SOLOMON I TAJNE VAVILONA

     „Ime ‘Solomon’ je kao potpuno kabalističko kao i moći koje se pripisuju velikom osnivaču naših vještina; ali to dolazi u upotrebu prije izraelskog kralja, jer imamo kralja Asirije oko 1300. p.n.e. zvanog Shalmanesar, a nastanak njegovog imena je od 'S – L – M – N' i riječi 'sar', što znači 'kralj', kao nedvosmisleno 'kralj Solomon' kako je kasnije na engleskom." (1)

     Dakle je ime SOLOMON izvedeno od asirskog imena SHALMANESAR. I ovdje se vidi da je građa za Bibliju skupljana i u biblijske spise zapisivana u Vavilonu u vrijeme tkz. “vavilonskog ropstva” u 6. vijeku p.n.e.

     Sumersko SAR ne znači KRALJ, jer riječ isto značenje kao i sumerske riječi ZAR, ṢARRU, SUR koje znače LJUTINA, BLJESAK, SJAJ (2). I danas se kraljevi oslovljavaju sa “Vaša Svjetlosti”. Riječ ZAR je u srpskom ZARI (sja) i OZARI (obasja), te je prelaskom Z u S dala je SAR, a od SAR je postalo CESAR i CAR.

     Masonski enciklopedista Albert G. Mackey kaže da je jedini izvor o Solomonu legenda, a pošto se judeo-hrišćanski masoni strikno drže legendi u masonskom sistemu, Mackey veli da on kao pisac masonske enciklopedije nikako ne može biti odgovoran za vjeru u Solomonovu autentičnost (3).

I zaista ne postoji ni jedan pisani ili materijalni dokaz o postojanju kralja Solomona, niti o postojanju njegovog hrama ili o postojanju bilo šta o bilo kom liku iz vremena prije Solomona, nema ništa osim biblijske mitologije, jer je Solomom kod prvih judejskih vavilonskih masona samo metafora Sunca.

     Da se podsjetimo: u drevnmim spisima samoglasnici se nisu pisali, te je ime SOLOMON zapisano u obliku SLMN:

     “Zašto su onda ova slova bila korištena? Niko ne može omašiti i da ne nađe u hebrejskom pismu da znače brojeve 60, 30, 40, 50, što je ukupni zbir 180, ili polukrug Sunčevog dnevnog putovanja od istoka do zapada i noćnog putovanja podzemnim svijetim od zapada do istoka.” (4)

     U astronomiji jedan nebeski sat ima petnaest nebeskih stepeni, dakle 180 nebeskih stepeni je polukrug neba iznad horizonta i to je dvasnaest sati dnevne svjetlosti i putovanja Sunca od istoka do zapada.

Pošto judeo-hrišćanski masoni moraju da vjeruju u biblijsku mitologiju, ne preostaje im ništa drugo već da izokola priznaju da je Solomon zapravo Sunce:

     “Tako je vrlo kraljevanje Kraljevo poistovijetilo njegov identitet sa Suncem, a njegovi slavljenici nisu oklijevali da spoje ljudsko i božansko, prirodno i natprirodno, te smo danas nijemi u čudu pred više nego izuzetnim likom Solomona, Kralja Sunca, lika koji je bez sumnje istorijski, ali razrađen sve dok se njegova slava nije raširila do krajnjih dijelova zemlje.” (5)

Sve je dakle planski razrađeno i rašireno po svijetu kroz širenje Biblije preko širenja i učenja hrišćanstva i judeo-hrišćanske masonerije.

     Pogledajmo: SOL☼MON

U gaeliku i latinskom SOL znači SUNCE (6). Gaelik MO znači NAJVEĆI, NAJVIŠI, NAJUZVIŠENIJI (7), a gelik MON znači KOLA (8).

     Iz zadnjeg citata biva jasno da je biblijski jahveovski judaizam porijeklom iz Vavilona i da je osmišljavan tamo u vremenu tkz. “vavilonskog ropstva” u vremena od 597(586) do 538. p.n.e., pa i duže, jer književnik i vavilonski mason Ezra sa svojih 12 pomoćnika (dakle njih 13) i velikim brojem vojnih tjelohranitelja tek 459. stiže iz Vavilona u Jerusalim donoseći sa sobom “Mojsijevu Knjigu zakona”. Kako je tu novu vjeru nametnuo narodu svjedoči sama Biblija, jer Ezra iz Vavilona donosi Punomoć od vavilonskog cara, a u toj Punomoći piše:

     “A ko ne bi izvršivao zakona Boga tvojega i zakona careva, odmah da mu se sudi, bilo da se ubije ili da se protjera ili da se oglobi ili da se baci u tamnicu.” (Ezra,7,26)

Sa carevim ovlaštenjem i svojom vojskom Ezra razglašava po Jerusalimu i okolini:

     “Onda oglasiše po Judeji i Jerusalemu, da se svi, koji se vratiše iz ropstva, imaju skupiti u Jerusalimu. Onome, koji ne bi došao za tri dana prema zaključku knezova i starješina, uništiće mu se sve što ima, a on sam biće isključen i zajednice onih koji se vratiše iz ropstva. I skupiše se svi ljudi od Jude i Benjamina za tri dana u Jerusalem. Bilo je devetoga mjeseca, dvadesetog dana u mjesecu. Sav je narod sjedio na trgu pred hramom Božjim, dršćući zbog te stvari i od kiše.” (Ezra,10,7-9)

I Tako je prisilno nastao jahveovski judaizam. Oko petsto godina kasnije iz te vavilonske vjere 13 judejskih masona izlaze iz svoje zemlje, 13 takozvanih apostola (opet broj 13) i osnivaju hrišćanstvo kao novi ogranak vavilonskog judaizma. Kad je postalo drzavna religija Rimskog carstva, hrišćanstvo je ljudima i narodima nametnuto istim načinom kao što je nametnut judaizam: silom i strahom od vladareve odmazde!

     Judejska masonerija je iz Jovanovog otkrivenja prva zvijer koja izlazi iz zemlje (judejska masonerija koja je izašla iz Vavilona i kasnije iz Palestine). Druga zvijer izlazi iz mora, jer Marija je “rodila Boga Isusa”, a ime MARIJA (grčki: Μαρία, Μαριάμ, hebrejski: Mar Yam, gorčina mora) (9). Hijerarhijski vrh ovih zvijeri je u vrhu iluminatske piramide u Americi i Vatikanu. A sad pažljivo pratimo šta Biblija svjedoči:

     "A Melhisedek car salimski iznese hljeb i vino; a on bijaše sveštenik Boga Višnjega. I blagoslovi ga govoreći: Blagosloven da je Avram Bogu Višnjem, čije je nebo i zemlja! I blagosloven da je Bog Višnji, koji predade neprijatelje tvoje u ruke tvoje! I dade mu Avram desetak od svega." (1.Moj.14,18-20)

     Melhisedek je sveštenik Boga Višnjega i car salimski (kasnijeg Jerusalima) i kao sveštenik Boga Višnjega Melhisedek blagosilja Avrama hvaleći pri tome Boga Višnjega . Avram Melhisedeku daje desetini svog prihoda, što je kasnije i po Starom i po Novom zavjetu ostao propis da se desetina daje crkvi. Dakle je Avram iste vjere kao i Melhisedek, tj. vjernik Boga Višnjega. Kasnije se desi ovo: kao vjernik Boga Višnjeg Avrama u hananskoj Birsabeji sadi lug (gaj) da bi se u lugu molio svom Bogu:

     “A Avram posadi lug na Birsabeji, i ondje prizva ime Gospoda Boga vječnoga.” (1.Moj.21,33)

Međutim, vavilonski Jahve je protivnik lugova i ovako Jahve “preko Mojsija” naređuje judejima šta moraju činiti kad uđu u obećanu zemlju u Hananu:

     “Čuvaj se da ne hvataš vjere s onima koji žive u zemlji u koju ćeš doći, da ti ne budu zamka usred tebe. Nego oltare njihove oborite, i likove njihove izlomite, i gajeve njihove isijecite. Jer ne valja da se klanjaš drugomu bogu: jer se Gospod zove revnitelj, Bog je revnitelj.” (Egzodus,34,12-14)

I po Jahveovoj naredbi judeji prvo oko Jerusalima napadaju pripadnike stare vjere koja je sadila lugove oko svetilišta. Tako u Jerusalimu i oko Jerusalima istreblju prejudejsku vjeru i stvaraju vjerski netolerantnu teritoriju i državu Judeju. Pripadnici stare prejudejske vjere u Samariji opiru se Judejima i njihovom ortodoksnom judaizu stvarajući sinkretizam stare vjere sa judaizmom. Tako su Srbi i Rusi, pa i hristijanizirani prerimokatolički narodi Zapada, pred pritiskom hristijanizacije stvorili dvovjerje, spoj stare vjere sa hrišćanstvom. To su bili balkanski krstjani, nazvani babuni, bogumili, patareni, zapadni albigeni i katari.

