KAD JE PISANA BIBLIJA

     Progovorićemo nekoliko riječi o vremena i načinu nastajanja biblijskih spisa, odnosno Biblija, koja je vjernicima postala riječ Božija. Ortodoksna crkva tvrdi da je Septuaginta, ili Prevod Sedam-desetorice, najstarija Biblija iz 3. v. st. ere. Da vidi-mo koliko je to li je to tačno:

     “... originalni grčki prevod Sedamdesetorice vjerovatno je spaljen sa Bibliotekom oko 44. prije Hrista, kad je Julije Cezar ratovao u Egiptu, odmah nakon Pompejeve smrti.” [1]

I šta reče? Reče da je originalni grčki prevod Sedamdesetorice vjerovatno je spaljen još 44. st. ere. Spaljen ili uopšte nije postojao? I gle:

     "To je, dakle, dokazalo da nije postojala drevna Septuaginta, niti njena kopija, u vrijeme prvih oca hršćanske crkve." [2]

Kad je tek počelo propovijedanje hrišćanske vjere original Septuaginte nije postojao. A šta je sa nekim citatima Starog zavjeta u Novom zavjetu od strane Isusa i apostola? Evo odgovora:

     “...citiranje je dosljedno s hebrejskim, onda se mora priznati da je hebrejski uvijek citiran od Hrista i njegovih apostola.” [3]

Crkvu su osnovali Jevreji i oni navode citate iz ondašnjih jevrejskih spisa, a ne iz grčke Septu-aginte za koju vjerovatno nisu ni čuli, jer je u to vrijeme nije bilo. Treba da znamo i ovo:

     “Rana hebrejska učenja dostavljena od Mojsija imala su različite vrijednosti - izvorni svici vjerovatno su izgubljeni i prepisivani mnogo puta prije Ezrinih dana, a kad su Židovi odvedeni u zarobljeništvo, jevrejsko Sveto pismo je uništeno". [4]

I ovaj reče da su Mojsijevi spisi vjerovatno postojali, jer ni njih ih u neko vrijeme nije bilo. Sveti spisi se prepisuju na više kopija i ne drže se samo na jednom mjestu, nego se kao najveća svetinja čuvaju na tajnim mjestima za koja znaju samo zakleti najpovjerljiviji članovi religijskog tajnog društva i razasuti po mnogim krajevima i zemljama i pre-danjem se tajna o mjestu sakrivenih spisa prenosi s koljena na koljeno. Da su ti spisi ikada postojali, ne bi svi bili uništeni.

     Drugim riječima, sve do 459. godine i Ezrinog povratka iz Vavilona u Jerusalim sa Mojsijevom knjigom zakona, nema dokaza da su jevrejski spisi Svetog pisma ikada ranije postojali, jer prvo-sveštenik Zorobabelj se vraća iz Vavilona u Jerusalim 80 godine preije Ezre, gradi i sagradi hram u Jeru-salimu, ali Zorobabelj nema Mojsijevu knjigu. Kako to može biti: prvosveštenik gadi hram, a nema sa sobom svoju Svetu knjigu? Tu knjigu, tj. svitke te knjige tek 80 godina kasnije u Jerusalim, opet iz Vavilona, donosi književnik Ezra, što znači da je Ezra sastavljač Mojsijevu knjige zakona. I posto spisi nisu postojali nikad prije Ezre, onda za te "izgubljene zakone" kažu:

     “Ezra se trudio da ih rekonstruiše kako je najbolje mogao, ali oni su prepravljenjem kvareni još od njegovih dana.” [5]

Ako su jevrejski sveti spisi bili uništeni kad su, navodno, ugledni Jevreji iz Jerusalima bili odvedeni u vavilonsko ropstvo oko 597. g. st. ere, nema ni govora da je Ezra oko 120 godina poslije mogao da ih rekonstruiše, osim da ih sam sastavi i napise.

     Kad se prvi put spominje Knjiga stvaranja:

     “Sepher Jetzerah (ili jevrejska Knjiga Stvaranja) prvi put se spominje u 10. vijeku, iako je njen sadržaj vrlo star.” [6]

     Jevrejska Biblija (Mazora) poznata je tek od 10. vijeka (to je ova Biblija u prevodu Daničić-Karadžić). Jevrejska nezvanična Biblija je i tkz. Knjiga Jaše-rova. Pet verzija Starog zavjeta postoji i svi su u mnogo čemu različiti: Septuaginta, Mazora, Samar-janska Biblija, Etiopska Biblija i Biblija dravidskih Jevreja u južnoj Indiji. U ovoj indijskoj verziji nema ni jedne riječi o odvođenju Jevreja u vavilonsko ropstvo [7], a Knjiga Mojsijeva je mnogo različta od svih prethodno pomenutih [8].

