U sarmatskoj teritoriji, u kojoj su dominirali Alani, nađena je na mramornoj ploči urađena reljefna slika kopljanika u oklopu sa frigijskom kapom. Ovo nije votivna (zavjetna) ploča, ovo je reljefna ikona, ku-mir, ili, kako je u Bibliji u prevodu Daničić-Kara-džić prevedeno, “lik rezani”. Ispod konjanika je natpis grčkim slovima:
ΤΡΥΦΩΝ ΑΝΔ ΡΟ ΜΕΝΟ ΥΑΝΕ ΘΗΚΑ
Natpis
jeste grčkim pismom, ali jezik nije grčki, nego starosrpski, jer je ikona nađena
u sarmatskoj oblasti na prostoru Alana, starih Srba.
U imenu TRIFON je galsko TRIF sa značenjem BAL, BAL, BEL, tj. SUNCE [1], a to isto znači i gal-sko TRIP [2]. Srpsko ikavsko TRIF je ekavsko TREF sa značenjem UDARITI, POGODITI, SUS-RESTI [3]. TRIFON je u narodnoj poslovici ”Tripun tripa, snijeg sipa.” Ekavski je TREPA, TREPĆE, ikavski je TRIPA, TRIPĆE.
Srpsko ikavsko TRIP je u engleskom TRIP sa
značenjem PUTOVANJE, IZLET, jer SUSRET u PU-TOVANJU je SRETANJE, starosrpski
SRETENIJE. TRIFUN je KOPLJANIK i on kopljem PROBIJA, a grčko TRIPAO (τρὔπάω) znači PROBITI [4], jer je svako PUTOVANJE probijanje prostora.
TREPNU-TI, ikavski TRIPNUTI, znači POKRENUTI očni ka-pak. Dakle ime TRIFON, TRIFUN
ili TRIPUN znači KREČUĆI, PUTUJUĆI; PROBOJNI, KOPLJANIK i to je SUNCE koje se
nezaustavljivo probija s juga ka sjeveru, iz zime ka proljeću i ljetu.
Dan Sv. Trifuna je 1. februara julijanskog
(14. februara greg.), a sutradan 2. (15.) februara je SRETENIJE, 40. dan od Božića i, po
narodnom vjerovanju, tog dana SUSREĆU se i tuku zima i ljeto. Samim tim što
narod ima jedan smisao Sv. Trifuna, a crkva drugi, znači da je u različitosti neki
razlog, ali o tome ćemo nakon dešifrovanja cijelog natpisa na ikoni.
Druga
riječ u natpisu je iza ΤΡΥΦΩΝ je AND, koje je postanjem od starog AN. Sumersko AN znači VISOKO, NEBO [5]. Galsko AN znači TOP-LINA, ŽAR, JAR [6]. Galsko AND je TOK,
PRO-TOK; PUTOVATI, MARŠIRATI; VELIK [7].
Treća riječ u natpisu je galsko RO sa znače-njem VOĐA [8]. Tako ΑΝΔ
+ PO znači ANDRO i to je ANDRO,
muško vlastito ime sa značenjem ŽARKI VOĐA.
Četvrta riječ u natpis je riječ MENO koja u
galskom znači PRAVAC, PUT [9].
Peta
riječ glasi ΥΑΝΕ sa galskim
JAN u osnovi, značenjem isto francuskom OISEAU [10]
i to je PTICA; SOKO [11].
Zadnje riječ
je TᴴEKA (ΘΗΚΑ). Od osnove TᴴEK (ΘΗΚ) postalo je galsko TEC (čitaj: TEK)
sa značenjem DIVAN, KRASAN [12], zatim velško
TEC (čitaj: TEK) u velškom TECÂAD sa značenjem PO-KAZIVATI PRAVEDNOST
I LJEPOTU [13], u TEC-ÂU znači POSTAJATI
DOBAR, ČINITI PRAVDU [14]. U velškom TECÂAD
znači PRAVEDAN, LIJEP, KRASAN [15], ali TEC
u TECH znači LAGATI, VREBATI, PRAVITI ZASJEDU [16],
jer je februarsko vrijeme nepredvidivo i naglo promjenljivo: zna biti toplo, ali
naglo prevrne u hladni snježnu olujnu i vreba plijen kao soko.
I da zaključimo šta piše u natpisu ispod
Trifuna:
ΤΡΥΦΩΝ ΑΝΔ ΡΟ ΜΕΝΟ ΥΑΝΕ ΘΗΚΑ =
= KOPLJANK JARNI VOĐA PUTA SOKOLA KRASNOG.
Ko je crkveni Sveti Trifun:
“Ko je bio sveti Trifun? Ubio ga je
Decije, ili tako legenda kaže. U dokumentima o ranom razvoju rimske crkve u
Rimu nema znakova interesovanja za ovog frigijskog sveca. Vrlo je vjerovatno
da je Trifunovo obožavanje migriralo na zapad u svjetlu njegove popularnosti
kao čudotvorca na istoku. Najveći Trifunov značaj može se približno datirati u
vrijeme vlade Justinijana. Crkvu Svetog Trifuna podignutu je u Ulici rode u
Carigradu Prokopije i nju ubraja u crkve i svetinje koje je taj car
sagradio." [17]
Imperator Decije vladao je sredinom 3.
vijeka, a Justinijan sredinom 6. vijeka. Zašto je Justinijan sagradio crkvu u ast
Sv. Trifuna baš u ulici nazvanoj Ulica rode? Zato jer su rode glasnici proljeća.
