Progovorićemo nekoliko riječi o vremena i načinu nastajanja biblijskih spisa, odnosno Biblija, koja je vjernicima postala riječ Božija. Ortodoksna crkva tvrdi da je Septuaginta, ili Prevod Sedam-desetorice, najstarija Biblija iz 3. v. st. ere. Da vidi-mo koliko je to li je to tačno:
“... originalni grčki prevod Sedamdesetorice vjerovatno je spaljen sa Bibliotekom oko 44. prije Hrista, kad je Julije Cezar ratovao u Egiptu, odmah nakon Pompejeve smrti.” [1]
I šta reče? Reče da je originalni grčki prevod Sedamdesetorice vjerovatno je spaljen još 44. st. ere. Spaljen ili uopšte nije postojao? I gle:
"To je, dakle, dokazalo da nije postojala drevna Septuaginta, niti njena kopija, u vrijeme prvih oca hršćanske crkve." [2]
Kad je tek počelo propovijedanje hrišćanske vjere original Septuaginte nije postojao. A šta je sa nekim citatima Starog zavjeta u Novom zavjetu od strane Isusa i apostola? Evo odgovora:
“...citiranje je dosljedno s hebrejskim, onda se mora priznati da je hebrejski uvijek citiran od Hrista i njegovih apostola.” [3]
Crkvu su osnovali Jevreji i oni navode citate iz ondašnjih jevrejskih spisa, a ne iz grčke Septu-aginte za koju vjerovatno nisu ni čuli, jer je u to vrijeme nije bilo. Treba da znamo i ovo:
“Rana hebrejska učenja dostavljena od Mojsija imala su različite vrijednosti - izvorni svici vjerovatno su izgubljeni i prepisivani mnogo puta prije Ezrinih dana, a kad su Židovi odvedeni u zarobljeništvo, jevrejsko Sveto pismo je uništeno". [4]
I ovaj reče da su Mojsijevi spisi vjerovatno postojali, jer ni njih ih u neko vrijeme nije bilo. Sveti spisi se prepisuju na više kopija i ne drže se samo na jednom mjestu, nego se kao najveća svetinja čuvaju na tajnim mjestima za koja znaju samo zakleti najpovjerljiviji članovi religijskog tajnog društva i razasuti po mnogim krajevima i zemljama i pre-danjem se tajna o mjestu sakrivenih spisa prenosi s koljena na koljeno. Da su ti spisi ikada postojali, ne bi svi bili uništeni.
Drugim riječima, sve do 459. godine i Ezrinog povratka iz Vavilona u Jerusalim sa Mojsijevom knjigom zakona, nema dokaza da su jevrejski spisi Svetog pisma ikada ranije postojali, jer prvo-sveštenik Zorobabelj se vraća iz Vavilona u Jerusalim 80 godine preije Ezre, gradi i sagradi hram u Jeru-salimu, ali Zorobabelj nema Mojsijevu knjigu. Kako to može biti: prvosveštenik gadi hram, a nema sa sobom svoju Svetu knjigu? Tu knjigu, tj. svitke te knjige tek 80 godina kasnije u Jerusalim, opet iz Vavilona, donosi književnik Ezra, što znači da je Ezra sastavljač Mojsijevu knjige zakona. I posto spisi nisu postojali nikad prije Ezre, onda za te "izgubljene zakone" kažu:
“Ezra se trudio da ih rekonstruiše kako je najbolje mogao, ali oni su prepravljenjem kvareni još od njegovih dana.” [5]
Ako su jevrejski sveti spisi bili uništeni kad su, navodno, ugledni Jevreji iz Jerusalima bili odvedeni u vavilonsko ropstvo oko 597. g. st. ere, nema ni govora da je Ezra oko 120 godina poslije mogao da ih rekonstruiše, osim da ih sam sastavi i napise.
Kad se prvi put spominje Knjiga stvaranja:
“Sepher Jetzerah (ili jevrejska Knjiga Stvaranja) prvi put se spominje u 10. vijeku, iako je njen sadržaj vrlo star.” [6]
Jevrejska Biblija (Mazora) poznata je tek od 10. vijeka (to je ova Biblija u prevodu Daničić-Karadžić). Jevrejska nezvanična Biblija je i tkz. Knjiga Jaše-rova. Pet verzija Starog zavjeta postoji i svi su u mnogo čemu različiti: Septuaginta, Mazora, Samar-janska Biblija, Etiopska Biblija i Biblija dravidskih Jevreja u južnoj Indiji. U ovoj indijskoj verziji nema ni jedne riječi o odvođenju Jevreja u vavilonsko ropstvo [7], a Knjiga Mojsijeva je mnogo različta od svih prethodno pomenutih [8].
Postajala je i zbirka kabalistikog učenja pod imenom “Zohar”, dorađena između 70-100. nove ere, ali je i taj original "izgubljen", a ostali su samo raštrkani spisi [9]. Originali ne postoje, sve je izmi-šljano, prepravljano, dopisivano u istorijski poznato vrijeme:
“Iako Židovi s pravom izjavljuju da im je Mojsije originalno dao svoju kosmologiju i zakon, zapisi tih zakona su toliko promijenjeni da sadašnje knjige koje se njemu pripisuju uopšte nisu originalne knji-ge. Neki dijelovi ranijih zapisi i tradicija možda su bili dostupni u vrijeme Ezre, ali po svemu sudeći glavne alegorije su preuzete iz haldejskih simbo-ličkih zapisa, kao što su i najranije alegorije us-vojene iz sličnih zapisa u Egiptu." [10]
I danas su ovi izmaštani, ispravljani, prepravljani, dopisivani i prevodima još više kvareni biblijski spisi postali vjernicima originalni Božija riječ!? Ljudskim um je prošao kroz devoluciju i stagnirao, te postao nerazum. Zaista će naići neki kataklizmički veliki reset, kao nekad Nojev potop, koji će ili uništiti sav ljudski nerazum, ili izbrisati sav izvitopereni ljudski rod
..............................[1] Duncan Macdougal, A Treatise on the Chronology, and the Prophetical Numbers of the Bible; London, 1840, p. 24.
[2] Ib.
[3] Ib.
[4] Rev. Charles H. Vail, 32°, Ancient Mysteries And Modern Masonry; New York City: Macoy Publishing amd Masonic Supply Co., 1909, p. 61.
[5] Ib.
[6] Ib. p. 60-61.
[7] Ib. p. 61
[8] Ib.
[9] Ib.
[10] Ib. p. 61-62.
No comments:
Post a Comment