“Sterneck je smatrao da stećci pripadaju
predrimskom vremenu a, kako se često nalaze na ilirskim gromilama ili u
njihovoj neposrednoj blizini, da pripadaju vremenu kojem i ilirski
tumulusi." (Šefik Bešlagić, Stećci - kultura i umjetnost; Sarajevo,
Veselin Masleša, 1982, str. 70).
(Foto: Aleksandra
Bajić and Milan S. Dimitrijević, A pair of stećaks from Donja Zgošća; Proceedings of the XII Serbian-Bulgarian
Astronomical Conference (XII SBAC) Sokobanja, Serbia, September 25-29, 2020; Publ.
Astron. Soc. “Rudjer Boskovi¢”, No 20,
2020, 139-153).
Etrurci su za sebe govorili da su RASENI. Zna
se da je RA jedno od najstarijih imena SUNCA. Sanskritsko RA (√rā) znači RADITI, STICATI; IMATI,
DAVATI; VA-TRA, GRIJANJE; LJUBAV, UŽITAK; BRZINA; ZLA-TO; KRETANJE; SJAJ,
BLJESAK [1]. Ovo RA je osnova u srpskom RAČVE, RAKLJE, RAŠLJE, jer
ove riječi označavaju ono mjesto na stablu iz kojeg ishode stupovi i razilaze
se kao zrake iz Sunca.
Od osnove RA izvedeno je i sanskritsko RAS
(√ rās) sa značenjem HVALITI, VELIČATI,
DAVATI, POŠTO-VATI, SLAVA [2]. Sanskritsko
RAS takođe znači OSJEĆATI, VOLJETI [3], a
sanskritsko RASYA je KRV [4]. Sanskritsko RÁSA
je SRŽ, JEZGRO, SUŠTINA [5]. U srpskom RASA
je FELA, VRSTA, ROD.
Sanskritsko RĀSANA istog je značenje kao
i sanskritskom GHORÁR [6] sa značenjem ČASTAN, UZVIŠEN, POŠTOVAN [7], što je u francuskom i eng-leskom VENERABLE sa
osnovom VEN od koje je izvedeno VENETI:
“Ven (sunce), Vena, mjesec, hindu
riječ." [8]
Dakle
su RAS i VEN istog značenja te su RASENI i VENETI jedan narod, jer su i RASENI
i RAŠANI jedan narod. RASEN znači SUNCE, SJAJ, SLAVA i dokaz je srpsko PORAŽEN:
a) PO + RAS > PORAS >
PORAS > PORAZ,
b) PO + RASEN > PORASEN >
PORAŽEN > PORAŽEN.
Danas se
nama čini da je PO prijedlog mjesta, ali nije, jer je to staro keltskog BO koje
znači CRN, TAMAN [9]. Osnova BO ostala je u srpskom
BOL.
Sanskritsko
RAŠANĀ znači ŠPAG, UŽE, TRAKA KAIŠ, JEZIK; ZRAKA [10].
RAŠANA je od RĀŠ koje se
drugačije čita RĀS [11], koje je izvedeno od
RA [12], jer RA je SUNCE koje daje RASVJETU.
I gle: u Bosni je krompir bio poznat i pod imenom RAŠAK [13] i lično sam od nekih starih viduških seljana slušao tu
riječ sve do kraja 70-tih godina prošlog vijeka. Otkud ta riječ? Evo: krompir
raste u gomolju, u hrpi, a sanskritsko RĀŚĺ znači baš to: GOMILA, HRPA, MNOŠTVO
[14]: RĀŚĺ su RAŠANI, RASENI ili VENETI:
"Što se tiče samih Veneta, ne može se
ne primijetiti da tri plemena ili naroda s ovim imenom susrećemo i u drugim
dijelovima svijeta, osim onih u Italiji, to jest galskog plemena Veneta na
obali Armorike; Venedi ili Veneti kod Tacita, sarmatsko ili slavonsko pleme na
obalama Baltika i Heneti ili Eneti, čije se postojanje spominje u Paflagoniji u
doba Homera (Ilijada, II, 85)." [15].
