"BOGOČOVJEK HRIST U LOVU NA JELENE"

 

 

 

 

"Представе људи на гробним споменицима (не само крсним) јесу представе Богочовјека Хрис-та." (Goran Komar, Локалитет Бакрачуша крај це-сте Невесиње - Мостар; И опет Крст; Face-book, June 18, 2025.)

Po dometu ideološki ograničenog razuma Gorana Komara iz Herceg Novog, prevodioca natpisa ste-čaka, lik isplaženog jezika na stećku je Bogočovjek Hrist, dakle je jezik jisplazio u premoru jureći brzog jelena. Svako ko svjesno laže huli protiv Boga.

ARIX ILI ARIXO, SKITSKO-SARMATSKO-GALSKI BOG RATA

 

Na mnogim skito-sarmatskim kovanicama iz Olbije, koje potiču iz druge polovine 5. vijeka stare ere, na aversu je glava antropomorfnog Sunca isplaženog jezika, a na reversu u Sunčevom orbu sa krstom je azbučni natpis APIX, pisano latinskim ARIX. Kod Gala zapadne Evrope nađeni su oltari posvećeni bogu sa imenom ARIXO:

„Evo kompletne liste koju je dao gospodin Alex. Bertrand, Altar Saintes, u Revue Archéologique,, 1880: bogovi Abellio, Abinius, Arixo, Bélénus, Borvo, Cernunnos, Édelates, Erga, Ésus, Ésumus, Éru-mus, Grannus, Ilixo, Lavaratus, Lahéren, Lussoius, Majurrus, Orévaius, Rudiobus, Segomo, Singuatus, Succelus, Taranis, Tèutates, Vintius; boginje Aciona, Ærécura, Athubodua, Bélisama, Bormona, Bricia, Clutonda, Damona, Epona, Lahé, Rosmerta, Siro-na, Soïon, Una Ukupno trideset devet božanstava." [1]

Tako je i ARIXO sa kovanica u skito-sarmatskoj Olbiji jedan od galskih bogova, bog rata, jer su Skiti, Sarmati i Gali narodi Tračana ili Kimera:

" G. Benjamin Fillon je upravo donirao Muzeju Sa-int-Germain zanimljiv pirenejski oltar posvećen bogu ARIXO ili (H)ARIXO (vjerovatno čitanje), bu-dući da prelom u oltaru koji se proteže preko cijele lijeve strane spomenika onemogućava razlikovanje prvog slova imena. Samo ime ARIXO je vrlo vidljivo. Po-sveta je ovako zamišljena, osim prvih slova svakog retka:

//// MARTI

////ARIXONI

///RIANOS

//TRIONS

V. S. L. M.

Vidimo da se galski Harixo ili Arixo poistovjećuje s rimskim bogom Marsom. Ovo je nova identifikacija koja se dodaje onima već poznatim: Mars Bolvi-nnus, Mars Camulus, Mars Caturiz, Mars Latobius, Mars Leheren, Mars Segomon, čiji oltari u muzeju Saint-Germain posjeduje odljevke ili otiske." [2]

U skito-sarmatskom imenu APIX i galskom ARIX korijenska osnova je AR, jedno od drevnih imena Sunca:

"Al je naravno El ili AR ili RA, Sunce." [3]

“Ar, ili Ari, znači vatro-Sunce, na grčkom Ar-es, u Fenikiji i Judeji to je Ar, ‘vatra’ (Iar).” [4]

U galskom jeziku AT je OTAC, u mnogim jezicima AT je nosilac značenja riječi OTAC [5]. U zoroas-tranizmu ATAR je BOG VATRE:

AT + AR > ATAR = OTAC VATRE, dakle AR JE VATRA, JAR.

Ljudska glava sa isplaženim jezikom je hetski hije-roglif PÁR [6]. U hetskom PAR osnova je AR, te hetsko PÁRTÁS znači OTAC, SUNCE, BOG [7]. Sumerski PAR znači GOSPODAR, GOSPOD [8].

Hetski hijeroglif za riječ PAR je glava isplaženog jezika, glava idola isplaženih jezika od Karahan Te-pe kulture, drevnog Egipta, kulture Lepenskog vira, pa vremena vinčanske i ostalih evropskih kultura, te preko srednjovijekovnih stećaka i stećaka savre-menog doba do prve polovine 19. vijeka po Srbiji.

