Monday, July 25, 2016

MEĐA

         Prelazak Sunca preko galaktičkog meridijana u Mliječnom putu zbiva se na ljetnu dugodnevnicu 21. juna (ljetni solsticij) i na zimsku kratkodnevnicu 22. decembra.
 
         Sunčev prelazak preko Mliječnog puta na sjevernom dijelu nebeske hemisfere dešava se između 21. maja i 21. jula, a na dijelu južne između 21. novembra i 21. januara.
 
 
      Znak MEĐE na posmrtnoj urni (slika preuzeta iz knjige "Vincansko Pismo i drugi gramatoloski ogledi", Radivoja Pesica, Pesic i sinovi, Beograd, 1995, str. 28) .
Znak MEĐE na egipatskim hijeroglifima i na kipu sa Uskršnjih ostrva.
 
Sunce na galaktičkom meridijanu na dan ljetne dugodnevnice.
 
Sunce na galaktičkom meridijanu na dan zimske kratkodnevnice.
 
         Galaktički meridijan je MEĐA između godišnjih doba. Na sjevernoj Zemljinoj polulopti prelaskom Sunca preko meridijana na sjevernom dijelu neba prestaje proljeće i nastaje ljeto, a na južnom dijelu neba prestaje jesen i počinje zima.
 
        Na južnoj Zemljinoj polulopti je obrnuto: prelaskom Sunca preko galaktičkog meridijana na sjevernom dijelu neba prestaje jesen i počinje zima, a na južnom dijelu neba prestaje proljece i počinje ljeto.
 
         Na priloženim slikama vidimo simbol ove MEĐE na urni iz 15-13. v. st. ere, vidimo ga medju egipatskim hijeroglifima ptolemejskog doba i vidimo ga na kipu sa Uskršnjih ostrva (pretpostavljaju da je iz 10-14 v. n. ere).

Saturday, July 23, 2016

KANTARION

 
         Kantarion (kantarijon, bogorodična trava, gospino zelje, sentjanzovka, sentjanzevka ili lat. Hypericum perforatum) је višegodišnja zeljasta biljka iz istoimene porodice (Hypericaceae).
 
         Po čemu i zašto je ova biljka dobila ime? Nakon provjeravanja u grčkom, latinskom, talijanskom, gaeliku, velškom, mađarskom, rumunskom i turskom, ne nađoh nikakvog smisla koji bi ovu biljku povezao sa riječima nabrojanih jezika i njihovim korijenima CAN-, CANT- ili KAN, KANT-. Sve se  vrti oko KANTE, KANTARA, PJEVANJA, BAKRA. Nema logike da to bude biljka KANTARION.
 
         I nađoh u sanskritu: sanskritsko CANATI (CAN) je POSJEKOTINA, RANA, OZLJEDA, pa se sjetih naše riječi ISKANTATI u smisli ISJEĆI, IZRANJAVATI. Eto u našem "IZ KAN-TA-TI" sanskritskog korijena CAN (KAN). I evo logike: KANTARION služi za liječenje RANA, POSJEKOTINA, OZLJEDA.

SVETLI VIT = SVETI VIT

 
         Na figurini (Oltenia culture, Romania, 1600-1200 BC)  sa znakom dugodnevnice piše:
SVETLO VIT (SVETLOVIT (> SVETLI VIT > SVETLOVID > SVETI VID = BELI VID).

  ...................
   
  Slovo T: L. A. Waddell, The Aryan Origin of the Aphabeth, Luzak & Co, London, 1927, p. 46.

ZNAKOVI I GOVOR NEBA

Runa Peorth (Peor) je znak inicijacije u viši nivo.

ZNANJE I ZLOUPOTREBA NEZNANJA

 
         Pred nama su dva stećka iz okoline Imotskog. Hrišćani tvrde da su ova tri krsta simboli Golgote, a kad ih upitaš šta je ovaj stup ispod što se račva u dvije spirale i šta on znači u hrišćanstvu, to oni ne znaju, jer tog simbola nema u hrišćanstvu. Usuđuju se tumačiti simbole, a ne znaju simbole!
 
