HATI, HITITI ILI HETITI

    Jezik HATA pripada grupi jafetskih jezika, tj. jeziku Jafetovih potomaka, koji evolucionisti u ling-vistici proglašise indo-evropskim jezikom, ali ne pro-mijeniše imena semitske i hamitske grupe jezika:

     “Uzmimo za primjer naziv Hetiti, na egipatskom Khita, na asirskom Khatti, Khatte, Kheti.” [1]

     Dakle, ime HATI (HATTI) je ime naroda poznatog i pod imenom HITITI. Oblik i značenje riječi HATTI nalazimo u sanskritskom HAṬ (हटति, हट्)  sa znače-njem SJATI, BLJEŠTATI [2]. U kanariskom (kanna-da) jeziku (narodnom sanskritu) je riječ HATTU i znači VIS, PENJANJE, USPON; BISTRINA; PA-MUK; ZAPALITI [3].

     Jutrom se Sunce PENJE, prvi Sunčev SJAJ  ZABLJEŠTI na vrhovima BREGOVA. Dakle san-skritsko HAṬ sa značenjem SVJETLOST, SJAJ, BLJESAK označava rezultat Sunčevog PENJANJA, a kanarisko HATTU svjedoči to PENJANJE na VISU na kojem se ZAPALI VATRA SUNCA, tj. SVJET-LOST i BLJESAK, BJELINA.

      Srpsko KAT znači SPRAT, dakle KAT znači VIS: HAT = KAT. Tako su srodni kanarisko HATTU (pe-njanje) i srpsko KATUN, kuća na planini, a planina je VIS.

     Pošto srpski jezik ima tri vrste govora, ijekavsko BRIJEG i ekavsko BREG imaju i svoj ikavski oblik BRIG. Toko po smislu ime HATI znači isto kao i BRIGI ili FRIGI, FRIZI.

     HATI se razilaze širom svijeta, te neki  dolaze u Trakiju dobijajući ime GETI. Kanarisko GETTU zna-či NASTANJEN, NAMJEŠTEN [4], talijanski GETO ili GHETTO. Čuveni sumerski car Sargon veličao je sebe titulom Gūt (ili “Goth”) i “Veliki Khāti” ili Khatti (ili Hitt-ite) [5]. Zbog ove titule neki pogrešno misle da je Sargon bio porijeklom Hitit, tj. Hetit, zabo-ravljajući pri tome da je to samo epitet kao tutularni naziv.Imenu KHĀTI ili KHATTI odgovara srpsko KAT: IZNAD, GORE, VIS, VIDIK, SVJETLO:

     “Riječ Khita pojavljuje se u mnogim indijskim natpisima, od kojih jedan iz Mathoure glasi kako slijedi: Tsutemame ri ma Para Hurnara yofu Hosh-rori, Sibir ga Kita ga meta, Hoshrori, otac Pala Hu-mare, kralj Sibira i Kita, osvaja Tsutemame.¹⁷ Ovdje spomenuti Tsutemame bio je Sushmini iz Purana, Assakani ili Astakeni klasičnih geografa i imena Akesina.” [6]

Purane su sveti spisi iz vremena Veda (ime im znači “drevni, stari”).

     I sta je bilo sa Hetima u Indiji? Gle:

     “Čini se da je velika borba započela malo prije hrišćanske ere, a završila protjerivanjem Indo Skita ili Hetita između četvrtog i desetog vijeka.” [7]

Ostala je Indija u narodnom sjećanju Srba: “Ooo, zemljo Indijo!”

