Kao saveznike Trojanaca Homer u "Ilijadi" spominje paflagonijske ENETE pod imenom Ένετοί [1]. Ime najranije spomenutih Ilira je VENETI, Herodotovi ENETI (Ένετοὺς) [2]. Tri vijeka nakon Herodota Cezar spominje keltske VENETE [3] sa njihovom zemljom Venecijom (Venetia) u Armorici, na jugo-zapadnoj obali današnje Francuske [4].
Osnova u imenu VENETI je VEN, VENE. Kod ve-ćine Slovena stari naziv za zvijezdu Danicu je VENERA (latinski: VENUS); kod Čeha i Slovaka je VENUŠA, kod Poljaka WENUS. Ime VENERA je ženskog roda, muški rod je VENER i to je SUNCE. Galsko VEN znači ČIST, BIJEL, LIJEP, KRASAN i sinonim je nazivima BEN, FEN, VAN i VIN sa iz-vornim smislom SUNCE [5].
“Ven (sunce), Vena, mjesec, hindu riječ." [6]
"Što se tiče samih Veneta, ne može se ne primijetiti da tri plemena ili naroda s ovim imenom susrećemo i u drugim dijelovima svijeta, osim onih u Italiji, to jest galskog plemena Veneta na obali Armorike; Venedi ili Veneti kod Tacita, sarmatsko ili slavonsko pleme na obalama Baltika i Heneti ili Eneti, čije se postojanje spominje u Paflagoniji u doba Homera (Ilijada, ii, 85)." [7]
"S druge strane, postojanje pleména ili národa na južnim obalama Baltika, koji su bili poznata Rim-ljanima (preko njihovih germanskih susjeda) kao Venedi ili Veneti, ime očigledno isto imenu Vendi ili Vends, pod kojima je slavonska rasa u cjelini bila poznata Germanima, doveli bi nas do toga da ta-lijanske Venete također smatramo mogućim sla-vonskim plemenom; ovo se čini u cjelini najpouz-danijom pretpostavkom." [8]
Da se podsjetimo šta je VEN:
“Ven (sunce), Vena, mjesec, hindu riječ."
Sanskritsko VEN znači TEŽITI VAN (KA SVJEŽEM VAZDUHU), a znači još IĆI i BOGOSLUŽBA [9]. Dakle je u sanskritu VEN, u srpskom VAN: VEN = VAN.
Englesko WEND znači IĆI [10], Islandsko VENDA, holandsko WENDEN, švedsko VANDA, dansko VENDE, gotsko WANDJAN, njemačko WENDEN je OKRET i sve je postalo od VINDA [11] i to je srpsko ikavsko VINTA, sinonim za VENAC ili ikavsko VI-NAC: KOLOTURA, KOLOVRAT, KOLOVRT, tj. SVASTIKA. Još kod Srba i Hrvata postoje vlastita imena VENKO, VENKA, VINKO i VINKA.
“A Paflagoncima bješe Pilemen rutavac srčan
Vođ od enetske zemlje, gdje divljih mazgi imade,
Tamo u gradu Kitoru i Sesamu življahu oni,
Oko Partenija vode u kućama življahu slavnim.” [12]
PAFLAGONIA je keltski naziv, srodnan nazivima PELAGONIA, KALEDONIA, MIGDONIA, MAKEDO-NIA, itd.
Velšani ili Kumri direktni su potomci tračkih Briga sa balkanskih brigova. Velško WENER (čitaj: VENER) ili GWENER (čitaj: i GVENER) je VENERA, DANI-CA [13].
U nazivima VENER (Sunce, sunce), VENERA (Da-nica) i VENETI su narod iz Homerove “Ilijade” i He-rodotovi Iliri) imaju VEN izvedeno od EN. Gle šta znači EN:
• velško EN = IZVOR ŽIVOTA; NAČELO ŽIVOTA; ŽIVOT; BESMRTNOST, BOŽANSTVO; DUH; DU-ŠA; SRŽ, SUŠTINA; ČIST, RASAN, PLEMENIT [14];
• velško ENED = DUŠA, ŽIVOT [15];
• bretonsko ENE = DUŠA [16];
• galsko ENEV = DUŠA, DUH; RAZUM; OSJE-ĆANJA; NAČELO ŽIVOTA; ŽIVOT; SRŽ, JEZGRO, SRCE [17];
• galsko ENET = PROSLAVA, SLAVA [18].
Galsko VEN znači BIJEL; LIJEP [19] i značenjem je isto galskom VAN, VIN, VON i VUN sa značenjem BAL, tj. BEL, odnosno SUNCE [20]. Sanskritsko EN znači JEDAN (ON), JEDNA (ONA), JEDNO (ONO)[21]: SUNCE je INO, tj. JEDNO, odnosno ENO pre-ma obliku EDEN, jedan, jedno.
I šta znači ime ENETI, odnosno VENETI, u grčkom prevodu Ilijade u jednini Ἐνετῶν, u mnozini Ένετοί; kod Herodota Ένετοὺς? Znači SLAVNI, SLAVENI, jer galsko, tj. brigijsko, odnosno tračansko ili ilirsko ENET znači SLAVA.