Latinsko ETRUSCUS je RASEN, latinsko
ETRUSCI su RASENI. Pored svojih mnogih značenja latinsko
ET znači
JOŠ DALJE, te uz RUSCI pokazuje ko su Raseni, jer latinsko ET može da znači
ISTINA, STVARNO, ZAISTA [16]. Tako u ETNOS
daje riječi značenje NAROD, u ETINOM znači ISTINITA riječ (“nom”, “noma”,
“nomen” je “ime”, “riječ”). Latinsko RVSCVS
(RUSCUS) znači
SJAJNOCRVEN [17]:
ET + RUSCUS > ETRUSCUS = RASEN
Galsko
UC (čitaj: UK) znači MJESTO [18], galsko RAS
značenjem je isto galskom RES, RIS, ROS, RUS sa značenjemje SUNCE [19]. RES je u srpskom RESA, zraka; RIS je ljuta zvijer,
ROS je dalo “roza” > “ruža”; RUS je “crven”,
“vatren”:
UK +
RAS > UKRAS > UKRASEN > UKRAŠEN > UKRAŠEN = MJESTO SJAJA.
I to
je to: UK + RASEN > UKRASEN > UKRAŠEN
Grci
zovu Rasene Τυρσηνοί, kasnije Τυρρηνοί. Treba znati da je antičko grčko
ipsilon (Υ, υ) čitano kao kratko U,
dakle TURSENOI i TUPPENOI. Da vidimo šta znače grčki nazivi Rasena:
a) Τυρσηνοί < Τυρ-σ-ηνοί = TUR-S- ENOI
b) Τυρρηνοί < Τυρ-ρ-ηνοί
= TUR-R-ENOI
I prvo
o riječi TUR (grčki: Τυρ).
U vrijeme Rima i njihove vlasti na Balkanu
grad PIROT u današnjoj Srbiji zvao se latinskim imenom TURES, TURRES ili TURA.
Osnova PIR u PIROT znači VATRA, SJAJ, VESELJE. Na gčrkom VATRA je πυρ (antičko
PUR, današnje PIR), dakle to isto treba da znači i TUR u TURESENOI (Τυρσηνοί) i TURREENOI (Τυρρηνοί).
VATRA je TOPLOTA, SJAJ, SVJETLOST, VID. Kakve
je boje SIR? SIR je BIJEL ili ŽUT. Kod Turkotatara TUR znači SIR, džagatajski
TURO [20]. Na grčkom SIR je TURI (grčki: τυρί).
Grcko τύρσις
(TURSIS) je VIS, KULA. Sarmatska pokrajina TURA (TURANION, latiski TYRA).
Po čemu je Tura dobila ime?
Sumersko
TUR znači VELIK, VELIČANSTVEN [21]. Grčko τῠραννίς (TURANNIS) znači KRALJEVSKA
VLAST, APSOLUTNA VLASTI; τύραννος
(TURRAN-NOS) je GOSPODAR [22]. I kaže:
“Ime za bika ili vladara u hebrejskom je
nevazno, Šur, što u kaldejskom postaje Tur. Od Tur, u značenju bika, dolazi
latinsko Taurus; i od iste riječi, u značenju vladara Turannus, što izvorno
nije imalo nikakvo zlo značenje." [23]
Hebresko
SUR je od S-UR u kojem UR znači VATRA, SJAJ [24].
Sanskritsko TUR je POTISAK NAPRIJED; NADMOĆ [25],
srpsko TURPIJA je OŠTRINA, jer ima oštre linije kao Sunce zrake. KOTUR je kao TUR.
Galsko TUR je TOK, KRETANJE, OKRETANJE; KRUG, TOČAK i značenjem je isto
galskom TOR, TAR, TER, TIR sa izvornim smislom SUNCE [26].
Zato je TUROBAN ljut i strašan. TUR je TURUNDŽI boje kao narandža [27].