     Postajala je i zbirka kabalistikog učenja pod imenom “Zohar”, dorađena između 70-100. nove ere, ali je i taj original "izgubljen", a ostali su samo raštrkani spisi [9]. Originali ne postoje, sve je izmi-šljano, prepravljano, dopisivano u istorijski poznato vrijeme:

     “Iako Židovi s pravom izjavljuju da im je Mojsije originalno dao svoju kosmologiju i zakon, zapisi tih zakona su toliko promijenjeni da sadašnje knjige koje se njemu pripisuju uopšte nisu originalne knji-ge. Neki dijelovi ranijih zapisi i tradicija možda su bili dostupni u vrijeme Ezre, ali po svemu sudeći glavne alegorije su preuzete iz haldejskih simbo-ličkih zapisa, kao što su i najranije alegorije us-vojene iz sličnih zapisa u Egiptu." [10]

     I danas su ovi izmaštani, ispravljani, prepravljani, dopisivani i prevodima još više kvareni biblijski spisi postali vjernicima originalni Božija riječ!? Ljudskim um je prošao kroz devoluciju i stagnirao, te postao nerazum. Zaista će naići neki kataklizmički veliki reset, kao nekad Nojev potop, koji će ili uništiti sav ljudski nerazum, ili izbrisati sav izvitopereni ljudski rod

..............................
[1] Duncan Macdougal, A Treatise on the Chronology, and the Prophetical Numbers of the Bible; London, 1840, p. 24.
[2] Ib.
[3] Ib.
[4] Rev. Charles H. Vail, 32°, Ancient Mysteries And Modern Masonry; New York City: Macoy Publishing amd Masonic Supply Co., 1909, p. 61.
[5] Ib.
[6] Ib. p. 60-61.
[7] Ib. p. 61
[8] Ib.
[9] Ib.
[10] Ib. p. 61-62.
 

SVETI TRIFUN

 

      Dan pred Sretenje (sredina zime u 6. vijeku) u crkvenom kalendar je dan SVETOG TRIFUNA. Crkva kaže da je dan posvećen nekom mučeniku Trifunu koji je posječen za vjeru sredinom 3. vijeka. Pokazaćemo da je i ovo jedan od srpskih prehrišćanskih kalendarskh praznika kojeg je crkva prisvojila i pravi smisao mu izbrisala iz srpskog pamćenja.

     Na slici ispod naslova piše: TRY ФОН, tj. TRI FON i to u izgovoru postaje TRIFON, malo kasnije TRIFON in a kraju TRIFUN, TRIPUN. Postoji i ona poslovica “Tripun tripa, snijeg sipa”.

     Ime TRIFON, TRUFUN ili TRIPUN potiče još iz srpskih vedskih vremena. Sanskritsko TRIPALA znači VAGANJE, MJERENJE [1], a TRIPHALA ili TRIPHALĀ znači TRI SLATKA VOĆA (GROŽĐE, NAR, DATULA) [2].

      Sanskritsko TRPHALA izvedeno je od TRI + PHA-LA. TRI je TRI, TROJNO, TRODUPLO [3], a PHALA ima sljedeća značenja: VOĆE SA DRVETA; SJEME, JEZGRO; KRAJ JEDNE AKTIVNOSTI; REZULTAT PRORAČUNA, JEDNAKOST, KORIST [4].

      Prelaskom glasa O u U, od starog oblika TRIFON postalo je TRIFUN (kao što je od volk postalo vuk).

     A sad budimo pažljivi: prva riječ u imenu TRIFON je srpsko TRI i to je keltsko TRI, jer su i  Kelti potomci Tračana. U velškom je izvorno značenje riječi TRI je UTEMELJEN, UČRŠĆEN, PONAVLJAJUĆI [5], drugim riječima kazano, TRI je simbol BOGA VREMENA.

     Druga riječ u imenu TRIFON je  FÒN i to u velškom znači ŠTAP [6]. U galskom FON znači isto kao i u velškom [7]. I evo: TRI + FON > TRIFON = TRI ŠTAPA (ne zaboravimo da je Sunce prva, fundamentalna vatra).

     A sad i ovo: velško BÔN znači FODUMENT, BAZA, TEMELJ, DRŽAČ, NOSAČ, KORIJEN, STABLO [7].

Sve to znači i galsko BON, s tim da u krajnjem smislu znači BAL, tj. SUNCE [8]. Tako iz svega rečenog proizilazi:

     TRI + BON > TRIBON = TRI TEMELJA, TRI DRŽAČA, TRI NOSAČA, TRI KORIJENA, tj. TRI BALA (∴).

     I opet da se podsjetimo: u imenu TRIFON velško FON znači ŠTAP. I slušajte dobro, inače biće DEGENEK Šta je sad DEGENEK? To je kad neko nekoga tuče ŠTAPOM, a keltsko DEG znači DESET: 3 x 10 = 30 dana = 1 mjesec. FON je ŠTAP, štap je MJERA, zakon, batina, palica.

     Keltsko DEG je DESET, a grčko “jota” (I) i hebrejsko “jod” (י) imaju značenje broja DESET i zato masoni koriste ova slova da bi označili ime Boga (slike ispod).

     Od srpskog TRIFON, TRIPON, TRIPUN izvedeno je latinsko TRIBUN, vođa plemena, vođa carske garde, prvi među gardistima, a sve imenu TRIFON koji je označavao puni ciklus prvog i početak drugog mjeseca i krugu godine.

     Praznik Sv. Tripun, I tako, dragi čitaoče, po svemu ovdje rečenom (i po mnogo čemu još) uvjerio sam se da u crkvi ne stanuje istina, jer gdje god je laž radi nekog ili nečijeg, tu Boga nema.

      U Bugarskoj TRIFUNA zovu TRIFON ZAREZAN (Трифон Зарезан) i danas to tumače kao TRIFUN ZASJEČENI, jer na taj dan voćari počinju da obrezuju grožđe i ostalo voće, ali ZAREZAN ima mnogo stariji značenje: ZARITI, SJATI.

