"1. Slemenjak Stojana Ivanovića, skutonose iz Klenja, ima natpis na obe krovne površine.⁹² Po autoru, tekst je napisan kapitalnim pismom u srpskoslovenskoj recenziji. Oblik slova i epigrafske odlike samoga natpisa doprinose datovanju u XV. vek. Pretpostavlja se da je spomenik nastao pred pad despotovine ili nešto kasnije, posle pada Smedereva, kada je najkasnije mogao umreti skutonoša Stojan, pošto je prethodno, u Klenju, 'uz božiju pomoc', podigao, ili obnovio danas nepoznatu crkvu vračeva Kuzmana i Damjana. Titulu skutonoše verovatno je dobio posle nekog osvajanja srpskog despota ili bosanskog kralja. Natpis glasi:
† А СЕ ЛЕЖИ РАБЬ Б(O)ЖИ ВРАЧ КУЗМ(АNЪ)
И ДАМЪѢN А У ИМЕ СТОѢNЬ ИВАNОВИ(ЧЬ)
(С)КУТОНОША АТАХЬ (Ж?)E У ДОБРИ ЧАСЬ
…ДА МИ Б(ОГ)Ь ДОБРИ П(ОМЩЬ?) И ХРА(МЬ)
…Ь И ПОСТАВИШИ… …УМ…ЛА..
А У
…ЧА РАДИТЬ С БРАТωМЬ РОДА Д МИСКОГ(Ь
И КО ТЕ МИ КАМЕNЬ СОВОГА МѢСТА (В)ЗЕТ(Ь)
ДА МИ Ю ОП…
ЬПРѢ ДЬ Б(ОГО МЬ ИЛИ) ТКО МИ ТЕ(ЛО?) УКВА
РИ КУNЕМЬ
…ИТИ УБИ(О) ГА Б(О)Г(Ь)
U čitanju L. Pavlovića:
A se leži rab (sluga) Božji vrač Kuzman/ i Damjan a u ime Stojan Ivanović/ skutonoša, lud (prazan) i u dobri čas/ da (de) mi Bog dobri pomoć (?) i hram/...i postaviši.../ šta raditi sa braćom roda (a) do (a) miskog (ljudskog)/ i ko će mi kamen s ovoga mesta uzeti i da mi/ je otvjet (?) (odgovoran)/ pred Bogom ili tko mi telo (?) ukvari (kosti pretresa)/kunem/ i ti ubi(o) ga Bog." [1]
A sad obratimo pažnju na sljedeće:
"Pod sljemenjakom s natpisom koji pominje Stojana skutonošu iz Klenja nađena su dva skeleta, jedan nad drugim koja svjedoče o sekundarnom sahranjivanju pod stećima." [2]
Na samom početku natpis nam kazuje sljedeće:
"Ovdje leži rab Božji vrač Kuzman i Damjan."
To su dva čovjeka i u grobu su nađena dva skelete jedan nad drugim. Po predanju Kuzman i Damjan ubijeni su istovremeno, a na smrt od vlasti osuđene osobe bacaju se u zajednički grob i zato su tijela jedno preko drugog, tj. jedno iznad drugog. Grob je jedan i uzak, jer je grobaru lakše iskopati takav grob, nego li da kopa duplo širi.
Pretpostavljau, a ne tvrde sa sigurnošću, vrijeme ukopa niti vrijeme podizanja stećka, nego na osnovu oblika slova i epigrafike misle da je to XV vijek. Srednjovijekovni natpisi na stećcima svojim oblikom slova i epigrafikom skoro svi liče jedni drugima kao jaje jajetu, te vršiti datiranje samo po tome zaista nije naučni dokaz i baš zato što nije, oni ne tvrde, nego pretpostavlaju da je to XV vijek. Dakle može biti i XIV i XIII i XII jer isti takav oblik slova nalazi se i Nemanjinim poveljama i u Miroslavljevom jevanđelju i ne znamo da li je isti ranijim vijekovima, pisanih dokumenata nema, Nemanja sve uništio.
Za prevod Lj. Stojanovića tvrde da je pogrešan i oslanjaju se na prevod L. Pavlovića, ali koliko je i on tačan? Šta je sa semantikom na ovom natpisu, da li su prevodi svih riječi i da li je smisao cijelog natpisa tačan?
Poznato je da su stećci pretežno vlaška, tj. baština Rašana, a Rašani su Ilirski Kelti, tj. Tračani i šta ako i ovom natpisu ima ilirskih, tj. keltskih, odnosno tračanskih riječi?
Uzmimo za primjer čuveno stećansko ASE, koje, ne znajući šta znači, S. Novakovic čita kao АСѢE, a povučen inercijom onog skraćenog zamjeničkog slovenskog SE od SEBE, L. Pavlović piše ASE kao dvije riječi: A SE? Šta ASE bukvalno znači i odakle potiče?
Bukvalni smisao riječi ASE je OVDJE i riječ je čak iz vremena Egipćana i egipatsko AS, AS-T znači:
a) STAN, BORAVIŠTE, GRAĐEVINA, SVETILIŠTE [3];
b) egipatsko AS, AS-T znači MJESTO, STANIŠTE, SJEDIŠTE, PRESTOL [4].
