DVORCI RAŠKIH VLADARA

 

Ovako su raški velikaši srednjeg vijeka gradili svoje dvorce koje Crkva naziva manastirima. Tu su vladari imali sve: gardu, pisare, ljekare, crkvu, poslugu i tamnice.

"OSVAJANJE KOSMOSA" I NOVI SVJETSKI POREDAK

 

 

"Osvajanje kosmosa" i Novi svjetski poredak je pokušaj umobolnih ludaka da obnove Vavilonski kulu.

EBER NIJE ČOVJEK, NEGO VISOKA ZEMLJA, KOPNO

Biblija je sva u kodovima i mnoštvo riječi ne znači bukvalno to što tamo na prvi pogled izgleda, nego im je smisao ukriven u tajnom značenju. Tako biblijsko ime EBER ima svoje tajno značenje, iako u bukvalnom čitanju biva sugerisano da je to ime čovjeka.

Riječ EBER (῞Εβερ) je od dvije galske riječi: EV + ER (ne zaboravomo da su u Palestini i širom Bliskog istoka skupa sa Semitima bili nastanjeni Kimeri, tj.Tračani). Gali su Kimeri, tračanski Brigi ili maloazijski Frizi po kojima je maloazijska GALATIJA dobila svoje istorijsko ime, po kojima je u Palestini nazvano GALILESKO jezero u pokrajini GALILEJI.

Galsko EB znači NA [1]. U srpskom NEBO josnova je EB. Da bi nešto stajalo NA nečemu, ispod mora biti tvrdi oslonoc, držač, nosač i to je ER u EBER.

Bretonsko ER, dakle keltsko ER, znači BORAVIŠTE, STANIŠTE, TLO, ZEMLJA, KOPNO [2]. U hebrejskom to je ERTZ, u kaldejskom ARTHA, u indoarjanskom siraiku ARTHO, u koptskom ERTOSI, u arapskom ERZ, u punskom ERT, u gotskom AIRTHA, AIRDHA; u teutonskom ERDA, u njemačkom ERD, u grčkom ERA, u španskom ERA, u flamanskom EERD, u starosaksonskom EARD, EORD, u staronjemačkom HERTHA engleskom EARTH, u švedskom i danskom JORD [3]. U srpskom još postoji riječ JORDAM, JORDAMITI sa značenjem DRŽATI SVOJE “JA” NA VISINI, PONOS, SLAVA, SILA [4]. To je stara ilirska riječ koja postoji i u turskom. Od JOR je izvedeno JORGOVAN i JORDAN. ER i JOR su sinonimi. JOR je u galskom IOR sa istim značenjem kao bretonsko ER [5]. Kimersko, tj. Ilirsko, JOR i galsko IOR postanjem su od OR [6], istog značenja kao bretonsko ER koje se nalazi u tračanskom GER, GERMA sa značenjem TOPLOTA, VATRA, ŽERA. ER je u HERA, HERKULES, HERCEG, HERCEGOVINA.

Dakle, EBER znači VISOKO TLO, VISOKA ZEMLJA, VISOKO KOPNO. I šta je vezano za EBERA, tj. za VISOKO TLO, za VISOKU ZEMLJU, za VISOKO KOPNO. Pogledajmo:

“A Eberu se rodiše dva sina: jednom bješe ime Faleg, jer se u njegovo vrijeme razdijeli zemlja, ...” (Postanje, 10, 25)

FALEG (Φαλέγ) je sa osnovom FAL. Galsko FAL znači UTOR, RASJELINA, PUKOTINA (falinka), RUPA; MNOGO [7].

I gle šta je ukriveno u imenu FALEG: to je vrijeme u kojem su se razdijelili narodi, vrijeme velikog zemljotresa u kojem je srušena vavilonska kula i u kojem je ondašnje KOPNO, tkz. “Prazemlja” ili “Pangea”, popucalo na rasjeline i podijelilo se na mnogo kontinenata. I sve je to bilo u vremenu između 2525-2316. st. ere, dok cionističko-iluminatski evolucionisti to datiraju u vrijeme prije oko 200 miliona godina. Bezbožne budaletine koje varaju ateiste i glupe vjernike!

