SUNCE AR I BOG ARIL O IMENU GRADA ARILJE

Sumersko AR znači SLAVA [1], anglosaksonsko AR znači SLAVA [2]:

"ARIL, ime etrurskog boga koji drži nebesa na svo-jim ramenima. Njemu odgovara Atlas u grčkoj mito-logiji." [3]

ARIL je DRŽAČ SVETA. Ime ARIL ima dve proste reči: 1. AR; 2. IL:

1. AR = SLAVA = SJAJ, BLESAK, SVETLOST, VATRA;

2. IL = MILI, MILOSTIVI, BLAGI, DAREŽLJIVI = grčki ILAOS (ΙΙλᾰоς) [4].

“Il ‘BOG’.” [5]

“Il, dizati, podizati; unositi.” [6]

“Raseni, ili Tirenoi iz Etrurije, bili su Arjani tračkog roda….” [7]

“… Etrusci su bili narod tračke rase,….” [8]

“Dužni smo Dioniziju iz Halikarnasa zbog važne iz-jave da su Etrusci sebe zvali RASENA. Vidjeli smo da pod ovim imenom nisu poznati ni Grcima ni Lati-nima. Oni su poznati u Italiji kao TUSCI ili ETRUSCI –

imena koja, kao što je Lepsijus pokazao, očigledno izokrenuta od još starije forme TURSCI, kao što smo našli u Eugubine tablama. Grčki autori zovu ih uopšteno ili TURRENOI i TURSENOI a kasnije se očigledno povezuju sa drevnim latinskim oblikom TURSCI.” [9]

“U Atini, kaže Pausauias, oni što su gradili zid Ak-ropolis bili su Sikuli ili Tireni Pelazgi.” [10]

“Što se tiče samih Tračana, koji su bili prvi stano-vnici Terme, dobro je poznato da su bili Pelazgi, i još, možda, i više nego bilo koji drugi narodi antike, sačuvali su dragocene svetinje svojih indijskih

ili perzijskih predaka.” [11]

“... pretpostavljamo da sve grupe naroda južno od Dunava pripadaju jednoj grupi jezika, uključujući il-irski, trački, pelaški i brigijski dijalekt, i smatramo da sva ova plemena koja govore ovim dijalektima kao granama jednog stabla koje se komotno može na-zvati tračko ili pelaško.” [12]

Pošto su Raseni Tračani, dakle su Raseni, Tračani, Pelazgi, Iliri i Brigi bili narod jednog stabla i jednog jezika sa različitim dijalektima te su reči AR i ARIL iz njihovog jezika i znači SVETLA MILOST, SLAVNA MILOST, u izvornom smislu SUNCE.

Tračani su zvani ARIA narod i oni su ARJANI, jer AR je ime Sunca. Sanskritsko ĀR znači POHVALA, ČAST, SLAVA [13] i to isto znači i kod Srba Kosova [14]. AR je PRVI, POČETNI, IZVORNI, origo, prin-cipum [15].

Sumerski piktograf ⨝ je oblika labrisa, čita se AR i znači SVETLOST, SJAJ, PROSVETLENJE, ZNA-NJE [16]. To je kasnija vikinška runa DAGAZ sa zna-čenjem DAN (DAG > DAGON = SUNCE).

Galsko, tj. tračansko, hetsko, sarmatsko, keltsko ili ilirsko AR je VIS; VATRENO, GOREĆE, PLAMTE-ĆE, SJAJNO, SLAVNO; SUNCE [17]:

“Ar, ili Ari, znači vatro-Sunce, na grčkom Ar-es, u Fenikiji i Judeji to je Ar, ‘vatra’ (Iar)….” [18]

Od ARIL je izvedeno ime ARILJE, ime za koje gr-čko-vatikanska SPC lažno tvrdi da se prvobitno zva-lo AHILIJE, po nekom episkopu iz grčkog grada La-rise, pa se, navodno, "vremenom AHILIJE preokre-nulo u ARILJE". Glupa istorijska, lingvistička i topo-nomastička laž!

…………………………

[1] C.J. Gadd, A Sumerian Reading-Book, Oxford, The Clarendon Press, 1924, p. 178.

[2] John R. Clark Hall, A Concise Anglo-Saxon Di-ctionary, London: Swan Sonnenschein & Co.; New York: Macmillian & Co, , The University press, 1894, p. 20.

[3] William Ricketts Cooper, An Archaic Dictionary: Biographical, Historical, and Mythological, London: Samuel Bagster and Sons, 1876, p. 80.

[4] John Groves, A Greek and English dictionary, Boston: Hilliard, Gray and Company, 1836, p. 299.

[5] William Ricketts Cooper, An Archaic Dictionary: Biographical, Historical, and Mythological, London: Samuel Bagster and Sons,1876, p. 247.

[6] C.J. Gadd, Ib. p. 185.

[7] Robert Ellis, The Asiatic Affinities of the Old Italians, London: Trübner & Co., 1870, p. 58.

[8] The Journal of Classical and Sacred Philology,

Vol. II, Cambridge, The University Press, 1855, p. 183.

[9] Isaak Taylor, Etruscan Researches, London, Ma-cmillan and Co., 1874, p. 22-23.

[10] The London Literary Gazette and Journal of Belles Lettres, Arts, Sciences, Etc; London: Printed by

James Moyes, 1834, p. 749.

[11] Augustus J. Thébaud, The Church and the Gentile World at the First Promulgation of the Gospel, Vol. II, New York: Peter F. Collier, Publisher, 1878, p. 197.

[12] James Cowles Prichard, Researches into the physical history of Mankind, Third Edition, Vol. III - Part I, London: Sherwood, Gilbert, and Piper, 1841, p. 482.

[13] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Di ctionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 149.

[14] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III; JAZU, Zagreb, 1973, str. 52.

[15] Đura Daničić, Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Dio I, Jugoslavenska akademija znanosti i umje tnosti; Zagreb, 1880-1882, str. 98.

[16] Daniel Smith, Cuneorum Clavis: The Primitive Alphabet and Language of the Ancient ones of the Earht; Edited by H. W. Hemsforth. London: Printed for the Editor At The Chiswick Press, 1875, pg. 96.

[17] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 74.

[18] S. F. Dunlap, The Origin of Ancient Names of Countries, Cities, Individuals and Gods; Cambridge, Metcalf and Company, 1856, pg. 7.