИЛОН, a neispravno БAБИЛOН, sa-mo da narodu zamaskiraju ono lažno dušmansko SERVOI i SERVI. Eh, papini Latini i sbska izdaj-nička govna zaista utamanjuju Serbe! Hoću li uv-rijediti koga među današnjim Srbima? Pravi Srbi neće se uvrijediti, jer ovo se na njih ne odnosi, uvrijediće sa samo srbska gova!

..............................

[1] Barthold Georg Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae Byzantinae: Immanuel Bekkerus, Cons-tantine Porphyrogenitus, De thematibus et De ad-ministrando imperio, Vol. II, Cap. 29; Bonnae, Imp-ensis Ed. Weberi, 1840, pg. 128.