      Orijentalno ZAR, SAR, SER, SOR znače GLAVA u smislu POGLAVAR [9]. Ime asirskog cara BELTAZAR znači BELI VOĐA, jer je ZAR = SAR > CAR [10] i kad kažemo “lice mu se ZARI”, jasno nam je da ga obuzima ili sjaj radosti ili rumenilo stida.

      Naziv ZAREZAN je od ZARESAN sa značenjem ZARAN, SJAJAN, USIJAN. Postanjem isto kao DRAŽESTAN: ZAR + ESTAN – DRAŽ + ESTAN. DRAŽESTAN je od galskog DRA koje se nalazi u DRAC i DRAG (Sunce) [11] i ESCA sa značenjem PRIZIVATI, TRAŽITI [12]. Dakle je ZARESAN opisni pridjev postanjem od ZARITI, a ne od ZAREZATI. Dakle je ZARESAN opisni pridjev postanjem od ZARITI, a ne od ZAREZATI.

..............................
    [1] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dic-tionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 459.
    [2] Ib.
    [3] Ib., p. 457.
    [4] Ib., p. 716.
    [5] William Owen Pughe, A Dictionary of the Wel-sh Language, Vol. II; London: Printed for E. Williams, 1803.
    [6] Ib. Vol. I.
    [7]] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 587.
    [8] Ib. p. 188.
     [9] Charles de Pougens, Trésor des origines et di-ctionnaire grammatical raisonné de la Langue Françi-ase, Paris: De L’imprimerie Royale, 1819, p. 279.
    [10] Ib., p. 278-279.
    [11] Jean-Baptiste Bullet, Vol. II. p. 502.
    [12] Ib. p. 551.

ZAPIS NA KAMENOJ POSUDI IZ VAVILONA

.

U ovoj posudi je hetitski kralj Maišga Tarako donio asirskom caru Sennakseribu srebrenjake mane

     “Čitajući od ruba prema bazi i slijeva na desno, zapis daje sljedeće: Asher tsu alka mata Senna-kseriba sankatzu ka Assaragotane ne Sennaskeriba arte kaku kara mopi bebane sara sesena mane tsuka hasbane salara mata Maishga Tarako Sarara kula takekala.” [1]

Doslovni prevod glasi: Asirije moćnom kralju Sen-nakseriba nasljednom sinu Assargotanu Sennak-seribu da čuva uspomenu donosim dvije kamene posude prave mane, koje sadrže pravo čisto srebro, kralj Maišga Tarako Sarara kule stanovnika. 

     ASHER je carska titula od ASH sa značenjem VATRA, dakle ASHER je SJAJNI. Hetitsko KULA znači VIS, BREG, BRIG, UTVRDA, TVRĐAV, tj. KU-LA. Hetitsko ALKA je i srpsko ALKA sa izvornim značenjem MOĆ (EL = IL = AL > alka). SALARA je SREBRO, jer je BIJELO kao SALO (kod tibetansko-burmanskih Garo naroda Sunce je SAL [2]):

     “I. SALATIS. Ovo je bilo božanstvo Sala, sjajuće, ime može da znači “slavan” (akadijansko zal, sjati, fin-sko sal). [3]

    Zanimljivo je i ovo:

     “Riječ sesena pojavljuje se na kapadokijskim klinastim pločicama koje je prevodio profesor Say-ce, ponekad, kao u ovom natpisu sa mane kao susana mana.” [4]

Posuda je SESENA ili SUSANA, ali srpsko je SUD, SASUD, POSUDA, sve izvedeno od SU, jer SU je u SUNCU: SUNCE je DRŽAČ, NOSAČ, ČUVAR (su > suv).

      Iako u zapisu piše MAISHGA, tj. MAIŠGA, dešifranti hijeroglifa prevode to kao MOSHCI, tj. MOŠĆI. Zašto to rade, zašto se ne drže izvorno napisane riječi? To je radi veličanja Biblije i njene “istine”, jer po piscima Biblije postojao je Javanov sin MOSOKᴴ, u Septuaginti pisano Μοσόχ, u Vulgati Mosoch i Mosoth (Postanje, 10, 2).

     Podvaljivanjem imena MOSHCI (MOŠĆI) biva da je kralj MAISHGA potomak tog biblijskog MOSOHA, ali ime MOSOH je postanjem je od MO kao i MOUSEN (Μωυσῆν) iz Septuaginte, u Vulgati Moises i Moŷses (Egzodus, 2, 10), tj. MOJSES, ime smislom vezano za VODU. Gaelik MOSACH znači BEZNAČAJAN, OGAVAN, PRLJAV, POKVA-REN [5]. Saznavši to, moderni prevodioci Biblije ime MOSOCH mijenjaju u MESECH.

     MAISHGA (MAIŠGA) je keltsko, tj. frigijsko ime. Galsko MAIS je MJERA, MAISE znači KRASAN, VELIČANSTVEN [6]. I u hetitskom MAIŠGA i u navedenim galskim riječima osnova je MAI [7], a galsko MAI znači VELIK, VELIČANSTVEN. To isto znači frigijsko MAI [8]. Od MAI je MAJ sa značenjem CVJETAN, KRASAN, UKRAŠEN [9]. Starogaelik MAIS znači VIS [10], gaelik MAISE je VELIČANSTVENOST, KRASOTA [11]. Galsko MAISEACH, sa značenjem ČASTAN, KRASAN, DRAŽESTAN [12], oblikom je skoro isto hetitskom MAISGA. Velško MAIT je VELIK [13]. I sve ovo ide u prilog tvrdnje da je hetski srodan frigijskom, tj, tračanskom, odnosno keltskom jeziku, jer su se ovi narodi miješali od početka.