         Muslimani tvrde da je u vrhu desnog stećka polumjesec, simbol islama, a kad ih upitaš šta je onaj stup ispod što se račva u dvije spirale i sta on znači u islamu, e to oni ne znaju, jer tog simbola u islamu nema. Usuđuju se tumačiti simbole, a ne znaju simbole.
        Stara narodna izreka kaže: "Ne hvataj se u kolo, ako ne znaš da igraš!" Ali tu izreku gordo uobraženi naci-vjernici ne poštuju, sapliću se u neznanju i pri tome unose u narod neslogu, zablude i mržnju.
        Znanje donosi mir, jer je znanje istina, a istina je od Boga. Neznanje donosi neslogu, zablude i razdore iz kojih ishodi bijes, mržnja i svako zlo.
 
         Onaj stup što se račva u dvije spirale je Božije žezlo, simbol sunca proljeća i sunca ljeta, simbol života. Dva krajnja krsta takođe su vrijeme proljeća i vrijeme ljeta, a veliki krst što se uzdiže u sredini je ljetna ravnodnevnica, prvi dan ljeta kad Sunce dostiže svoju najvišu tačku na zenitu sjevernog neba. Zato je srednji krst uzvišen iznad druga dva. To vremensko zbivanje upravo je predstavljeno vrhom kupole sjevernog neba ("polumjesecom") na desnom stećku.
 
         Dakle tu nema ništa izvorno hrišćansko i nema ništa izvorno islamsko, jer je ova simbolika hiljadama godina starija i od hrišćanstva i od islama.
 

UNIVERZALNOST SOLARNIH SIMBOLA

Simbol dugodnevnice
 
         Gore lijevo je znak dugodnevnice na glinenoj figurini (Oltenia, Romania, 1600-1200 BC). Desno od ove figurine je petroglif sa istim znakom (Lobo Canyon, Cebolla Wilderness, New Mexico). U sredini je figurina kulture iz Crne Vode (Cernavodă or Cîrna culture, Romania, 4000—3200 BC). Dole lijevo je poprsje kipa keltskog božanstva, a desno je motiv na stećku (Nabojine, Kladanj, Bosna).
 
Isti simbol na petroglifu (Joshua Tree National Park, California), na stećcima i metalnom reljefu (dole lijevo, Urartu, 900-600 g. st. ere).
 
Krug (elipsa) na vertikalnoj liniji (petroglyphs, Inga Stone, Brazil).
 
Simbol kruga sa linijom.
 
      Krug sa vertikalnom linijom po sredini je znak promjene godišnjeg doba, tj. ljetnog i zimskog solsticija (ljetne dugodnevnice i zimske kratkodnevnice). Krug sa horizontalnom linijom je znak ravnodnevnice proljetnog i jesenjeg ekvinocija.  Ako je krug na sredini duge vertikalne linije, on i tada označava ekvinocije: istočna polovina je znak proljeća, zapadna polovina je znak jeseni. 
 
   U vrhu slike lijevo je solarni simbol na keltskom kamenu (Kermaria, Pont-l'Abbé, Finistére, France, 4 cent. BC). Do njega desno je petroglif južnoame-ričkih Indijanaca takođe prekolumbovskog vremena (Chesta Rock, Peru). 
 
        U srednjem redu lijevo je petroglif prekolumbovskih amerčikih Indijanaca (Bishop, California). Do njega su isti simboli na dva naša srednjevijekovna stećka (Zijemlje polje kod Mostara i Orah, Bileća). U dnu slike je petroglif američkih Indijanaca (Herschel,Saskatchewan) i stećak iz Etnografskog muzeja u Beogradu.
 
Krug sa linijom
 
        Gore desno je keltski kamen (Aran Islands/ Inishmore, Ireland), a do nega prekolumbovski indijanski petroglif (Petroglyph Park, Albuquerque, Bernal County, New Mex). U dnu lijevo je geoglif (Cerro Pintados, Chile). Do njega su dva indijanska petroglifa (Moab Region, Utah; Grimes Point, Fallon, Nevada). Sasvim desno je već pomenuti stećak iz Oraha kod Bileće
 
Simbol Y (RA) na pećinskim piktografima, petroglifima i stećcima.
 
