RASENI, KERAUNI I RAŠANI

Ime CERAUNI izvedeno je od CER. To je prosta riječ keltskog (gaelik) jezika:

- CER = CEAR [1],

- CEAR = KRV, POTOMAK, ROD, RASA [2],

- CEARA = BOJA KRVI, CRVEN [3]

Galsko (galik, velški) CER (čitaj: KER) znači CR-VEN [4].

A sad malo u mitologiju i mitološka imena, jer se u tim “mitološkim” imenima krije se ezoterijsko pravo značenje riječi:

“Euzebije od Plutarha kaže da je KERBERUS sunce. KERBERUS je upravo Kir-Abor, boravište Sunca, oca svjetlosti.” [5]

Korijen u riječi KERBERUS je KER (piše se: CER). Korijen riječi je nosilac osnovnog značenja svake riječi: KERBERUS znači SUNCE, jer KER (CER) znači CRVEN (vatra), a BERUS znači GLADAK, KLIZEĆI; LJU

TI, OSTRI [6].

Grčko KERAS (Kερας) izvorno predstavlja rog. Smatran je znakom moći i korišten je od kao titula suvereniteta [7]:

“Zbog svojih velikih zasluga čovječanstvu egipatski ždral je bio visoko poštovan, okrenut bogu svjetla, Abisu ili Ibisu. Takođe je zvan Keren i Kerenus, od Grka Γερανος, plemenita ptica koju su najviše po-štovali. Bila je to titula samog Sunca, jer Apolon se zvao Kranëus i Karnëus, koji nije bio ništa drugo nego Keranëus, vrhovno božanstvo, gospodar svjetlosti; njegov festival nosio je naslov Kαρνεια, skraćenica od Κερενεια.” [8]

Zasto Grci zdrala zovu GERANOS (Γερανος)? Evo odgovora:

“…Skt. gharmáḥ, tračansko germo- ‘vreo’, lat. for-mus…." [9]

Prevod: “Tračansko ‘germo-‘ ‘toplo’, GERMAS (grad poznat po vrelim izvorima)…” [10]

Perzijsko GERMA je TOPLO VRIJEME, LJETO [11]. GER i GERA u GERANOS je tračansko GER sa značenjem TOPLOTA, srpsko i perzijsko GER-MA znače TOPLOTA. Sunce je TOPLOTA, Apolon je KARNEIA (Kαρνεια) i KERENEIA (Κερενεια). Da se Vlasi ne bi dosjetili, crkveni cenzori u državnoj službi dali su KARANTANIJI ime Slovenija, a KA-RANTANIJA znači isto što i RASENIA i RAŠKA, jer su keltski KARNI isto što i RASENI i VENETI i SERDI ili SARDI i RAŠANI. Lukavo, zar ne?

Na grčkom ROG je KERAS (Kερας) i on je ZRAKA i svaka ZRAKA je SUNČEV ROG, a rogati KERNUN je keltski bog proljeća. Pas KER je LJUT i VATREN.

Ždralovi s proljeća dolaze s juga i najavljuju toplotu. Od tračanskog GER preko GERA, postalo je sr-psko ŽERA, a sinonimi tome su KEREN i KE-RENUS. Neko je u Engleskoj odredio da se keltsko KER, koje znači CRVENO, VATRENO, SJAJNO, ne piše KER, nego CER. Tako mi Balkanci, navik-nutI da čitamo onako kako je napisano, ne čitamo CERAUNI kao KERAUNI i tako nasijedamo na en-gleski podvalu o nekakvim ilirskim Ceraunima. To su KERAUNI čije ime znači CRVENI, VATRENI, SJAJNI. Sinonimi tome su nazivi KARNI, RASENI, VENETI, SERDI, SARDI i RAŠANI.

Galski KARNI, RASENI (ETRURCI), VENETI, SER-DI (SARDI), KERAUNI i RAŠANI jedan narod i svi su TRAČANI:

“Fizičke karakteristike Tračana, gdje je utvrđen obi-čaj iz šestog vijeka stare ere, Ksenofan uzgred ukazuje na plave oči i crvenu kosu kao stereotipne osobine kada raspravlja o tome da li se fiziono-nomske osobine Etiopljana i Tračani odnose na njihove bogove. (Xenophanes, Fr. A15, 16).” [12]

Na naslovnoj strani svog “Kraljevstva Slovena” Ma-vro Orbini piše o sadržaju pomenute knjige:

“Sa posebnim pogledom na uspjehe kraljeva, koji su u davna vremena gospodarili u DALMACIJI, HRVATSKOJ, BOSNI, SRBIJI, RASKOJ i BUGAR-SKOJ.”