     Mnogo je hetitskih i rasenskih riječi u srpskom, ali i u turskom i jermenskom, pa i u albanskom, jer su izvorni Albanci tračanskog, tj. keltskog porijekla, osim Berebera, koje su Normani počeli da pre-bacuju i protjeruju u Albaniju sa Sicilije i južne Italije od kraja 11. vijeka (njihovi potomci sa poznaju po naglašenim vilicama i razmaknutim isturenim zubi-ma).

........................
    [1] John Campbell, The Hittites: their inscriptions and their history, Vol. I; Toronto: Williamson & Co., 1890, p. 57.
    [2] English-Garo Dictionary; Published by the Garo Mission, American Baptist Missionary Union, Shillong, 1905, p. 162.
    [3] Conder, C. R. (Claude Reignier), The Hittites and their language; William Blackwood & Sons, Edingurgh and London, 1898, p. 200.
    [4] John Campbell, Ib. p. 59.
    [5] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. II; Herne Bay: E. Macdonald & Co., The Gaelic Press, 1902-, p. 673.
    [6] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue
Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 129.
    [7] Ib.
    [8] Ib. p. 128
    [9] Ib.
    [10] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. II; Herne Bay: E. Macdonald & Co., The Gaelic Press, 1902-, p. 625.
    [11] Ib.
    [12] Ib.
    [13] William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, Vol. I; London: Printed for E. Williams, 1803.

 

MISTRIA

Hetitski hijeroglifi S i MI i masonska mistrija.

 

Pričesno koplje je mistrija crkvenih masona.

    Riječ MISTRIA (> mistrija) počinje sa MIS, skraćenim oblikom od hetitskog MISI koje znači VELIKIOZARNI, VELIKOSJAJNI. To je ono MISI u imenu naroda iz zemlje MISIE, tj. Mizije. Od MIS ja latinsko MISA, liturgija. Na jugu grčkog Peleponeza je grad MISTRAS, nazvan po osnovi MIS, dakle po hetitskoj riječi, a zašto je tako nazvan kazuje VIS kojem je vrh poravnat i na nje-mu ozidan grad, ali je VIS i dalje ostao VELIK (slika ispod).

Olfert Dapper: Mistras (crtež iz 1688.)

   U riječi MISTRIA je i TRIA: MIS + TRIA. Ovo TRIA je TRI: TROJKA, TROJSTVO, TRI BOGA ljetnog solsticija: BOG PROLJEĆA, BOG LJETA i iznad njih VIŠNJI BOG. I lako je izvesti zak-ljučak: MISTRIA znači VIS SJAJNE TROJKE, VIS SJAJNE TRIJADE. Oblik mistrije je stili-zovani simbol ◊ (kosmos, nebesa, Sunce). Ovo TROJSTVO su drevni masoni simbolično pri-kazivali kao TRI TAČKE, a masoni Ortodoksne crkve ubacili su ove tri tačke u ritual preko “krsta sa tri prsta”, jer su tri tačke vrhovi tri spojena prsta:

VIRA

Za hetitski hijeroglif ⦶ jedni kažu da znači VI (WI), V i U, drugi misle da je HA, četvrti da znači HA, HE, možda HI [1] (u frigijskom, karijskom  i rasenskom pismu ⦶ je V). Oni nisu znali da je to simbol ljetnog solsticija u kojem se oko pod-neva Vidovdana u najvišoj godišnjoj tački sje-vernog neba DIJELE proljeće i ljeto.

     Ispod pomenutog hijeroglifa je hijeroglif sa znače-njem RA, te skupa prikazani znače VIRA, URA i HARA ili HERA, HIRA. Sanskritsko VIRA je POGLAVAR [2]; URA je SJAJ, SLAVA; HARA je vedsko, tj. sanskritsko HARA sa značenjem LEŽIŠTE; DJELITELJ [3] (vedsko HARI je SUNCE [4]); HERA znači KRUNA, MITRA [5], HĪRA je ŠIVA, LAV [6]. Tako su svi tumači u pravu, a ove riječi sanskrita su hetitske.

........................
     [1] Ignace J. Gelb, Hittite Hieroglyphs, Part II, The University of Chicago Press, Chichago, Illinois, 1935, p. 16.
     [2] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, 1005.
     [3] Ib. p. 1289.
     [4] Ib.
     [5] Ib. p. 1305.
     [6] Ib. p. 1300.

MASONSKI LINIJAR OD 24 INČA

 

Pod izgovorom da je to egipatski lakat masoni su za simboliku svog simboličnog linijara odabrali dužinu od 24 inči i to je 60,96 cm. Sada ćemo kroz ovu dužinu provjeriti tajni kod za izračunavanje mjera vremena u Piramidinim mjerama dužine i po tom kodu 1 dan se kodira u dužini od 2,466586509 cm. I sad dgledajmo kroz ezoteriju, jer ovo nije naučni metod, nego je ezoterija:

• 1 godina = 365,242 dana,

• visina Velike  piramide = 147,6505019 m

Deseti dio Piramidine visine kao 14,6505018 dana:

365,242 : 14,6505018 = 24,73692912 dana 

Pošto je 1 dan = 2,466586509 cm, u 24,73692912 dana po 2,466586509 cm kodirano je 61,01577564 cm = 24,02195891 inči = 0,5577564 mm duže od 24 inča, tj. ½ mm. Dakle su kroz Piramidin kod u taj linijar simbolično uklopljene mjere Piramide i go-dine. 