Osnova PAR je u francuskom PARLER i talijanskom PARLARE sa značenjem GOVORITI, jer JEZIKOM se GOVORI, a srpsko JEZIK je od JAS preko JASIK i JAZIK, dakle su PAR, PER i JAS istoznačne riječi, sinonimi:

"Ime Perkun se također piše Parkun i Perun." [9]

Tako latinski PARIO znači DONOSIM, RAĐAM [10], PARO je DOSTAVLJAČ [11], PARENS je RODI-TELJ [12]. Latinski PARADISUS je RAJ [13] i sve počinje od SUNCA i njegove svjetlosne ZRAKE kao, Sunčevog jezika.

I šta znači azbukom pisano ime APIX, latininicom ARIX, ARIXO, ime galsko-skitsko-sarmatskog boga rata? Znači VATRENI, OGNJEVITI.

P.S. I pored svih dokaza, opet će vjersko-nacio-nalistički bolesni umovi i govna ljudska nastaviti da bulazne da su krstjani nestali u islamizaciji pod turskom okupacijom, da je tada prestala gradnja stećaka i da su idoli isplaženih jezika na stećcima predstave Isusa Hrista, ktitora ili majstora. Oni lažu jer su vjernici laži.

..............................
[1] Fustel de Coulanges, Histoire des institutions politiques de l' ancienne France: Camille jullian, La Gaule Romaine, Paris, Librairie Hachette et Cie, 1891, pg. 116-117.
[2] Revue archéologique ou Recueil des documents et des mémoires relatifs à l'étude des monuments, à la numismatique et à la philologie de l'Antiquité et du Moyen Age, Nouvelle série, Volume XXXVIII, Paris, Aux bureaux de la Revue archéologique, Libraire Academique - Didier Cie, 1879, pg. 121.
[3] James George Roche Forlong, Rivers of Life, Vol. I; London: Bernard Quaritch, 1883, p. 16.
[4] S. F. Dunlap, The Origin of Ancient Names of Countries, Cities, Individuals and Gods; Cambridge, Metcalf and Company, 1856, p. 7.
[5] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome I; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 97.
[6] Emmanuel Laroche, Les Hiéroglyphes Hittites, Première partie L'écriture; Éditions du Centre national de la recherche scientifique, Paris, 1960, pg. 7.
[7] Ib.
[8] Laurence Austine Waddell, Egyptian Civilization: its Sumerian Origin and Real Chronology, London, Luzak & Co., 1930, pg. 4.
[9] Johann Leonhard von Parrot, Versuch Einer Entwicklung Der Sprache, Abstammung, Geschichte, Mythologie Und B Rgerlichen Verh Ltnisse Der Liwen, L Tten, Eeste: Mit Hinblick Auf Ein, Berlin, 1839, pg. 352.
[10] Francis Edward Jackson Valpy, An Etymological Dictionary of the Latin Language; London: Printed by A. G. Valpy, 1828, pg. 320.
[11] Ib. pg. 321.
[12] Ib. pg. 319.
[13] Ib.

NEKA TI BUDE PO DJELIMA TVOJIM

 

SAMO JE NAUKA PRAVA VJERONAUKA

Dužina Piramidine baze po prirodnoj kamenoj pod-lozi je 231,92867 metara, dvije strane duge su 463,85734 metara: ako se nešto kreće brzinom 463,85734 m/s, za 24 sata (ili jedan dan) preći će 40.077,27418 km i to je dužina Zemljinog ekvatora.

Mjere kruga i kvadrata sa slike:

- obim: 3,14159 km = Pi (π),

- d = 1 km,

- površina kruga = 0,7853975 km² = površina kva-drata,

- AB = 0,886226551 km,

- ABC = 1,772453102 km = √ 3,14159

- obim kvadrata = 3,544906205 km.

Zemljin je ekvator dug 40.077,27418 km:

40.077,27418 : 0,886226551 = 45.222,38037 km.

Evo šta ćemo dobiti ako dužinu 45.222,38037 km di-jelimo sa brojevima mjera Solomonovog hrama:

45.222,38037 : 120 : 60 : 30 : 20 = 1046,81436 cm = 412,1316379 inči = dužina Kraljeve odaje u Ve-likoj piramidi.

Dvije stranice kvadrata duge su 1,772453102 km:

a) 40.077,27418 : 1,772453102 = 22.611,19018 km,

b) 22.611,19018 : 120: 60 : 30 : 20 = 523,4071802 cm = 206,065819 inči = širina Kraljeve odaje.

Obim kvadrata je 3,544906205 km:

a) 40.077,27418 : 3,544906205 km = 11.305,59509 km,

b) 11.305,59509 : 120 : 60 : 30 : 20 =261,70359 cm = 103,0329094 inči = polovina širine Kraljeve odaje = dužina granitnog dijela poda u Portalu pred Kra-ljevom odajom (vidi sliku).

