Kao saveznike Trojanaca Homer u "Ilijadi" spominje paflagonijske ENETE pod imenom Ένετοί [1]. Ime najranije spomenutih Ilira je VENETI, Herodotovi ENETI (Ένετοὺς) [2]. Tri vijeka nakon Herodota Cezar spominje keltske VENETE [3] sa njihovom zemljom Venecijom (Venetia) u Armorici, na jugozapadnoj obali današnje Francuske [4].
Osnova u imenu VENETI je VEN, VENE. Kod većine Slovena stari naziv za zvijezdu Danicu je VENERA (latinski: VENUS); kod Čeha i Slovaka je VENUŠA, kod Poljaka WENUS. Ime VENERA je ženskog roda, muški rod je VENER i to je SUNCE:
“Ven (sunce), Vena, mjesec, hindu riječ." [5]
"Što se tiče samih Veneta, ne može se ne primijetiti da tri plemena ili naroda s ovim imenom susrećemo i u drugim dijelovima svijeta, osim onih u Italiji, to jest galskog plemena Veneta na obali Armorike; Venedi ili Veneti kod Tacita, sarmatsko ili slavonsko pleme na obalama Baltika i Heneti ili Eneti, čije se postojanje spominje u Paflagoniji u doba Homera (Ilijada, ii, 85)." [6]
"S druge strane, postojanje pleména ili národa na južnim obalama Baltika, koji su bili poznata Rimljanima (preko njihovih germanskih susjeda) kao Venedi ili Veneti, ime očigledno isto imenu Vendi ili Vends, pod kojima je slavonska rasa u cjelini bila poznata Germanima, doveli bi nas do toga da talijanske Venete također smatramo mogućim slavonskim plemenom; ovo se čini u cjelini najpouzdanijom pretpostavkom." [7]
Da se podsjetimo šta je VEN:
“Ven (sunce), Vena, mjesec, hindu riječ."
Sanskritsko VEN znači TEŽITI VAN (KA SVJEŽEM VAZDUHU), a znači još IĆI i BOGOSLUŽBA [8]. Dakle je u sanskritu VEN, u srpskom VAN: VEN = VAN.
Englesko WEND znači IĆI [9], Islandsko VENDA, holandsko WENDEN, švedsko VANDA, dansko VENDE, gotsko WANDJAN, njemačko WENDEN je OKRET i sve je postalo od VINDA [10] i to je srpsko ikavsko VINTA, sinonim za VENAC ili ikavsko VINAC: KOLOTURA, KOLOVRAT, KOLOVRT, tj. SVASTIKA. Još kod Srba i Hrvata postoje vlastita imena VENKO, VENKA, VINKO i VINKA.
“A Paflagoncima bješe Pilemen rutavac srčan
Vođ od enetske zemlje, gdje divljih mazgi imade,
Tamo u gradu Kitoru i Sesamu življahu oni,
Oko Partenija vode u kućama življahu slavnim.” [11]
PAFLAGONIA je keltski naziv, srodnan nazivima PELAGONIA, KALEDONIA, MIGDONIA, MAKEDONIA, itd.
Velšani ili Kumri direktni su potomci tračkih Briga sa balkanskih brigova. Velško WENER (čitaj: VENER) ili GWENER (čitaj: i GVENER) je VENERA, DANICA [12].
U nazivima VENER (Sunce, sunce), VENERA (Danica) i VENETI sunarod iz Homerove “Ilijade” i Herodotovi Iliri) imaju VEN izvedeno od EN. Gle šta znači EN:
• velško EN = IZVOR ŽIVOTA; NAČELO ŽIVOTA; ŽIVOT; BESMRTNOST, BOŽANSTVO; DUH; DUŠA; SRŽ, SUŠTINA; ČIST, RASAN, PLEMENIT [13];
• velško ENED = DUŠA, ŽIVOT [14];
• bretonsko ENE = DUŠA [15];
• galsko ENEV = DUŠA, DUH; RAZUM; OSJEĆANJA; NAČELO ŽIVOTA; ŽIVOT; SRŽ, JEZGRO, SRCE [16];
• galsko ENET = PROSLAVA, SLAVA [17].
Galsko VEN znači BIJEL; LIJEP [18] i značenjem je isto galskom VAN, VIN, VON i VUN sa značenjem BAL, tj. BEL, odnosno SUNCE [19]. Sanskritsko EN znači JEDAN (ON), JEDNA (ONA), JEDNO (ONO)[20]: SUNCE je INO, tj. JEDNO, odnosno ENO prema obliku EDEN, jedan, jedno.
I šta znači ime ENETI, odnosno VENETI, u grčkom prevodu Ilijade u jednini Ἐνετῶν, u mnozini Ένετοί; kod Herodota Ένετοὺς? Znači SLAVNI, SLAVENI, jer galsko, tj. brigijsko, odnosno tračansko ili ilirsko ENET znači SLAVA.