 
Motivi na keltskom novcu (Henri de La Tour, Atlas de monnaies gauloises préparé par la Commission de topographie des Gaules et publié sous les auspices du Ministère de l'instruction publique, PL. LV). i na stećku iz Glisnice kod Pljevalja.
 
Božiji skiptar (žezlo)
 
        Motiv Božijeg skiptra između dva Sunca na stećku (Glisnica, Pljevlja, Crna Gora) i na keltskom krstu (Muiredach's cross, Monasterboice, Ireland, 9-10 century). Na oba skiptra nalaze se po dva rožića, što je jasan dokaz istog prehrišćanskog duhovno-vjerskog izvora ovih simbola.
 
Simbol oblika C
 
1. Petroglif američkih Indijanaca (Martis culture, Northern California),
2. keltska ogham simbolika (Book of Ballymote, 1390),
3. stećak (Kovači, Bileća),...
4. petroglif (Volcano National Park, Ki’i pohaku, Hawaii),
5. krst-fibula (7. vijek, Buškog Blato, Duvno, zapadna Hercegovina),
6. indijanski petroglif (Saint Victor Petroglyphs, Saskatchewan),
7. stećak (Ravno, Kupres)
 

Obelisk na keltskom novcu i na stećku.
 
        Isti ili slični solarni simboli širom svijeta svjedoče da su nekad u davnini ljudi cijelog svijeta bili jedan narod sa jednom istom vjerom. Simbolima je svijet tijesan, a kamo li neznanjem i lažima ljudskim sputanim mozgovima, naročito mozgovima fanatičinih balkanskih religijskih umobolnika.
 

HETITSKI KRST

        Hetitski krst iz 1300. g. st. ere ispisan lidijskim pismom: veliki krst sa četiri mala krsta. To je ono što govorim lazima zabludjelim srbskim svetosavcima: uklanjajte iz svog razuma zablude, prevare i laži nakupljene za proteklih 2000 godina, nije to hrišćanski golgotski krst, već Sunčev krst godine sa četiri godisnja doba (dvije rozete u vrhu su sunce proljeća i sunce ljeta). Postolje krsta je zimska kratkodnevnica (zimski solsticij).

Wednesday, July 20, 2016

NE VOLE ISTINU O SEBI

 
 
 
         Kružni simbol na stećku u Glisnici kod Pljevalja i na novcu Kelta je isti (1), jer su stećke sa simbolima podizali Kelti i potomci Kelta u peroidu od prve hristjanizacije pa sve do druge polovine 19. vijeka. Simbol predstavlja Sunce sa svoja četiri godišnja doba.
 
        Ja našim Balkancima pokažem simbol, oni vide istinu, pa se opet u svoje u svoje vjerske laži utapaju: jedni u debilne hrišćane, drugi u debilne bijele arape bolešnjake.
...............................
        (1) Henri de La Tour, Atlas de monnaies gauloises préparé par la Commission de topographie des Gaules et publié sous les auspices du Ministère de l'instruction publique, PL. LV

Sunday, July 17, 2016

LILA, LILJAN I BOG LI

        Englesko LIGHT, katalonsko ILUM i njemačko LICHT engleski etimolog 19. vijeka Walter W. Skeat izvodi od osnove LUH (1) što znači SJATI. U ikavskom govoru srbskog jezika riječ LJETO (ijek.) ili LETO (ek.) je LITO. Tako vidimo da englesko LIGHT, katalonsko ILUM, njemačko LICHT i naše ikavsko LITO imaji isti korijen: LI-. Ovdje ćemo pokazati da englesko LILY ne potiče od latinske osnove LUH. Počinjemo od LJILJANA. LJILJAN je simbol SUNCA. I pogledajmo:
 
latinski: LILIUM,
srednjevijekovno engleski: LILIE,
savremeni engleski: LILY,
anglosaksonski: LILIE (množina LILIAN),
ruski: ЛИЛИ,
ukrajinski: ЛИЛИЯ
bugarski: ЛИЛИЯ
bjeloruski: ЛIЛEЯ
keltski (gaelik): LILI,
keltski (velški) LILI,
švedski LJILJA,
spanski: LIRO,
portugalski: LIRO,
latvijski: LILIJA,
irski: LILE,
kanarisko LILI
danski: LJILJE,
ceski: LILIE,
finski: LILJA
francuski: LIS,
baskijski LILY,
kalalonski: LLIRI,
galicijski: LIRIO,
njemacki: LILIE,
malteski: LILY,
poljski: LILIA,
mađarski: LILIOM
 
