ARON PRAOTCEM = SLAVNIM PRAOCIMA (sa rimskog nadgrobnika, 1-3. v.n.e.)

Spomenik iz rimskog vremena (1-3. v. n. e.) nađen je na obali rijeke Bistrice kod Prizrena i čuvan je u prizrenskom Muzeju odakle je sklonjen ili je, najvje-rovatnije, od neprijatelja istine i Srba uništen. Prvi put spomenik se spominje u članku Radomira Miloj-kovića u časopisu “Galaksija” (decembar 1991, str. 79).

Na jednoj od četiri strane spomenika napisana je riječ srpskog jezika: PRAOTCEM. Ranka Kujić tvrdi da u natpisima na tom spomeniku postoje još la-tinske, keltske i hebrejske riječi, iako tu nema heb-rejskih slova, a znamo da i oblikom i značenjem ima istih i sličnih riječi u svim jezicima svijeta, dakle glasovna sličnost neke tu zapisane riječi ne mora značiti da je to hebrejska riječ i zaista nema tu he-brejskih riječi.

Tako je na tom spomeniku iznad srbske riječi PRA-OTCEM napisana riječ ARON što su automatski proglasili hebrejskom riječju po imenu Mojsijevog brata Arona, iako niko od naučnika sa sigurnošću ne zna šta ta hebrejska riječ znači.

Ovdje ćemo pokazati da to ARON nije hebrejsko ime, nego je to riječ Tračana koje su zvali imenom ARJA narod:

“U drevna vremena Tračani su zvani Peske ili Aria, ... .” [1]

Ranka Kuić kaže ovako:

“U tekstu ima, na više mesta, uspravnih crta koje popunjavaju praznine, tako da bi celokupan tekst izgledao skladnije. (Npr. IARONI). Upravo to hebrej-sko ime ukrašeno je sa takve dve uspravne crte.” [2]

Sad i ovdje uvjerićemo se da to nije biblijski ARON.

Talijansko ARO znači isto kao i špansko YARO, la-tinsko AROS, ARON, ARUM (latinski: Arum mac-ulatum), grčki ARON [3]. To je biljka KOZLAC. KO-ZLAC je JARAC, dakle je od naroda ova biljka sim-bolično nazvana JARAC, a jarac je JARA, Sunce je JARKO, ŽARKO, SVIJETLO, SJAJNO. Od osnove AR (sa značenjem SUNCE) izvedeno je ARIA, je-dno od drevnih imena Tračana.

Pogledajmo osnovu u imenu biljke ARO, YARO, AROS, ARON, ARUM: osnova je AR što je jedno od imena SUNCA, dakle je biljka dobila ime po nečemu čime podsjeća na Sunce. Evo šta neki naučnici mi-sle o porijeklu i značenju riječi ARON kao grčkom nazivu biljke KOZLAC:

“...grčka riječ možda dolazi od hebrejskog ŌR u smislu VATRA ili PLAMEN u smislu što biljka ŽA-RI....” [4]

Ne, grčko ARON ne dolazi od hebrejskog ŌR, nego dolazi od tračkog AR sa istim značenjima koja su navedena u gornjem citatu: VATRA, PLAMEN, ŽAR. Osnova u riječi ARON je AR što je isto kao AS i ON: to su imena Sunca [5]:

“Riječi As (Ush) i Ar (Ur) obe znače sunce ili vatra ... .” [6]

Sanskritsko ĀR je HVALITI, SLAVITI [7].

AR je SUNCE, SUNCE je VATRA, PLAMEN, ŽAR i to sve jeste SVJETLOST. Riječ ARON dobijena je od osnovne riječi AR i sufiksa -ON istim načinom tvorbe kao i keltsko BATON (keltski: bat = batina) ili englesko BARON (gaelik: bar = znan, čuven čov-jek).

AR je SUNCE, SVJETLOST, ARON znači SJAJNI, HVALJENI, SVIJETLI, SLAVNI. Galsko ARON sino-nim je galskom ARAN i to je BAL, SVJETLOST, SUNCE [8]:

Tako izraz ARON PRAOTCEM znači SLAVNIM PRAOCIMA (ili SJAJNIH PRAOTACA).

Hebrejsko ARON je tračanska, tj. kimerska, odnos-no starosrbska riječ kao i MOJSIJE izvedeno od keltskog MOI sa značenjem VLAGA, VODA [9], a galsko MOISO je MJERA, ZAKON [11]. Sunce je centar Sunčevog sistema, a ne Hebreji o kojima kod antičkih istoriografa do sredine 4. vijeka stare ere nikakvog traga nema.

..............................

[1] John Pym Yeatman, The Shemetic Origin of the Nations of Western Europe, London: Burns and Oates, 1879, pg. 212.

[2] Ranka Kuić, Srodnost srpskog i keltskog jezika (Srpsko-keltske paralele; Crveno i belo), Glas srp-ski, Banjaluka, 2000.

[3] Robert Hunter, The American Encyclopaedic Dictionary, Vol. I, Chicago and New York, Published by R. S. Peale and J. A. Hill, 1897, pg. 281.

[4] Ib.

[5] The Christian Examiner and Religious Mis-cellany, , Vol. 61, Boston: Crosby, Nichols, and Co., new York: C. S Francis & Co., London: Edward T. Whitfield, 1856, pg. 94.

[6] Ib. pg. 95.

[7] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dict-ionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 149.

[8] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 87, 84.

[9] Ib. Tome III, pg. 38.

[10] Ib. pg. 171.

[11] Ib. pg. 172. 

SVASTIKA JE ZNAK BOGA RODA I ARJANSKOG RODA

Pošto još traju nejasnoće o izvornom značenju i po-rijeklu riječi SVASTIKA, nakon mnogih nagađanja i to da objasnimo. Evo šta SVASTIKA predstavlja kao solarni simbol:

"Iznesene su mnoge teorije u vezi sa simbolikom svastike, njenim odnosom prema drevnim božan-stvima i predstavljanjem njihovih određenih osobina. Prema procjeni određenih pisaca, to je bio amblem Zevsa, Bala, Sunca; boga sunca, kočija sunca, Ag-nija, boga vatre; Indre, boga kiše; boga Neba, boga neba i i konačno boga svih božanstava, Velikog Bo-ga, Stvoritelja i Vladara univerzuma. Također se smatralo da simbolizira svjetlost ili boga svjetlosti i račvaste munje i vode. Neki vjeruju da je to bio naj-stariji arijevski simbol.” [1]

Razumna konstatacija o vremenu nastanka svas-tike:

“Znak svastike je morao postojati mnogo prije nego što mu je dato ime. Mora da je postojao mnogo prije budističke religije ili sanskritskog jezika.” [2]

Svastika je od najprostijeg atoma vodonika i do kre-tanja univerzuma KOLO KRETANJA, KOLO VRE-MENA, KOLO CIKLUSA, KOLO SUNCA, KOLO KRETANJA. SVASTIKA je ZNAK BOGA. Jedan krak svastike je azbučno Γ jednako masonskom latinič-nom G = SUNCE, BOG.

