DOKLE SEŽE SRBSKA "KITA"

 

KASI ili KASITI su narod koji je vladao Sumerom (Vavilonom) od 16-12. vijeka st. ere. Srbsko KAZ, KAZATI porijeklom od kasitskog KAS:

a) KAS > KAZ > KAZATI = SLOVITI,

b) KAS > KASALKA > KAZALJKA

Galsko CAS je SUNCE, AS [1], u skitskom CAS je BIJELO [2]. Od KAS je vlastito ime KAZIMIR, sred-njovijekovno KAZANAC je KNEZ.

Kasiti su narod iz arjanske Medije [3], Heti iz Medije cije stanovnike neki nazivaju MEDI. MED je ŽUTO-SJAJAN, srpsko MEDENICA je zvono od BRONZE, BRONZA je MED, kod Vuka pretvoreno u ijekavski oblik MJED. Kasitsko KIT je SUNCE [4] i hetsko KIT je SUNCE [5]:

"Na barjaku od zlata jabuka,

Iz jabuke od zlata krstovi,

Od krstova zlatne kite vise,

Te kucaju Boška po plećima"

(Iz epske nar. pjesme Car Lazar i carica Milica)

Hetitsko KIT je SUNCE. KIT je MOĆ, SILA, SNAGA i po tome su Srbi nazvali najvećeg sisara na svijetu: KIT. Srpsko KITA je PENIS, OPLOĐ VAČ; ali KITA cvijeća je ukras, znak pažnje, poštovanja ili ljubavi. Zastave su ukrašene zlatnim KITAMA, strofa je KI-TICA, KIČICA je četkica, KITNJAK je vrsta hrasta, svatovi se OKITE i budu KIĆENI svatovi.

KIT je SUNCE, KITA je ZRAKA:

a) KIT > KITA > KITULJA,

b) KIT > KITA > KITANKA > KIĆANKA.

c) KIT > KITA > KITANKA > ČITANKA (umno pros-vjetljenje)

d) KIT > KITO > KIĆO > KIĆO

e) KIT > KITA > KITAJ = KINA

Jedno hetsko pleme protjerano iz Indije zvalo se RABAKITA. Hetsko RAB je SLUŽITELJ, SLUGA, POSLUŠNIK [5]; RABA, RABI znači SLUŽITI [6], te ime plemena RABAKITA znači SLUŽITELJI SUN-CA. Pošto su stari Srbi Sunce poistovjećivali s Bo-gom, ono uobičajeno na natpisima srpskh nadgrob-nika RAB BOŽJI znači SLUŽITELJ BOŽJI, a ne ROB BOŽJI, jer RABOTA je svaki posao U SLO-BODI, a ROBIJA nije SLOBODA.

...................................
[1]Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 283.
[2] C. R. Conder (Claudie Reignier), The Hittites And Their Language; William Blackwood and Sons, Edinburgh and London, 1898, pg. 11.
[3] Ib. pg. 19.
[4] Ib. pg. 196.
[5] C. R. Conder (Claudie Reignier), The Hittites and their Language, New York: Dodd, Mead, and Co.; Edinburgh and London: William Blacwood and Sons, 1898, pg. 300.
[6] Ib.