BOGINJA REHA, REJA ILI REA

 

Boginja REHA, REA (Ῥεᾱ), REJA (Ῥεῖα) je kći Ura-na i Gaje, žena Krona, majka Zevsa i bogova te je poistovjećuju sa Kubelom koja je MATER BOGOVA (Μήτηρ θεῶν) i MATER FRIGIJA (ἡ Μήτηρ ἡ Φρυ-γία) [1]. Ona je pramajka bogova Titana koji su vladali svjetom u zlatnom ddobu pre nego su ih po-bedili mlađi bogovi s Olimpa. Bukvalno rečeno: Ti-tani su vedski arjanski bogovi Tračana prije posto-janja Helena, tj. Grka, prije postojanja bogova grčke mitologije i prije helenizacite Arjana Male Azije i mo-derne Grčke.

Neki etimolozi smatraju da je ime RHEA (grčki: Ῥέα) nastalo metatezom od ERA (ἔρα) sa značenjem "zemlja". Drugi misle da je REA povezano sa RÉO (ῥέω) sa smislom PRAŽNJENJE, STRUJANJE, IS-TOK, TOK. Ako tome dodamo pretpostavku da je staro grčko REO (ῥέω) takođe značilo REĆI [2].

U imenu REHA, REJA, REA osnova je RE što u galskom znači KRALJ (latinski REX); KRASOTA; OBILNO; SUNCE [3]. I galsko REC (čitaj: REK) je SUNCE [4]. Pošto galsko RE znači KRALJ, SUN-CE, REHA, REJA ili REA je KRALJICA, SVETLOST, tj. ZRAKA sunca, TRAKA, latinski RAIA [5] jer je RA jedno od najstarijih imena SUNCA.

Osnova RE je u engleskom RED sa značenjem CR-VEN i to je VATRA (SUNCE). RE je u srbskom REKA i to je VELIKI PROTOK, TOK. Svetlost Sunca ka Zemlji je elektromegnetni TOK: ◠◡◠◡◠◡◠ i to je ZRAKA ili REHA, REJA, REA. Tome svedočI leskova RESA, REHA, REJA ili REA.

Vuk kaže da su RȄHA , RȄJA, REA pramenovi re-tke vune [6], ali u centralnoj Bosni za leskove RESE kaže se REHA, REJA, REA. Jagnje sa dve rese ili rehe ispod vrata je RȄHAN [3].

...........................

[1] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek-English Lexicon, Oxford: The Clarendon press, 1883, p. 1358.

[2] Ib. p. 1360.

[3] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 298, 299.

[4] Ib. p. 299

[5] Francis Edward Jackson Valpy, An Etymological Dictionary of the Latin Language; London: Printed by A. G. Valpy, 1828, p. 393.

[6] Vuk Stef. Karadžić, Srpski rječnik istumačen njemačkijem i latinskijem riječima, Treće državno izdanje, Beograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1898, str. 668-669.