Riječ SVASTIKA počinje korijenskom osnovom SVA. Od SVA je izvedeno SVAROG i on je BOG NEBA, STVORITELJ SVIJETA, OTAC SUNCA i OTAC BO-GOVA SUNCA. Pomenuto SVA dalo je u SWA u engleskom SWAN i švedskom SVAN sa značenjem LABUD što znači SJAJ, BJELINA, hebrejski LAB-AN.

Sanskritsko SVAR, SVARGA je NEBESKI SJAJ, SVJETLOST [3]. SVA je u srpskom SVANUTI, S(H)VATITI (ovdje je H natureno pravopisom), SVA-RITI, SVATOVI. Srpsko SVA znači POTPUNA, SA-VRŠENA (u šali znamo reći: "Nisi ti sva!").

Od SVA izvedeno srpsko SVAST i to je sinonim rije-čima ROD, RODBINA. ROD i RODBINA su neodre-đenog roda, SVASTIKA je ženskog roda i ona je su-prugina sestra i ona je SVAST [4], tj. duhovni ROD, RODICA. Kod Srba srednje Bosne za ROĐAK i RO-DICA govorilo se SVAST: "Oni su svast, ne mogu ašikovati."

Sanskritski SVA znači ROD, SVOJ, NAŠ, ČOVJEK IZ SVOG NARODA ILI PLEMENA, SVAST, RODBINA, ROĐAK, ROĐACI, SVOJTA [5].

Srpsko SVAST znači ROD, ROĐAK, RODBINA, a sanskritsko SVASTI je NAPREDAK, SREĆA [6] (na-ročiito kad sa SVAST, tj. RODBINA, okupi kao SVA-TOVI).

Sanskritsko TIK znači IĆI, KRETATI SE [7]. Tako naziv SVASTIKA znači SREĆNO KRETANJE RO-DA, PUT KA SREĆI RODA.

Ovdje treba znati da riječ ROD prvenstveno znači ime BOGA SUNCA. Vjera Srba u BOGA RODA ne-pobitno je zabilježena u literaturi:

“Kao što autor dokazuje, nebesko božanstvo je ima-lo različita imena: Rod, Svarog, Stribog, Svetovid, Ja-rovit, Dij, takođe, Svetovid-Rod.” [8]

O vjerovanju Srba u BOGA RODA srpski etnolog Sreten Petrović navodi dokaz iz spisa Svetog Save u propisima za monahe:

"Navedimo ovde podatak (koji uzimam iz ‘druge ru-ke’) da je, na primer, prema propisu sv. Save za monahe (prepis iz 16. stol.) sveštenik morao od svojih ispovednika izvideti 'Я splutilajesi z babami bogomerskija bludy, li molila sia jesi wilam li rodu i roženicam i Perunu i Chor su i Mokoszi pila i jela: tri leta post z poklony'. (vidi i: Mal, 1940:19). U slo-bodnijem prevodu: 'jes‘ li činila s babama ( = vra-čarama) bogomrski blud, jesi li se molila vilama ili Rodu i Rožanicami, a Perunu i Horsu i Mokoši u čast pila i jela: (treba) da držiš post u poklonjenju tri godine.” [9]

SVASTIKA je simbol ARJANA, simbol ARJANSKOG RODA, tj. TRAČANSKOG RODA:

"U drevna vremena Tračani su zvani Peske ili Aria, ....” [10]

Svi ljudi i narodi bijele kože u starini su ROD AR-JANA, ROD TRAČANA, ROD BOGA RODA, tj. SUNCA i svi su govorili NAŠILI jezikom, odnosno NAŠIM starim srpskim jezikom.

Pored naziva SVASTIKA srbski nazivi su KOLO-VRAT, KOLOVRT i LIMANA.

Pored motiva isplaženih jezika na idolima, amaj-lijama i nadgrobnim spomenicima svastika je simbol Arjanskog naroda, simbol Tračana, tj. starih Serba, sljedbenika Sunca i nevidljivog Boga kojeg su po-istovjećivali sa Suncem.

..................................

[1] Albert Gallatin Mackey, The History of Free-masonry, Vol. VII; The Masonic History Company, New York and London, 1906, pg. 1789.

[2] Ib,

[3] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Di-ctionary; The Clarendon Press, Oxford, 1899, pg. 1281.

[4] Vuk Stefanović, Srpski rječnik istolkovan nje-mačkim i latinskim riječima, Beč, Jermenska štam-parija, 1818, st. 746.

[5] Monier Monier-Williams, Ib. pg. 1275.

[6] Ib. pg. 1283.

[7] Ib. pg. 446.

[8] Henryk Łowmiański, Religia Słowian i jej upadek (w. Vi-XII) Paпstwowe Wudawnictwo Naukowe, Warszawa, 1979, str. 76.

[9] Sreten Petrović, Srpska mitologija, Mitološke ma-pe, Druga knjiga, Prosveta - Niš, 2000, str. 19-20. ISBN 86-7455-415-6

[10] John Pym Yeatman, The Shemetic Origin of the Nations of Western Europe, London: Burns and Oates, 1879, pg. 212.

KAKO SU SLJEDBENICI BIBLIJSKE IDEOLOGIJE PREOTELI DRUŠTVENE NAUKE

"Ništa nije poznato o rasnim i jezičkim srodnostima Sumeraca, najstarijeg civilizovanog naroda čiji su spomenici i ogromne gradske ruševine u Mesopo-tamiji počeli da se otkrivaju prije pedesetak godina, ali koji su, nakon što su se tamo iznenada pojavili sa potpuno razvijenom višom civilizacijom, izgleda kao da su odjednom nestali nakon relativno kratkog postojanja kao naroda, ne ostavljajući potomke koji bi nastavili njihovu kulturu i jezik. Proučavanje njiho-vog jezika i pisma od strane vodećih asiriologa i sumerologa imalo je više tendenciju da produbi, ne-go li da razriješi misteriju koja ih okružuje, jer je dovelo do zaključka kristalizovanog stalnim pona-vljanjem u dogmu da taj jezik nema srodnosti ni sa jednom poznatom jezičkom grupom, narocito da ne-ma nikakve srodnosti sa arjanskim jezicima - en-gleskim i kontinentalnim jezicima Evrope i Indije." [1]

Gornji citat je iz knjige "A Sumer-Aryan Dictionary" (Sumersko-arjanski rjecnik) koju je 1929. godine ob-javio engleski autor Laurence Austine Waddell. On tu govori o iznenadnoj pojavi sumerske civilizacije, prve istorijske civilizacije i nakon njenog kratkog tra-janja kao da iznenada nestaje ne ostavljajuci po-tomke. Da, to je bila prepotopska civilizacija Sumera i tu se nastavlja prezivjelih ljudi prva postpotopska civilizacija.

