O ĐURĐEVU GAR GARI JURU I ĐURU

Galsko GAR znači KRASAN; BRZ; PLAMEN; ŠTIT; SUNCE [1]. U srpskom GAR je GAREŽ, ČAĐ, GARAV je CRN, ali GAR u GÀRI kazuje da je neko ili nešto u velikoj BRZINI i to odgovara galskom GAR u smislu BRZ. Srpsko GÀRI postojala u srednjoj Bosni u naraštajima prije rata 1992-1995. i ne znam da li riječ još živi u govoru Bosne.  

    Galsko JUR su četinari iz roda čempresa [2] sa raz-ličitim nazivima na Balkanu: kleka, venja, smreka, borovica, klekovina, smreč, smriča, smrča, itd. Oblik krošnje ove vrste drveta postao je simbol Sunca, jer je oblik Sunčeve analeme (slika na str. 45). Sanskrisko JŪR znači LJUT, GNJEVAN, RAZJAREN, BIJESAN [3]. 

Galsko GAR znači BRZ, u srpskom GÀRI  znači JURI, dakle je GAR isto što i  JUR i to je JÚRNI JURAJ, sunce proljeća. Od JUR potiče san-skritskog JŪRṆI sa značenjem JAR, JARA, ŽAR, PLAMEN [4] i zato je JURAJ isto što i JARILO.

    Og GAR, sa smislom ZAŠTITA, izvedeno je galsko GARD od kojeg je metatezom sloga AR postalo srpsko GRAD, što je u gaeliku GAR, GARADH sa značenjem ZID, NASIP, BEDEM [5]. Na 20-tak kilometara sjeverno od Splita je ilirski grad GARDUN. Istog postanja je i fran-cusko GARAŽA.

     Galskom GAR srodno je gaelik, velško i irsko CARAN (čitaj: KARAN) sa značenjem KO-RONA, SJAJ, KRUNA [6], ime keltske KA-RANTANIJE (Slovenije), te vladarska titula KA-RAN i srpska prezimena  KARAN i KARANO-VIĆ.

     Galsko GAR značenjem je isto kao i galsko GUR, GIR, GER, GOR sa značenjem BAL, BEL, SUNCE [7]. Od GIR je srpsko ŽIR. Galsko GOR je srpsko GOR u GORI, GORA; od GER je GERMA, GERMANIA i muška imena GER-MAN, GERASIM. Prelaskom G u Ž od GER je ŽER, ŽERA.

     A sad o postanju srpskog ĐURO, ĐURĐE i ĐURĐEVDAN, za koje nam i dandanas lažu da je od grčkog GEORGEO (γεώργιέω). Pazimo, razumijevajmo i svoje zablude i greške i njihove laži odbacujmo!

    Laž je da su imena ĐURO, ĐURA i ĐURĐE od grčkog GEORGEO  (ΓΕΩΡΓÉΩ, γεωργέω).

 Grčko GEORGEO (γεωργέω) i GEORGOS (yεοργός) znači BITI MUŽ, BITI ZEMLJO-RADNIK, BITI RATAR [8]. Zašto u knjizi uz ove riječi kao dopunsko objašnjenje stoji na eng-leskom dopisani pomoćni glagol BITI, a nema ga uz grčko GEOPONOS (γεωπόνος) koje znači MUŽ [9], ali ne znači ni ZEMLJORADNIK ni RATAR? Zato jer u grčkom ZEMLJA je GE (γε = γη), GEA (γέα), u Homera GAJA (γαῖα) [10]. Oblik GEO (γεω) znači ZEMLJE, a PONOS (πόνος) je bilo koji RAD, specijalno TEŽAK RAD [11].

     Rekosmo da u  GEORGEO i GEORGOS (γεωργέω i yεοργός) GEO (γεω)  znači ZEM-LJE i to je genitiv, a šta znače  RGEO i RGOS (ργέω i ργός)? Riječ RGEO i RGOS (ργέω i ργός) ne postoje u grčkom, kao što ne postoji ni riječ GEOR (γεωρ). I šta sad?

     Na pitanje šta sad, evo putokaza: u grčkom postoji riječ GEORGIAN (yεωργιαν) sa znače-njem VJEŽBATI MUŽEVNOST [12]. Šta to znači i kako se to praktično radi, to svi znamo: SEKS I ORGAZAM.