BOŽIJI SKIPTAR

 Božji skiptar (vikinški broš, Vannebo, Gotland, Sweden): simbol Sunca u dnu je zimski, u centru vrha je ljetni solsticij između sunca proljeća i ljeta.

     Skiptar je simbol vlasti, žezlo, steg. Naziv SKIPTAR je složenica od: 1. S, 2. KI-P, 3. TAR.

     1. Ono S je prijedlog instrumentala: S KI > SKI. Ovo je osnova galskog SCIA (skia) sa značenjem KRILO [1], a SKI u SKIGN je PRODUŽENJE, IZDUŽENO [2].

     2. Osnova KI je u KIP, KIPI, KIT, KITA, KIČMA, KIŠTRA, KIŠA. KI  je u imenu KIRIL, koje  je isto imenu KURIL [3]. KITA je sinonim nazivu KURAC. U prvom izdanju glagoljskog brevijara zabilježeno je lično ime KIRIN, koje je isto ličnim imenima KARIN I KURIN [4]. U Hrvatskom Zagorju SKIPET je ŠI-ŠARKA i ŽIŠKA [5] (šišarka je simbol života, žiška je žar, vatra). Galsko CI (KI) značenjem je isto galskom SI sa značenjem VELIK, STRELOVIT, BOG [6], a to znači i galsko ARU [7]. Galsko CI (KI) takođe je značenjem je isto galskom CA, CE, CO, CU i sve znači BAL, tj. SUNCE [8].

   Dakle, KI u SKIPTAR znači SUNCE i ono je ŽI-VOT, DRŽAČ, NOSAČ, ČUVAR i zato se Sunce shvata kao vidljivo projavljivanje nevidljivog BOGA. 

Hetitski hijeroglifi SI i RA zajedno prave Božiji skiptar kao novi hijeroglif sa značenjem SIRA, SIRI (SIR je SJAJAN, BIJEL).

     Srpsko SIR je mliječni proizvod BIJELE ili ZUTE boje. To su boje najjačeg sjaja dnevnog Sunca i tu Sunčevu odliku uzimali su hetitski vladari sebi za titulu. Galsko SIR isto je galskom SERRA sa značenjem VIS, PLANINA, GOSPODAR, GOS-POD, BOG. To isto znači galsko SAR, SER, SOR, SUR i sve se odnosi na smisao pojma BAL i to je SUNCE [9]:

     “Egipćani su zvali hititskog kralja Kheta-sira, Asirci su zvali Pisa-zari, Pisiris. Ne može li se iz ovoga zaključiti da je izvorni oblik druge polovine imena vladara Karkemiša bio sira ili siri, a ne sari? Japanska riječ kashira, kapetan, ekvivalent je et-rurskom i baskijskom zari, i čini se da daje prednost siri, kao primitivnom obliku. S druge strane, bas-kijske riječi zari i zagi, kao u buru-zari, buru-zagi, međusobno su zamjenjive, a zadnja se slaže s japanskom saki. Tako se u asirskom pojavljuju dva oblika saru, kralj, i saku, visok, uzvišen. Japanska khašira je kaiser i car.” [10]

   TAR u SKIPTAR osnova je u srpskom imperativu TARI, OTARI (očisti, ubijeli, usjaji), te u hidronimu TARA. TAR bukvalno znači ČIST, SJAJAN. TAR u hetitskom TARRIK znači IZVOR, GLAVA IZVORA, GLAVA SIJANJA [11]. Hetitsko TARAKO znači SJAJNI, KRASNI [12]. Velško TÂR je “prožimajući princip koji tare, sati-rač”; tar > tare > satara [13].

     Galsko TAR je “istureni znak; grub, oštar, surov, turbulentan; stanište, boravište; isto kao haldejsko Dar”; TAR  isto kao Ter, Tir, Tor, Tur, tj. Bal, od-nosno SUNCE [14]. TARANIS je keltski bog munja i gromova, skitski TARGITA, hetitski TARHUN. Sumersko TAR znači GOREĆI [15], sanskritsko TĀRA je ZAŠTITNIK; DOBAR, ODLIČAN, ZRAČEĆI, SJAJNI [16].

     TAR je ČISTO, SJAJNO, SVJETLOST. Tako SKIPTAR znači IZDUŽENA SVJETLOST, ZRAKA.

........................
     [1] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 341.
    [2] Ib. p. 360.
     [3] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga II; JAZU, Zagreb, 1972, str. 84.
     [4] Ib.
     [5] Ib. Knj. III, 1973, str. 260.
     [6] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 316.
     [7] Ib. Tome III, p. 355.
     [8] Ib. Tome II, p. 316.
     [9] Jean-Baptiste Bullet, Ib. p. 351, 359.
     [10] John Campbell, The Hittites: their inscriptions
and their history, Vol. I; Toronto: Williamson & Co.,
 1890, p. 70.
     [11] Ib. p. 55.
     [12] Ib. p. 63.
     [13] William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, Vol. II; London: Printed for E. Williams, 1803.
     [14] Jean-Baptiste Bullet, Ib. p. 403.
     [15] Stephen Langdon, A Sumerian Grammar and Chrestomathy, Paris, Libraire Paul Geuthner, 1911, p. 246.
     [16] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Di-ctionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 443. 

