PRSTEN DVOVJERNOG KRSTJANA

        "Zato iskopavanja Dragutinovog grada nisu preduzeta čak ni u jesen 1953. kad je meštanin Debrca doneo u Narodni muzej vredne predmete od livenog srebra: kopču s ugraviranim orlom i prsten na čijoj glavi je zmaj koji bljuje vatru. Istoričar umetnosti Živojin Andrejić povezuje ga s viteškim Redom zmaja. Donet je i prsten iz 12. ili 13. veka, na kome su prikazani sveti ratnici." (Večernje novosti", 29. novembar, 2015.)

 

Motivi na stećcima: dvostruki krst vremena godine na stećku u G. Studencima kod Ljubuškog, a do njega je stećak iz Brajčevića kod Gackog. Ispod je prsten iz Debrca (12-13. vijek).

 

         Nisu ovo sveti ratnici, nego antropomorfna jednooko Sunce sa dvostrukim krstom vremena godine. Desna figura predstavlja sunce zime i proljeća, lijeva ljeta i jeseni.

 

Antropomorfni prikazi jednookog Sunca na indijanskom petroglifu (Lobo Canyon, Cebolla Wilderness, New Mexico) i jednooka solarna božanstva na stećcima (gore desno: Gornje Bare, Kalinovik; u dnu je presten iz Debrca iz 12-13, vijeka i motivi na stećcima: Banjdo, Podvelež, Mostar; Priluka,Livno).

 

Mitra (Sunce) sa dvostrukim krstom vremena godine (Frank C. Higgins, The Cross of the Magy, New York, Roger Brothers, 1912, p. 30).

OD PEĆINSKIH CRTEŽA DO STEĆAKA

         Ra je najstarije ime Sunca, a mistični znak Y simbol je Sunca Ra i nalazimo ga od pećinskih crteža, preko petroglifa širom svijeta do naših stećaka.

 

         Ovdje je stećak sa simbolom mira (kvadrat) i Sunčev krst sa simbolom RA (crkva-brvnara u Palačkovcima, Prnjavor, Bosna). Vrijeme stećka nije datirano, jer to Srbe ne zanima. Sa još nekoliko biljega i ovaj je isčupan i izmješten sa groba da ne smeta popu i turistima. Ovo je samo jedan od mnogih primjera kako Srbi svetosavci uništavaju korijene Srbstva i lažiraju srbsku istoriju.

KO NE SLUŠA PJESMU, SLUŠAĆE OLUJU!

Petroglifi na stećku ploči u Tvrdošu na Pešterskoj visoravni.

 

         Sve dok "divljim, nepismenim i neukim Srbima" nije došao "najveći srbski sin i prvi srbski učitelj Sveti Sava", Srbi su posjedovali drevno kosmičko znanje i mudrost, ali kad srbsku narodnu katedru znanja ote grkoortodoks Sveti Sava, "najveći srbski sin i prosvjetitelj svih vremena", u mraku Savinog "prosvjetiteljstva" ugasi se i zadnja iskra drevnog srbskog znanja i mudrost, a crni se mrak zacari nad Srbima i u Srbima i iz dana u dan sve sumanje Srbi, a sve više neljudi. Tako jedan od prvih naroda na svijetu postade narod najzadnji.

 

         U gornjoj sekciji slike su motivi sa stećka kod Novog Pazara, a ispod su petroglifi sa Havaja (lijevo) i prekolumbovski indijanski petroglif iz Novog Meksika.

 

         Ljudske figure su antropomorfni prikazi Sunca u vremenu godine. Noge i ruke su četiri godišnja doba. Glava je Sunce ljetne dugodnevnice (prvi dan ljeta), a krug u dnu vertikale je zimska kratkodnevnica (prvi dan zime).

        

        Na petroglifu sa Havaja zimska ravnodnevnica predstavljena je penisom, dok je na srbskim petroglifima to označeno simbolima Sunca, što govori o "divljaštvu i nemoralu" ondašnjih Srba.

DAJE SE NA ZNANJE

Ispred temelja srednjevijekovne crkvice je prebijena krstača.

 

         Gledam ovu fotografiju i pitam sam sebe ima li smisla išta više dokazivati današnjim neukim i kvazipravoslavljem zaglupljenim Srbima? Mogu li ja promijeniti 8-9 miliona debila današnjeg svetosavskog srbskog naroda? Nema šanse!

 

Perunova sjekira sa znakom Sunca u plodu drveta života (motiv na stećku sa Pešterske visoravni).

