DVIJE DECENIJE LAGANJA O TKZ. 'SRBSKOM KALENDARU"

 

Iz godine u godinu ista grupa srpskih, ili ko zna čijih lažova pod srpskim imenima, uporno lažu Srbima o postojanju nekakvog "vinčanskog srbskog kalen-dara" sa 5508 godina do hrišćanske ere. I kako jedni lažovi umore, laž preuzimaju njihovi jarani i jaranice i nastavljaju sa laganjem, a narod k'o narod, smućen, iscrpljen i izgubljen hvata se na svaku slatku laž da duši olakša i sebi kakvo-takvo ljudsko i srpsko dostojanstvo vrati, pa čitajući o toj laži bude mu lakše. Tako kroz tu i ostale njihove laži postaje sljedbenik i i poslušnik lažova, ne shvatajući da je krajnji cilj lažova potpuno rasrbljavanje Srba, is-korijenjivanje srpskog uma i srpske duše iz svakog Srbina i ukupnog srpskog naroda.

Slučajno sam naletio na stranicu "Srbsko carstvo uči iz prošlosti" čiji su administratori meni godinama poznati lačovi i smutljivci naroda Andjelka Galantic i Đorđe Petković. Jedna od najnovijih tema bijaše ova o tom lažno nazvanom "srbskom" kalendaru.

Priključim se grupi i u komentaru ponudim im da oni iznesu na vidjelo sve svoje dokaze koji svjedoče da je to zaista srpski kalendar, a ja ću im na to pokazati sve svoje dokaze koji svjedoče da oni nisu u pravu. I ne bi nekoliko sekundi, oni mene blokiraše, jer i oni su svjesni da lažu.

Jan Gyllenbuk, Encyclopaedia of Historical Metrology, Weights, and Measures, Vol. 1; Birkhäuser, Cham, Switzerland, 2014, p. 268. ISBN 978-3-319-57-596-4                                            ISBN 978-3-319-57598-8 (eBook)

Konstantinopoljska era: fiksiranio je stvaranje svijeta na 5508. godinu prije Hrista (William Smith and ‎Samuel Cheetham, A Dictionary of Christian Antiquities, Vol. I; London: John Murray, 1875, pg. 623-624).

W. H. De Puy, The Methodist Centennial Year-Book for 1884, New York: Phillips & Hunt; Cincinnati: Walden & Stove, 1884, pg. 23.

Pogledajte koliko je bilo kalendara na temo vremena od stvaranja svijeta do Isusovog rodjenja.

Faksimil iz knjige Nikodima Milaša, Crkvena Pravila, Pravila svetog peto–šestog Vaseljenskog sabora - Trulski sabor, Pravilo 3, Novi Sad, 1895, str. 442-443.

Od stvaranja Adama do hrišćanske ere vremenski poredani biblijski događaji Septuaginte (Zaharije Orfelin, Večiti kalendar, Beč, 1783, str. 289).

Franz Miklosich, Monumenta Serbica Spectantia Historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii; Viennae, Apud Guilelmum Braumüller, 1858, I (str.1.)

Ni po čemu to nije izvorni srpski kalendar, osim što je kod onda rijetkih pismenih Srba i njihovih pisara bio u upotrebi od 12. vijeka pa do dolaska oto-manske okupacije u 15. vijeku. Ruska crkva taj kalendar uvodi u crkvenu upotrebu tek 1634. godine.

To je kalendar romejske Ortodoksne crkve koja je koristila i danas koristi Bibliju zvanu Septuaginga ili Prevod Sedamdesetorice. Hronologija ove Biblije nije sistemaski obrađena i nizajući godine od stvaranja svijeta i Adama bilo je Crkvi je bilo teško napraviti jedan vremenski redoslijed od tog vre-mena do Isusovog rođenja, odnosno do hrišćanske ere, jer događaji Septuaginte nisu strogom u vremenskom nizu, neke godine nedostaju.

Septuaginta, poznata i pod imenom "Prevod sedamdesetorice", verzija je hebrejskog Starog zavjeta, koja je, kažu, radi potreba aleksandrijske biblioteka prevedena na grčki sredinom 3. vijeka stare ere. Po njoj je crkva vijekovima pokušavala da sklopi hronologiju biblijskih događaja i nakon nekoliko prethodno različitih hronologija 691. godine na Trulskom vaseljenskom saboru ozvaničen je crkveni kalendar Konstantinopoljske ere sa 5508 godina od početka stvaranja svijeta do hrišćanske ere. Dakle se ne radi ni o kakvom originalnom srbskom kalendaru, to je njihova laž.