………………

[1] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 526.

[2] Ibid. pg.

[3] Ibid.

[4] Adolf Miroslav Richter i Adolf Joz. Balmann, Ilirsko-nemacski i nemacko-ilirski rukoslovnik, Parvi illiti: ilirsko-nemacski dio; U Becsu, kod Mihailja Lechnera, knjigara Sveucsiliscta,1839, st. 192.

[5] Jean-Baptiste Bullet, Ibid, Tome III, pg. 49.

[6] Ibid. pg. 220.

[7] Ibid. Tome II, pg. 565. 

RASENI, KERAUNI I RAŠANI

Ime CERAUNI izvedeno je od CER. To je prosta riječ keltskog (gaelik) jezika:

- CER = CEAR [1],

- CEAR = KRV, POTOMAK, ROD, RASA [2],

- CEARA = BOJA KRVI, CRVEN [3]

Galsko (galik, velški) CER (čitaj: KER) znači CR-VEN [4].

A sad malo u mitologiju i mitološka imena, jer se u tim “mitološkim” imenima krije se ezoterijsko pravo značenje riječi:

“Euzebije od Plutarha kaže da je KERBERUS sunce. KERBERUS je upravo Kir-Abor, boravište Sunca, oca svjetlosti.” [5]

Korijen u riječi KERBERUS je KER (piše se: CER). Korijen riječi je nosilac osnovnog značenja svake riječi: KERBERUS znači SUNCE, jer KER (CER) znači CRVEN (vatra), a BERUS znači GLADAK, KLIZEĆI; LJU

TI, OSTRI [6].

Grčko KERAS (Kερας) izvorno predstavlja rog. Smatran je znakom moći i korišten je od kao titula suvereniteta [7]:

“Zbog svojih velikih zasluga čovječanstvu egipatski ždral je bio visoko poštovan, okrenut bogu svjetla, Abisu ili Ibisu. Takođe je zvan Keren i Kerenus, od Grka Γερανος, plemenita ptica koju su najviše po-štovali. Bila je to titula samog Sunca, jer Apolon se zvao Kranëus i Karnëus, koji nije bio ništa drugo nego Keranëus, vrhovno božanstvo, gospodar svjetlosti; njegov festival nosio je naslov Kαρνεια, skraćenica od Κερενεια.” [8]

Zasto Grci zdrala zovu GERANOS (Γερανος)? Evo odgovora:

“…Skt. gharmáḥ, tračansko germo- ‘vreo’, lat. for-mus…." [9]

Prevod: “Tračansko ‘germo-‘ ‘toplo’, GERMAS (grad poznat po vrelim izvorima)…” [10]

Perzijsko GERMA je TOPLO VRIJEME, LJETO [11]. GER i GERA u GERANOS je tračansko GER sa značenjem TOPLOTA, srpsko i perzijsko GER-MA znače TOPLOTA. Sunce je TOPLOTA, Apolon je KARNEIA (Kαρνεια) i KERENEIA (Κερενεια). Da se Vlasi ne bi dosjetili, crkveni cenzori u državnoj službi dali su KARANTANIJI ime Slovenija, a KA-RANTANIJA znači isto što i RASENIA i RAŠKA, jer su keltski KARNI isto što i RASENI i VENETI i SERDI ili SARDI i RAŠANI. Lukavo, zar ne?

Na grčkom ROG je KERAS (Kερας) i on je ZRAKA i svaka ZRAKA je SUNČEV ROG, a rogati KERNUN je keltski bog proljeća. Pas KER je LJUT i VATREN.

Ždralovi s proljeća dolaze s juga i najavljuju toplotu. Od tračanskog GER preko GERA, postalo je sr-psko ŽERA, a sinonimi tome su KEREN i KE-RENUS. Neko je u Engleskoj odredio da se keltsko KER, koje znači CRVENO, VATRENO, SJAJNO, ne piše KER, nego CER. Tako mi Balkanci, navik-nutI da čitamo onako kako je napisano, ne čitamo CERAUNI kao KERAUNI i tako nasijedamo na en-gleski podvalu o nekakvim ilirskim Ceraunima. To su KERAUNI čije ime znači CRVENI, VATRENI, SJAJNI. Sinonimi tome su nazivi KARNI, RASENI, VENETI, SERDI, SARDI i RAŠANI.