Radi svog "Velikog praska" i teorije evolucije zvani-čna nauka ne priznaje postojanje Boga ni postojanje biblijskog potopa, ali tvrde da je prvo naseljavanje Sumera između 5000-4000 godina prije nove ere. Zanimljivo, jer tu je veoma plodno zemljište, a ljudi ga naseljavaju tako kasno jer prve kulture oni dati-raju oko 10.000 prije nove ere, a Velika piramida tvrdi da je početak ciklusa našeg vremena 10.000 godina prije nove ere. Sve "slučajna" podudaranja ili oni samo kopirajući Piramidine tvrdnje stvaraju svo-ju priču.

Sumerska mitologija pripovijeda da su u Sumeru bogovi stvorili covjeka radi ratarskih poslova u polju. Svojom hronologijom Velika piramida tvrdi da je op-šti potop bio 1656 godina od godine prepravlja-nja preadamskog čovjeka u Adama. I Biblija Mazora na-vodi isto vrijeme potpa od stvaranja Adama. To je 2626 godina prije nove ere, 2625. je kraj potopa i tada počinje novo, drugo naseljavanje Sumera na potopskim nanosima zatrpane prve sumerske civili-zacije.

Kako je teklo otkopavanje sumerskih artefakta i de-šifrovanje sumerskog pisma i jezika, tako su počele prva neslaganja u vrhu sumerologa. Jedni su tvrdili da je sumerski rani arjanski jezik, jezik "bijele rase", drugi su to negirali tvrdeći da je to stara semitska grana jezika. Tako pristalice izmišljene starozavje-tne biblijske mitologije počinju za Evropljane i svijet da stvaraju svoju verziju antropologije, arheologije i istorije.

Molim vas, gdje je nauka dokazala postojanje pre-potopskog i postpotopskog Sema kao pretka Se-mita? Iako zvanična nauka negira postojanje biblij-skog potopa odbacujući sve dokaze naučnika krea-cionista, kroz društvene nauke nametnuto je vjero-vanje da je postojao Sem i da je on praotac se-mitske rase. Je li to nauka? Ne, nije to nauka, to je ideologija pisaca Biblije kao osnivača judaizma, hri-šćanstva i islama! Ne može mitologija da se pri-hvata kao istorijska nauka, ali, eto, u ovom slučaju može, jer se njima to može, kao što se moglo nji-hovoj "naučnoj struci" u 2020-2022. Kovid-19 plan-demiji!

"Naziv 'sumerski', koji asirolozi sada primjenjuju na ovaj najraniji civilizovani nesemitski narod Mesopo-tamije, nikada nije pronađen da ga je koristio sam narod. Asirolozi su ga skovali od naziva 'Sumer', koji su kasniji Vavilonci i Asirci primjenjivali na Donju Mesopotamiju. Proizvoljnost ove primjene dokazuje činjenica da su asirolozi ranije ovu oznaku pripisivali navodno dijametralno različitoj rasi koju sada nazi-vaju 'Akađani' koju takođe proizvoljno nazivaju 'za-padnim Semitima' koje su ranije nazivali 'Sumerima' ili 'Sumercima', ali su kasnije proizvoljno preokrenuli nazive, što je rezultiralo još većom zbrkom, jer 'Ak-ad' je sinonim za sumersko "Ari" (ili 'Arjani'), naziv koji također pripada Amorejcima koji su, doduše, ne-semitski; i ovi "Akađani" od Sargona nadalje, ka-ko sam pokazao, identični su s vodećim ranim ar-janskim kraljevima na službenim popisima kraljeva zabilježenih u indijskim epovima." [2]

"S druge strane, kao rezultat moje detaljne analize i poređenja sumerskog jezika sa arjanskom porodi-com jezika, zabilježio sam da se sumerski pokazao radikalno arijevskim u svojim riječima, strukturi i pi-smu, te da je 'cijela porodica arjanskih jezika sa svojim pisanim slovima izvedena iz feničanskog je-zika i pisma i njegovog roditelja sumerskog, te da je oko pedeset posto najčešćih riječi koje se danas koriste u engleskom jeziku sumerskog porijekla sa istim oblikom riječi, zvukom i značenjem.“ [3]

Ko su Ari ili Arjani? Sumersko AR je SJAJ, SVJETLOST, GORENJE [4]:

“…od Trakije zemlje, ili Perke zvane i Arija, naroda Tračana ili Traksa.” [5]

Evo razloga zbog kojeg su Tračani nazvani Perke: sanskritsko PERU znači VATRA, SJAJ, SUNCE [6]. Tračani su nosili PERČINE, tračanskI PERKUN je kasnjij PERUN.

Evo zašto nazvani Arjanima:

“Ar, ili Ari, znači vatro-Sunce, na grčkom Ares, u Fenikiji i Judeji to je Ar, ‘vatra’ (Iar)….” [7]

"Al je naravno El ili AR ili RA, Sunce." [8]

Sumerski piktograf ⨝ je u formi labrisa i čita se AR i znači SVJETLOST, SJAJ, PROSVJETLENJE, ZNA-NJE [9]. Kimersko, tj. tračansko, sarmatsko, keltsko ili ilirsko AR je VIS; VATRENI, GOREĆI, PLAMTEĆI, SJAJNI, SLAVNI = CAR, GAR, SAR = SUNCE [10] = ER = AR, IR, OR, UR, WR [11]. Riječ AR je kod Srba na Kosovu sačuvana do naših dana i znači DOSTOJANSTVO, ČAST [12], dakle ima isto zna-čenje kao sumersko i sanskritsko AR, jer ČAST je SLAVA. Postpotopski Sumerci su arjanski Trčani ili moderno zvani Arijevci i svi njihovi idoli Sunca i so-larnih božanstava imaju isplaženi jezik od najstarijih praistorijskih kultura do 20. vijeka kod Srba.

Jovan I. Deretić je bio u pravu sa tvrdeći da su Su-merci bili Srbi, a šta tvrde sljedbenici biblijske ide-ologije, to vam je poznato.

.....................................

[1] Laurence Austine Waddell, A Sumer-Aryan Di-ctionary, Part I, Introductory ix; Luzak and Co., Lon-don, 1927.

[2] Ib. xv.

[3] Ib. x.

[4] Ib. pg. 16.

[5] Avgvsti Meinekii, Stephani Byzantii Ethnicorvm Quae Svpersvnt, Tomus Prior, Berolini, Impensis G. Reimeri, 1849, pg. 316.

[6] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dic tionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 648.

[7] S. F. Dunlap, The Origin of Ancient Names of Countries, Cities, Individuals and Gods; Cambridge, Metcalf and Company, 1856, pg. 7.

[8] James George Roche Forlong, Rivers of Life, Vol. I; London: Bernard Quaritch, 1883, pg. 16.

[9] Daniel Smith, Cuneorum Clavis: The Primitive Alphabet and Language of the Ancient ones of the Earht; Edited by H. W. Hemsforth. London: Printed for the Editor At The Chiswick Press, 1875, p. 96.

[10] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 74.

[11] Ib. Tome II, p. 546.

[12] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III; JAZU, Zagreb, 1973, str. 52.

SUNCE ISUS IZPLAŽENOG JEZIKA

Neevidentirani i nedatirani stećak sa predstavom vidovdanskog Sunca Isusa isplaženog jezika i natpisom INRI, tj. IRNI što znači VATRENI, OGNJEVITI.

