BOG SVAROG I BOŽIĆ SVAROŽIĆ

Pri stvaranju judaizma u 6. i 5. vijeku stare ere pisci Biblije koristili su dotadasnje stare njima poznate religije. Tako su zapisali i ovo:

“Bog je oganj koji spaljuje.” (5. Moj. 4, 25)

Vidite: BOG je OGANJ i nebeski oganj je SUNCE. Možda je Bog u ovom našem Suncu, možda u nekom dalekom u centru vasione Suncu, možda u nekom drugom nevidljivom Suncu, ali BOG JE OGANJ, BOG JE SUNCE I KROZ NAŠE SUNCE ODRŽAVA ŽIVOT NA ZEMLJI I NEMA DRUGOG ŽIVOTVORNOG BOGA DO TOG BOGA!

I Bog iz tog mističnog Sunca zrači životvornom energijom kroz svu vasionu. To zračenje nauka naziva elektromagnetnim talasima, osnivači Crkve to nazvaše Svetim Duhom, uglavnom, tim zrače-njem stvara se i održava život i na Zemlji i u drugim svjetovima.

I pošto je Bog OGANJ, u drevna vremena ljudi su slikovno prikazivali znakom ili tamgom OΓ: slovo O je glava i na slovu O, tj. na glavi, je slovo Γ ili je slovo Ր (feničansko P, tj. П).

Kod Srba, i ostalih od Srba postalih Slovena, BOG SVAROG bio BOG VASIONE. Njegovo ime je osmišljeno po smislu nekoliko kombinacija prastarih riječi. Prva kombinacija je SVA + ROG. Ovo SVA je sanskritska riječ sa značenjem SVOJ VLASTITI STVARALAC I SVAČIJI [1].

Druga kombinacija su iste riječi sa još opširnijim značenjem: SVA + ROG. Ovdje SVA znači IĆI, KRETATI SE, PUTOVATI [2].

Treća kombinacija je sa istom riječju SVA, samo sa dugim A na kraju: SVĀ. Ovako izgovoreno SVĀ znači SVAR [3] i to su NEBESA; SVJETLOST NE-BA; SUNCE [4], dakle OGANJ.

Druga riječ i imenu SVAROG je ROG. Svi znamo šta je ROG, ali najstariji ROG, izvorni ROG je SUNČEVA ZRAKA, a ona je samo od Sunca produ-ženi OG, tj. OGANJ, jer grije. Tako se ime SVAROG etimološki može tumačiti i kao SVA + ROG i kao SVAR + OG.

I riječ KRUG postanjem je od OG jer je današnje KRUG postalo od starog oblika KROG (u slove-načkom KRUG je i danas KROG). U riječ i BOG tako-đe je OG i BOG bukvalno znači JESTE OG, JESTE OGANJ; ZNAK OG, ZNAK OGNJA.

SVAROŽIĆ je mali sin SVAROGOV, mali bog i poš-to nije veliki, on je BOGIĆ, tj. BOŽIĆ, mali OGANJ, SVAROGIĆ (prlaskom G u Ž od SVAROGIĆ dobi-jeno je SVAROŽIĆ).

Svarožić je mlado Sunce KOLEDO, početak novog kalendarskog KOLA i rađa na zimskog solsticija kad Sunce dođe na svoj južni prestol u svojoj najnižoj tački južnog neba (-23,5° deklinacije). To je prava, prirodna kalendarska Nova godina, a uoči tog dana je Badnji dan.

Da bi se pripomoglo Suncu protiv Crnoboga koji zadobija vlast na zemlji kroz sve duže noći i sve kraće i hladnije dane, na izmaku Badnjeg dana u veče pale se vatre. Na vatrama gore gore mladi Perunovi hrastovi, kako bi se kroz njihovu vatru oslobodila Sunčeva svjetlost apsorbovana u drvo prethodnog ljeta i na taj način osnažila snaga Sunca Bjeloboga u borbi protiv Crnoboga. I sljede-ćeg dana Sunce prestaje da pada, zaustavlja se i počinje polako da se vraća ka nebeskom ekvatoru i početku proljeća, umanjujući vlast Crnoboga kroz kraćanje noći i duljanje. Pod raznim imenima taj dan se slavio širom svijeta, kod Srba je personificirano kao rođenje Mladog Sunca, Malog Boga Božića Svarožića.

Neko će reći da je to slavljenje prirode i da nema veze sa proslavom Boga a ja njih pitam: šta bi bilo da se Sunce ne zaustavi tog dana i da nastavi da pada sve dok se ne izgubi iz horizonta? U tom slučaju žvot bi na sjevernoj Zemljinoj polulopti nestao u mraku leda. A ko je podesio da se Sunce zaustavi i vrati proljeću? Podesio je BOG STVO-RITELJ, dakle se kroz proslavu prirodnog zbivanja tog dana slavi i BOG STVORITELJ PRIRODE.

Ne zaboravimo i ovo: početkom hrišćanske ere Badnji dan padao je na 24. decembar julijanskog kalendara, što odgovara 6. januaru gregorijanskog kalendara. Današnji pravoslavni Badnji dan kalen-darski je star 2000 godina i uzet je iz prehrišćanskih vjera. Rađanje mladog Sunca nove sezone perso-nificiranog u rođenje Božjeg sina u hrišćanstvo je uneseno iz prehriš-ćanskih religija. Tako je hristi-janizacijom Srba i Svarožić postao novorođeni Isus, ali je badnjak i dalje ostao badnjak koji Crkva pokušava da podvali narodu kao nekakav od njih izmaštani "budnik". Crkvenom laganju nikad kraja!

Sve do nasilne hristijanizacije srpskog naroda, srp-ski i svi slovenski narodi Jazičnici, Staroverci ili Rodoverci slavili su Boga Sunca i dane vezane za kalendarske sezone. Moćnici Crkve zabraniše slav-ljenje Boga po kalendarskim prilikama odredivši da se Bog slavi po danima posvećenim stvarnim ili izmišljenim ljudima. Tako odvojivši vjeru od prirode i Boga Stvoritelja prirode i oni proglasiše čovjeka za Boga, tj. Bogočovjeka, današnjeg iluminatskog Čov-jekoboga.

..............................

[1] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 1275, 1278.

[2] Ib. p. 429-430.

[3] Ib. p. 1282.

[4] Ib. p