     “Hetitski, ili, kako se tako može kazati, etrurski, govor dugo je preživio u Italiji. Mnoge hetitske dr-žave su osnovane u Južnoj Galiji, od primorskih Alpi do obale Atlantika. U Španiji je nekoliko konfede-racija Hetita i hetito-keltskih gradova, za koje se Kartaginjani i Rimljani otimaju u osvajanju od 235. st. ere. Ime dato španskim Hetitima je Iberi, i u drugim dijelovima Evropi poznati su kao Riganti.” [8]

     “U davno u doba starog Medijanskog carstva dogodile su se okolnosti koje su dovele do migracije Hetita iz Perzijskog carstva u Indiju, premda su se tamo mnogo ranije naselile kušitske i semitske migracije; ali istorijsko kraljevstvo počelo je tek kad su Hetiti i njihovi Javetovi prijatelji stvorili tamo svoj dom. Postoje spomenici ispisani neobičnim znako-vima pokazujući veze sa onima iz Partie, Male Azije i Etrurije. Posao oko dešifrovanja ovih zapisa tek je počeo.

     Kraljevi, koji su ostavili svoje natpise u Indiji, često sebe zovu kraljevima Kita. Najstariji deši-frovani natpis je iz 403. st. ere. Tu se jednostavno konstantuje da je Kita odabrao sebi Nebutakija za kralja; dvadeset godina kasnije Tsumaki od Sakisa proglaava svoj uspon na tron; dvadeset godina nakon toga, Kabutaku objavljuje da je u njegovom liku suparnička linija suzbijena od strane Sakisa. Zapisi dovoljno svjedoče da Hetiti počinju da vla-daju u Indiji u sedmom vijeku st. ere sve do hriš-ćanske ere.” [9]

     “Tamo je šest drugih kraljevstava spomenuto u natpisima. Hetitsko pleme Rabakita je istjerano iz Indije oko 63. st. ere nalazeći sklonište u Tibetu i Tartariji. Početkom petog vijeka dospjeli su do Sibira kod izvorišta Jeniseja, gdje mizerni ostaci ove rase još uvijek borave.

     Region oko Jeniseja je sa tumulusima poput evropske Skitije. Mrtvi Kitani su ovdje sahranjivani i iz njihovih grobova nađeni artefakti svjedoče drevnu i jedinstvenu civilizaciju. Na kamenju uz obalu rijeke su natpisi autora Raba Kita. Sjeverni Hetiti migrirali su u Ameriku početkom šestog vijeka; izgleda da ima dokaza da su južni ili okeanski Hetiti došli u Gvatemalu i Jukatan u ranom periodu. Prolaz od Kamčatke do Amerike bio je Aleutski lanac sa za-vršetkom na Aljasci. Veliki uzrok emigracije je pri-sustvo neprijateljskih plemena, što počinje protje-rivanjem od strane protivnika budizma u Indiji prije hrišćanske ere, ali od kojeg talas nije dosegnuo sjevernu obalu sve do šestog vijeka. Priče o pobuni često se pojavlju u drevnim japanskim analima i uglavnom su praćene pričama o iseljavanju, koje se moglo dogoditi samo morem.” [10]

     Jedno hetitsko pleme protjerano iz Indije zvalo se RABAKITA. Hetitsko RABA znači SLUŽBA [11], a hetitsko KIT je Sunce [12], dakle RABAKITA znači SLUŽITELJI SUNCA.

     “Kitaj u centralnoj Aziji dao je ime Kitaju ili Kini, i riječ podsjeća na egipatsko Kheta i hebrejsko Het.” [13]

     Hetitsko KIT je ime Sunca: KIT je MOĆ, SNAGA. KITA značiti penis, jer je oplođivač; ima i KITA cvijeća, pletenica je KITA, KITNJA, KITICA je strofa, KIČICA je četkica, KITNJAK je hrast: KIT je SUN-CE, KITA je ZRAKA, KITE su ZRAKE: KITA > GITA = vedska himna Suncu.

     "Oooo, zemljo Indijo!"

     Protjerani iz Indije HETI ili HATI su po Tibetu i Kašmiru i razišli su se širom Sibira, gdje se nazivaju Jeniseji, a neka plemena zovu se ASSAN, KOT-TUEN i ARIN [14]. Po sibirskoj KITHAN dinastiji (907-1125.) [15] Kina je i nazvana KITAJ ili KATHAJ [16]. Vladali su i Korejom od 685-1216. [17], dio njih stiže u Japan, dok neki krajem 10. i početkom 11. vijeka stižu u obe Amerike [18].