LJILJAN sa korijenom LI- jedna je od najrasprostranjenijih internacionalnih riječi.
 
Lile
 
        Šta su LILE koje se još po našim balkanskim krajevima pale u određene kalendarske praznike u čast LJETNOG SUNCA (norveški LETT znači LJILJAN). Postoje petrovske LILE, ivanjske LILE. Korijen riječi LILA je LI-, a LA je samo sufiks ženskog roda. Muški rod glasi LILAN od ovog oblika izvedena je riječ LJILJAN. On je simbol SUNCA i SVJETLOSTI.
 
Pošto su nazivi LILAN (LJILJAN) i LILA (LILE) nastali iz istog korijena LI-, istog su simboličkog značenja: SUNCE i SVJETLOST.
 
 
         LILE se prave od trešnjine ili brezine kore. Kad se dijelovi starije kore sami odvoje od stabla, vremenom se suše u savijaju u smotak ili u spiralu. LILA je KOVRDŽAVA. Cvijet LJILJANA je takođe savijen, KOVRDŽAV. Na svim antičkim i rimskim prikazima APOLONA i MERKURA, bogova Sunca, kosa je KOVRDŽAVA. Pogledamo li SUNCE na najnovijim astronomskim fotografijama, vidimo da i ono ima “KOVRDŽE”. Te “KOVRDŽE” su dio “SUNČEVE KOSE”, tj. PROTUBERANCA KORONE OKO SUNCA.
 
 
        Što će drvetu LIST? LIST hvata SUNCE. Zašto LIMUN ima svoje ime? Zato što je SVIJETE žute boje kao SUNCE. Cvijet LIPE je SVIJETLE žute boje. DETELINA je DETE LINA. Lisica je SVIJETLE žute boje. Svugdje je nosilac značenja SVJETLOSTI korijen LI-.
 
 
        LIJEP (ijek.) ili LIP (ik.) je sa korijenom LI- i znači NALIK na LI (ekavsko LEP je skraćeni oblik od LIJEP). Svaka stvar ima svoje LICE i NALIČJE. LICE je strana SVJETLA, NALIČJE je suprotna strana. LIJEK (ijek.) ili LIK (ik.) vraća ZDRAVLJE ( ekavsko LEK je skraćeni oblik od LIJEK). Biće da je LI- nosilac značenja ŽIVOT. Sve ispod nabrojane riječi imaju korijen LI- i sve znače ŽIVOT:
 
engleski: LIFE,
danski: LIV,
frizijski: LIBBEN,
islandski: LIF, LIFI,
luksemburški: LIEWEN
norveški: LIV
švedski: LIV
 
        Šta je izvorno i bukvalno značenje korijena LI-? Čovjek je stvoren po LIKU Božijem:
 
a) LI-K > LIK,
b) LI-KE > LICE
c) LI-K-I > LIČI
 
BOG je SVJETLOST, SUNCE je SVJETLOST i simbol je LICA BOŽIJEG. Sunce je LI. Bog je SVJETLOST, dakle je i Bog LI. Sanskritsko LI ( ली ) znači DRŽEĆI, UTVRĐENI. Od SUNCA ide ZRAKA. SUNCE je LI, ZRAKA je LINIJA:
 
a) LI > LIK > LICE
b) LI > LINI > LINIJA
 
         Sumersko LI-IL znači EKSPLOZIJA, a svaka eksplozija je SVJETLOST. Sumersko LI-IL-LIL-LU je bog Ninib, bog Sunca, prvorođeni sin boga BELA (2) Da li je semitsko IL, ime Božije, nastalo metatezom od Božijeg imena LI, ili je ime LI metatezom postalo od IL? O tome postoje i ovakvih mišljenja:
 