     Dakle, Avram je zasadio lug i tu se molio svom Bogu, a vavilonski Jahve svojim vjernicima naređuje da se svi lugovi isijeku, jer Jahve tvrdi da lugovi nisu njegovi, nego pripadaju drugom bogu. To je jasan dokaz da Avramov Bog i i judejski Jahve nisu isti, niti je Avramova vjera bila ista judejskoj vjeri.

     I da zaključimo:

     "I dođe jedan od sedam anđela koji imahu sedam čaša, i govori sa mnom govoreći mi: hodi da ti pokažem sud kurve velike, koja sjedi na vodama mnogima;

     S kojom se kurvaše carevi zemaljski, i koji žive na zemlji opiše se vinom kurvarstva njezina.

     I uvede me duh u pusto mjesto; i vidjeh ženu gdje sjedi na zvijeri crvenoj koja bješe puna imena hulnijeh i imaše sedam glava i deset rogova.

     I žena bješe obučena u porfiru i skerlet i nakićena zlatom i kamenjem dragijem i biserom, i imaše čašu u ruci svojoj punu mrzosti i poganštine kurvarstva svojega;

     I na čelu njezinu napisano ime: tajna, Vavilon veliki, mati kurvama i mrzostima zemaljskima.

     I vidjeh ženu pijanu od krvi svetijeh i od krvi svjedoka Isusovijeh; i začudih se čudom velikijem kad je vidjeh." (Otkrivenje,17,1-6)

Danas su judeo-hrišćanski masoni okupljeni oko elite aškenaskih judeja i crkve, preko njenih jezuitskih Iluminata, glavni inicijatori i izvršioci provođenju globalnog plana oko "pandemije", "vakcinacije" i krajnjeg cilja toga: globalne depopulacije stanovništva sa oko 7,5 milijardi na svega 500 miliona.

..............................

(1) Frank C. Higgins, The Beginning Of Masonry; New York, 1916, pg. 51.

(2) Stephen Langdon, A Sumerian Grammar and Chrestomathy, Paris, Libraire Paul Geuthner, 1911, pg. 236, 257, 244.

(3) Albert G. Mackey, An Encyclopedia Of Freemasonry, Vol. II; New York and London: The Masonic History Company, 1919, pg. 697.

(4) Frank C. Higgins, Ibid.

(5) Ibid. pg. 50.

(6) Robert Williams, Lexicon Cornu-Britannicum: A Dictionary of the ancient Celtic language of Cornwall, Llandovery: Roderic; London: Trubner & Co., 1865, p. 326-327.

(7) Robert Archibald Armstrong, Gaelic Dictionary in Two parts, London, Printed for James Duncan, 1825, p. 401.

(8) Ib., p. 404.

(9) Cornelius À. Lapide, The Great Commentary, London: John Hodges, 1887, pg. 19.

ISUS JE SUNCE

Crtež zodijaka iz ranog srednjeg vijeka (klikni nasliku radi uvećanja).

     U centru zodijačkog kruga je antropomorfni prikaz Sunca (Isusa). Oko njegove glave su 12 zraka i to su 12 mjeseci godine.

     Iznad podlaktice lijeve ruke (ruka proljeća) je cvijet drveta života, a iznad lijevog ramena je Kastor, zvijezda znaka Blizanaca.

     Podignuta desna ruka otvorenog dlana je univerzalni motiv pozdrava božanstva Sunca: pozdrav mira i blagoslova. Kraj desnog ramena je Poluks, druga značajna zvijezda Blizanaca. Treba znati da je pred kraj stare i početkom hrišćanske ere ljetni solsticij (prvi dan ljeta, dugodnevnica) bio tu iznad tih zvijezda, dakle tu je u ono vrijeme bilo podnevno Sunce na prvi dan ljeta.

     U pojasnom dijelu u predjelu pupka je kvadrat kao znak stabilnosti i mira, a četiri kružića su četiri godišnja doba, dok su četiri manja romboidno raspoređena kružića četiri elementa ovog svijeta: vatra, vazduh, zemlja i voda.