Ovo je dokaz da je Živo Svjesno Umno Biće kroz geometriju stvorilo Zemlju, dokaz da je Bog stvorio Zemlju i da je Bog nadahnuo arhitektu Velike pira-mide i pisca mjera Solomonovog hrama da odrede mjere Kraljeve odaje, Portala i mjere nikad posto-jećeg Solomonovog hrama. I evo odgovora ko je Bog:

"Geometrija je postojala prije Stvaranja. Ona je su-vječna s umom Božjim. Geometrija je dala Bogu model za stvaranje. Geometrija je Bog lično." (Jo-han Kepler, astronom)

Bog je Živo Svjesno Umno Biće, Živi Kreativni Duh Geometrije mikrokosmosa i makrokosmosa svega postojećeg vidljivog i nevidljivog svih svjetova, ili kao što Pitagora reče:

"Geometrija je znanje o Vječno Postojećem."

I ko prevari čovjeka i narode i ko hiljadama godina laže da nauka i vjera ne mogu skupa? Lažu ne-prijatelji Božiji, prevaranti i manipulatori ljudski u čijim se "vjerama" ništa ne može razumom i nau-kom dokazati i kojima današnji narodi služe kao topovsko meso.

Sve religije koje tvrde da se razumom i dokazima ne može vjerovatu u Boga lažne su vere. Pravo zna-čenje srpske riječi "vera", "vira" ili "vjera" je "istina, tačnost", kanariski (kannada) jezik je 'vera" [1], vel-ški "gwir" [2], latinski "vero", "veritas". To značenje kod Srba traje u onom kao zakletvom tvrdom obe-ćanju kad čovjek čovjeku da vjeru i kad se momak i djevojka vere.

..............................

[1] Rev. W. Reeve, A Dictionary, Canarese and English, Revised, Corrected and Enlarged by Daniel Sanderson, Wesleyan Mission Press, Bangalore, 1858, pg. 884.
[2] W. Richards, A pocket Dictionary, Welsh – En-glish, Wrexham, 1861. pg. 179.

ODGOVOR RADI JOVANOVIĆU NA NJEGOVA RAZMIŠLJANJA O ZNAČENJU ISPLAŽENIH JEZIKA NA STEĆCIMA

U svojoj objavi bez naslova 11. jula 2025. Rade Jovanovic, moj prijatelj sa Fejsbuka, postavlja svoja razmišljanja o značenju isplaženih jezika na likovi-ma stećaka:

"Stećak sa isplaženim jezikom nije samo vizuelna provokacija, već arhetipski izraz otpora, upozorenja i du-hovne nepokornosti.

Simbolika isplaženog jezika na stećku

- Otpor protiv zla i nepravde

Jezik koji 'reži' ili se isplazi može predstavljati du-hovni protest — govor koji ne pristaje na tišinu pred zlom. U tom kontekstu, stećak ne ćuti iz nemoći, već iz dostojanstva.

- Upozorenje živima

Isplažen jezik može biti memento mori — podsjetnik da se ne govori prazno, da se ne moli tuđim gla-som, već da se živi autentično i prkosno.

- Duhovna ironija

U nekim tumačenjima, to je ironičan gest prema smrti — kao da pokojnik 'plazi jezik' smrti, odbijajući da bude zaboravljen ili pokoren.

- Znak identiteta

U kontekstu srpske srednjovijekovne kulture, to može biti etnički ili duhovni pečat — govor naroda koji nije pokorio ni mač ni vreme.

Umetničko značenje u tvojoj poruku.

Tvoj tekst na slici nosi duboku filozofsku težinu:

'Urezan jezik nije hula, već opomena...'

To je poetski manifest slobode izraza, gde stećak postaje rezonantna tišina — ne mrtva, već puna groma duše nepokorenih."

U namjeri da ospori postojeće autore o majanskim bogovima i moje tvrdnje da su isplaženi jezici sim-boli Sunca, kao revnosni pravoslavac ovoj temi Rade Jovanovic pristupa sa svojih vjerskih pozicija kako bi opravdao laž crkvenih autora koji tvrde da su stećke pravili svetosavski Srbi. Uz izmjenu pri-djeva "srpski" Jovanoviceve tvrdnje komotno mogu da koriste i Bošnjaci i Hrvati.

Motiv isplaženih jezika na likovima stećaka u do danas postojećoj literaturi nikada niko jednom riječju nije pomenuo i nakon mog od 2014. godine objav-ljivanja članaka i fotografija antropomorfnih likova Sunca i solarnih božanstava isplazenih jezika na stećcima, idolima i amajlijama, članak Rade Jova-novica je prvi javni osvrt na tu temu i red je da se kritički osvrnemo na Jovanoviceve tvrdnje:

"Stećak sa isplaženim jezikom nije samo vizuelna provokacija, već arhetipski izraz otpora, upozorenja i duhovne nepokornosti."