Masoni vole da svoje riječi pišu s desna u lijevo jer se tako prikriva njihov pravi smisao. Tako hrišćan-sko INRI čitano s desna znači IRNI. Starogaelik IR je LJUTNJA, BES, BIJES, VATRA [1]; latinsko IRA [2]. Gaelik IRIS je BRONZA [3].

Od IR je IRITIRA što izaziva emotivnu VATRU, BIJES. Korijenska osnova IR nalazi se i u latinskom IRIS koje znači DUGA i PERUNIKA [4].

IR se nalazi u engleskom FIRE i to je VATRA. IR je sa istim značenjem u grčkom Πũρ (PIR), Πŭρòς (PIROS). Vatra PIRI [5]. Tu su i riječi PIRIKA (vrsta trave) i PIRGAV.

Suštinsko značenje riječi IR nalazimo u sumerskom i u velškom. Sumersko IR znači STVORITI, ZA-ČETI, OPLODITI [6]. Velško IR znači ČISTO, TA-NANO, LAHORASTO, PROBOJNO, PRODORNO [7], dakle IR ne može biti ništa drugo već VATRA: VATRA je ZAČETNIK STVARANJA ŽIVOTA, VATRA je ZORA STVARANJA, SUNCE JE VATRA..

Egipatsko IRIS znači ZORA, IRI znači OKO, tj. SUNCE (OSIRIS) [8]. I korejski IRU znači SUNCE [9], kod sibirskih Samojeda WIRI i IRRI je MJESEC [10] jer i Mjesec SJA.

Srpsko VIRI znači GLEDA POMALJUĆI SE (Sunce zorom viri sa istoka). Kod centralnoafričkih domo-rodaca GIRI je SUNCE [11], IRU je NEBO [12]. Finsko IRTI je RAZDRIJEŠEN; SLOBODAN, ČIST, JASAN [13].

Sanskritsko ĪR znači IĆI, KRETATI, USTAJATI, RA-STI; RADOVATI, UZRO KOVATI RAST; DONOSITI ŽIVOT; PODIZATI [14]. Sve ovo uzrokuje SUNCE svojom VATROM:

“Hajdemo do brata Pajka, nije zamorno da vas podučavam, iako, nažalost, dokazujete da ste uče-nici teški za poduku: 'Riječi I.N.R.I' [ne govori o inicijalima] upisanom u Crux Ansata iznad sjedišta učitelja' on kaže' da su mu dodijeljena mnoga zna-čenja. Inicirani hrišćani s poštovanjem tu vide inici-jale natpisa na krstu na kojem je Hristos patio - Ie-sus Nazarenus Rex Iudæorum. Mudraci antike po-vezali su to s jednom od najvećih tajni prirode, s onom univerzalne regeneracije. Oni su to protuma-čili kao Igne natura renovatur tegra [čitava priroda je obnovljena vatrom]. Alhemijski ili hermetički masoni okvirili su to u ovaj aforizam Igne nitrium roris in-veritur'. A jezuiti se terete da su na to primijenili ovaj grozni aksiom 'Iustum necare reges impios'. Četiri slova su inicijali hebrejskih riječi koje predstavljaju četiri elementa - Iammim, mora vode; Nour, vatra; Rouach, vazduh; i Iebeschah, suva zemlja’. (Morals and Dogma, p. 291, Italics Pike’s). Bili ste toliko si-gurni u svoj znak, čitaoče; da li ćete naučiti da sum-njate? Ako želite, možete ga uzeti kao hrišćanski znak. Može to stajati za Iesus Nazarenus Rex Iu-dæorum', Isus Nazarećanin Car Izrailja. Ali to je uo-bičajeno tumačenje - neprosvijećena riječ oko nas tako je razumije, ali je neprosvijećena riječ isklju-čena iz masonske svjetlosti. Tom tumačenju stoga nedostaje utisak masonske istine, jer je prvo: oči-gledno i očito, nije okultno; i drugo, to je svima poz-nato i stoga nije izrazito masonsko.” [15]

Kod Rozenkrojcera INRI (I.N.R.I) na hebrejskom znači četiri elementa ovog svijeta: I = IAMMIM = VODA, N = NOUR = VATRA, R = ROUACH = VAZDUH, I = IEBESCHAH = ZEMLJA [16]. Sve ovo sročeno je latinskim još prije pojave hrišćanstva: Igne Natura Renovatur Integra, što znači SVA JE PRIRODA OBNOVLJENA VATROM [17], jer opera-tivnim (crkvenim) i spekulativnim (modernim) maso-nima Isus je sunce proljeća kad se sva priroda ob-navlja rastućom sunčevom vatrom.

P.S. Nakon moje objave 8. aprila stećak sa Isusom isplaženog jezika na putu izmedju Splita i Trogira nestao je sa svog vijekovnog mjesta. Poslana mi je smo fotografija bez stećka i bez jedne riječi obja-šnjenja, što baca sumnju na samog fotografa kao saučesnika ovog zlodjela. Posao radi laži crkve je obavljen, dokaz postojanja srbskih krstjana u Dal-maciji eliminisan. Crkveno brisanje tragova krst-janskog bitisanja i na prostorima Dalmacije traje i dan-danas od strane rimokatolika i od strane sveto-savskih pravoslavaca.

.................................

Fotografije stećka: Marinko Perovic, Split, Croatia; Face-book, Grupa ARHEOLOGIJA - STRUKA, ILI IPAK NE?, December 1, 2025.

Fotografije mjesta nestalog stećka: Josko Kelam.

..................................

[1] Robert Archibald Armstrong, Gaelic Dictionary in Two parts; London, Printed for James Duncan, 1825, pg. 335. 29

[2] Francis Edward Jackson Valpy, An Etymological Dictionary of the Latin Language; London, Printed by A. J. Valpy, 1828, pg. 210.

[3] Robert Archibald Armstrong, Ib.

[4] Francis Edward Jackson Valpy, Ib.

[5] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga II; JAZU, Zagreb, 1972, str. 661.

[6] Stephen Langdon, A Sumerian Grammar and Chrestomathy; Paris, Libraire Paul Geuthner, 1911, pg. 222.

[7] William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, The Second Edition, Vol. II; Denbigh: Printed and published by Thomas Gee, 1832, pg. 255.

[8] Arthur James Johnes, Philological proofs of the original unity and recent origin of the human race, Apendix A; London: Samuel Clarke, 1843, pg. 4.

[9] Ib. pg. 5.

[10] Ib.

[11] Ib. pg. 20.

[12] Ib. pg. 40.

[13] Severi Alanne, Suomalais-englantilainen sana kirja (Finnish-English Dictionary); Superior, Wis., Työ mies Kustannusyhtiön Kustannuksella, 1919, pg. 140.

[14] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg.170.

[15] Arthur Preuss, A study in American Free-masonry, St. Louis, MO, B. Herder; Friburg: B. Herder; London and Edinburgh: Sabs & Co., 1908, pg. 50.