HATI, HITITI ILI HETITI

    Jezik HATA pripada grupi jafetskih jezika, tj. jeziku Jafetovih potomaka, koji evolucionisti u ling-vistici proglašise indo-evropskim jezikom, ali ne pro-mijeniše imena semitske i hamitske grupe jezika:

     “Uzmimo za primjer naziv Hetiti, na egipatskom Khita, na asirskom Khatti, Khatte, Kheti.” [1]

     Dakle, ime HATI (HATTI) je ime naroda poznatog i pod imenom HITITI. Oblik i značenje riječi HATTI nalazimo u sanskritskom HAṬ (हटति, हट्)  sa znače-njem SJATI, BLJEŠTATI [2]. U kanariskom (kanna-da) jeziku (narodnom sanskritu) je riječ HATTU i znači VIS, PENJANJE, USPON; BISTRINA; PA-MUK; ZAPALITI [3].

     Jutrom se Sunce PENJE, prvi Sunčev SJAJ  ZABLJEŠTI na vrhovima BREGOVA. Dakle san-skritsko HAṬ sa značenjem SVJETLOST, SJAJ, BLJESAK označava rezultat Sunčevog PENJANJA, a kanarisko HATTU svjedoči to PENJANJE na VISU na kojem se ZAPALI VATRA SUNCA, tj. SVJET-LOST i BLJESAK, BJELINA.

      Srpsko KAT znači SPRAT, dakle KAT znači VIS: HAT = KAT. Tako su srodni kanarisko HATTU (pe-njanje) i srpsko KATUN, kuća na planini, a planina je VIS.

     Pošto srpski jezik ima tri vrste govora, ijekavsko BRIJEG i ekavsko BREG imaju i svoj ikavski oblik BRIG. Toko po smislu ime HATI znači isto kao i BRIGI ili FRIGI, FRIZI.

     HATI se razilaze širom svijeta, te neki  dolaze u Trakiju dobijajući ime GETI. Kanarisko GETTU zna-či NASTANJEN, NAMJEŠTEN [4], talijanski GETO ili GHETTO. Čuveni sumerski car Sargon veličao je sebe titulom Gūt (ili “Goth”) i “Veliki Khāti” ili Khatti (ili Hitt-ite) [5]. Zbog ove titule neki pogrešno misle da je Sargon bio porijeklom Hitit, tj. Hetit, zabo-ravljajući pri tome da je to samo epitet kao tutularni naziv.Imenu KHĀTI ili KHATTI odgovara srpsko KAT: IZNAD, GORE, VIS, VIDIK, SVJETLO:

     “Riječ Khita pojavljuje se u mnogim indijskim natpisima, od kojih jedan iz Mathoure glasi kako slijedi: Tsutemame ri ma Para Hurnara yofu Hosh-rori, Sibir ga Kita ga meta, Hoshrori, otac Pala Hu-mare, kralj Sibira i Kita, osvaja Tsutemame.¹⁷ Ovdje spomenuti Tsutemame bio je Sushmini iz Purana, Assakani ili Astakeni klasičnih geografa i imena Akesina.” [6]

Purane su sveti spisi iz vremena Veda (ime im znači “drevni, stari”).

     I sta je bilo sa Hetima u Indiji? Gle:

     “Čini se da je velika borba započela malo prije hrišćanske ere, a završila protjerivanjem Indo Skita ili Hetita između četvrtog i desetog vijeka.” [7]

Ostala je Indija u narodnom sjećanju Srba: “Ooo, zemljo Indijo!”

     “Hetitski, ili, kako se tako može kazati, etrurski, govor dugo je preživio u Italiji. Mnoge hetitske dr-žave su osnovane u Južnoj Galiji, od primorskih Alpi do obale Atlantika. U Španiji je nekoliko konfede-racija Hetita i hetito-keltskih gradova, za koje se Kartaginjani i Rimljani otimaju u osvajanju od 235. st. ere. Ime dato španskim Hetitima je Iberi, i u drugim dijelovima Evropi poznati su kao Riganti.” [8]

     “U davno u doba starog Medijanskog carstva dogodile su se okolnosti koje su dovele do migracije Hetita iz Perzijskog carstva u Indiju, premda su se tamo mnogo ranije naselile kušitske i semitske migracije; ali istorijsko kraljevstvo počelo je tek kad su Hetiti i njihovi Javetovi prijatelji stvorili tamo svoj dom. Postoje spomenici ispisani neobičnim znako-vima pokazujući veze sa onima iz Partie, Male Azije i Etrurije. Posao oko dešifrovanja ovih zapisa tek je počeo.

     Kraljevi, koji su ostavili svoje natpise u Indiji, često sebe zovu kraljevima Kita. Najstariji deši-frovani natpis je iz 403. st. ere. Tu se jednostavno konstantuje da je Kita odabrao sebi Nebutakija za kralja; dvadeset godina kasnije Tsumaki od Sakisa proglaava svoj uspon na tron; dvadeset godina nakon toga, Kabutaku objavljuje da je u njegovom liku suparnička linija suzbijena od strane Sakisa. Zapisi dovoljno svjedoče da Hetiti počinju da vla-daju u Indiji u sedmom vijeku st. ere sve do hriš-ćanske ere.” [9]

     “Tamo je šest drugih kraljevstava spomenuto u natpisima. Hetitsko pleme Rabakita je istjerano iz Indije oko 63. st. ere nalazeći sklonište u Tibetu i Tartariji. Početkom petog vijeka dospjeli su do Sibira kod izvorišta Jeniseja, gdje mizerni ostaci ove rase još uvijek borave.