     Egipatski naziv za Hetite je KHETA, asirski KHATTI (biblijsko HETI nećemo računati kao izvorni naziv po Hetu, Hamovom sinu i Nojevom unuku, jer je Biblija prvenstveno ideološki statut, plan i pro-gram, čiji su autori bili skloni izvrtanju istine u korist ideologije judaizma. Originalna zemlja Hetita je Kapadokia [19], dakle Mala Azija.

     Jedno od hetitski imena Sunca je KIT [20], u kojem je K kod Egipćana i Asiraca moglo biti izgovarano i kao Kᴴ, te su Egipćani pisali KHITA, Asirci pisali KHATTI, KHATTE, KHETI [21], jer upravo Sargon sebi daje titulu VELIKI, VELIČANSTVENI KHĀTI ili KHATTI ili HITT-ITE, što bukvalno znači VELIČANSTVENO SUNCE. Tako biva da su nazivi KITI, KHETA ili KHATI sinonimi.

     Jedno hetitsko pleme prognano iz Indije zove se RABAKITA, a u tom imenu hetitsko RABA znači SLUŽENJE [22], a KIT je Sunce: RABAKITA znači SLUŽITELJI SUNCA:

     “Kitaj u centralnoj Aziji dao je ime Kitaju ili Kini, i riječ podsjeća na egipatsko Kheta i hebrejsko Het.” [23]

KITAJ je ZEMLJA SUNCA. Hetitsko KIT je ime Sunca: KIT je MOĆ, SNAGA. Srpsko KITA značiti penis, jer je oplođivač; ima i KITA cvijeća, pletenica je KITA, KITNJA, KITICA je strofa, KIČICA je čet-kica, KITNJAK je hrast: KIT je SUNCE, KITA je ZRAKA, KITE su ZRAKE: KITA > GITA = vedska himna Suncu.

     Naziv KITI, kao sinonim egipatskom KHETA i asirskom KHATI, znači SUNČANI, SJAJNI, SLAVNI. To ime sa značenjem SJAJNI, SLAVNI upućuje na kasnije SLOVENE.

     Da li Homer u Ilijadi pominje Hetite? Pogledajmo neka razmišljanja o tome:

     “U Homerovom nabrajanju trojanskih saveznika, Sayce naglašava da ime Άλιζῶνες (Il. ii. 856) može da se veže sa Halis, dakle Hetiti.  Oni su došli τηλόθεν ἐξ Άλύβης, ὅθεν ἀργύρον ἐστί γενέθλη, ‘oni iz daleke behu Albie, rudnika srebra’ (Bulgar Ma-den?). Ovo ime, iako nije mjesto, može se porediti sa Khalupu, Aleppo, i oboje sa Χάλυβες. cf. Lag-arde, Beitr. zur baktr. Lexi-cog., p. 14. Themi-stagoras, citiran u Έπιμερισμοί, kaže da je Άλύβη Likija. U Odiseji (XI, 521) se spominje Κήτειοι, pod njihovim kraljem Telefusom, južno od Troje, sup-rotno od Lezbosa. Syce opet identifikuje njih sa Hetitima.” [24]

     Pogledajmo iznad spomenuta imena naroda:

     • Άλιζῶνες = ALIZONES = ALIZONI
     • Χάλυβεσ = KHÁLIBEO = KALIBEO
     • Αλύβη = ALÍBE = ALIBE, ALIBI

Arapi su Slovene zvali SAKALIBA, što je skoro identično imenu Χάλυβεσ (KHÁLIBEO, KALIBEO). Govore neki da je to arapsko SAKALIBA zamo prevod grčkog SKLAV, sa značenjem ROB, ali nije tako, lažu. Evo: SA + KALIBA!

     Arapsko SA znači ČAST [25], arapsko KĀL je RIJEČ, REĆI, SLOVITI [26]. Da li je pukim slučajem u arapskom SAKALIBA, sa značenjem SLOVENI, arapsko KĀL sa značenjem RIJEČ, REĆI, SLO-VITI? Ne, to je arapski prevod imena SLOVEN.