 

         Zato ovo i ne pišem za današnji debilni srbski narod, nego za ovu svoju malu družinu sa Facebook-liste i za onih stotinjak što me prate. Za današnje nazovi Srbe nije me više briga, jer to i nisu pravi Srbi, no se samo tako zovu. Bog je od njih digao ruke i ko sam ja da ih u Božije ruke ponovo vraćam?

 

Vrsjenice kod Sjenice i Berkovac kod Valjeva (Google Earth). 

 

         U selu Vrsjenice na Pešterskoj visoravni blizu Sjenice nalazi se srednjovijekovna nekropola stećaka. Tu su još vidljivi temelji nekadašnje crkvice ispred koje je prebijena krstača, sto znači da je tu ispod grob nekog Srbina. Stari običaj je srbski da greblje bude uz crkvu i koliko je tu još bilo spomenika, ne zna se, to su bivši Srbi (a sad muslimani Bošnjaci) porazbijali i sve poravnali i nije ovo jedini takav slučaj. U mojoj Viduši Huso Silajdžić na srednjevijekovnom "vlaškom" greblju napravio je vrto za uzgoj povrća (uzgojeno na nevjerničkim vlaškim kostima povrće Alahovom sljedbeniku bude slađe). Niko se od Srba nije bunio, a i što da se buni, njihovo greblje je na drugoj lokaciji.

 

         Uostalom, čupaju nadgrobnike ispred manastirskih crkava i današnji Srbi prošlim Srbima i prave lijep pogled i šetališta svojim crkvenim hodočasnicima i nikome to od Srba ne smeta. Muslimani Bošnjaci razbijaju i čupaju srbske nadgrobnike i zaravnavaju srbska greblja, čupaju Šiptari i zaravnavaju, čupaju rimokatolici Hrvati, pa što da to ne rade i svetosavski Srb, zar ne?

 

Stećak iz Vrsjenice (lijevo)  kod Sjenice stećak uz Berkovca kod Valjeva (19. vijek).

 

      Nego sam nešto drugo htio reći: radi se o dva stećka! Jedan stećak je u Vrsjenice kod Sjenice, drugi u Berkovcu kod Valjeva. Na stećcima je atropomorfni prikaz Sunca sa isplaženim jezikom što je univerzalni simbol vreline ljetnog Sunca. Stećak iz Berkovca je pravljen u 19. vijeku, a kad je pravljen onaj u Vrsjenici, ne zna se.

 

U Berkovcu stećak Petra Čitaka, seoskog kneza i sudije prvog ustaničkog suda, upokojenog 1807. god. (Foto: Ljuba Ranković).

 

         Postojanje stećaka sve do početka 20. vijeka neoborivo svjedoči da nisu svi krstjani prešli u islam (kao sto lažu), nego su to Srbi dvovjerci (poluvjerci Dušanovog zakonika) koji su naživjeli Otomansko islamsko carstvo. Dvovjerno krstjanstvo i danas je vjera većine Srba (svetosavci su grkoortodoksni odrod srbski kao i bivši Srbi rimokatolici i bivši Srbi muslimani).

 

         Radikalni muslimani Raške oblasti (tkz. Sandžaka), koji sebe samonazvaše Bošnjacima, po svojim sajtovima tvrde da su stećci granice Bosne, pa eto vi iz tkz. Srbije da znate da je i Valjevo sa okolinom na karti sanjane islamske Bosne! A što se stećaka tiče, ima stećaka i oko Loznice, Užica, ima u Sremu i kod Negotina, ima u Prolom Banji i ima ih još po nekim mjestima Srbije.

 

SRBI SU MRZITELJI SRBA

        Srbi su mrzitelji istine, mrzitelji svojih korijena, mrzitelji svog naroda, mrzitelji Boga Istine i saradnici srbskih neprijatelja. Bošnjaci koriste svaku postojeću priliku da promovišu svoje i tuđe laži o tkz. bogumilima, a svetosavski Srbi svim silama u tome im pomažu, sa jedinom namjerom da očuvaju grkoortodosne laži crkvenog mitomanijskog kulta Srefana Nemanje i Svetog Save.

 

         Knjigu "Sećci, laž i bogumili", koja u detalje argumentima dokazuje da nije bilo bogumila, već da su to bili dvovjerci krstjani (poluvjerci Dušanovog zakonika), tu knjigu organizovano blokiraju srbski svetosavsci, plaćeni beogradski sloveno-rusofili i saradnici stranih tajnih službi.