     Region oko Jeniseja je sa tumulusima poput evropske Skitije. Mrtvi Kitani su ovdje sahranjivani i iz njihovih grobova nađeni artefakti svjedoče drevnu i jedinstvenu civilizaciju. Na kamenju uz obalu rijeke su natpisi autora Raba Kita. Sjeverni Hetiti migrirali su u Ameriku početkom šestog vijeka; izgleda da ima dokaza da su južni ili okeanski Hetiti došli u Gvatemalu i Jukatan u ranom periodu. Prolaz od Kamčatke do Amerike bio je Aleutski lanac sa za-vršetkom na Aljasci. Veliki uzrok emigracije je pri-sustvo neprijateljskih plemena, što počinje protje-rivanjem od strane protivnika budizma u Indiji prije hrišćanske ere, ali od kojeg talas nije dosegnuo sjevernu obalu sve do šestog vijeka. Priče o pobuni često se pojavlju u drevnim japanskim analima i uglavnom su praćene pričama o iseljavanju, koje se moglo dogoditi samo morem.” [10]

     Jedno hetitsko pleme protjerano iz Indije zvalo se RABAKITA. Hetitsko RABA znači SLUŽBA [11], a hetitsko KIT je Sunce [12], dakle RABAKITA znači SLUŽITELJI SUNCA.

     “Kitaj u centralnoj Aziji dao je ime Kitaju ili Kini, i riječ podsjeća na egipatsko Kheta i hebrejsko Het.” [13]

     Hetitsko KIT je ime Sunca: KIT je MOĆ, SNAGA. KITA značiti penis, jer je oplođivač; ima i KITA cvijeća, pletenica je KITA, KITNJA, KITICA je strofa, KIČICA je četkica, KITNJAK je hrast: KIT je SUN-CE, KITA je ZRAKA, KITE su ZRAKE: KITA > GITA = vedska himna Suncu.

     "Oooo, zemljo Indijo!"

     Protjerani iz Indije HETI ili HATI su po Tibetu i Kašmiru i razišli su se širom Sibira, gdje se nazivaju Jeniseji, a neka plemena zovu se ASSAN, KOT-TUEN i ARIN [14]. Po sibirskoj KITHAN dinastiji (907-1125.) [15] Kina je i nazvana KITAJ ili KATHAJ [16]. Vladali su i Korejom od 685-1216. [17], dio njih stiže u Japan, dok neki krajem 10. i početkom 11. vijeka stižu u obe Amerike [18].

     Egipatski naziv za Hetite je KHETA, asirski KHATTI (biblijsko HETI nećemo računati kao izvorni naziv po Hetu, Hamovom sinu i Nojevom unuku, jer je Biblija prvenstveno ideološki statut, plan i pro-gram, čiji su autori bili skloni izvrtanju istine u korist ideologije judaizma. Originalna zemlja Hetita je Kapadokia [19], dakle Mala Azija.

     Jedno od hetitski imena Sunca je KIT [20], u kojem je K kod Egipćana i Asiraca moglo biti izgovarano i kao Kᴴ, te su Egipćani pisali KHITA, Asirci pisali KHATTI, KHATTE, KHETI [21], jer upravo Sargon sebi daje titulu VELIKI, VELIČANSTVENI KHĀTI ili KHATTI ili HITT-ITE, što bukvalno znači VELIČANSTVENO SUNCE. Tako biva da su nazivi KITI, KHETA ili KHATI sinonimi.

     Jedno hetitsko pleme prognano iz Indije zove se RABAKITA, a u tom imenu hetitsko RABA znači SLUŽENJE [22], a KIT je Sunce: RABAKITA znači SLUŽITELJI SUNCA:

     “Kitaj u centralnoj Aziji dao je ime Kitaju ili Kini, i riječ podsjeća na egipatsko Kheta i hebrejsko Het.” [23]

KITAJ je ZEMLJA SUNCA. Hetitsko KIT je ime Sunca: KIT je MOĆ, SNAGA. Srpsko KITA značiti penis, jer je oplođivač; ima i KITA cvijeća, pletenica je KITA, KITNJA, KITICA je strofa, KIČICA je čet-kica, KITNJAK je hrast: KIT je SUNCE, KITA je ZRAKA, KITE su ZRAKE: KITA > GITA = vedska himna Suncu.

     Naziv KITI, kao sinonim egipatskom KHETA i asirskom KHATI, znači SUNČANI, SJAJNI, SLAVNI. To ime sa značenjem SJAJNI, SLAVNI upućuje na kasnije SLOVENE.