[16] J. S. M. Ward, Freemasonry And The Ancient Gods, London: Simpkin, Marshall, Hamilton, Kent & Co. Ltd., 1921, pg. 258.

[17] Ib.

PORIJEKLO NARODA BALKANA I EVROPE

Heti su Skiti, Geti, Goti ili Dačani, tj. Tračani. Skiti su po Evropi bili izmiješani sa Keltima koje istoriografi pominju kao Kelto-Skite. Tračani, Sarmati, Kimeri, Heti, Skiti, Geti, Goti, Iliri i Slaveni bili jedan narod sa mnogo imena:

"Ipak je rekao dovoljno da bez ikakve sumnje ukaže na činjenicu da su takozvani Skiti bili Heti s nekoliko izmiješanih keltskih i jafetskih plemena." [1]

"Veoma je moguće (kao što pretpostavlja i Mr. Stuart Poole) da su Khiti ili Heti bili pleme Skita koje je napredovalo i naselilo se na Eufratu.“ [2]

Pošto je grupa Heta osmislila Bibliju, iskrivili su is-toriju izmišljajući da su Heti potomci nekog Nojevog Hama pa je bilo rizično u 19. vijeku tvrditi suprotno, ali uprkos tome neki su i tada tvrdili da su Heti Skiti i to su kasnija istorijska, arheološka i lingvistička ot-krića potvrdila:

"Hetiti, koji su govorili indoevropskim jezikom, od davnina su se proširili po istočnoj Maloj Aziji i sje-vernoj Siriji." [3]

"Sake ili Skiti, koje su njihovi semitski susjedi nazivali 'Gimiri' (plemena?), prvi put su se pojavili u klinastim natpisima kao samostalni narod pod Esar-Hadonom oko 684. godine prije nove ere." [4]

"Svi Kanaanci, siguran sam, bili su Skiti; a sta-novnici Sirije zadržali su svoj prepoznatljiv etnički karakter sve do prilično kasnog perioda istorije. Prema natpisima, Khetta ili Hetiti bili su dominantna skitska rasa od najranijih vremena." [5]

“Mnogi autori, kao Appianus Alexandrinus, i Ph. Cluverius pod imenom Kelti uključuju Gale, Germa-ne, Spanijarde, Britone, Ilire, itd. ali je sigurno to da Polybius, Diodorus, Plutarch, Ptolemy, Strabo, Athe-næus and Josephus zovu ove narode koji su zau-zeli Galiju, Keltima.” [6]

“Cluverius u svojoj “Germania Antiqua,” objavlje-noj 1616. dokazuje da Iliri, Germani, Gali, baskijska ple-mena i drevni Britoni, svi govore dijalekte jednog i istog jezika, koji je, računajući po njemu, bio kelt-ski, i on iznosi sebi u prilog najimpozantniju nauč-nost.” [7]

Tračanski, keltski ili ilirski jezik:

“Jednosložni prvobitni jezik > aglutinativni: turanski > amalgamatski: jafetski ili iranski ili indoevropski > keltski: trački ili ilirski…” [8]

“Identitet Tračana i Ilira je dokazan od drevnih pisaca upućujući, neki raniji i neki kasniji, na jednan isti narod.” [9]

“Jezik Kimera nije poznat. Pretpostavlja se da je bio trački, da su govorili tračkoilirskim, ili indoiran-skim…” [10]

"Tamo su bili Brigi, rod Kimera koji su prešli preko, iz Trakije u Aziju pod imenom Frigi, neko vri-jeme nakon Trojanskog rata, kadgod da se to do-godilo." [11]

Kimeri i Tračani su jedan narod za koje Strabon pi-še:

"Kimeri, ili odvojeno pleme njihovo, zvano Treri...." [12]

Nakon toga Strabon opet kaže:

"Sljedeći dio zemlje bio je okupiran od strane Trera, koji su takođe bili Tračani..." [13]

“CIMMERII, ōrum, tračko pleme sa boravištem na Dnjepru.” [14]

“Nema sumnje da su Daci ili Dani, kao i Geti ili Goti, bili svi od rase zvane Kimbri. Kimbri su takođe Ki-meri, od tračkog su originala takođe, ili su Tra-čani bili Kimeri, što nije ni bitno.” [15]

"Sir Isaac Newton (Kronologija, str. 1125) piše: 'Drevni stanovnici Dakije (Transilvanije, Moldavije i Vlaške) Grci su nazivali Geti, Latini Dacima, a sami sebe Goti,

Nema sumnje da su Daci ili Dani, kao i Geti ili Goti, bili rase zvane Kimbri. Kimbri su također bili Kimeri, dakle i tračkog podrijetla, ili su Tračani bili Kimeri, nije važno koji od njih.

Tračani su bili široko rasprostranjena rasa zvan Pelazgi, ime za koje se tvrdi da je preuzeto od rode i znači, poput Skita, lutajuća nomadska rasa'." [16]

“Istoričari izvještavaju o Aezir narodu kao Trako--Kimerima, jer su Trojanci od tračkih predaka.” [17]

Pominjući Herodota ovaj autor kaže:

“Svi narodi sjeverno od Grka zvani su nekad od njih Tračanima, uključujući Kimere, i kimerijski Ker-čonis nekad je zvan Taurika ili Trački Kerčonis.” [18]

Kasnije su Kimerijci nazvani Kimbri, nakon čega su nazvani Kelti pa Gali i svi su oni grana Tračana. Trački Geti su kasnije nazvani Goti i oni su Slaveni:

„U svim ovim zemljama bili su jedan te isti narod, iako podložni različitim knezovima i poznati pod ra-zličitim imenima. Tako su se u Kimeriji, Sarmatiji, Skitiji nazivali Kimerijci, Sarmati, Skiti; u Trakiji, Da-kiji i Meziji, Tračani, Dačani i Mezijci; a u blizini Istra i Ponta, Iliri i Ponti. Što se tiče naziva Zapadni Goti, koje su Latini omekšali u Vizigoti i Ostrogoti, razli-kovali su se po imenima, kako Grotius pokazuje preko Jornanda, prije nego što su napustili Skan-dinaviju, nazivajući se Zapadni Goti i Ostrogoti, ili Zapadni i Istočni Goti, prema njihovom položaju ta-mo na istoku i zapadu, pri čemu su prvi naseljavali onaj dio Skandinavije, koji graniči s Danskom, a drugi istočnije dijelove, koji leže na Baltiku. Ono što Jornandes piše o raznim migracijama i naseljava-njima Gota, u potpunosti se slaže s onim što čitamo kod antičkih grčkih i latinskih autora o raznim mig-racijama i naseljavanjima Geta. I zaista, da su Goti i Geti bili jedan te isti narod pretpostavljaju svi pisci koji su blistali u ili blizu vremena kada su oba car-stva bila pod njihovom vlašću." [19]

Dačani Geti ili Goti su Tračani i oni su Sloveni na Balkanu i izvan granica Rimskog carstva:

"Geti ili Slaveni napadaju granicu Trakije..." [20]

I da zaključimoi:

"Sedma knjiga govori o neuređenim redovima Rimljana i njihovim hrabrim uspjesima protiv Slave-na ili Geta; jer su se tim imenom ranije nazivali." [21]

I da ponovim:

“Nema sumnje da su Daci ili Dani, kao i Geti ili Goti, bili svi od rase zvane Kimbri. Kimbri su takođe Ki-meri, od tračkog su originala takođe, ili su Tra-čani bili Kimeri, što nije ni bitno.” [22]

Svemu navedenom samo još da pridodamo identitet Pelazga i Sarmata:

"Sada, ovi Pelazgi su bili Tirseni, ili Tirsenski Pelaz-gi; tako da u ovom slučaju nalazimo epitet Tirseni koji se daje Pelazgima koji su bili, ili su bili, u vezi s Tračanima." [23]

Tirseni su Etrusci, tj. Raseni od koji su balkanski Rašani:

"Osim toga, Herodotus, Thucydides i Strabo tvrde da su Pelazgi originalno iz Tesalije došli u Grčku; a budući da je Tesalija u drevnim vremenima sma-trana dijelom Trakije, po tome Mr Pinkerton zak-ljučuje da su Pelazgi bili Tračani, odnosno Skiti ili Goti." [24]

Ukratko o Pelazgima: "... oni su bili Tračani, a Tra-čani su svi bili Skiti ili Goti." [25]

    "Svi istoričari se slažu da su Slaveni, Veneti ili Sarmati prvobitno živjeli na obalama Tanaisa, Pa-lus Maeotide i Kimerijskog Bosfora, zemalja koje leže istočno od Ilirije i Dalmacije." [26]

To vam je najsažetija istorija svih današnjih naroda Evrope do srednje gvijeka, jer tek od vremena pri-silne hristijanizacije počinje stvaranje mape naroda kakva je danas.

A šta je sa Albancima, zar oni nisu od judeo-hriš-ćanske elite s kraja 19. vijeka zvanično proglešeni jedinim potomcima Ilira? Kao potomci Ilira današnji Albanci se razlikuju od Ilira Tračana, tj. Slavena Bal-kana, po tome što je rimski car Justinijan II (vladao 685–695. i ponovo 705–711.) naselio među tračkim Albancima dio levantskih Saracena, tj. Arapa Mirdi-ta (grčki: Mιρδȋται):

"M. Sathas (op. cit. str. 53) kaže da su bili podijeljeni u dvije skupine od kojih je jedna bila raspršena po Heladi, posebno Epiru, gdje se njihovi potomci do danas nazivaju Mirditi, Mírδȋται, dok je druga pod-jela konačno riješena u temi Kibiraiot. Vidi Teofan, 6178, 6179 poslie Hrista, i Konstantin Porfirij, Adm. Imp. cap. 50, hi. str. 229." [27]

Između 11-14. vijeka Normani u Albaniju naseljavaju saracenske Berbere protjerane sa Sicilije i Lucere u južnoj Italiji:

„Kao vojnici u vojsci Fridrika II (1194-1250), Man-freda (oko 1232-1266) i Karla I (1226-1285), musli-mani Lucere izazivali su strahopoštovanje u zem-ljama u kojima su služili, što je uključivalo sjevernu Italiju, Albaniju i moguće krstaške države.“ [28]

Potomke Tračana, tj. Slovena, među ilirskim Trača-nima lako je prepoznati po anatomski pravilnom obliku lica svijetle puti, dok su potomci Arapa tam-noputi, uskog lica sa naglasenim vilicama i često sa nepravilno raspoređenim zubima. Uostalom, nazivi albanskih toponima 80% su slovenski, tj. srpski.

Sve rečeno svjedoči vedski arjanski motiv isplaže-nog jezika na idolima Sunca i sunčanih božanstava od prvih praistorijskih kultura pa neprekidno kroz sva vremena preko stećaka sve do 20. vijeka na stećcima u Srbiji.

……………………….

[1] John Campbell, The Hittites: their inscriptions and their history, Volume II; London, John C. Nimmo, 1891, pg. 282.
[2] George Rawlinson, The History of Herodotus, Vol. II; New York: D. Appleton and Company, 1889, pg. 158.
[3] Hutton Webster, World history; D. C. Heath & Co., Publishers, Boston, New York, Chicago, 1921, pg. 62-63.
[4] George Rawlinson, History Of Herodotus, Vol. I: London, John Murray, 1875, pg. 232.
[5] William Smith, Dictionary of the Bible, Vol. IV; New York: Hurd and Houghton; Cambridge: Riverside Press, 1870, pg. 2974.

[6] The Southern Review, Vol. 5, February & May 1830, Charleston: Printed and published by A. E. Miller, 1830, pg. 367.
[7] The New York Review, Vol. 1, New-York: Geoge Dearborn & CO, 1837, pg. 111.
[8] David N. Livingstone, Adam's Ancestors: Race, Religion, and the
Politics of Human Origins, Baltimore: The Johns Hopkins University Press, 2008, pg. 103.
[9] The Edinburgh Magazine and Literary Miscellany, Vol. 15, August 1824, Edinburgh: Printed for Archibald Constable and Company, 1824, pg. 135.
[10] Carl Waldman and Catherine Mason, Encyclopedia of European Peoples, Vol. 2, New York: Facts On File Inc., An Imprint of Infobase Publishung, 2006, pg. 175.
[11] Edward Davies, Celtic researches, on the origin, traditions & language of the ancient Britons, London: Printed and sold by J. Booth, 1804, pg. 205.
[12] Strabon, I,3,21.
[13] Ib. XIII,1,8.
[14] Frederick Percival Leverett, A New and copious lexicon of the Latin language, Boston: J. H. Wilkins and R. B. Carter, and Hilliard, Gray and Co.; New York: Leavitt, Lord & Co., 1836, pg. 140.
[15] John Pym Yeatman, The Shemetic Origin of the Nations of Western Europe, London: Burns and Oates, 1879, pg. 212.

[16] Ib.

[17] Roger Calverley, The Primal Runes: Archetypes of Invocation and Empowerment, Twin lakes, Wisconsin: Lotus Press, 2005, pg. xiv.
[18] John Pym Yeatman, The Shemetic Origin of the Nations of Western Europe, London: Burns and Oates, 1879, pg. 213.

[19] An Universal History from the Earliest Account of Time to the Present: Compiled from Original Authors, and Illustrated with Maps, Cuts, Notes, and Other Tables. Vol. VII; London: Printed for T. Osborne, J. Osborn, A. Millar, J. Hinton, 1792, pg. 487.
[20] Barthold Georg Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae, Continuata 10, Immanuel Bekkerus, Theophylacti Simocattae, Historiarum, Libri Octo; Bonae, Impensis Ed. Weberi, 1834, pg. 9.
[21] Ib. pg. 14.
[22] Charles Adiel Lewis Totten, Ib.

[23] The Journal of Classical and Sacred Philology, No V, Volume II: The University Press, Cambridge, 1855, pg. 176.

[24] The Ecyclopaedia Britannica, Seventh Edition, Volume XVII; Adam and Charles Black; Edinburgh, 1842, pg. 177.