O Dardanima pise Orbini ovako:

„Dardane, još uvijek narodi Ilirika, antički pisci slave kao ljude hrabre na oružju, jer su često odbijali ar-mije Rimljana koji su se pod zastavom prokonzula Skribonia Kuriona (kod P. Orozija navedeno u 5. knjizi) tri neprekidne godine borili s tim Dardan-cima, od kojih su kraljevi Makedonije dobili vrlo velike koristi, budući da su često vodili žestoke ratove (prema onome što Justin izvještava u 7., 25., 28. i 29. knjizi) s Filipom i s Aleksandrom Ve-likim, njegovim sinom, te s Aleksandrom, sinom Pirovim i s Demetrijem, kraljem Makedonije koji ih konačno protjeruje iz kraljevstva u koje su ušli u vrijeme kralja Antigona, borili se s Antigonom i po-harali ga. Njihova su boravišta bila (prema mišljenju Lazia) u zemlji koja se sada zove Bosna, a prema Rafaelu Volateranu i Kuspinianu, nastanjivali su ona mjesta koja sada posjeduju Serbi i Rasiani.” [13]

Ime SERBI Orbini piše SERUIANI, a ime RAŠANA piše RASSIANI. Ovi Orbinijevi RASIANI su RA-SENI (ETRURCI), KERAUNI, RAŠANI.

Prvo pominjanje Rašana je iz vremena asirskog cara Tiglath-Pilesera III u 8. v. st. ere::

“On je takođe potčinio Rašane i Bit-Amukane.” [14]

Pismo rimskog pape Klemensa VI ( (papa od 1342 - 1352) pisano 1346. godine svjedoči da su Rašani stanovnici i srednjovijekovne Bosne [15]. Ovim pismom papa obavještava da postavlja dumanj-skog biskupa Ivana i preporučuje ga splitskom nad-biskupu i bosanskom banu Stefanu II Kotromaniću:

“… archiepiscopo Spalatensi et Stephano Bano principi Rasciensi (Bosnensi)."

Prevod: "…arhiepiskopu splitskom i Stefanu Banu starješini Rašana (Bošnjana)." [16]

Hristijanizirani Rašani asimilizovani su u Srbe i Hrvate, islamizirani Rašani, Srbi i Hrvati i postali su Bošnjaci.

Sudeći po pisanim izvorima 15. vijeka RAŠANI i SERBI srednjeg vijeka kao da nisu bili jedan narod u modernom smislu, ni jedinstvena državna cjelina, jer par povelja Dubrovčanima od bosanskog kralja Tvrtka II Kotromanića, pisane na Ivanjdan, 24. juna 1405., pominju tri prve gospode, tri grupe visoke vlastele u tri državne ili tri pokrajinske vlasti. To je plemenski sistemI vlasti. Svi srednjovijekovni bo-sanski vladari govore srpski i pišu srpskim pismom, kao što su i natpisi na stećcima na srpskom pisani bosančicom.

Što se Dardana tiče, oni su grana tračanskih Briga, a ime im je po keltskom DAR + DAN > DARDAN. Galsko DAR je VATRA [17], galsko DAN znače-njem je isto galskom DEN, DIN, DAN; SUNCE [18] i sve je isto srpskom DAN. Dakle, DARDAN znači VATRE SJAJ, SUNCA SJAJ. To je isto značenju naziva RASENI, TRAČANI, KERAUNI, KARNI, RA-ŠANI i SERBI.

..............................

[1] Edward Dwelly, Faclair gaidhlig: a Gaelic dic-tionary, specially designed for beginners, Vol. 1; Published by: Herne Bay: E. Macdonald & Co, 1902-, p. 188.

[2] Ib. p. 181.

[3] Ib.

[4] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 299.

[5] William Holwell, Mythological, Etymological And Historical Dictionary; London, Printed for C. Dilly, In The Poultry, 1793, p. 95.

[6] Jean-Baptiste Bullet, Ib. 160.

[7] William Holwell, Mythological, Ib. p. 96.

[8] Ib.

[9] Basil Ferris Campbell Atkinson, The Greek Language, Second Edition, Revised, London, Faber and Fa-ber Limited, 1933, pg. 40.

[10] J. P. Mallory, Douglas Q. Adams, Encyclopedia of Indo-European Culture, Fitzroy Dearborn Publisher, London and Chicago, 1997, pg. 263.

[11] Sir James W. Redhouse, A Turkish and English Lexicon, Beirut, Libraire du Liban, 1987, p. 1540.

[12] Joseph E. Skinner, The Invention of Greek Ethnography: From Homer to Herodotus, Oxford – New York, Oxford University Press, 2012, pg. 85.

[13] Mauro Orbini, Il regno de gli Slavi; In Pesaro Appresso Girolamo Concordia, 1601. p. 165.

[14] C. H. W. Johns (Claude Hermann Walter Johns), Ancient Babylonia, Chapter VIII, University Press, Cambridge, 1913, p. 115.

[15] Vasilije Derić, O Srpskom imenu po zapadni

jem krajevima našega naroda, Biograd, Državna štam

parija Kraljevine Srbije, 1900, str. 22.

[16] Ib.

[17] Jean-Baptiste Bullet, Ib. Tome II, p. 435.

[18] Ib. p 437.