     Godišnja doba su u antropomorfnim prikazima:

a) pored zime je glava boga vjetra koji duva prema zimi;

b) proljeće u obe ruke drži proljetno bilje, trave;

c) u lijevoj ruci ljeto pridržava stabljike sa klasovima, ali to mogu biti i strijele boga ljetne sezone, strijele boga munja i gromova: Apolonove, Perunove, Belove, Zevsove ili Jupiterove. U desnoj ruci drži Sunčevo nebesko drvo života sa tri grane na jednoj i tri grane na drugoj strani. To su po tri mjeseca proljeća i ljeta, a između njih u vrhu drveta je perunika (ljiljan) kao znak dana ljetnog solsticija, dugodnevnice sa prvim danom ljeta. Tri latice ovog cvijeta su tri vremena u tom danu: od jutra do podneva su prepodnevni sati proljeća i to je jedna latica; podne je srednja latica, a poslepodnevno vrijeme ljeta je treća latica;

d) jesen u obe ruke drži plodove jeseni.

     U dnu slike, desno od znaka Lava, je znak Djevice sa trostrukom grančicom u desnoj ruci. Ta trostruka grančica predstavlja jesenji ekvinocij (ravnodnevnicu, prvi dan jeseni). Srednja grana je linija nebeskog ekvatora između sjevernog i južnog neba: jedna bočna grana je ljeto, druga jesen.

     Proljetni ekvinocij je prikazan cvjetolikim vrhom repa životinje koja drži ribu u ustima (suprotna strana u vrhu slike). Riba je znak Riba i ulaskom Sunca u taj znak počinjalo je proljeće.

     Crkveni masoni samo su prehrišćanske religije Sunca preoblikovali u alegorijsku priču o Isusu i to propovijedali kao novu vjeru, jer staro je hijerarhijsko pravilo da sveštenstvo i vladari znanje čuvaju u svom uskom krugu kao najveću tajnu i ne otkrivaju ga običnom narodu, jer bi time izgubili značaj u narodu, a gubljenjem značaja gubi se i vlast.

BIBLIJA, PIRAMIDA I CRKVENI KALENDAR

     Sredinom 19. vijeka jedan masonski autor piše ovako:

     “Otac i Sin suštinski, duhovno, su Jedan (‘Ja i moj Otac smo Jedan’).” (1)

U srpskim prevodima ovog stiha ne piše JEDAN, nego JEDNO, a to je u ezoteriji velika razlika i ovdje ćemo provjeriti šta znači to "Ja i otac smo JEDAN." (Jovan 10, 30)

U latinskoj Vulgati to piše ovako: “Ego & pater unum sumus.”

U Biblija King’s James piše ovo: “I and my Father are one.”

U grčkom originalu piše ovako: “ἐγὼ καὶ ὁ Πατὴρ ἕν ἐσμεν.”

Prevodioci na srpski preveli su grčko ἕν kao JEDNO, a grčko ἕν je JEDAN, latinsko UNUM, englesko ONE. Tako bi srpski prevod bukvalno glasio: “Ja i otac smo jedan.”

JEDAN je osnovna polazna jedinica. Da vidimo geometriju broja JEDAN (Slika 1).

     Krug je beskonačnost, vječnost, Bog. Prečnik kruga T je JEDAN, obim njihovog kruga je 3,14159..., površina je 0.7853975 kvadratnih jedinica (mjera), a tolike površine je i kvadrat ABCDA. Svaka strana ovog kvadrata duga je po 0,886226551 jedinica.

Isus i otac su prečnik kruga T, oni su JEDAN, obim njihovog kruga je 3.14159..., tj. obim je beskonačan, jer je vrijednost broja Pi beskonačna. Transformacija ovog kruga je kvadrat sa stranama dugim po 0,886226551 jedinica i obima 3,544906205 jedinica.

     A sad prelazimo na vrijeme i uzimamo JEDAN dan kao osnovnu jedinicu vremena od jednog do drugog izlaska Sunca. To je krug Sunca, jer ono izađe, ide kružno preko neba i do novog izlaska napravi krug i to je krug T (Slika 2). Sad je obim kruga JEDAN dan. Da izračunamo prečnik (d) kruga?

1 : 3.14159 = 0.318310155 “dana”

Sa prečnikom 0.318310155 “dana” površina kruga T je 0,079577538 “dana”, a tolike površine je kvadrat ABCDA. Svaka strana ovog kvadrata duga je 0,28209491 “dana”, a obim kvadrata je 1,128379644 “dana”. I gle:

1,128379644² = 1,273240621 = tangens ugla od 51.85399754º = ugao β = ugao uspona Velike piramide (Slika 3).