Kakve veze ima Sv. TRIFUN sa katoličkim Sv.
VALENTINOM? Pogledajmo:
VALEN + TIN > VALENTIN
U
VALENTIN je VAL što je sinonim nazivu BAL, tj. BEL i to je SUNCE, a TIN je isto
što i TAN sa značenjem VATRA [18], dakle ime
VALENTIN znači SUNCE VATRE, tj. TOPLOTE.
I Valentin je ubijen sredinom 3. vijeka kao i Trifun. Pravoslavna crkva slavi Sv. Trifuna 1. febru-ara julijianskog, a to je 4. februar gregorijanskog kad katolička crkva slavi Sv. Valentina, dakle je to isto. Naravno da se iza likova crkvenog Trifuna i crkvenog Valentina krije prehrišćanski Trifun, vrije-me sredine zime, sunce sredine zime.
A sad budimo pažljivi i pratimo!
Praznik SRETENJE GOSPODNJE zvanično je ustanovljen
i unesen u crkveni kalendar oko 550. god. u vrijeme cara Justinijana.
U
prirodnom astronomskom kalendaru postoji fenomen nazvan precesija ekvinocija.
To je kad se u danu proljetne ravnodnevice jedna tačka na Ze-mljinom ekvatoru nakon
pune godine opet pra-volinijski poravna sa pravcem Sunca. Tada Sunce iz južnog
zimskog neba prelazi na sjeverno proljetno nebo, prestaje zima i nastaje
proljeće. To je po sunčanom (tropskom) kalendaru i to je gregorijanski kalendar.
Ali, da bi se ona tačka na Zemljinom ekvatoru poravnala
i za zvijezdama prema kojima je bila poravnata prethodne godine na dan ravnodnevice,
potrebno je da prođe još 11 minuta i 14 sekundi (11,23333333'). To je po
zvjezdanom ili sideralnom kalendaru i to je julijanski calendar.
Ovih 11,23333333 minuta je godišnja razlika
između početka proljeća po sunčanom, tropskom ili gregorijanskom i početka proljeća
po zvjezdanom, sideralnom ili julijjanskom kalendaru.
Zbog pomenute godišnje razlike od
11,23333333 minuta u dužni tropske i sideralne godine u juli-janskom kalendaru
na svakih navršenih 128 godina ravnodnevica, kratkodnevica i dugodnevica deša-vaju
dan ranije, već što je to bilo prethodnih 128 godina.
Prvi dan zime u vrijeme Isusovog rođenja
bio je 25. decembra julijanskog zvezdanog kalendara, a crkva je ustanovila svoj
praznik Sretenje Gospodnje 550 godina kasnije. Da vidimo koliko se krat-kodnevica
na prvi dan zime pomjerila za tih 550 godina? Evo: 550 godina po 11,23333333
minuta je 6178,333332 minuta = 102,9722222 časova = 4,290509258 dana = 5. dan
od 25. decembra = 20. decembar julijanskog kalendara.
Kad je u vrijeme Isusovog rođenja bio prvi dan proljeća, tj. ravnodnevica? Crkva je prvi dan pro-ljeća u to vrijeme obilježila praznikom Blagovijesti: 23. aprila julijanskog kalendara. Pošto se za 550 godina prvi dan zime pomjerio na 5. dan nižeg datuma, isto tako je pomjeren i prvi dan proljeća: sa 23. aprila na 18. april.
Hajde
sad da nađemo sredinu između 20. decembra na prvi dan zime 550. i 18. aprila
na prvi dan proljeća te godine. Sredina pada tačno na 45. dan i to je 2. februar julijanskog i praznik SRE-TENJE, a dan prije su TRIFUN i
VALENTIN.
Da
bi u narodu ukinula praćenje prehrišćanskog kalendara sa starovjeračkim svecem,
crkva je izmislila svog Valentina, svog Trifuna i svoje “Sre-tenje Gospodanje”
i smjestila ih u kalendar u iste dane srpskog starovjeračkog Trifuna i srpskog
sta-rovjeračkog Sretenija. i zaledila ih
u kalendaru kao nepokretne praznike (kao i sve ostale nepokretne kalendarske
praznike).
I malo po malo zaboravio je narod da prati
Sunce i prvi dan zime i da Trifundan i Sretenije ravna po Suncu, ali je ostalo
narodno sjećanje da “Tripun tripa, snijeg sipa” i da je SRETENJE sredina zime i
dan u kojem se susreću i tuku zima i ljeto.
Crkva slavi Sv. Valentina od 4. vijeka, a Sv. Trifuna od 6. vijeka i sad logično pitanje: zašto je crkva izmislila dva sveca iste simbolike i istog da-tuma? To je radi već tada u vrhu crkvene maso-nerije planiranog raskola, koji je zvanično proveden 1054., jer što su razlike u vjeri veće, raskol u narodu je veći i mržnja u podijeljenom narodu sve veća.
Granica raskola 1054. planski je pukla je po
sred balkanskih Srba i svjedoci smo te mržnje svake godine i oko dana Sv.Trifuna
i Sv. Valentina.
No comments:
Post a Comment