Shvatanje isplaženih jezika na idolima, amajlijama i stećcima kao "arhetipski izraz otpora, upozorenja i duhovne nepokornosti" je djetinje razmišljanje. Ima li iko od odraslih da nekome plazi jezik kao znak otpora, upozorenja i duhovne nepokornosti? Jedino to u ljutnji rade djeca mlađeg doba, a ne odrasli, barem to nije arhetip, nije svakodnevni tradicionalni običaj. Plaženje jezika na Balkanu i u Evropi sa smislom koje Jovanovic navodi samo je arhetip dječjeg ponašanja, a na stećcima su prikazi odraslih ljudi i žena, na idolima i amajlijama su bogovi i božanstva.

U sljedećem dijelu, ponavljajući već rečeno, Jova-novic opet kaže:

"Simbolika isplaženog jezika na stećku

- Otpor protiv zla i nepravde

Jezik koji 'reži' ili se isplazi može predstavljati du-hovni protest — govor koji ne pristaje na tišinu pred zlom. U tom kontekstu, stećak ne ćuti iz nemoći, već iz dostojanstva."

Je li iko vidio na protestima, u direktnim oči u oči raspravama ili svađama da odrasli jedni drugima plaze jezike? To je ritualni običaj domorodaca No-vog Zelanda, ali ne i običaj starih Srba Balkana i Evrope. Isplaženi jezik nije glasna riječ, nego nijema tišina. I veli Jovanovic: "U tom kontekstu, stećak ne ćuti iz nemoći, već iz dostojanstva." Jovanovic oživio cijeli stećak, očovječio isklesani kamen davši mu ljudsku vrlinu "dostojanstva u ćutanju". Prije toga tvdi da je isplaženi jezik "govor koji ne pristaje na tišinu pred zlom", a sad veli da je to "dosto-janstvo u ćutanju". Tako Jovanovic iz simbologije ode i poeziju, iz oblasti nauke u zanosu mašte na krilima Pagazu odjaha u lirska nebesa.

Treći pasus Jovanovicevih poetskih razmišljanja glasi:

"- Upozorenje živima

Isplažen jezik može biti memento mori — podsjetnik da se ne govori prazno, da se ne moli tuđim gla-som, već da se živi autentično i prkosno."

Isplaženi jezik kao memento mori, tj. ljudsko pod-sjećanje na smrt? Ako su likovi na stećcima ljudi, zašto srpski Svetovid ima isplažen jezik, zašto egi-patski bog Bes ima isplažen jezik, zašto trački heroj ima isplažen jezik, zašto likijska boginja Svani ima isplažen jezik, zašto skitsko Sunce ima isplažen jezik? Jesu li bogovi smrtni te plaze jezik prkoseći svojoj smrti? Besmisao, Jovanovicu, besmisao i besmisleno pričaš!

Idemo dalje za Jovanovicevim besmislicama o zna-čenju isplaženih jezika na stećima:

"- Duhovna ironija

U nekim tumačenjima, to je ironičan gest prema smrti — kao da pokojnik 'plazi jezik' smrti, odbijajući da bude zaboravljen ili pokoren."

Likovi na stećcima nisu predstave ljudi, nego ant-ropomorfne predstave Sunca, bogova i božanstava Sunca: kameni idol u svetilištu Karahan Tepe ima isplažen jezik, egipatski bog Bes ima isplažen jezik, idoli Lepenskog Vira imaju isplažen jezik, idoli Vinče imaju isplažen jezik, boginje butmirske kulture imaju isplažen jezik, idoli kukuteno-tripoljske kulture imaju isplažen jezik, "Vršački idol" ima isplažen jezik, Me-duza ima isplažen jezik, "keltske glave" imaju is-plažen jezik, trački heroji ima isplažen jezik, likijska boginja Svani ima isplažen jezik, skitske boginje imaju isplažen jezik, skitsko Sunce ima isplažen jezik, kameni idoli Svetovida imaju isplažene jezike. Isplaženi jezici idola su arhetip predstava solarnih bogova i božanstava, a ne ljudskih mrtvaca. Besmi-sao, Jovanovicu, besmisao i besmislice pričaš!

I kaže Jovanovic za isplaženi jezik:

"- Znak identiteta

U kontekstu srpske srednjovekovne kulture, to mo-že biti etnički ili duhovni pečat — govor naroda koji nije pokorio ni mač ni vreme."