  I sad ćemo otrkriti tajnu crkvenog  GEORGEO (γεω-ργέω) i GEORGOS (yεoργός) koje se sastoje od GE + ORGEO (γε + ωργέω) i GE + ORGOS (yε + οργός)  a ne od GEO + RGEO, niti od GEO + RGOS, jer ni RGEO ni RGOS ne postoje  grčkom:

     Γε + ωργέω > Γεωργέω = GEORGEO:

a) Γε = γη = ZEMLJA
b) ωργέω = GEORGEO = ?

Da li ponekad u grčkom slovo ω može da se zamijeni slovom o? Može i evo primjer:

     ὦρ = ὄαρ = žena [13].

Ima još primjera zamjene o i ω, a ovdje je dovoljno jedan jasno primjer. Dakle, pored GE (Γε) u grčkom imenu GEORGEO (γεωργέω), drugi dio je riječ ORGEO (oργέω) i  ovo OR-GEO je  u grčkom ORGEON (ὀργεών). ORGE-ON (ὀργεών) je PRINOSILAC ŽRTVE [14]. Samo nekoliko redova u knjizi ispod navedenog podatka piše da je u akuzativu o umjesto ω i piše se  ORGEIONAS (ὀργειόνας) [15], a poet-ski oblik ORGEION (ὀργειών) u nekim izvorima je ORGION (ὀργιών) [16]. I gle: u ORGION je isti korijen kao u riječi ORGIA ili ORGION (ὄργια, ὄργίων). To je ORGIJA (ὄργια, ίὄρ-γιων) prehrišćanski tajni misterija u čast Bahusa. Riječi ὀργειών i ὄργια  postanjem su od ERGO (ἔργω) i ἔοργα sa značenjem ŽRTVA [17].

     U hagiografiji svetog Georgija napisaše da je bio rimski general i da je rodom iz bogate rimske aristokratske porodice. I kažite vi meni koji bi bogati rimski aristokrata svom sinu dao ime RATAR, ZEMLJORADNIK, SELJAK? Takva mizerna imena ni seljaci svojim sinovima ne daju, a kamo li aristokrate, dakle je sva ta priča o crkvenom Georgiju velika crkvena muljaža lakovjernog naroda.

  Tako crkveno ime GEORGEO (γεωργέω) znači ZEMLJE ORGIJA, a GEORGOS (γεωρ-γός) je ZEMLJORGIJAČ, a ne ZEMLJORAD-NIK, ne RATAR, ne ĐURO, ne ĐURĐE, ne ĐU-RAĐ postanjem od JUR, JURO preko starih prelaznih oblika sačuvanih u bretonskm i vel-škom DZHYRNA sa značenjem SJAJ, SVJE-TLOST, DAN [18]:

     DZHUR > ĐUR > ĐURO > ĐURA > ĐURAĐ.

     I kažem vam hiljadu i ko zna koji put: Srbi su Kelti, tj. Kimeri ili Tračani izmiješani sa Skitima, poznatih istoriografimakao Kelto-Skiti i Trako-Skiti. Mislite li spasenjei i oporavak narodu, prvo morate osloboditi svoj razum od istorijsko-naučnog robovanja crkvenoj judeo-fanarsko-vatikanskoj eliti Velikih magova vavilonske masonerije.

..............................
     [1] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 622.
     [2] Ib. Tome III, p. 54.
     [3] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 424. 
     [4] Ib. 
     [5] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I; Herne Bay: E. Macdonald & Co., The Gaelic Press, 1902-
, p. 477.
     [6] Roobert A Achibald  Armstrong, A Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and English. II. English and Gaelic; London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row; 1825, p. 100.
     [7] Jean-Baptiste Bullet, Ib. Tomme III. p. 691.
    [8] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek-English Lexicon; Oxford: The Clarendom Press, 1883, p. 307.
    [9] Ib.
    [10] Ib. p. 307.
    [11] Ib. p. 1253.
    [12] Ib. p. 307.
    [13] Ib. 1767.
    [14] Ib. 1069.
    [15] Ib
    [16] Ib.
    [17] Francis Edward J. Valpy, The etymology of the words of the Greek language; London: Longman, Green, Longman, and Roberts, 1860, p. 121.
    [18] Frederick Jago, English-Cornish Dictionary, London: Simpkin, & Marshall and Co., Plymouth: W. H. Luke, 1887, p. 40.