Galski KARNI, RASENI (ETRURCI), VENETI, SER-DI (SARDI), KERAUNI i RAŠANI jedan narod i svi su TRAČANI:

“Fizičke karakteristike Tračana, gdje je utvrđen obi-čaj iz šestog vijeka stare ere, Ksenofan uzgred ukazuje na plave oči i crvenu kosu kao stereotipne osobine kada raspravlja o tome da li se fiziono-nomske osobine Etiopljana i Tračani odnose na njihove bogove. (Xenophanes, Fr. A15, 16).” [12]

Na naslovnoj strani svog “Kraljevstva Slovena” Ma-vro Orbini piše o sadržaju pomenute knjige:

“Sa posebnim pogledom na uspjehe kraljeva, koji su u davna vremena gospodarili u DALMACIJI, HRVATSKOJ, BOSNI, SRBIJI, RASKOJ i BUGAR-SKOJ.”

O Dardanima pise Orbini ovako:

„Dardane, još uvijek narodi Ilirika, antički pisci slave kao ljude hrabre na oružju, jer su često odbijali ar-mije Rimljana koji su se pod zastavom prokonzula Skribonia Kuriona (kod P. Orozija navedeno u 5. knjizi) tri neprekidne godine borili s tim Dardan-cima, od kojih su kraljevi Makedonije dobili vrlo velike koristi, budući da su često vodili žestoke ratove (prema onome što Justin izvještava u 7., 25., 28. i 29. knjizi) s Filipom i s Aleksandrom Ve-likim, njegovim sinom, te s Aleksandrom, sinom Pirovim i s Demetrijem, kraljem Makedonije koji ih konačno protjeruje iz kraljevstva u koje su ušli u vrijeme kralja Antigona, borili se s Antigonom i po-harali ga. Njihova su boravišta bila (prema mišljenju Lazia) u zemlji koja se sada zove Bosna, a prema Rafaelu Volateranu i Kuspinianu, nastanjivali su ona mjesta koja sada posjeduju Serbi i Rasiani.” [13]

Ime SERBI Orbini piše SERUIANI, a ime RAŠANA piše RASSIANI. Ovi Orbinijevi RASIANI su RA-SENI (ETRURCI), KERAUNI, RAŠANI.

Prvo pominjanje Rašana je iz vremena asirskog cara Tiglath-Pilesera III u 8. v. st. ere::

“On je takođe potčinio Rašane i Bit-Amukane.” [14]

Pismo rimskog pape Klemensa VI ( (papa od 1342 - 1352) pisano 1346. godine svjedoči da su Rašani stanovnici i srednjovijekovne Bosne [15]. Ovim pismom papa obavještava da postavlja dumanj-skog biskupa Ivana i preporučuje ga splitskom nad-biskupu i bosanskom banu Stefanu II Kotromaniću:

“… archiepiscopo Spalatensi et Stephano Bano principi Rasciensi (Bosnensi)."

Prevod: "…arhiepiskopu splitskom i Stefanu Banu starješini Rašana (Bošnjana)." [16]

Hristijanizirani Rašani asimilizovani su u Srbe i Hrvate, islamizirani Rašani, Srbi i Hrvati i postali su Bošnjaci.

Sudeći po pisanim izvorima 15. vijeka RAŠANI i SERBI srednjeg vijeka kao da nisu bili jedan narod u modernom smislu, ni jedinstvena državna cjelina, jer par povelja Dubrovčanima od bosanskog kralja Tvrtka II Kotromanića, pisane na Ivanjdan, 24. juna 1405., pominju tri prve gospode, tri grupe visoke vlastele u tri državne ili tri pokrajinske vlasti. To je plemenski sistemI vlasti. Svi srednjovijekovni bo-sanski vladari govore srpski i pišu srpskim pismom, kao što su i natpisi na stećcima na srpskom pisani bosančicom.