Jovanovicu, to je jedino što si tačno rekao: znak vedskog duhovnog identiteta Srba, ali ne samo u kontekstu srpske srednjovijekovne kulture, nego od prvih postpotopskih dana pa kroz sve mijenije do druge polovine 19. vijeka kad vrijeme duhovnog crkvenog i političkog zakonskog mača iskorjenjuju tu vedsku duhovnost.

I na kraju Jovanovicevog članka neko odnekuda ša-lje Jovanovicu svoj komentar:

"Umetničko značenje u tvojoj poruci

Tvoj tekst na slici nosi duboku filozofsku težinu:

'Urezan jezik nije hula, već opomena...'"

Da, uklesan jezik na antropomorfnim likovima idola i stećaka opomena je preostalim Srbima da su im preci, i pored pokrštavanja ivjere u Isusa Hrista, sve donedavno bili sljedbenici vedske duhovnosti, naj-starije duhovnosti obožavanja Sunca i Boga Sunca.

Sarmatsko Sunce

Savremeno srpsko JEZIK postanjem od korijenske osnove AS i izvedenice JAS:

JAS > JASIK > JAZIK = ЯЗЫК = ЯЗИК > JAZYK > JĘZYK > JEZIK.

Najstariji jezik je JASNA ZRAKA JASNOG SUNCA:

“JAS, m. i f. vidi jasnost. — Od xvii vijeka, a iz-među rječnika u Mikaļinu (jas, svjetlost ,splendor, nitor, fulgor, lux') gdje se najprije nahodi, u Bjelo-stjenčevu (v. jasnost), u Voltigijinu (jas, jasnost, splendore, chiarezza' ,glanz'), u Stulićevu (,splen-dor, nitor, fulgor, lux, lumen')" [1]

JAS u osnovi riječi JEZIK je JASNOST, SVJET-LOST (splendor, nitor, fulgor, lux, lumen, glanc), VA-TRA, VID, DAN, SUNCE.

Sanskritsko YAS znači PODIZANJE, RAD, ZAŠTITA [2].

Govoreći o astečkom bogu Kvetzalkoatlu i majan-skom bogu Tlaloku ispod citirani autor kaže:

"Lice s otvorenim ustima i isplaženim jezikom biće posebno prepoznatljivo i kod jednih i kod drugih. Is-to lice vidjeće se na graviranoj ili isklesanoj grobnici na Novom Zelandu (vidi gravuru na stranici 189), što pokazuje da je bog sunca na taj način bio uo-bičajeno predstavljen." [3]

Što se Jovanovicevog članka tiče kao cjeline, mislim da je to neko drugi pisao, neko ko se vješto bavi refleksivnom poezijom, ali o stećcima, slikovnim simbolima i etimologiji nema pojma, mada Jova-novic tvrdi da je tekst dobio od vjestačke inteli-gencije.

..............................

[1] Pero Budmani, Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Dio IV; Zagreb, JAZU, 1892-1897, str. 474.

[3] Monier Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1872, pg. 813.

[3] Rev. Stephen D. Peet, Editorial. Idols and por-traits; The American Antiquarian and Oriental Jou-rnal, Volume IV. January, 1883-October 1883, Chi-cago, Jameson & Morse, Publishers, 1883, pg. 188-189.

ISPLAŽENI JEZICI NA LIKOVIMA PETROGLIFA TRŠKE CRKVE

ISPLAŽENI JEZIK NA FIGURINAMA TRIPOLJSKE KULTURE

Ma šta zvanična arheologija lagala, Kukuteno-tripolj-ska kultura pripada arjanskoj, tj. kimerskoj ili tračkoj, odnosno drevnoj srpskoj kulturi postpotopskog vreme-na, a svjedok tome je motiv isplaženog jezika na nekim figurinama ove kulture.

SUNCE ISPLAŽENOG JEZIKA

Otkad su se Srbi odrekli Sunca i Boga Sunca, sve srbske pobjede pretvaraju se u poraze.

API ILI APIA, SKITSKA BOGINJA ISPLAŽENOG JEZIKA

Skitska boginja Apia, Api. 

BOGINJA SVANI (SVENI) ISPLAŽENOG JEZIKA

Boginju SVANI (ili SVENI), boginju svanuća, istori-čar Jovan Deretić naziva SERBONA što znači SVE-TLODOBRA (< SER + BONA). Ona je srpska BELA ČELA (naziv "pčela" je kovanica modernog doba).

Naziv ČELA postanjem je od galskog CELA (čitaj: KELA) sa značenjem REVNOST, VATRA, ŽAR [1].

..............................
[1] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 296.