Herodot dvaput pominje Enete u Iliriji i pominje ih na Jadranu. Prvi put pominje ih po običaju prodaje djevojaka za udaju, po istom običaju kakav su imali Asirci:
“Prema mome mišljenju, najpametniji im je ovaj obi-čaj; a isti takav postoji, kako sam čuo, i kod ilirskog plemena Eneta.” (Herodot, Istorija, Knjiga I, 196)
Kao simbolična tradicija običaj kupovine mlade ostao je kod Srba sve do danas i praktikuje se u mladinoj kući pred predaju djevojke djeveru i djeverušama. Ni kod Veneta nije to bila prodaja u bukvalnom smislu, nego svojevrsna nadoknada mladinoj porodici za izgubljenu radnu snagu.
Drugo Herodotovo pominjanje Eneta je kad priča o rasprostranjenosti Sigina i tada kaže:
“Zemlja im se proteže do Eneta na Jadranu." (Herodot, Istorija, Knjiga V, 9)
“Vendi, Veneti ili Slavonci, koji, kad su prvi put postali poznati Evropi, bili su naseljeni na granicama Italije prema Tirolu i Karniolu postepeno se šireći u Raetiju ili u zemlju Grisoniju, u Švabiju i moguće u Frankoniju. Ova rasa trenutno zauzima sav prostor sastavljen između iznad pomenutih zemalja i istočne obale Jadranskog mora, na jednoj strani, i Ledenog okeana na drugoj. Oni su porijeklom od drevnih Slavona koji su prodrli u Kamčatku, naseljavajući Aleutska ostrva i možda prešli preko na sjevernoamerički kontinent. Stanovništvo Rusije, dio Turske i vladarske kuće Austrije sastoje se gotovo isključivo od Slavona.” [21]
Karniola (Carniola, en.) je Kranjska, današnja Slovenija, a Grisonija (Grisons, en.) je današnji jugoistočni švajcarski kanton. Pod imenom VENETI su i Kelti u zapadnoj Normandiji i Armorici.
“Svi istoričari slažu se da su Slavonci, Veneti ili Sarmati originalno boravili na obalama Tanaisa, Palus Mæotisa i Kimerijskog zaljeva, zemljama istočno od Ilirije i Dalmacije.” [22]
Da, ali tu su došli množeći se i postepeno se šireći sa Balkana. Tanais je rijeka Don, a Palus Maæotides je močvarno područje oko Azovskog mora.
“Ime kojem današnje nacije ove rase daju prvenstvo je Slaveni ili Slavi što znač i slavni.” [23]
“Fizičke osobine ove raširene nacije poznate pod imenima Slavonci, Vendi ili Veneti, Geti, Jazigezi, Anti i Srbi, variraju prema klimi zemalja naseljenih od ovih različitih grana. Rusi i Česi, ili Bohemijani, su niski i zdepasti; dok su Iliri, Hrvati i Poljaci ili viski ili dobro srazmjernog izgleda.” [24]
“Kada su Rimljani prodrli na istarsku obalu, utvrdili su da su stanovnici obožavali boginju Isis, a otud ime koje su dali ovoj zemlji. Većina seljaka je slavonskog porijekla, ali su primorski gradovi naseljeni Venećanima ili Italijanima. Bivši govor bio je na dalmatinskom ili ilirskom dijalektu, a kasnije na iskvarenom talijanskom.” [25]
Rimljani su prodrli u Istru oko 177. st. ere.
…………………………
[1] Homer, Ilijada, II, 9.
[2] Herodot, I; 196.
[3] Caesar, De Bello Gallico, Book III; 9.
[4] Ib., Book II; 34.
[5] Dunlap, S. F. (Samuel Fales), The origin of ancient names of countries, cities, individuals, and gods; Cambridge, Metcalf and Company, 1856, p. 25.
[6] William Smith, Dictionary of Greek and Roman Geography, Vol. II; Boston: Little, Brown and Co.,
1870, p. 1272.
[7] Ib., p. 1273.
[8] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 1018.
[9] Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language, Second Edition; Oxford: The Clarendon Press, New York: Mcmillan & Co., 1893, p. 703.
[10] Ib.
[11] Homer, Ib. II, 850-854.
[12] William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, The Second Edition, Vol. I; Denbigh: Printed and published by Thomas Gee, 1832, p. 155.
[13] William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, The Second Edition, Vol. II; Denbigh: Printed and published by Thomas Gee, 1832, p. 24.
[14] Ib.
[15] Robert Williams, Lexicon Cornu-Britannicum; Llandovery: Roderic; London: Trubner & Co., 1865, p. 135.
[16] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 542.
[17] Ib.
[18] Ib. Tome III, p. 468.
[19] Ib.
[20] Monier Monier-Williams, Ib. p. 232.
[21] Frederic Shoberl, Illyria and Dalmatia, Volume I, Introduction xi-xii; London, Printed for R. Ackermann, 1821.
[22] Ib. xiii.
[23] Ib.
[24] Ib. xvii-xviii.
[25] Ib. p. 48.
No comments:
Post a Comment