"Osman-Paši Skopljaku
Cetinje, 5. oktobra 1847.
Vladika crnogorski pozdravlja Osman-pašu Skopljaka, vezira skadarskog.
Došlo mije tvoje pismo od 17. febra[ra] o. g., u kojemu neke stvari smiješno napominješ. Prvo što kažeš da operemo svoja srca pa da učinimo svaki lijepi način i slogu na naše granice, moje je srce za ljude svagda čisto i oprato, a s neljudima prinuđen je čovjek da se neljudski vlada, jer inače ne može i da bi htio. Što se hvališ da imaš kod mene prijatelje koji ti dokazuju moje namjerenije, dobro kad ih imaš, meni ih ne kazuj da od mene ne postradaju. Ovu i drugu ovakvu stvar ti možeš kazati onijema koji svijet proz čibuk gledaše, ne meni. Moje je namjerenije javno i čisto; koga je kako valja, onako sa mnom u susjedstvu i da živuje.
Ti govoriš da ja sve nešto tražim, a šta bih ja to tražio i sa kime ću ga tražiti? Kada je Bajazet (Ilberim nazvani) Bosnu pokorio i kada su divlje orde azijatske naše ma-leno, no junačko carstvo razrušile, onda su moji preci i jošte neke odabrane familije, koje nijesu tu poginule od Turaka, ostavili svoje otačastvo i u ovijem gorama ute-kli." (Petar II Petrović Njegoš, odlomak iz Pisma Os-man-Paši Skopljaku, Izabrana pisma, Sabrana dela u sedam knjiga; Obod, Cetinje; Prosveta, Beograd, 1975.)
Veliki Njegoš svjedoči da su njegovi preci iz Bosne. Mnogi Petrovići, pravoslavci i katolici, porijeklom su iz srednje Bosne.
.webp)
No comments:
Post a Comment