NA STEĆKU JE ILIRSKI RAŠANIN (ETRURAC)

 

“Sterneck je smatrao da stećci pripadaju predrimskom vremenu a, kako se često nalaze na ilirskim gromilama ili u njihovoj neposrednoj blizini, da pripadaju vremenu kojem i ilirski tumulusi." (Šefik Bešlagić, Stećci - kultura i umjetnost; Sarajevo, Veselin Masleša, 1982, str. 70).  

(Foto: Aleksandra Bajić and Milan S. Dimitrijević, A pair of stećaks from Donja Zgošća;  Proceedings of the XII Serbian-Bulgarian Astronomical Conference (XII SBAC) Sokobanja, Serbia, September 25-29, 2020; Publ. Astron. Soc. “Rudjer Boskovi¢”, No 20, 2020, 139-153).

 

    Etrurci su za sebe govorili da su RASENI. Zna se da je RA jedno od najstarijih imena SUNCA. Sanskritsko RA (√rā) znači RADITI, STICATI; IMATI, DAVATI; VA-TRA, GRIJANJE; LJUBAV, UŽITAK; BRZINA; ZLA-TO; KRETANJE; SJAJ, BLJESAK [1]. Ovo RA je  osnova u srpskom RAČVE, RAKLJE, RAŠLJE, jer ove riječi označavaju ono mjesto na stablu iz kojeg ishode stupovi i razilaze se kao zrake iz Sunca.

     Od osnove RA izvedeno je i sanskritsko RAS (√ rās) sa značenjem HVALITI, VELIČATI, DAVATI, POŠTO-VATI, SLAVA [2]. Sanskritsko RAS takođe znači OSJEĆATI, VOLJETI [3], a sanskritsko RASYA je KRV [4]. Sanskritsko RÁSA je SRŽ, JEZGRO, SUŠTINA [5]. U srpskom RASA je FELA, VRSTA, ROD.

     Sanskritsko RĀSANA istog je značenje kao i  sanskritskom GHORÁR [6] sa značenjem ČASTAN, UZVIŠEN, POŠTOVAN [7], što je u francuskom i eng-leskom VENERABLE sa osnovom VEN od koje je izvedeno  VENETI:

     “Ven (sunce), Vena, mjesec, hindu riječ." [8]

Dakle su RAS i VEN istog značenja te su RASENI i VENETI jedan narod, jer su i RASENI i RAŠANI jedan narod. RASEN znači SUNCE, SJAJ, SLAVA i dokaz je srpsko PORAŽEN:

a) PO + RAS > PORAS > PORAS > PORAZ,
b) PO + RASEN > PORASEN > PORAŽEN > PORAŽEN.

Danas se nama čini da je PO prijedlog mjesta, ali nije, jer je to staro keltskog BO koje znači CRN, TAMAN [9]. Osnova BO ostala je u srpskom BOL.

    Sanskritsko RAŠANĀ znači ŠPAG, UŽE, TRAKA KAIŠ,  JEZIK; ZRAKA [10]. RAŠANA je od RĀŠ koje se drugačije čita RĀS [11], koje je izvedeno od RA [12], jer RA je SUNCE koje daje RASVJETU. I gle: u Bosni je krompir bio poznat i pod imenom RAŠAK [13] i lično sam od nekih starih viduških seljana slušao tu riječ sve do kraja 70-tih godina prošlog vijeka. Otkud ta riječ? Evo: krompir raste u gomolju, u hrpi, a sanskritsko RĀŚĺ znači baš to: GOMILA, HRPA, MNOŠTVO [14]:  RĀŚĺ su RAŠANI, RASENI ili VENETI:

     "Što se tiče samih Veneta, ne može se ne primijetiti da tri plemena ili naroda s ovim imenom susrećemo i u drugim dijelovima svijeta, osim onih u Italiji, to jest galskog plemena Veneta na obali Armorike; Venedi ili Veneti kod Tacita, sarmatsko ili slavonsko pleme na obalama Baltika i Heneti ili Eneti, čije se postojanje spominje u Paflagoniji u doba Homera (Ilijada, II, 85)." [15].  