 

Stećak u obliku ribe na brdu Glavica, Deževa dolina kod Novog Pazara (foto: Sava Kuzminac).

 

Stećak u obliku ribe (selo Tvrdoševo kod Novog Pazara).

Stećak u obliku ribe (Mali Zvečan blizu Kosovske Mitrovice).

         Da sam 100% u pravu o Srbima dvovjercima, evo i dokaza u obliku ribolikih stećaka srednjeg vijeka nedavno otkrivenih na nekropolama kod Novog Pazara u Raškoj oblasti (dvije fotografije s lijeva) i u Malom Zvečanu na Kosovu (treća fotografija desno). Isti oblik stećaka svjedoči da se radi o jednom vremenu i jednom narodu jedne vjere.

 

         Promovišući u srednjem vijeku nepostojeće Bošnjaštvo, Bošnjaci uveliko lažu o "bogumilskim stećcima". A šta za to vrijeme rade Srbi? Srbi blokiraju moju knjigu samo da bi odbranili crkvene laži o Nemanji i Savi. Jezuitsko-ekumenistička SPC sa svojim svetosavcima želi sačuvati te laži čak i po cijenu da Srbstvo nestane. I ako se Srbi ne vrate istini, strasno ogrezli u svetosavskoj laži i ljubeći laži, nestaće Srbi vrlo brzo.

GDJE SU VAM TRISKELI?

         Gdje su vam triskeli, Srbi? Kazali vam grko-ortodoksni popovi da je to satansko, je li? Debili kazali, a debili slijepo povjerovali!

         Bošnjaci, gdje su vama triskeli? Uporno tvrdite da su stećci kulturno-istorijsko naslijeđe preostalo od vaših predaka? Ako je to tačno, zašto ne smijete da baštinite simbole svojih predaka? I vi imate svoje arapsko-bošnjačke debile koji vama debilima naređuju šta smijete, a šta ne smijete, zar ne?

DVIJE ZMIJE - IZVORNO ZNAČENJE

 

         Episkopski štap sa dvije zmije na vrhu crkvenim laicima istumačen je kao simbolika Isusovih riječi kazanih apostolima pred slanje apostola u narod: "Budite mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi" (Mat.17,16) .

         Isus nije rekao da budu mudri kao dvije zmije, niti da budu mudri kao Hermesove (Merkurove) zmije, zar ne? Ako su na štapu zmije po Isusovim riječima, a gdje je golub iz Isusovih riječi? Ako je to Isus rekao onda, zašto episkopi taj štap... nose tek zadnjih 250 godina? Dakle to nije to!

         Dvije zmije su simbolika protoka vremena jedne godine. To je najjasnije prikazano na jednoj od sumerskih vaza (Libation vase of Gudea, 21. century BC). Na pomenutoj vazni centralni motiv je osovina svijeta (axis mundi) oko koje su omotane dvije zmije. Desna zmija je simbol šest mjeseci godine Sunčevog puta od zimske kratkodnevnice u dnu južnog neba do ljetne dugodnevnice kad Sunce dostiže svoju najvišu tačku na zenitu sjevernog neba. Druga zmija predstavlja spuštanje Sunca u sljedećih šest mjeseci od ljetne dugodnevnice ka najjužnijoj tački Sunca na dan zimske kratkodnevnice. Glave zmija su proljeće i ljeto, dvije vatre Sunca.

 

 

         Zmije na Hermesovom (Merkurovom) stapu upravo to znače: štap je osovina svijeta, a zmije vrijeme godine. Štapovi ortodoksnih episkopa takođe to znače, a krst između zmija je dan ljetne dugodnevnice, dan u kojem se smjenjuju projeće i ljeto. Krst je markirna tačka Sunčevog zenita na sjevernom nebu.

         Hermes (Merkur) je glasnik bogova, što je u stvari značenje Sunca: Hermes (Merkur) je Sunce. Pošto je episkopski štap osovina svijeta, zmije na štapu vrijeme godine, krst ljetna dugodnevnica, zapitajmo šta su episkopi kao vlasnici i nosioci tog štapa? Oni su od crkve simboli Boga na ovom svijetu, zamjenici (namjesnici) Boga. Zato je svaki episkop, kao namjesnik Božiji, papa u svojoj eparhiji i narod se ništa ne pita.

BOSANC "STOJI USPRAVNO! DIGAO GLAVU, DIGAO RUKU!"