U pokušajima da naprave taj hronološki niz događaja i likova od Adama do Isusa, do prve pojave pomenitog "srbskog" kalendara crkveni kalendarci su kroz vijekove napravili više varijanti tih kalendara koji su brojali godine od Stvaranja do Isusovog rođenja:

1. kalendar Antiohijske ere: 5969 godina,
2. Pashalna era: 5905 godina,
3. sedamdeset interpretatora: 5872 godine,
4. Prva aleksandrijska ere: 5624 godine,
5. nepoznati autor: 5578 godina,
6. Avgustinova era: 5551 godina,
7. Konstantinopoljska martovska era: 5508 godina,
8. Konstantinopoljska septembarska ere: 5500 godina,
9. Flavius Josphus (Anitiquites) i Julius Aficanus (Chronographai): 5500 godina,
10. Druga aleksandrijska era: 5493 godine.
11. Treća aleksandrijska era: 5472 godine,

  12. ...

Najstariji istorijski zvanični izvor pominjanja ovog "srbskog kalendara" tj. kalendara Konstantino-poljske martovske ere, je Treći kanon Šestog vaseljenskog sabora (Trulskog) održanog 691. godine:

"Pošto je blagočestivi i hristoljubivi car naš oslovio ovaj sveti i vaseljenski sabor u pogledu toga, da oni koji su ubrojeni u kliru i drugima božanstvene darove dijele, budu čisti i neporočni služitelji i dostojni mislene žrtve velikoga Boga, Koji je žrtva i Arhijerej, i da budu čisti od skvrne, koja je uz nekih od njih prionula od nezakonitih brakova; obzirom na to, što su podvlasni presvetoj crkvi rimskoj pre-dlagali, da se ima obdržavati sva strogost pravila, a podvlasni prijestolu ovog Bogom čuvanog i car-skoga grada praviločovjekoljublja i snishođenja,- otačaski i bogoljubno složivši i jedno i drugo, da ne bi ostavili ni krotost slabom, ni strogost oštrom, navlastito pak, kad je zbog neznanjaprekršaj zahvatio dosta veliko mnoštvo ljudi, zajednički ustanovljujemo za one, koji su se dva puta ženili bili, pak su pod teretom grijeha sve do petnaestog dana prošloga mjeseca januara, minulog četvrtog indikta, šest hiljada sto devedeset devete godine ostali, i neće da od istoga k sebi dođu, da imaju kanoničkome svrgnuću..." (1)

Postoji i zapis zabilježen 836. godine u crkvenom dokumentu nazvanom "Pismo trojice patrijarha caru Teofilu":

“Datiranje je dostavljeno za sinod: ‘u mjesecu aprilu, 14. indikta, godine 6344’ (μμνὶ Άπριλλίῳ ỉνδικτιῶνος ẟˈ, ἔτους ,ςτμδˈ), što odgovara aprilu 836." (2)

Ne postoji nikakav Savin srpski crkveni kodeks iz 1119. godine jer je Sava rođen tek 1174. godine. Dakle je to očita javna sprdnja sa neupućenim narodom.

Laž je i to da je kod Srba Sv. Sava prvi počeo da koristi taj kalendar, Sava je taj kalendar proglasio dravnim kalendarom Raške. Najstarije datiranje ovim kalendarom je zapis župana Stroje iz godine 1114. godine, skoro 100 godina prije Save:

ЖУПАN СТРОЕ ВЕСТОЛМИЮ. ЖУПАNИЦА ЕГО СИМА.
В ЛѢТО. ҂АРДІ.
СІО ПЕТРАХИЛЬ ДА БУДЕТЬ МОNАСТИРУ У СТЬNЕЩИ. (3)

Na jednom srednjevijekovnom stećku u Radimlji kod kod Stoca (slika ispod) zapisana je 6666. godina (1158. god.). Dakle je i to prije Svetog Save.

Prvi koji je oko 2000. godine pustio naučnu patku o "srbskom kalendaru", tj. prvi koji je slagao, je Dragomir Antonić, a pačiće su počeli da legu i prodaju You-Tuberima Milan T. Stevančević i Slobodan M. Filipović, kao neki njihovi epigoni kojima je laganje duševna strast. Po svijetu mnostvo knjiga starih i novih koje pišu o tom kalendaru i njegovom postanku, manite se lazova, pobogu!

Da li su srpski lažovi od nekoga ucjenom natjerani da lažu, da li su od nekoga masno plaćeni da lažu, ne znam, ali oni i dalje lažu pa lažu, a novinari za pare sve njihove laži šire u narod.

..............................

(1) Nikodim Milaš, Crkvena Pravila, Pravila svetog peto– šestog Vaseljenskog sabora - Trulski sabor, Pravilo 3, Novi Sad, 1895, str. 442-443.
(2) Juan Signes Codoñer, The Emperor Theophilos and the East, 829–842, Routledge Taylor and Francis Group, London and New York, 2016, p. 367.
(3) Franz Miklosich, Monumenta Serbica Spectantia Historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii; Viennae, Apud Guilelmum Braumüller, 1858, I (str.1.)