        “To nije bio Enki koji je imao nesumersko ime, već otac Enlil. Glavni dokaz potiče iz Elba teksta. U tri važna semitska jezika teksta iz ovog grada nađemo božanstvo čije je ime napisano slogovno kao I-LI-LU. Budući da je ovaj lik nazvan "otac bogova", ne može biti nikakve sumnje da smo u prisutnosti mesopotamskog Enlila. Mislim da nisam jedini mišljenja da je ILLILU morao nastati kao reduplikacija semitske riječi za božanstvo IL, i da pisanje ENLIL predstavlja sumerizaciju kroz disimilaciju, uzrokujući u nečemu da liči na sumersko – sa početnim elementom EN – ali koji je u stvari pozajmica iz stranog jezika.” (3) (P. Michalowski, RAI, 43 (1998), pp. 241-242)
 
Ali osim sumerskog jezika korijen LI- javlja se i u jafetovskim jezicima. LI je starije od semitskog IL, jer je i feničansko LIBAN izvedeno od osnove LI, kao i ime LIBIJA. Hebrejsko ime LIBNAH (heb. LIVNAH) znači ČISTOTA, BJELINA (4). Hebrejsko ime LIBNI (heb. LIVNI) znači BIJEL (5). Ništa ČIŠĆE I BJELJE nema od SUNCA I BOGA. Dakle i u semitskim jezicima postoji LI, što je dokaz da je semitsko IL nastalo metatezom od starijeg LI.
 
         Tako naša LILA svjedoči i porijeklo riječi LJILJAN (eng. LILY) i sumersko ILILU i drevno i već zaboravljeno im BOGA SUNCA: LI.
……………………….
         (1) Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language, Second edition, Oxford: The Clarendon Press, New York: Mccmillan & Co., 1893, p. 832.
         (2) John Dyneley Prince, Materials for a Sumerian Lexicon, Part I, J. C. Hinrichs’sche Buchhandlung, Leipzig, 1907. p. 225.
         (3) The God Enki In Sumerian Royal Ideology And Mythology, Tartu University Press, Tartu, 2010, p. 219. ISBN 978-9949-19-523-7 (PDF)
         (4) The Zondervan Pictorial Bible Dictionary, General Editor Merrill C. Tenney, Regency Reference Library, Grand Rapids, Michigan, 1967, p. 486.
         (5) Ib.

KLUVENI I KLUVENIAS


        Pirgijske zlatne ploče (oko 500. pr. n.e.) otkrivene su 1964. g. u talijanskom mjestu Pirgi na tirenskoj obali (danas grad Santa Severa). Dvije ploče su ispisane erturskim, a treća feničanskim jezikom. 
 
        Na jednoj od ploča ispisanih etrurskim nalazi se riječ CLUVENI (CLUVE-NIAS). Jedni tvrde da piše CLUVENI, a drugi da piše CLIVENIAS. Prema kentumskom načinu čitanja C/K imamo dakle CLUVENI(AS) ili KLUVENI(AS). Na jednoj od tri table ovako piše:
 
        THEVHARIEI • VELIANAS • SAL CLUVENIAS • TURUCE
 
Pošto semitsko QLUV znači PEČEN, jasno je da riječ KLUVENIAS ima veze sa TOPLOTOM VATRE. Slovenac Matej Bor preveo je ovako:
 
        • OJEBADJET VELIANAS SAL CLUVENI AS TURUC*E
        • vojvoda Velinas, poslanik sloveni, ko ga je postavil
 
Po Boru SAL znači POSLANIK, a CLUVENI znači SLOVENI (misli na Slovence).
Značenje izraza SAL CLUVENIAS ostalo je svima nepoznato. Sta znače te dvije etrurske riječi? Krenimo od srbskih riječi:
 
        “šalgan, gen. -äna m (Kosmet) ‘biljka kao suncokret, korijen kao krumpir jede se kao rotkva’.” (1)
 
        Šalgan je biljka slačica, gorčica, gorušica. (brassica rapa, lat.), od Rimljana opisana u 5. vijeku st. ere. Iz njenog sjemena dobija se eterično ulje, a njeno sjeme danas zovu kanolom.
 