U vrhu slike je indijanski petroglif (Nazca Lines, Peru).

         "Neka oprosti gospođa Europa, ona nema spomenike kulture. Pleme Inka u Americi ima spomenike, Egipat ima prave spomenike kulture. Neka oprosti gospođa Europa, samo Bosna ima spomenike. Stećke. Šta je stećak? Oličenje gorštaka Bosanca! Šta radi Bosanac na stećku? Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku! Ali nigdje, nigdje, nikad, niko nije pronašao stećak na kome Bosana...c kleči i moli. Na kom je prikazan kao sužanj." (Miroslav Krleža)

Šta reći, već se neznanju i glupostima Krležinim nasmijati!

SRBI, ČUVAJTE SE SRBA

 

        Kad je u antisrbskoj Kraljevini SHS počeo da se nameće po Srbe pogubni kult Svetog Save, po dobro plaćenoj narudžbini, državni slikar Paja Jovanović uradio je i sliku "Sveti Sava blagosilja Srpčad". Na toj slici Sveti Sava sjedi na prestolu sa grbovima srbskih zemalja 13. vijeka. Među tim grbovima je i hrvatska šahovnica, mada se najstariji tragovi toj šahovnici nalaze kod nekih Nijemaca u Austriji tek krajem 15. i početkom 16. vijeka. Tako se laž o starini Hrvata od Srba Srbima podmeće za istinu.

 

          Šahovnica je i na grbu cara Dušana u Ohmućevićevom grbovniku s kraja 16. vijeka i u Fojničkom grbovniku (15-16. vijek).

 

         Ovo su od mnogih samo dva dokaza prekrajanja srbske istorije i to ne biva ne biva samo od strane Grka i Vatikana već i iz Beograda od ortodoksnih jezuita među uticajnim srbskim državnicima, intelektualacima i iz svetosavske SPC, koji nisu ništa drugo do javna filijala Vatikana.

MI SMO BILI

 

        Mi smo bili divno čudo među narodima: bili smo narod jedinstvene vjere u svijetu sve dok nam se nemanjićko vampirsko grkoortodoksno hrišćanstvo ne zakači za krvne žile kucavice.

 

         Obični narod srbski čuvao je pradjedovsku vjeru jedinstvenu u svijetu. Zamislimo samo naše narodne obredne običaje sa obrednim pjesmama kroz sva godišnja doba. To su bile srbske crkvene službe, obredi srbske narodne Crkve u kojima su činodejstvovale djevojke, boginje svjetlosti i čistote (sanskritsko deva = boginja).

 

         Uz određene kalendarske dane i uz različite vremenske (ne)prilike širom srbske zemlje po svim srbskim selima djeve boginje, ogrnute bijelim plaštevima čistote i svetačkog morala, obavljale su obrede drevnih srbskih misterija. Pa mnogi drugi srbski prehrišćanski običaji kojih se ni po koju cijenu ni Srbin hrišćanin nije htio odreći.

 

         Srbska Crkva živjela je u srbskom narodu. U svakoj kući Srbinovoj i u svakom selu srbskom kroz srbske običaje obavljala je ta Crkva crkvene liturgije bilo slavom u kući, na njivi, na livadi ili u gaju pod hrastom. Tako se ostvarivala i čuvala direktna duhovna veza ovog i onog svijeta, veza zemlje i neba, fizička i metafizička veza srbskog zemaljskog naroda i srbskog nebeskog svijeta Boga, bogova, predaka i rodbine.

 

         Tukli su nas dušmani, ali bilo nas je i ostajalo! Gazio nas latinski Rim, satirala grčka Vizantija, gazili nas divlji Turci, ali nadživjesmo i Rimsko i Vizantijsko i Tursko castvo i ostadosmo svoji na svome.

 

         I dođoše "srbske vlasi" i grkoortodoksna SPC i vaskrsnuše nemanjićkog vampira i za nekoliko desetina godina napi se svjetska družina vampira srbske krvi kroz tri genocida nad Srbima i istjeraše mnoge Srbe sa polovine iskonske srbske zemlje.

 

          Nije teško pretpostaviti šta Srbima vampiri još spremaju i neće im biti teško da to ostvare, jer, odbacivanjem pradjedovske vjere i običaja te vjere, Srbi su prekinuli duhovnu vezu sa srbskim nebeskim svijetom Boga, bogova, predaka i rodbine i kao stado neslovesnih ovaca vođeno na klanje, ćutke idu sa i za vampirima.