Druga riječ u grčkom Τυρσηνοί (TURSENOI) i Τυρρηνοί
(TURRENOI) je ηνοί (ENOI) i to su Homerovi Ένετοί [28] i Herodotovi Ένετοὺς [29],
tj. ilirski VENETI. Osnova u ENOI (ηνοί)
je EN (ἤν). Grčko ἤν znači EN, ENO, GLE, VIDI [30], je
stara riječ za φημί [31]. Grčko EN (ἠν) koje je značenjem jednako grčkom φάω [32] sasmislom SJATI [33]. Tako grčko TURESENOI (Τυρσηνοί) i TURRENOI (Τυρ-pηνοί),
kao nazivi za Rasene, znače SUNCOSJAJNI, a Homerovi ENETOI (Ένετοί)
i Herodotovi ENETOUS (Ένετοὺς), kao
nazivi za Venete, znače SJAJNI, SVIJETLI, TRAČNI.
Galsko EN isto je što i DEN [33] koje je isto galskom DAN, DIN, AN, IN sa značenjem
BAL, BEL; SUNCE [34]. DEN je osnova u ruskom
ДÉНГИ (novac), u Makedoniji DENAR, kod Srba DINAR.
Velško (galik ili galsko) EN znači NAČELO ŽIVOTA, SUŠTINA, ŽIVOT i to je
SUNCE, BOG.
..............................
[1] Monier
Monier Williams, A Sanskrit English Dic-tionary: Oxford University Press, Amen
House, London, Glasgow, New York, Toronto, Melbourne, Wellington, Bombay, Calcutta, Madras, Carachi,
Kuala Lumpur, Cape Town, Ibadan, Nairobi, Accra, 1899, p. 859.
[2] Ib.
p. 869.
[3] Ib.
[4] Ib.
p. 871.
[5] Ib.
p. 869.
[6] Ib.
p. 879.
[7] Ib.
p. 370.
[8] Dunlap,
S. F. (Samuel Fales), The origin of ancient names of countries, cities,
individuals, and gods; Cambridge, Metcalf and Company, 1856, p. 25.
[9] Jean-Baptiste
Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon:
Claudi-Joseph Daclin,1759, p. 180.
[10] Monier
Monier Williams, Ib. p. 869.
[11] Monier
Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press,
1960, p. 879.
[12] Ib.
[13] F.
Ivekovic i Ivan Broz, Rjecnik hrvatskoga jezika; Zagreb, Štamparija K.
Albrechta, 1901, str. 587.
[14] Monier
Monier Williams, Ib. p. 879.
[15] William
Smith, Dictionary of Greek and Roman Geography, Vol. II; Boston:
Little, Brown and Co.,1870, p. 1272.
[16]
Oxford Latin Dictionary;
Oxford University Press, Oxford, At The Clarendon Press, 1968, p. 623.
[17] Ib.
p. 1671.
[18] Jean-Baptiste
Bullet, Ib. Tome III, p. 466.
[19] Ib.
Tome III, p. 297.
[20] Petar
Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III; JAZU,
Zagreb, 1973, str. 530.
[21] Stephen
Langdon, A Sumerian Grammar and Chrestomathy, Paris, Libraire Paul Geuthner,
1911, p. 249.
[22] Henry
George Liddell and Robert Scott, A Greek-English Lexicon; Oxford: The Clarendom
Press, 1883, p. 1590.
[23] Alexander
Hislop, The two Babylons; Third Edi-tion; Edinburgh: James Wood; London:
Haulston and Wright, 1862, p. 47.
[24]
Albert G. Mackey, An
Encyclopædia of Free-masonry, Vol. II; : The Masonic History Company, Chicago,
New York, London, 1921, p. 819.
[25] Monier
Monier Williams, Ib. p. 450.
[26] Jean-Baptiste
Bullet, Ib. Tome III, p. 457-458.
[27] Petar
Skok, Ib. 527.
[28] Homer,
Ilijada; 2, 9.
[29] Herodot,
I; 196.
[30] Henry
George Liddell and Robert Scott, Ib. p. 652.
[31] Ib.
[32] Ib.
p. 1665.
[33] Ib.
1660.
[34] Jean-Baptiste
Bullet, Ib. Tome II, p. 540.
[35] Ib.
p. 449.
[36] William
Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, The Second Edition, Vol. II; Denbigh: Printed and
published by Thomas Gee, 1832, p. 24.