ABRAHAM je ime biblijskog pretka Hebreja (2335 - 2160. god. st. ere). U njegovo vrijeme prvi dan proljeća na proljetnu ravnodnevnicu (Vernal, Spring Equinox) iz sazviježđa Bika počinje da se zbiva u sazviježđu Ovna.
Na engleskom OVAN je RAM. Tvrde da je porijeklo riječi RAM nepoznato, mada je to korijen egipatskog imena RAMZES, što znači "dijete Sunca" (korijen je RA, a to je Sunce).
Po Bibliji njegovo pravo ime ABRAM, ali mu je njegov bog promijenio u ime ABRAHAM (1. Moj. 17, 5).
Anđeo koji sprečava ABRAMA da zakolje sina Isaka dovodi i OVNA za žrtvu.
Po tumačima Biblije ime ABRAHAM izvedeno od hebrejskog םיוג ןומה בא, 'ab hamon goyim. Kažu da to znači “otac mnogih” (Stvaranje, 17, 4-5).
Zanimljivo je kako sanskrit tumači tu riječ: sanskritsko ABHRAMAYA znači SAKRIVEN U OBLACIMA.
Sanskritsko ABHRA = OBLAK, NEBO, ZLATO, VAZDUH.
Sanskritsko MĀYĀ = PREVARA, OBMANA, PODVALA, VARALICA, VRAČANJE, HALUCINACIJA, MUDRALUK.
Sanskritsko MAYA = RANA, OZLJEDA.
Pogledajmo sljedeće citate Biblije:
“A Gospod iđaše pred njima danju u stupu od oblaka vodeći ih putem, a noću u stupu od ognja svetleći im, da bi putovali danju i noću. I ne uklanjaše ispred naroda stup od oblaka danju ni stup od ognja noću.” (2. Moj. 13, 21-22)
“A Gospod siđe u oblaku…” (2. Moj. 34, 5)
“I Gospod siđe u oblaku, i govori k njemu…” (4. Moj. 11, 25)
“Tada siđe Gospod u stupu od oblaka, stade na vratima od šatora. I viknu Arona i Mariju, i dođoše oboje.” (Brojevi, 12, 5)
“I reći će s ljudima ove zemlje, koji su čuli da si Ti, Gospode, bio usred naroda i da si se očima viđao, Gospode, i oblak tvoj da je stajao nad njima, i u stupu od oblaka da si išao pred njima danu i u stupu ognjenom noću.” (Brijevi, 14, 14)
“I javi se Gospod u šatoru u stupu od oblaka, i stajaše stup od oblaka nad vratima od šatora.” (5. Moj. 31, 15)
“7 U stupu od oblaka govoraše njima; oni čuvaše zapovesti Njegove i uredbu koju im dade.” (Psalm, 99, 7)
“Gle, Gospod sjedeći na oblaku laku doći će u Misir.” (Isaija, 19, 1)
“I tada će ugledati Sina čovečijeg gde ide na oblacima sa silom i slavom velikom. (Luka, 21, 27)
“Eno, ide s oblacima, i ugledaće Ga svako oko, i koji Ga probodoše; i zaplakaće za njim sva koljena zemaljska. Da, zaista.” (Otkr. 1, 7)
Uporedimo sad sve spomenute oblake sa ovim stihom Novog Zavjeta koji govori o Hristovom dolasku u kojima se oblaci ne spominju, vec samo bljesak svjetlosti od istoka ka zapadu:
“Jer kao što munja izlazi od istoka i pokazuje se do zapada, takav će biti dolazak Sina čovečijeg.” (Mat. 24, 27)
“Isus im, pak, opet reče: Ja sam vidjelo svijetu: ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati vidjelo života.” (Jovan, 8, 12).
Oblak i svjetlost? Oblak zaklanja svjetlost i u oblaku je mrak? Zar Bog boravi u mraku? Zar je Bog Bog mraka? Naravno da nije!