Keltsko (gaelik) ASTAIL znači MJESTO, BORAVIŠTE, ZGRADA [5], skoro isto srpskom ASTAL. Galsko AS, ASE kao prilog mjesta znače BORAVIŠTE, LEŽIŠTE, POČIVALIŠTE [6]. Ne nekim stećcima umjesto ASE LEŽIT piše ZDJE POČIVAET, što je jasno da je to slovenska varijanta.
Drugi pogresno prevedeni dio natpisa je izraz А У ИМЕ. Ni ovdje se ne radi o slovenskim riječima, nego opet o ilirskim, tj. keltskim, odnosno o riječima brigijskih Gala:
1. jedno od značenja galskog A je značenje prijedlog genitiva, te galsko Cals a bara znači puno hljeba [7];
2. jedno od značenje galskog U je DUG (u vremenskom smislu to je DALEK, DALEKI [8];
3. galsko IME znači IZDANAK, POTOMAK [9] (nekad su se imena uglavnom davala po precima).
Izraz А У ИМЕ znači DALEKOG POTOMKA.
Naziv (С)КУТОНОША potiče od galskog SCUTELL sa značenjem POSUDA, ZDJELA, TANJIR, TANJUR [10]; latinsko SCUTELLA, SCUTULA postanjem od keltskog SCUTELL [11], a tome je izvorni smisao NOSAČ, DRŽAČ, atributi Sunca. Potpuni smisao riječi SKUTONOŠA shvatamo uz galsko АТАХЬ.
АТАХЬ je slozenica od AT + AH:
• AT = ZLO [12];
• AH = JAD, TUGA [13]
AT + AH > ATAH ili АТАХЬ znači GRESNIK TUZNI. Tome odgovara grčko Atao, Ato [14] postanjem od grčkog ᾱτ, ἄτη [15] sa značenjem užasna patnja [16]; hebrejsko Hhata, arapsko, haldejsko, siraik i etiopsko greška [17]. Tako СКУТОНОША АТАХЬ znači NOSAČ GRIJEHA, GREŠNIK.
Natpis:
† А СЕ ЛЕЖИ РАБЬ Б(O)ЖИ ВРАЧ КУЗМ(АNЪ)
И ДАМЪѢN А У ИМЕ СТОѢNЬ ИВАNОВИ(ЧЬ)
(С)КУТОНОША АТАХЬ (Ж?)E У ДОБРИ ЧАСЬ
Najvažnije u prevodu:
OVDE LEŽI SLUŽITELJ BOŽJI VRAČ KUZMAN
I DAMJAN DALEKOG POTOMKA STOJANA IVANOVIĆA,
NOSAČA GRIJEHA (Ž?)E U DOBRI ČAS
To je grob svetih vrača i braće Kozme i Damjana, a stećak sa natpisom postavio je njihov daleki potomak Stojan Ivanović. To što Stojan kune ako mu neko oskrnavi spomenik i kosti u grobu, tj. ako oskrnavi njegov trud oko spomenika i svetog groba ispod, to je česti pripovjedači stil govora kod Srba. Šta puta zaprijetimo ovim riječima: "Nemoj da mi neko ovo dira, da ga munja ne bi ubila!"
Tu u Klenju kod Šapca bio je grob svetih vrača Kozme i Damjana i oni su iz tog kraja. Crkva je slagala da su oni Arapi (otkud Arapi sa tavim imenima) i slagala je da su ubijeni u Maloj Aziji. Mislim da je to neko sve znao, jer nakon arheološke pretrage, stećak je odnesen i danas tu nema ni stećka ni znaka groba, a možda nema ni kostiju ovi svetih Srba.
U natpisu na drugoj krovnoj strani stećka piše da je podizanje stećka rad sa braćom:
С БРАТωМЬ РОДА Д МИСКОГ(Ь)
Ovo D (Д) ispred МИСКОГ(Ь) jeste galski prilog koji potvrđuje nadoknadu, kompenzaciju, saučesništvo MISKOG RODA [18].
MISKI je pridjev od MISIJA koje je sinonim nazivu MOESIJA. Govoreći o Homerovim Misima u Maloj Aziji (xiii,5) Strabon kaže:
“I oni sada žive tamo u Trakiji i zovu se 'Moesi' - bilo da se njihov narod iz ranijih vremena tako zvao i da je u Aziji ime promijenjeno u 'Misi', ili (što je prikladnije za istoriju i pjesnikovu izjavu) da se u ranijim vremenima njihov narod u Trakiji zvao 'Misi'." [19]
Riječ МИСКОГ(Ь) u prevodu L. Pavlovića znači LJUDSKI, a to značenje upravo ima galsko MOES, s tim da jo znači POŠTOVANJE, ULJUDNOST [20].
Od osnove MOS je srpsko MOZAK, pa eto, rode srpski, razmisli, razmisli...
_______________________
⁹² Tekst natpisa je prvi objavio Lj. Stojanović (Stojanović 1926, br. 9809), a kompletno ga analizirao L. Pavlović, čija će razmatranja biti ovde iznesena (Pavlović 1970, 49-65); Prvo čitanje natpisa od Lj. Stojanovića se u mnogome razlikuje od ovog, pored ostalog, u nastavku teksa na drugoj plohi on je video reči АСѢE РАДИТЬ СЬ БРАТИωΜЬ РОДА ДАШСКОГА (?)…” Prema mišljenju G. Tomović, koje mi je usmeno saopšteno, natpis je pogrešno pročitan, međutim, danas je to nemoguće proveriti na terenu."
No comments:
Post a Comment