     Latinsko ETRUSCUS je RASEN, latinsko ETRUSCI su  RASENI. Pored svojih mnogih značenja latinsko ET znači JOŠ DALJE, te uz RUSCI pokazuje ko su Raseni, jer latinsko ET može da znači ISTINA, STVARNO, ZAISTA [16]. Tako u ETNOS daje riječi značenje NAROD, u ETINOM znači ISTINITA riječ (“nom”, “noma”, “nomen” je “ime”, “riječ”). Latinsko RVSCVS  (RUSCUS) znači SJAJNOCRVEN [17]:

     ET + RUSCUS > ETRUSCUS = RASEN

Galsko UC (čitaj: UK) znači MJESTO [18], galsko RAS značenjem je isto galskom RES, RIS, ROS, RUS sa značenjemje SUNCE [19]. RES je u srpskom RESA, zraka; RIS je ljuta zvijer, ROS  je dalo “roza” > “ruža”; RUS je “crven”, “vatren”:

UK + RAS > UKRAS > UKRASEN > UKRAŠEN > UKRAŠEN = MJESTO SJAJA.

I to je to: UK + RASEN > UKRASEN > UKRAŠEN

Grci zovu Rasene Τυρσηνοί, kasnije Τυρρηνοί. Treba znati da je antičko grčko ipsilon (Υ, υ) čitano kao kratko  U, dakle TURSENOI i TUPPENOI. Da vidimo šta znače grčki nazivi Rasena:

a) Τυρσηνοί < Τυρ-σ-ηνοί = TUR-S- ENOI
b) Τυρρηνοί < Τυρ-ρ-ηνοί = TUR-R-ENOI

I prvo o riječi TUR (grčki: Τυρ).

     U vrijeme Rima i njihove vlasti na Balkanu grad PIROT u današnjoj Srbiji zvao se latinskim imenom TURES, TURRES ili TURA. Osnova PIR u PIROT znači VATRA, SJAJ, VESELJE. Na gčrkom VATRA je  πυρ (antičko PUR, današnje PIR), dakle to isto treba da znači i TUR u TURESENOI (Τυρσηνοί) i TURREENOI (Τυρρηνοί).

     VATRA je TOPLOTA, SJAJ, SVJETLOST, VID. Kakve je boje SIR? SIR je BIJEL ili ŽUT. Kod Turkotatara TUR znači SIR, džagatajski TURO [20]. Na grčkom  SIR je TURI (grčki: τυρί).

     Grcko τύρσις (TURSIS) je VIS, KULA. Sarmatska pokrajina TURA (TURANION, latiski TYRA). Po čemu je Tura dobila ime?

Sumersko TUR znači VELIK, VELIČANSTVEN [21]. Grčko τῠραννίς (TURANNIS) znači KRALJEVSKA VLAST, APSOLUTNA VLASTI; τύραννος (TURRAN-NOS) je GOSPODAR [22]. I kaže:

     “Ime za bika ili vladara u hebrejskom je nevazno, Šur, što u kaldejskom postaje Tur. Od Tur, u značenju bika, dolazi latinsko Taurus; i od iste riječi, u značenju vladara Turannus, što izvorno nije imalo nikakvo zlo značenje." [23]

Hebresko SUR je od S-UR u kojem UR znači VATRA, SJAJ [24]. Sanskritsko TUR je POTISAK NAPRIJED; NADMOĆ [25], srpsko TURPIJA je OŠTRINA, jer ima oštre linije kao Sunce zrake. KOTUR je kao TUR. Galsko TUR je TOK, KRETANJE, OKRETANJE; KRUG, TOČAK i značenjem je isto galskom TOR, TAR, TER, TIR sa izvornim smislom SUNCE [26]. Zato je TUROBAN ljut i strašan. TUR je TURUNDŽI boje kao narandža [27].   

