MISIA (> MIZIA) ILI MOESIA (> MOEZIA)

Misia (> Mizija) u Maloj Aziji.

     Misija (> Mizija) je ime provincije u sjeveroza-padnoj  Maloj Aziji. Kod starih autora preovladavalo je mišljenje da su Misija u Maloj Aziji i Moesia (> Moezija u današnjoj Srbiji i Bugarskoj) dvije vari-jante istog imena, samo različitih dijalekata, i da su bile bile nastanjene istim narodom [1].

Misia u Maloj Aziji bila je nastanjena Frigima, Tro-jancima, Aeolcima i Misima [2]. Homer u Ilijadi spo-minje i Mise (II, 858; X, 430; XIII, 5) [3]. Strabon kaže da su se nakon pada Troje Misi razišli i prema Zapadu i prema istoku (Strabon, XII, str. 665) [4]. Herodot (VII, 74) tvrdi za Mise da su istog roda kao i Liđanja [5] i da su uvijek bili uz perzijsku vojsku i najvjerovatnije su govorili srodnim jezicima. Strabon je takođe tvrdio da su Misi u Malu Aziju došli iz Evrope (VII, str. 295, 303; XII, str. 542, itd.), te da su Moesi iz Evrope i Misi u Maloj Aziji isti narod [6]. Moesia (Moezija) je bila  nastanjena tračanskim ple-menima i [7] i Skitima.

Sanskritsko SĪ znači IZVLACITI PRAVU LINIJU [8], dakle je SI linija od Sunca, ZRAKA, SJAJ. Ime Misie (Mizije) potiče iz hetitskog jezika: hetitsko MISI znači VELIKOSJAJNI, a ono što je veliko-sjajno, ono je bijelo, jer je bijela najsjajnija boja, podnevna boja Sunca. Riječ MISI je složena od hetitskog MI + SI. To se pisalo sa varijantama dva hijeroglifa kakve vidimo na slici ispod.

Napisani kao u dnu slike hetitski hijeroglifi MI i SI znače Veliki, Veličanstveni car, Car sjaja.

Hetitski pečat

Bronzani privjesak (Opaljene gomile, Ferizovići,  Rogatica, RomanijA, BiH; Cerovich 1990; 1-12 R 1:2)

Misi (> Mizi) znači Veliki sjaj, Velikosjajni, Velikasi > VELIKAŠI. Cezar i Plini spominju Kelte Velikase (latinski: Veliocasses). VEL je od BEL, KASI je od keltskog  CAS (KAS) sa značenjem VATRA [9], (SUNCE).

U Trajanovom pohodu na Dakiju od Rimljana zarobljena oprema vojnika Partića                      (Trajanov stup, 113. god., Rim).

Sveta Kolumba sa hetitskim hijeroglifom SI (keltski stup, Hilton of Cadboll - St Columba Trail).

Privjesci bronzanog doba (Koszider period, 14-12. v. st. ere, Mađarska).

Moezija (Moesia, lat., Μοισία, gr.) je obuhvatala današnju Srbiju do Save i Dunava (uključujući Dardaniju) i sjevernu polovinu današnje Bugarske. Nastanjivali se iz literature poznati Iliri, KeltI, Tračani i Skiti.  

Grb Tribala iz Moezije.

     Naziv MOEZIJA je od MOESIA je izveden od tri proste riječi: MO + ES + IA. Riječ MO je korijen srpskom MOĆ, koja je potekla od starosrpskog MO i sufiksa  -гь: мoгь > mogtb > moć (gen. moći). U galskom MO znači VELIK, NAJVEĆI, NAJČUVE-NIJI, SLAVNI [10] i to znači i u gaeliku [11]. Velško MO znači VIŠE u smislu JOŠ [12]. Velško MOES znači ČASNI, MORALNI [13]. Galsko MOCH (čita se MOĆ) je SVINJA [14]. To isto znači i velško MOCH [145. I divlji VEPAR na grbu Moezije je svinja i keltski je simbol je Sunca, jer galsko MOCH ima i značenje BAL, tj. SUNCE [16].

     Druga riječ u MOESIA je ES. Galsko ES ima ista značenja kao i AS, IS, OS, US i sve je isto značenju BEL [17]: VISOK, VELIK, NAJVIŠI, VRHOVNI (sve atributi SUNCA [18]. Velško ES  je DIO, a takođe znači STRIJELJATI [19].

    Treća riječ u MOESIA je starokeltsko (starogaelik) IA sa značenjem OBLAST, ZEMLJA [20].

…………………
    [1] William Smith, Dictionary of Greek and Roman geography, Vol. II; Boston: Little, Brown and Company, 1870, p. 389.
    [2] Ib.
    [3] Ib.
    [4] Ib.
    [5] Ib.
    [6] Ib.
    [7] Ib. p. 367.
    [8] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, p.1218.
     [9] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I; Her-ne Bay: E. Macdonald & Co., The Gaelic Press, 1902-, p. 171.
    [10] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue
Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin,
1759, p. 169.
    [11] Edward Dwelly, Ib. Vol. II; p. 666.
    [12] William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, Vol. I; London: Printed for E. Williams, 1803.
    [13] Ib.
    [14] Jean-Baptiste Bullet, Ib. Vol. III, p. 169.
    [15] William Owen Pughe, Ib. Vol. II.
    [16] Jean-Baptiste Bullet, Ib. Vol. III, p. 169.
    [17] Jean-Baptiste Bullet, Ib. Vol. II, p. 551.
    [18] Ib. p. 149-150.
    [19] William Owen Pughe, Ib. Vol. I.
    [20] Edward Dwelly, Ib. Vol. II. p. 535.