[25] Ib.

[26] Frederic Shoberl, Illyria and Dalmatia, Volume I, Introduction xiii; London, Printed for R. Ackermann, 1821.

[27] J. B. Bury, History of the Later Roman Empire from Arcadius to Irene, Vol. II, Chapter X, Justinian II, London and New York, Macmillan and Co., pg. 321.

[28] Jan M. Ziolkowski, Dante and Islam;, New York, Fordham University Press, 2015. ISBN 9780823263878

HETSKI OPANCI KOD SRBA

Heti su Skiti, Geti, Goti ili Dačani, tj. Tračani. Skiti su po Evropi bili izmiješani sa Keltima koje istoriografi pominju kao Kelto-Skite. Tračani, Sarmati, Kimeri, Heti, Skiti, Geti, Goti, Iliri i Slaveni bili jedan narod sa mnogo imena:

„Identitet Tračana i Ilira dokazuju antički pisci, neki ranije, neki kasnije, upućujući na jedan te isti na-rod.“ [1]

Stari naziv Slavena je Veneti, Iliri ili Tračani, zajedno sa svim tračkim i sarmatskim narodima:

"Ova ljudska rasa je drevna i generalno se kaže da su stekli veliku slavu dok su naseljavali regiju ok-renutu prema Jonskom moru. Sada se obično nazi-vaju Bosancima, ali Dalmatinci, Mizijci, Tribali, pa čak i Sarmati, koriste gotovo isti jezik, ili ne mnogo različit, tako da se međusobno razumiju bez teš-koća." [2]

Kimeri i Tračani su bili jedan narod (Strabon i,3,21; xii,1,8). Kasnije su Kimeri nazvani Kimbri, nakon čega su nazvani Kelti pa Gali i svi su oni grana Tračana. Trački Geti su kasnije nazvani Goti i oni su Slaveni:

„U svim ovim zemljama bili su jedan te isti narod, iako podložni različitim knezovima i poznati pod različitim imenima. Tako su se u Kimeriji, Sarmatiji, Skitiji nazivali Kimerijci, Sarmati, Skiti; u Trakiji, Da-kiji i Meziji, Tračani, Dačani i Mezijci; a u blizini Istra i Ponta, Iliri i Ponti. Što se tiče naziva Zapadni Goti, koje su Latini omekšali u Vizigoti i Ostrogoti, raz-likovali su se po imenima, kako Grotius pokazuje preko Jornanda, prije nego što su napustili Skan-dinaviju, nazivajući se Zapadni Goti i Ostrogoti, ili Zapadni i Istočni Goti, prema njihovom položaju ta-mo na istoku i zapadu, pri čemu su prvi naseljavali onaj dio Skandinavije, koji graniči s Danskom, a drugi istočnije dijelove, koji leže na Baltiku. Ono što Jornandes piše o raznim migracijama i naseljava-njima Gota, u potpunosti se slaže s onim što čitamo kod antičkih grčkih i latinskih autora o raznim migra-cijama i naseljavanjima Geta. I zaista, da su Goti i Geti bili jedan te isti narod pretpostavljaju svi pisci koji su blistali u ili blizu vremena kada su oba car-stva bila pod njihovom vlašću." [3]

Dačani Geti ili Goti su Tračani i oni su Sloveni na Balkanu i izvan granica Rimskog carstva:

"Geti ili Slaveni napadaju granicu Trakije..." [4]

I da zaključimo ko su bili Slaveni:

"Sedma knjiga govori o neuređenim redovima Rim-ljana i njihovim hrabrim uspjesima protiv Slavena ili Geta; jer su se tim imenom ranije nazivali." [5]

Po planinskim mjestima boravišta stanovnici Ilirije nazvani su ILIRI, dakle to nije neki poseban narod, nego su to Tračani koji su ujedno bili Veneti, Iliri, Sarmati, Sloveni, Kelti, Dačani, Geti, Goti ili Srbi jer su i ovi nazivi sinonimi. Svi su bili obožavatelji Boga Sunca i prikazuju isti motiv: isplaženi jezik na idoli-ma antropomorfnih likova svojih bogova Sunca i solarnih božanstava.

Kao potomci Ilira današnji Albanci se razlikuju od Ilira Tračana, tj. Slavena, po tome što je rimski car Justinijan II (vladao 685–695. i ponovo 705–711.) naselio među tračkim Albancima dio libanonsko-armenskih Saracena Mirditasa (grčki: Mιρδȋται) [6]:

"M. Sathas (op. cit. str. 53) kaže da su bili podijeljeni u dvije skupine od kojih je jedna bila raspršena po Heladi, posebno Epiru, gdje se njihovi potomci do danas nazivaju Mirditi, Mírδȋται, dok je druga podje-la konačno riješena u temi Kibiraiot. Vidi Teofan, 6178, 6179 poslie Hrista, i Konstantin Porfirij, Adm. Imp. cap. 50, hi. str. 229." [7]

Potomci Saracena Mirdita su albanski Gegi, a njihov jezik je srodan berberskom saracenskom jeziku, koje su Normani protjerali sa Sicilije i južne Italije u Albaniju od kraja 11. do početka 14. vijeka:

„Kao vojnici u vojsci Fridrika II (1194-1250), Man-freda (oko 1232-1266) i Karla I (1226-1285), musli-mani Lucere izazivali su strahopoštovanje u zem-ljama u kojima su služili, što je uključivalo sjevernu Italiju, Albaniju i moguće krstaške države.“ [8]

“Zbog svog geografskog položaja Albanci ponekad pretpostavljaju da su do dana današnjeg potomci Ili-ra, ali nema dokaza da se to dokaže. Njihov jezik je prvi put zabilježen 1462. godine, a posebno njihov riječnik je pod velikim uticajem susjednih jezika (gr-čki, latinski, slovenski i turski).” [9]

Ako izuzmemo u Albaniju naseljene Arape i Berbe-re, preostali Albanci jesu ilirskog porijekla, ali preko Tračana, tj. Slovena. Od sredine 19. vijeka Albance kao jedine Ilire počinje da forsira judeo-hrišćanska masonerija pod nadzorom jezuita, Iluminata i Cioni-sta. Godine 1912. oni i Albaniju stvaraju i stvaraju jedinstveni al-banski književni jezik, iako je 80% to-ponima širom Albanije iz srbskog jezika.