Što se Dardana tiče, oni su grana tračanskih Briga, a ime im je po keltskom DAR + DAN > DARDAN. Galsko DAR je VATRA [17], galsko DAN znače-njem je isto galskom DEN, DIN, DAN; SUNCE [18] i sve je isto srpskom DAN. Dakle, DARDAN znači VATRE SJAJ, SUNCA SJAJ. To je isto značenju naziva RASENI, TRAČANI, KERAUNI, KARNI, RA-ŠANI i SERBI.

..............................

[1] Edward Dwelly, Faclair gaidhlig: a Gaelic dic-tionary, specially designed for beginners, Vol. 1; Published by: Herne Bay: E. Macdonald & Co, 1902-, p. 188.

[2] Ib. p. 181.

[3] Ib.

[4] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 299.

[5] William Holwell, Mythological, Etymological And Historical Dictionary; London, Printed for C. Dilly, In The Poultry, 1793, p. 95.

[6] Jean-Baptiste Bullet, Ib. 160.

[7] William Holwell, Mythological, Ib. p. 96.

[8] Ib.

[9] Basil Ferris Campbell Atkinson, The Greek Language, Second Edition, Revised, London, Faber and Fa-ber Limited, 1933, pg. 40.

[10] J. P. Mallory, Douglas Q. Adams, Encyclopedia of Indo-European Culture, Fitzroy Dearborn Publisher, London and Chicago, 1997, pg. 263.

[11] Sir James W. Redhouse, A Turkish and English Lexicon, Beirut, Libraire du Liban, 1987, p. 1540.

[12] Joseph E. Skinner, The Invention of Greek Ethnography: From Homer to Herodotus, Oxford – New York, Oxford University Press, 2012, pg. 85.

[13] Mauro Orbini, Il regno de gli Slavi; In Pesaro Appresso Girolamo Concordia, 1601. p. 165.

[14] C. H. W. Johns (Claude Hermann Walter Johns), Ancient Babylonia, Chapter VIII, University Press, Cambridge, 1913, p. 115.

[15] Vasilije Derić, O Srpskom imenu po zapadni

jem krajevima našega naroda, Biograd, Državna štam

parija Kraljevine Srbije, 1900, str. 22.

[16] Ib.

[17] Jean-Baptiste Bullet, Ib. Tome II, p. 435.

[18] Ib. p 437.

LIKIJSKI GRAD SIRBIN (KSANTOS)

     Ovako piše Strabo: “εἶθ᾽ ὁ Ξάνθος ποταμός, ὃν Σίρβιν ἐκάλουν τὸ πρότερον…” [1]

 Prevod: “Zatim se dolazi do rijeke Ksantus, koju su ljudi ranijih vremena zvali Sirbin.”

Grčki: Ξάνθος = ΞÁΝΟΣ = KSANTOS

Grčko Ξ (KS) u Ξάνθος zamjenjuju grčkim X (Kᴴ), ravnajući se po latinskom prevodu XANTHUS.

Likijski: Σίρβιν = ΣΙΡΒΙΝ = SIRBIN.

Likijsko Σίρβιν  u engleskim prevodima zamjenjju sa SIRBIS, a originalni likijski naziv je SIRBIN.

Po riječi SIRBIN Likijci su i svoj grad nazivali SIRBIN, grčki Ξάνθος, a bio je ovaj grad poznat i pod likijskim imenom ARNA:

     “Ksantus ili Sirbis (Strabon, xiv.3.6). To je likijsko ime, po Stefanu Vizantincu, bio je Ἄρνα, sto se javlja na ranim novcima…” [2]

Šta znači  ime SIRBIN?

Galsko SIR znači isto kao i galsko SAR, SER, SOR, SUR sa značenjem BAL, BEL, BJELINA, SJAJ, SUNCE [3]. Sve ove osnove u starim imenima Srba: SARBI, SERBI, SORBI, SURBI.

Osnova SIR je u srpskom SIR, SIRUTKA. Sir je BIJEL, sirutka je ŽUTA, dakle je od SIR stari naziv SIRBI i SIRBIN. SIRBIN je ikavski oblik od SERBIN.