Polovina Piramidine baze je 182,621 sveta lakta (AB) i to je simbolika 182,621 dana godine, tj. pola godine (Slika 3):

182,621 x 1,273240621 = 232,5204753 dana, što je visina Piramide od 232,5204753 svetih lakata (BD, Slika 3). Dakle, Piramida ne samo da je geometrijska maketa Zemlje, nego je i geometrijska maketa Zemljinog vremena.

Slika 3. Piramida kao maketa Zemljinog vremena.

I gle: broj u iznosu od 232,5204753 dana crkvena masonerije je unijela u crkveni kalendar: to je vrijeme između praznika Sabor svetog Jovan Krstitelja 20. januara (7. januar julij.) u tački B i Usjekovanja glave Svetog Jovana Krstitelja 11. septembra (29. avg. jul.) u tački D.

     Ako od zimskog Jovanjdana 20. januara odbrojimo pola godine od 182,621 dana preko proljeća prema ljetu (dužina BC) i toliko dana unazad preko jeseni prema ljetu (BA), to pada na kraj praznika Svetog Prokopije 21-22. jula. Pored Ognjene Marije, Svetog Ilije i Mirorosne Marije, Sveti Prokopija je kod Srba ljetni vremenski svetac, svetac oluje, kiše, munja i gromova i na taj dan niko u narodu ne radi iz straha od groma. U narodu se pripovijeda kako je neka muslimanka radila i grom joj ubio dvoje djeca, te je ona u žalosti često ponavljala: “Vlaški Prokopo moju djecu pokop’o.”

     Ne zaboravimo da se baza Piramide simbolično odnosi na prepotopsko vrijeme i sam potop 7375. godine od stvaranja svijeta, ili 2625. god. st. ere. Da li je Sveti Prokopija iz prehriš-ćanske mitologija, ne znamo, jer crkvena i antisrpska državna propaganda, te vrijeme i stradalni život srpskog naroda izbrisali su mnoga znanja i sjećanja. Znajući kodove Piramide i značenje njene baze možda su crkveni masoni sami izmislili tog strašnog sveca katastrofe i postavili mu dan na pola godina od zimskog Jovanjdana (tačke A, C, Slika 3), iako etimolozi tvrde da je to grčko ime sa značenjem “napredak”, a prije će biti da je to srpsko ime sa osno-vom “prokop”: “onaj koji prokopava zemlju”, Prokopije.

     Jovan Krstitelj je Sunce, a krst u njegovom imenu je Sunčev simbol. Zimski Jovanjdan 20. januara je mlado rastuće Sunce (tačka B) .

     Vrh Piramide u tački D označava kraj zemaljskog vremena 12.070. god. od početka stvaranja svijeta i to je 2070. (još 50-tak godina). U vrhu je Usjekovanje, tj. odsijecanje glave Svetom Jovanu Krstitelju, dakle nekakvo simbolično ili stvarno gašenje Sunca, a to znači i smrt Zemlje i svega na Zemlji.

     Gledajmo i ovo: od zimskog Jovanjdana do Blagovijesti 7. aprila (25. marta jul.) je 77 dana. Početkom hrišćanske ere na Blagovijest je padao proljetna ekvinocij, tj. proljetna ravnodnev-nica sa prvim danom proljeća. Piramidina baza je duga 365,242 sveta lakta (AC). Za svaki dan godine uzet je jedan sveti lakat. Ako ovih 77 dana od zimskog Jovanjdana do Blagovijesti uzmemo kao dužinu u svetim laktima, to je 1925 inči i visina od Piramidine baze do 5 inči ispod plafona Kraljeve odaje (visina BE). Pod te odaje označava Isusovo vaskrsenje (Isus je Sunce proljeća), a vrh odaje ispod plafona je proljetno vaskrsenje prirode.

Radujte se životu i oslobađajte svijest od robovanja svojim vjerskim masonima, jer su vam sve te priče osmislili da vas prevare, a oni drugu vjeru, a ne vašu imaju.

..............................

(1) Frank C. Higgins, The Beginning Of Masonry; New York, 1916, pg. 32.

LAŽNI "SRBSKI KALENDAR"

NAJVEĆE BALKANSKE ISTORIJSKE LAŽI 21. VIJEKA, A OVAJ JE VODEĆI I NAJVEĆI BALKANSKI LAŽOV 21. VIJEKA: https://www.youtube.com/watch?v=B-qB1uDKmdA&t=3533s

VRŠAČKI TANJIR I NJEGOV KALENDAR

Glineni disk sa kalendarom prečnika oko 11 cm (Vatinska kultura, 1500 -1300. g. st. ere, Najeva ciglana, Pančevo).