     Da li Homer u Ilijadi pominje Hetite? Pogledajmo neka razmišljanja o tome:

     “U Homerovom nabrajanju trojanskih saveznika, Sayce naglašava da ime Άλιζῶνες (Il. ii. 856) može da se veže sa Halis, dakle Hetiti.  Oni su došli τηλόθεν ἐξ Άλύβης, ὅθεν ἀργύρον ἐστί γενέθλη, ‘oni iz daleke behu Albie, rudnika srebra’ (Bulgar Ma-den?). Ovo ime, iako nije mjesto, može se porediti sa Khalupu, Aleppo, i oboje sa Χάλυβες. cf. Lag-arde, Beitr. zur baktr. Lexi-cog., p. 14. Themi-stagoras, citiran u Έπιμερισμοί, kaže da je Άλύβη Likija. U Odiseji (XI, 521) se spominje Κήτειοι, pod njihovim kraljem Telefusom, južno od Troje, sup-rotno od Lezbosa. Syce opet identifikuje njih sa Hetitima.” [24]

     Pogledajmo iznad spomenuta imena naroda:

     • Άλιζῶνες = ALIZONES = ALIZONI
     • Χάλυβεσ = KHÁLIBEO = KALIBEO
     • Αλύβη = ALÍBE = ALIBE, ALIBI

Arapi su Slovene zvali SAKALIBA, što je skoro identično imenu Χάλυβεσ (KHÁLIBEO, KALIBEO). Govore neki da je to arapsko SAKALIBA zamo prevod grčkog SKLAV, sa značenjem ROB, ali nije tako, lažu. Evo: SA + KALIBA!

     Arapsko SA znači ČAST [25], arapsko KĀL je RIJEČ, REĆI, SLOVITI [26]. Da li je pukim slučajem u arapskom SAKALIBA, sa značenjem SLOVENI, arapsko KĀL sa značenjem RIJEČ, REĆI, SLO-VITI? Ne, to je arapski prevod imena SLOVEN.

     Ime naroda Χάλυβεσ (KHÁLIBEO, KALIBEO) kod Grka se kasnije poetski se povezuje sa značenjem GVOŽĐE, jer se vjeruje da je taj narod u Pontusu prvi izumio gvožđe, a da bi gvožđe bilo tvrdo, ono se KALI.

     Nisu li su Hetiti Sloveni? Pogledajmo: Homer u Ilijadi nabraja Paflagonce iz zemlje ENETA (II, 852), za koje mnogi tvrde da su kasniji Herodotovi Ve-neti. Glavni grad te ENETSKE zemlje je KITOR (Κύτωρον) (II, 853), po hetitskom KIT, što je he-titsko ime Sunca, dakle su Paflagonici u Enetskoj (venetskoj ili slovenskoj) hetitski narod, što znači da su Hetiti zapravo drevni Sloveni.

     Sama riječ KIT, sa značenjem SUNCE, otkriva svoj pravi smisao u srpskom KIT (najveći sisar), KIT (stolarsko sredstvo za popunjavanje šupljina i učvršćivanje stakla), KITA (penis kao oplođivač), te KITNJA, KIĆENI (svatovi): KIT je VELIKA MOĆNA SILA, OPLOĐIVAČ (Zemlje), DRŽAČ I ČUVAR (ži-vota) I SLAVA NOVOG RAĐANJA. Sunce je KIT, zraka je KITA, zrakast je KITNJAST

     Sanskritsko HAṬ (hat, ɦəʈ) znači SJATI, SVIJETLITI [27]. To je sinonim riječi SLAVA, jer SLAVA je SJAJ,

SVIJETAL = HATTIT (hatit ili ɦəʈit) = SJAJAN = TRA-ČAN = SLAVAN = SLAVEN.

........................
     [1] John Campbell, The Hittites, their Inscriptions and their history, Volume I; Toronto: Williamson & Co.,  1890, p. 9.
    [2] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dicti-onary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 1287.
    [3]  William Reeve, A Dictionary Canarese and Eng-lish; Revised, Corrected and enlarged by Daniel San-derson, Bangalore: The Wesleyan Mission Press, 1858, p. 988.
    [4] Ib. p. 389.
    [5] Laurence A. Waddell, Egyptian Civilization: Its Sumerian Origin and Real Chronology; London: Luzac & Co., 1930. p. 29.
    [6] John Campbell, Ib. p.11.
    [7] Ib.
    [8] Morton G. Stuart, Anniversary Address of the President, Proceedings - Dorset Natural History and Archaeological Society, Vol. XIII; Docrchester: Printed at The “Dorset County Chronicle”, 1892, pg. 20.
    [9] Ibid.
    [10] Ibid. pg. 21.
    [11] C. R. Conder (Claudie Reignier), The Hittites and their Language, New York: Dodd, Mead, and Co.; Edinburgh and London: William Blacwood and Sons, 1898, pg. 300.
    [12] Ibid. pg. 196.
    [13] Ibid. pg. 201
    [14] Ib. p. 12.
    [15] Ib. p. 14-15.
    [16] Ib. p. 15.
    [17] Ib.
    [18] Ib. p. 19-28.
     [19] Leopold Messerschmidt, The Hittites; London: David Nutt, 1903, pg. 13.
    [20] C. R. Conder (Claudie Reignier), The Hittites and their Language; New York: Dodd, Mead, and Co.; Edinburgh and London: William Blacwood and Sons, 1898, pg. 196
     [21] John Campbell, Ibid. p. 9
.    [22] Ibid. pg. 300.
     [23] Ibid. pg. 201.
     [24] Arthur Ernest Cowley, The Hittites; London: Humphrey Milford, Oxford Univeristu Press, 1920, pg. 23.
     [25] Francis Johnson, A dictionary, Persian, Arabic, and English; London: Wᴹ. H. Allen and Co., 1852, pg. 672.
     [26] Ibid. pg. 945.
     [27] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Di-ctionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 1287.