Pošto osnova AR znači SUNCE [4], likijsko ARNA (Ἄρνα) znači isto kao i SIRBIN, tj. SIRBIN i ARNA su sinonimi, potpuno istoznačne riječi.

Zašto nazive ARNA i SIRBIN i Grci prevoda riječju KSANTOS (Ξάνθος)? Zato jer i grčko Ξάνθος znači potpuni isto kao i likijsko ARNA i SIRBIN [5]: SJAJAN, ŽUT.

………………………

[1] Strab. 14.3.6.

[2] George Francis Hill, A Catalogue of the Greek Coins of Lycia, Pamphylia, and Pisidia, Intruduction LI; London: The Trustees Of The British Museum, 1897.

[3] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 359.

[4] The Christian Examiner and Religious Misce-llany, Vol. 61, Boston: Crosby, Nichols, and Co., New York: C. S Francis & Co., London: Edward T. Whitfield, 1856, pg. 95.

[5] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek-English Lexicon; Oxford: The Clarendom Press, 1869, pg. 1015

SVETOGA SAVE POSLANICA PAPI INOĆENTIJU III (Domentijan, Žitija Svetog Save)

"O poslanstvu Preosvećenoga u grad Velikog Rima

I opet izabravši od svojih učenika bogorazumna muža, sveosvećenog episkopa Metodija i posla ga u Rim ka prehvalnim apostolima Petru i Pavlu i ka velikome saprestolniku svetih, papi velike rimske države, davši blagoslov podobno počasti svetima na pohvalu mnogo časno kandilo sastavljeno bo-gomisaonim razumom i izvajano presvetlom maš-tom i prekrasnim bojama izumljeno, koje i do danas stoji kod groba prehvalnih apostola Petra i Pavla.

Jer one svete bogomisaone zrake, gde sami te-lom ne dođoše, tu Duhom svetim preveliku bla-godat satvoriše, svome saslužniku pomažući, bla-goslovenom da ispunjava njihove nedostatke; Bo-gom blagosloveni venac njemu poslaše, da uistinu savršenstvom blagosloveno bude kraljevstvo zem-lje otačastva njegova, svakim pravoverjem služeći beskonačnom carstvu Oca i Sina i svetoga Duha, da i oni blagoslove njegovo otačastvo i svojom blagodaću venčaju dobrovernoga saprestolnika nje-gova otačastva.

I napisavši poslanicu ka velikom saprestolniku svetih i slavnih apostola, ispovedivši mu neutajenu blagodat kojom sam bi venčan od Boga, i molio je da mu pošalje blagoslov od svetih apostola, a od toga samoga blagosloveni venac da venča svoga brata na kraljevstvo po prvom otačastvu kraljevstva njihova u kome se i otac njihov rodi po božan-stvenom samotrenju, u mestu zvanom Dioklitija, ko-je se zove veliko kraljevstvo od početka.

I Bog koji odasvud daje silu i uspeh ljubimom služi svome i ispunjuje sve njegove nebeske i zemaljske prozbe, i tome svetome saprestolniku svetih apo-stola zapovedi Duhom svetim da mu pošalje Bo-gom blagosloveni venac, istinitom ispunitelju nje-govih svetih zapovesti, da bude blagosloven Bo-gom, i brat njegov po telu venčan, i obojica zajedno proslavljena još ovde na zemlji, pre onoga velikog dana.

O donošenju svetoga venca od rimske države.

I prinesen bi blagosloveni venac u otačastvo njegovo, koga primivši Preosvećeni proslavi blagodatelja svoga radi svih blagih dela njegovih." (Domentijan, Žitije Svetog Save, Glava XIX)

Papa je uslišio Savnu molbu i sa blagoslovom i kraljevskom krunom 1217. dolazi u Rašku papin crkveni velikodostojnik i kruniše Stefana za kralja. Sveti Sava postaje episkop i arhiepiskop tek 2019. godine, dakle te 2017. godine po kanonima Crkve Sava nije mogao i nije smeo izvršiti Stefanovo krunisanje, jer to mogu samo arhiepiskop i patrijarh. Kao arhiepiskop Sava je činodejstvovao na Stefanovom naknadnom "krunisanju" 1219. godine.