     Druga riječ u grčkom Τυρσηνοί (TURSENOI) i Τυρρηνοί (TURRENOI) je ηνοί (ENOI) i to su Homerovi Ένετοί [28] i Herodotovi Ένετοὺς [29], tj. ilirski VENETI. Osnova u ENOI (ηνοί) je EN (ἤν). Grčko ἤν znači EN, ENO, GLE, VIDI [30],  je stara riječ za φημί [31]. Grčko EN (ἠν) koje je značenjem jednako grčkom φάω [32] sasmislom SJATI [33]. Tako grčko TURESENOI (Τυρσηνοί) i TURRENOI (Τυρ-pηνοί), kao nazivi za Rasene, znače SUNCOSJAJNI, a Homerovi ENETOI  (Ένετοί) i Herodotovi ENETOUS (Ένετοὺς), kao nazivi za Venete, znače SJAJNI, SVIJETLI, TRAČNI.

   Galsko EN isto je što i DEN [33] koje je isto galskom DAN, DIN, AN, IN sa značenjem BAL, BEL; SUNCE [34]. DEN je osnova u ruskom ДÉНГИ (novac), u Makedoniji DENAR, kod Srba DINAR.

  Velško (galik ili galsko) EN znači NAČELO ŽIVOTA, SUŠTINA, ŽIVOT i to je SUNCE, BOG.

..............................    
     [1] Monier Monier Williams, A Sanskrit English Dic-tionary: Oxford University Press, Amen House, London, Glasgow, New York, Toronto, Melbourne,  Wellington, Bombay, Calcutta, Madras, Carachi, Kuala Lumpur, Cape Town, Ibadan, Nairobi, Accra, 1899,  p. 859.
     [2] Ib. p. 869.
     [3] Ib.
     [4] Ib. p. 871.
     [5] Ib. p. 869.
     [6] Ib. p. 879.
     [7] Ib. p. 370.
     [8] Dunlap, S. F. (Samuel Fales), The origin of ancient names of countries, cities, individuals, and gods; Cambridge, Metcalf and Company, 1856, p. 25.
     [9] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin,1759, p. 180.
     [10] Monier Monier Williams, Ib. p. 869.
     [11] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 879.
     [12] Ib.  
     [13] F. Ivekovic i Ivan Broz, Rjecnik hrvatskoga jezika; Zagreb, Štamparija K. Albrechta, 1901, str. 587.
     [14] Monier Monier Williams, Ib. p. 879.
     [15] William Smith, Dictionary of Greek and Roman Geography, Vol. II; Boston: Little, Brown and Co.,1870, p. 1272.
     [16] Oxford Latin Dictionary; Oxford University Press, Oxford, At The Clarendon Press, 1968, p. 623.
     [17] Ib. p. 1671.
     [18] Jean-Baptiste Bullet, Ib. Tome III, p. 466.
     [19] Ib. Tome III, p. 297.
     [20] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III; JAZU, Zagreb, 1973, str. 530. 
     [21] Stephen Langdon, A Sumerian Grammar and Chrestomathy, Paris, Libraire Paul Geuthner, 1911, p. 249.
     [22] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek-English Lexicon; Oxford: The Clarendom Press, 1883, p. 1590.
     [23] Alexander Hislop, The two Babylons; Third Edi-tion; Edinburgh: James Wood; London: Haulston and Wright, 1862, p. 47.
     [24]  Albert G. Mackey, An Encyclopædia of Free-masonry, Vol. II; : The Masonic History Company, Chicago, New York, London, 1921, p. 819.
     [25] Monier Monier Williams, Ib. p. 450.
     [26] Jean-Baptiste Bullet, Ib. Tome III, p. 457-458.
     [27] Petar Skok, Ib. 527.
     [28] Homer, Ilijada; 2, 9.
     [29] Herodot, I; 196.
     [30] Henry George Liddell and Robert Scott, Ib. p. 652.
     [31] Ib.
     [32] Ib. p. 1665.
     [33] Ib. 1660.
     [34] Jean-Baptiste Bullet, Ib. Tome II, p. 540.
     [35] Ib. p. 449.
     [36] William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, The Second  Edition, Vol. II; Denbigh: Printed and published by Thomas Gee, 1832, p. 24.