Herodot dvaput pominje Enete u Iliriji i pominje ih na Jadranu. Prvi put pominje ih po običaju prodaje djevojaka za udaju, po istom običaju kakav su imali Asirci:
“Prema mome mišljenju, najpametniji im je ovaj obi-čaj; a isti takav postoji, kako sam čuo, i kod ilirskog plemena Eneta.” (Herodot, Istorija, Knjiga I, 196)
Kao simbolična tradicija običaj kupovine mlade os-tao je kod Srba sve do danas i praktikuje se u mladinoj kući pred predaju djevojke djeveru i dje-verušama. Ni kod Veneta nije to bila prodaja u bu-kvalnom smislu, nego svojevrsna nadoknada mla-dinoj porodici za izgubljenu radnu snagu.
Drugo Herodotovo pominjanje Eneta je kad priča o rasprostranjenosti Sigina i tada kaže:
“Zemlja im se proteže do Eneta na Jadranu." (He-rodot, Istorija, Knjiga V, 9)
“Vendi, Veneti ili Slavonci, koji, kad su prvi put po-stali poznati Evropi, bili su naseljeni na granicama Italije prema Tirolu i Karniolu postepeno se šireći u Raetiju ili u zemlju Grisoniju, u Švabiju i moguće u Frankoniju. Ova rasa trenutno zauzima sav prostor sastavljen između iznad pomenutih zemalja i is-točne obale Jadranskog mora, na jednoj strani, i Ledenog okeana na drugoj. Oni su porijeklom od drevnih Slavona koji su prodrli u Kamčatku, nase-ljavajući Aleutska ostrva i možda prešli preko na sjevernoamerički kontinent. Stanovništvo Rusije, dio Turske i vladarske kuće Austrije sastoje se go-tovo isključivo od Slavona.” [22]
Karniola (Carniola, en.) je Kranjska, današnja Slo-venija, a Grisonija (Grisons, en.) je današnji jugo-istočni švajcarski kanton. Pod imenom VENETI su i Kelti u zapadnoj Normandiji i Armorici.
“Svi istoričari slažu se da su Slavonci, Veneti ili Sarmati originalno boravili na obalama Tanaisa, Palus Mæotisa i Kimerijskog zaljeva, zemljama is-točno od Ilirije i Dalmacije.” [23]
Da, ali tu su došli množeći se i postepeno se šireći sa Balkana. Tanais je rijeka Don, a Palus Maæo-tides je močvarno područje oko Azovskog mora.
“Ime kojem današnje nacije ove rase daju prven-stvo je Slaveni ili Slavi što znač i slavni.” [24]
“Fizičke osobine ove raširene nacije poznate pod imenima Slavonci, Vendi ili Veneti, Geti, Jazigezi, Anti i Srbi, variraju prema klimi zemalja naseljenih od ovih različitih grana. Rusi i Česi, ili Bohemijani, su niski i zdepasti; dok su Iliri, Hrvati i Poljaci ili vi-soki ili dobro srazmjernog izgleda.” [25]
“Kada su Rimljani prodrli na istarsku obalu, utvrdili su da su stanovnici obožavali boginju Isis, a otud ime koje su dali ovoj zemlji. Većina seljaka je sla-vonskog porijekla, ali su primorski gradovi naseljeni Venećanima ili Italijanima. Bivši govor bio je na dal-matinskom ili ilirskom dijalektu, a kasnije na iskva-renom talijanskom.” [26]
Rimljani su prodrli u Istru oko 177. st. ere.
…………………………
[1] Homer, Ilijada, II, 850.
[2] Herodot, I; 196.
[3] Caesar, De Bello Gallico, Book III; 9.
[4] Ib., Book II; 34.
[5] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 468.
[6] Dunlap, S. F. (Samuel Fales), The origin of ancient names of countries, cities, individuals, and gods; Cambridge, Metcalf and Company, 1856, p. 25.
[7] William Smith, Dictionary of Greek and Roman Geography, Vol. II; Boston: Little, Brown and Co.,
1870, p. 1272.
[8] Ib., p. 1273.
[9] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 1018.
[10] Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language, Second Edition; Oxford: The Clarendon Press, New York: Mcmillan & Co., 1893, p. 703.
[11] Ib.
[12] Homer, Ib. II, 850-854.
[13] William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, The Second Edition, Vol. I; Denbigh: Printed and published by Thomas Gee, 1832, p. 155.
[14] William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, The Second Edition, Vol. II; Denbigh: Printed and published by Thomas Gee, 1832, p. 24.
[15] Ib.
[16] Robert Williams, Lexicon Cornu-Britannicum; Llandovery: Roderic; London: Trubner & Co., 1865, p. 135.
[17] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 542.
[18] Ib.
[19] Ib. Tome III, p. 468.
[20] Ib.
[21] Monier Monier-Williams, Ib. p. 232.
[22] Frederic Shoberl, Illyria and Dalmatia, Volume I, Introduction xi-xii; London, Printed for R. Ackermann, 1821.
[23] Ib. xiii.
[24] Ib.
[25] Ib. xvii-xviii.
[26] Ib. p. 48.
No comments:
Post a Comment