Pisac ovog Žitija Svetog Save je hilandarski jeromonah Domentijan, jedan od poslednjih Savinih učenika, Savin sekretar i njegov pratilac na mnogim putovanjima (rukopis ovog Žitija čuva se u Hilandaru).

Za razliku od Savinog kasnijeg biografa Teodosija, Domentijan je bio Savin savremenik, živio uz Savu, pričao sa Savom i slušao živu riječ Savinu. Monah Teodosije rođen je oko 1246. godine, dakle je rođen desetak godina nakon Savine smrti 1236. godine i Teodosijevi opisi Savinog života ne mogu biti verodostojniji od Domentijanovih kazivanja.

NOJEV POTOP I PIRAMIDE GIZE

Voda biblijskog potopa prodrla je u Veliku Piramidu kroz ventilacione kanale Kraljeve odaje. Kad su prvi arheolozi usli u Veliku galeriju po zidovima je bio nekoliko centimetara debli sloj soli.

 

Vodeni tok u tlu pravi udubljenje slično udubljenju na Velikoj stepenici.

 

Padajući preko Velike stepenice brzi tok vode iz Kraljeve odaje oštetio je Veliku stepenicu i vrh desne rampe uz stepenicu. U meki krečnjak Velike stepenice voda je usjekla veliko udubljenje kao što rijeka usijeca tlo oko svog toka.

     Kad kažem da su piramide u Gizi jednom bile pod vodom Velikog potopa, neki se nasmiju i ponavljaju ono što su naučili: "To je od udara vjetra s pijeskom!" Ne razmišljaju zašto ovaj vrh Keopsove piramide nije oštećen udarima vjetra s pijeskom? 

 

 

 

Vrh Keopsove piramide nije dugo bio pod vodom i ostao je manje oštećen, a rubni dijelovi vrha oštećeni su talasima južnog vjetra.

Po hronologiji Velike piramide i Mazora Biblije Nojev potop bio je 2626-2625. st. ere

ČUVARI TAJNE

BOEOTIAN BELL AND SERBIAN LIMANA

Bell idol (terracotte, 10th-7thc. BC, Thebes in Boeotia, Greek: Βοιωτία, Corinth; Paris, Louvre).

Mill wheel

 

 

 

 

 

 

 

Two limanas 

In western Serbia there is a river named LIM. The base of the name LIM is LI with the ancient meaning of SHINE, SUN: Galic LI means KING, BRIGHT, WHITE [1]; Chinese LI means RULER, GOVERNOR, MAN-DARIN [2]. So the Latin LĪMO means SHINY, POLISHED [3]. The word POLIRAN is derived from LI as well as the words LIM, LIMUN, i.r. LEMON [4]. These are all characteristics and descriptions of the Sun.

From the base LIM it became Serbian LIMAN, LI-MANA = WHEEL, WHEEL, SWASTIKA, WHIRL-POOL [5].

..............................
[1] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 83.
[2] Ibid.

[3] Francis Edward Jackson Valpy, An Etymological Dictionary of the Latin Language, London: Printed by A. G. Valpy, 1828, p. 231.
[4] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga II, JAZU, Zagreb, 1972, p. 303.
[5] Lupi Stephani F., Lexicon Serbico - Germanico - Latinum; Viennae, 1818, p. 328.

SERBIAN FIRESTEEL

Copper symbols (idols) as symbols of the Sun, fire and progress were buried under the hearth as guardians of the home hearth. They belong to the time around 2400-2000 BC (archaeological findings from 2015 in Serbia).

 

Serbian symbol "C" (S, firesteel), on the shield of Serbs from Dacia (Trajan's Column, completed in 113 AD).

 

Serbian symbol “C” (S, firesteel) on the Imperial Mantle of the King Louis of France (costume from the American movie "Becket", 1964, starring Richard Burton, Peter O'Toole, and John Gielgud as King Louis of France, costume designer Margaret Furse, director Peter Glenville).

 

 

 

 

 

Serbian coat of arms