     Godišnja doba oko Sunca obilježena su simbolima Sunca, koje smo, radi razumijevanja, ovdje markirali po uobičajenim bojama: bijela je zima, zeleno proljeće, crvena ljeto i žuta jesen. Svako godšinje doba ima tri simbola Sunca, tj. tri mjeseca trajanja. Znakom Ф u vrhu obilježen je prvi dan ljeta (ljetni solsticij, Vidovdan).

Simbol ljetnog solsticija potiče od hetitskog hijeroglifa sa značenjem BOG (slika ispod). Na slici iznad su još tri simbola za ljetni solsticij.

Hetitski hijeroglif sa značenjem BOG.

Sumerski ideogram Ma(t) sa značenjem VIS, VISINA, PLANINA (Laurence Austine Waddell, The Aryan Origin of the Alphabet, London, Luzak & Co., 1927, Plate I).

U centralnom krugu krstoliko su označeni počeci godišnjih doba. U centru je vinčanski znak boga vatre (Sunca), znak vrlo sličan znaku pelaškog boga vatre Domatrosa, sumersko MA(T), vis, visina, planina.

Perforacije obodom kalendara.

     Po obodu kalendara rupicama je označeno 45 dana, što je pola godišnjeg doba ako se računa godina od 360 dana. Da li su dodavali onih preostalih 5 dana kako bi imali 365 dana, to ne znamo. Ako su vrijeme racunali po "petki" (pet dana za ono što su kasnije nazvali sedmicom po hebrejskom "sabat" ili "nedjelja" od 7 dana), onda su imali 72 petke 5 dana = 360 dana i 5 dana za festival dolaska nove godine = 365 dana.

Druga strana vatinskog kalendara.

     Na drugoj strani kalendara u centru su simboli četiri godišnja doba (jesen i zima na južnom, a proljeće i ljeto na sjevernom nebu). Između njih su dani njihove smjene: dan smjene zime i proljeća obilježili smo bijelim i zelenim kružićem. Spiralni solarni simbol u egipatskim hijeroglifima je znak za riječ "uže" i "mjerno uže", jer je uže služilo za premjeravanje, a ovdje se odnosi na mjere godišnjih doba (kao simbol mjere vremena uže je čest motiv na stećcima).

NIJE TAJNA KO JE TAJNA

     "I na čelu njezinu napisano ime: tajna, Vavilon veliki, mati kurvama i mrzostima zemaljskima." (Otkr.17,5)

Ko ima tajne? Imaju crkveni i svjetovni masoni: te dvije organizacije, jedna duhovna i druga svjetovna, počivaju na tajnama! Oni su kolovođe i glavni igrači svega što se čovječanstvu dešava i svega što će se tek dešavati!

     Judaizam je osnovalo 13 povratnika iz Vavilona, crkvu su osnovali judejskih 13 apostola: Hebrejsko JHVH ima brojnu vrijednost 26 = 2 x 13.

     “Sva sujevjerja narodnih skaski protiv broja 13 ne počivaju u njegovoj ‘nesreći’, već zato što je to bio ključ religijskih tajni koje sveštenici nisu željeli da puste u narod; dakle, ako bi čovjek počeo trčati, svaki put kad bi ugledao ovaj broj odbio bi razmišljati o njemu iz straha da ne slomi nogu, te su svete tajne ostajale sigurne.” (1)

     “Sva imena hebrejskog boga utemeljena na Zabranjenom Imenu bila su numerički umnožavana od 13. Ljudi su učeni da je ovo ‘nesretan’ broj kako bi bili odvraćeni da ga istražuju." (2)

Crkva je oduvijek bila protiv čovjekove od Boga mu date slobode i slobodne volje, oduvijek bila protiv znanja, umjetnosti i protiv svakog ljudskog progresa i svoje podle prevarne laži umotavala je u tkz. "svete tajne", ali su joj kontrirali masoni Svjetlosti i srušili je s vlasti.

     Današnji masoni su izdali Svjetlost i od crkve korumpirani potčinili su se vlasti judaističko-crkvenog boga Tame koji zla čini svijetom skoro već 2000 godina.

..............................

(1) ) Frank C. Higgins, The Beginning Of Masonry; New York, 1916, pg. 25.

(2) Ibid. pg. 102.