Srpska pravoslavna crkva i javno tvrdi da su Albanci jedini Iliri, a Srbi dosenjenici u seobama srednjeg vijeka i patrijarh Pavle Stojčević je to javno pred filmskom kamerom rekao: “Mi nikad nismo odricali Šiptarima da su oni autohtoni na Kosovu i Metohiji kao i svi njihovi preci redom." ( Video na linku: 8:45;

Srodne teme:

https://stecciibogumili.blogspot.com/search?q=VENETI+SU+SLOVENI

https://stecciibogumili.blogspot.com/search?q=ON+THE+ORIGIN

...................................
[1] The Edinburgh Magazine and Literary Miscellany, Vol. 15, August 1824, Edinburgh, Printed for Archibald Constable and Company, 1824, pg. 135.
[2] B. G. Niebuhr, Ib. pg. 530.
[3] An Universal History from the Earliest Account of Time to the Present: Compiled from Original Authors, and Illustrated with Maps, Cuts, Notes, and Other Tables. Vol. VII; London: Printed for T. Osborne, J. Osborn, A. Millar, J. Hinton, 1792, pg. 487.
[4] Barthold Georg Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae, Continuata 10, Immanuel Bekkerus, Theophylacti Simocattae, Historiarum, Libri Octo; Bonae, Impensis Ed. Weberi, 1834, pg. 9.
[5] Ib. pg. 14.
[6] J. B. Bury, History of the Later Roman Empire from Arcadius to Irene, Vol. II, Chapter X, Justinian II, London and New York, Macmillan and Co., pg. 321.
{7] Ib.
[8] Jan M. Ziolkowski, Dante and Islam;, New York, Fordham University Press, 2015. ISBN 9780823263878

[9] Hans Frede Nielsen, The Continental Backgrounds of English and Its Insular Development Until 1154, John Benjamins Publishing, Odense: Odense University Press, 1998, pg. 25.

SVASTIKA JE ZNAK BOGA RODA I ARYANSKOG RODA

Pošto još traju nejasnoće o izvornom značenju i po-rijeklu riječi SVASTIKA, nakon mnogih nagađanja i to da objasnimo. Evo šta SVASTIKA predstavlja kao solarni simbol:

"Iznesene su mnoge teorije u vezi sa simbolikom svastike, njenim odnosom prema drevnim božan-stvima i predstavljanjem njihovih određenih osobina. Prema procjeni određenih pisaca, to je bio amblem Zevsa, Bala, Sunca; boga sunca, kočija sunca, Ag-nija, boga vatre; Indre, boga kiše; boga Neba, boga neba i i konačno boga svih božanstava, Velikog Bo-ga, Stvoritelja i Vladara univerzuma. Također se smatralo da simbolizira svjetlost ili boga svjetlosti i račvaste munje i vode. Neki vjeruju da je to bio naj-stariji arijevski simbol. Neki vjeruju da je bio naj-stariji arjanski simbol.” [1]

Razumna konstatacija o vremenu nastanka sva-stike:

“Znak svastike je morao postojati mnogo prije nego što mu je dato ime. Mora da je postojao mnogo prije budističke religije ili sanskritskog jezika.” [2]

Svastika je od najprostijeg atoma vodonika i do kre-tanja univerzuma KOLO KRETANJA, KOLO VRE-MENA, KOLO CIKLUSA, KOLO SUNCA, KOLO KRETANJA. SVASTIKA je ZNAK BOGA. Jedan krak svastike je azbučno Γ jednako masonskom latinič-nom G = SUNCE, BOG.

Ime SVASTIKA počinje korijenskom osnovom SVA. Od SVA je izvedeno SVAROG i on je BOG NEBA, STVORITELJ SVIJETA, OTAC SUNCA i OTAC BO-GOVA SUNCA. Pomenuto SVA dalo je u SWA u en-gleskom SWAN i švedskom SVAN sa značenjem LABUD što znači SJAJ, BJELINA, hebrejski LA-BAN.

Sanskritsko SVAR, SVARGA je NEBESKI SJAJ, SVJETLOST [3]. SVA je u srpskom SVANUTI, SVA-TITI (H je natureno pravopisom), SVARITI, SVA-TOVI. Srpsko SVA znači POTPUNA, SAVRŠENA.

Od SVA izvedeno srpsko SVAST i to je sinonim rije-čima ROD, RODBINA. ROD i RODBINA su neo-dređenog roda, SVASTIKA je ženskog roda i ona je suprugina sestra, tj. ROD, RODICA:

Ime SVASTIKA je složena od SVA-S-TIK-A. San-skritski SVA znači NAŠ VLASTITI, ČOVJEK IZ VLA-STITOG NARODA ILI PLEMENA, ROD, RODBINA, ROĐAK, ROĐACI, VLASTITI NAROD [4]. Sanskrit-sko TIK znači IĆI, KRETATI SE [5]. Tako naziv SVA-STIKA značii KRETANJE RODA.

Ovdje treba znati da riječ ROD prvenstveno znači ime BOGA SUNCA. ROD je SVAROG, Vjera Srba u BOGA RODA ne-pobitno je zabilježena u literaturi:

“Kao što autor dokazuje, nebesko božanstvo je imalo različita imena: Rod, Svarog, Stribog, Sveto-vid, Jarovit, Dij, takođe, Svetovid-Rod.” [6]

O vjerovanju Srba u BOGA RODA srpski etnolog Sreten Petrović navodi dokaz iz spisa Svetog Save u propisima za monahe:

"Navedimo ovde podatak (koji uzimam iz ‘druge ru-ke’) da je, na primer, prema propisu sv. Save za monahe (prepis iz 16. stol.) sveštenik morao od svojih ispovednika izvideti 'Я splutilajesi z babami bogomerskija bludy, li molila sia jesi wilam li rodu i roženicam i Perunu i Chor su i Mokoszi pila i jela: tri leta post z poklony'. (vidi i: Mal, 1940:19). U slo-bodnijem prevodu: 'jes‘ li činila s babama ( = vra-čarama) bogomrski blud, jesi li se molila vilama ili Rodu i Rožanicami, a Perunu i Horsu i Mokoši u čast pila i jela: (treba) da držiš post u poklonjenju tri godine.” [7]

Dakle: SVA-S + TIK-A > SVASTIKA = RODA KRE-TANJE. Primarno značenje je SUNCA RODA KRE-TANJE i sekundarno SUNČEVOG (NA)RODA KRE-TANJE.

SVASTIKA je simbol ARJANA, simbol TRAČANA ili MEDA, MEDIJANA, tj. SRBA:

"U drevna vremena Tračani su zvani Peske ili Aria, ....” [8]

Svi ljudi i narodi bijele kože u starini su ROD ARJANA, ROD TRAČANA, ROD SRBA RABA, tj. SLUZITELJA BO-GA RODA, tj. SUNCA i svi su go-vorili NAŠILI jezikom, odnosno NAŠIM starim srp-skim jezikom.

..................................

[1] Albert Gallatin Mackey, The History of Freema-sonry, Vol. VII; The Masonic History Company, New York and London, 1906, pg. 1789.

[2] Ib,

[3] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dic-tionary; The Clarendon Press, Oxford, 1899, pg. 1281.

[4] Ib. pg. 1275.

[5] Ib. pg. 446.

[6] Henryk Łowmiański, Religia Słowian i jej upadek (w. Vi-XII) Paпstwowe Wudawnictwo Naukowe, War-szawa, 1979, str. 76.

[7] Sreten Petrović, Srpska mitologija, Mitološke mape, Druga knjiga, Prosveta - Niš, 2000, str. 19-20. ISBN 86-7455-415-6

[8] John Pym Yeatman, The Shemetic Origin of the Nations of Western Europe, London: Burns and Oates, 1879, pg. 212.