     Ime naroda Χάλυβεσ (KHÁLIBEO, KALIBEO) kod Grka se kasnije poetski se povezuje sa značenjem GVOŽĐE, jer se vjeruje da je taj narod u Pontusu prvi izumio gvožđe, a da bi gvožđe bilo tvrdo, ono se KALI.

     Nisu li su Hetiti Sloveni? Pogledajmo: Homer u Ilijadi nabraja Paflagonce iz zemlje ENETA (II, 852), za koje mnogi tvrde da su kasniji Herodotovi Ve-neti. Glavni grad te ENETSKE zemlje je KITOR (Κύτωρον) (II, 853), po hetitskom KIT, što je he-titsko ime Sunca, dakle su Paflagonici u Enetskoj (venetskoj ili slovenskoj) hetitski narod, što znači da su Hetiti zapravo drevni Sloveni.

     Sama riječ KIT, sa značenjem SUNCE, otkriva svoj pravi smisao u srpskom KIT (najveći sisar), KIT (stolarsko sredstvo za popunjavanje šupljina i učvršćivanje stakla), KITA (penis kao oplođivač), te KITNJA, KIĆENI (svatovi): KIT je VELIKA MOĆNA SILA, OPLOĐIVAČ (Zemlje), DRŽAČ I ČUVAR (ži-vota) I SLAVA NOVOG RAĐANJA. Sunce je KIT, zraka je KITA, zrakast je KITNJAST

     Sanskritsko HAṬ (hat, ɦəʈ) znači SJATI, SVIJETLITI [27]. To je sinonim riječi SLAVA, jer SLAVA je SJAJ,

SVIJETAL = HATTIT (hatit ili ɦəʈit) = SJAJAN = TRA-ČAN = SLAVAN = SLAVEN.

........................
     [1] John Campbell, The Hittites, their Inscriptions and their history, Volume I; Toronto: Williamson & Co.,  1890, p. 9.
    [2] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dicti-onary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 1287.
    [3]  William Reeve, A Dictionary Canarese and Eng-lish; Revised, Corrected and enlarged by Daniel San-derson, Bangalore: The Wesleyan Mission Press, 1858, p. 988.
    [4] Ib. p. 389.
    [5] Laurence A. Waddell, Egyptian Civilization: Its Sumerian Origin and Real Chronology; London: Luzac & Co., 1930. p. 29.
    [6] John Campbell, Ib. p.11.
    [7] Ib.
    [8] Morton G. Stuart, Anniversary Address of the President, Proceedings - Dorset Natural History and Archaeological Society, Vol. XIII; Docrchester: Printed at The “Dorset County Chronicle”, 1892, pg. 20.
    [9] Ibid.
    [10] Ibid. pg. 21.
    [11] C. R. Conder (Claudie Reignier), The Hittites and their Language, New York: Dodd, Mead, and Co.; Edinburgh and London: William Blacwood and Sons, 1898, pg. 300.
    [12] Ibid. pg. 196.
    [13] Ibid. pg. 201
    [14] Ib. p. 12.
    [15] Ib. p. 14-15.
    [16] Ib. p. 15.
    [17] Ib.
    [18] Ib. p. 19-28.
     [19] Leopold Messerschmidt, The Hittites; London: David Nutt, 1903, pg. 13.
    [20] C. R. Conder (Claudie Reignier), The Hittites and their Language; New York: Dodd, Mead, and Co.; Edinburgh and London: William Blacwood and Sons, 1898, pg. 196
     [21] John Campbell, Ibid. p. 9
.    [22] Ibid. pg. 300.
     [23] Ibid. pg. 201.
     [24] Arthur Ernest Cowley, The Hittites; London: Humphrey Milford, Oxford Univeristu Press, 1920, pg. 23.
     [25] Francis Johnson, A dictionary, Persian, Arabic, and English; London: Wᴹ. H. Allen and Co., 1852, pg. 672.
     [26] Ibid. pg. 945.
     [27] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Di-ctionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 1287.