Mi smo bili divno čudo među narodima: bili smo narod jedinstvene vjere u svijetu sve dok nam se nemanjićko vampirsko grkoortodoksno hrišćanstvo ne zakači za krvne žile kucavice.
Obični narod srbski čuvao je pradjedovsku vjeru jedinstvenu u svijetu. Zamislimo samo naše narodne obredne običaje sa obrednim pjesmama kroz sva godišnja doba. To su bile srbske crkvene službe, obredi srbske narodne Crkve u kojima su činodejstvovale djevojke, boginje svjetlosti i čistote (sanskritsko deva = boginja).
Uz određene kalendarske dane i uz različite vremenske (ne)prilike širom srbske zemlje po svim srbskim selima djeve boginje, ogrnute bijelim plaštevima čistote i svetačkog morala, obavljale su obrede drevnih srbskih misterija. Pa mnogi drugi srbski prehrišćanski običaji kojih se ni po koju cijenu ni Srbin hrišćanin nije htio odreći.
Srbska Crkva živjela je u srbskom narodu. U svakoj kući Srbinovoj i u svakom selu srbskom kroz srbske običaje obavljala je ta Crkva crkvene liturgije bilo slavom u kući, na njivi, na livadi ili u gaju pod hrastom. Tako se ostvarivala i čuvala direktna duhovna veza ovog i onog svijeta, veza zemlje i neba, fizička i metafizička veza srbskog zemaljskog naroda i srbskog nebeskog svijeta Boga, bogova, predaka i rodbine.
Tukli su nas dušmani, ali bilo nas je i ostajalo! Gazio nas latinski Rim, satirala grčka Vizantija, gazili nas divlji Turci, ali nadživjesmo i Rimsko i Vizantijsko i Tursko castvo i ostadosmo svoji na svome.
I dođoše "srbske vlasi" i grkoortodoksna SPC i vaskrsnuše nemanjićkog vampira i za nekoliko desetina godina napi se svjetska družina vampira srbske krvi kroz tri genocida nad Srbima i istjeraše mnoge Srbe sa polovine iskonske srbske zemlje.
Nije teško pretpostaviti šta Srbima vampiri još spremaju i neće im biti teško da to ostvare, jer, odbacivanjem pradjedovske vjere i običaja te vjere, Srbi su prekinuli duhovnu vezu sa srbskim nebeskim svijetom Boga, bogova, predaka i rodbine i kao stado neslovesnih ovaca vođeno na klanje, ćutke idu sa i za vampirima.
No comments:
Post a Comment