 
Riječ SALGAN izvedena je od korijena SAL-, a rekosmo da se od nje dobija ULJE.Ulje je MAST, a mast je i SALO, te i u riječi SALO vidimo osnovu SAL. Tako smo riješili problem značenja riječi SAL: MAST, ULJE. Da li je to sve? Ne, jer korijen SAL- nalazimo u mnogim riječima latinskog jezika kao što su ove:
 
        SALIX = IVA (vrba koja prva lista dolaskom svjetla proljeća),
        SALUS = ZDRAVLJE, SPASENJE
        SALVATION = SPASENJE,
        SALT = SO
 
Hebrejsko SALMA je SNAGA. Dakle SALIX, SALUS i SALT su riječi koje nose značenje SVJETLOSTI i ČISTOĆE, a to je bukvalni smisao etrurske rijeci SAL i srbske riječi SALO, jer su se u starini SAL (ULJE) i SALO koristili za RASVJETU u kućama i u hramovima. SAL je dakle ULJE (SALO).
 
 
        A šta je CLUVENIAS (KLUVENIAS)? Korijen ove riječi je etrursko CLUV (KLUV) i imamo ga u srbskoj riječi KLUVKO:
 
KLUVKO > KLUBKO > KLUPKO
KLUVKO (KLUPKO) je LOPTASKO OKRUGLO i kao takvo liči na GLAVU. Štap sa GLAVOM na vrhu Englezi zovu CLUB (KLUB, slika ispod).
 
 
Englesko CLUB izvedeno je od iste osnove kao i srbsko KLUVKO: to je osnova KLUV (CLUV) sa korijenom KLU- (CLU-). Tu je i KLUPKO na holandskom: KLUWEN (2), a holandsko KLUWENEN (3) je NAMOTAJ na KLUPKU.
 
Englesko CLUE = CLEW = KLUPKO (4)
Englesko CLUSTER = GRUPA = SMOTAK = BUKET (5)



Skok je zabilježio riječ KLUBA:
 
“kluba f (17. v., svi leksikografi osim Vuka) ‘sinonimi: vinta, kolotur(a), škripac’.” (6)
 
KLUBA je KOLOTURA. Svakako da je KLUBA nastalo od etrurske osnove KLUV što znači KOLO, KRUG, GLAVA. Tako KLUVENIAS znači KOLASTI, KRUGOVITI, POGLAVITI.
 
        Pošto je na jednoj tablici i feničanskim jezikom napisan ovaj tekst, tu je riječ THEFARIEI napisana kao vlastito muško ime: TBRU. To skraceni način pisanja imena TIBERIJE (TIBERIUS, lat.).
 
Etrursko VELIANAS je VELIKI, a TURUCE je svršeni glagol od srbskog oblika TURI (DADE, STAVI, POSTAVI).
 
I tako etrursko “THEFARIEI • VELIANAS • SAL CLUVENIAS • TURUCE” znači:
 
        a) TIBERIJE VELIKI ULJE KOLOVITOM TURI
        b) TIBERIJE VELIKI ULJE KRUGOVITOM DADE
        c) TIBERIJE VELIKI SALO POGLAVITOM PRINESE
 
Ovaj KOLOVITI, KRUGOVITI i POGLAVITI je UNI ASTRES, UZVIŠENI ZVJEZDANI, vrhovni bog Tinia.
 
        Dakle se ne govori o narodu Sloveni, niti o Slovenima, čak ako KLUVENIAS umjesto KOLOVITI prevedemo kao KOLOVENI.
…………………...
         (1) P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III, JAZU, Zagreb, 1973, str. 379.
         (2) Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English Lan-guage, Second edition, Oxford: The Clarendon Press, New York: Mccmillan & Co., 1893, pg. 114.
         (3) Ib.
         (4) Ib.
         (5) Ib. p. 117
         (6) P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str. 103.