EUKLIDOV 47. PROBLEM I MJERE PIRAMIDE

Euklid Aleksandrijski (325-265 st. ere), antički grčki matematičar je najpoznatiji po svojim razmatranji-ma o geometriji pod naslovom "Elementi", skup od trinaest knjiga sa ukupno objašnjenja u 465 prob-lema. Najpoznatiji je njegov 47. problem u Prvoj knjizi, problem poznat i kao "Pitagorina teorema".

Pitagora je živio oko dva i po vijeka prije Euklida (570 – 495 st. ere). Neki tvrde da nije ni postojao, nego da je pod tim imenom kod Grka onog vre-mena kodno ime za mnogo stariju egipatsku školu geometrije. Bilo kako bilo, interesantno je to što je je Euklid Pitagorinu teoremu u svojim geometrij-skim razmatranjima u Prvoj knjizi stavio pod redni broj 47, broji koji je geometrijski direktno vezan sa proporcijama mjera Velike piramide.

Po arhitektonskom planu Velika piramide je visoka 147,6505019 metara (BD, Slika 1):

a) 147,6505019 : 47 = 3,14150004

b) 3,14150004 x 3,14159 = 9,869305111

c) 9,869305111 x 47 = 463,8573402

d) 463,8573402 : 2 = 231,9286701 = dužina Pira-midine baze (AC, Slika 1): ako bi se nešto kretalo brzinom 463,8573402 m/s, za 24 sata, tj. za jedan dan, prešlo bi 40.077,27419 km = duižna Zemljinog ekvatora.

Širina Kraljeve odaje u Piramidi je 10 Kraljevskih lakata ili 206,0658189 inči, dakle osa odaje pada sredinom na 103,0329095 inči, tj. 261,70359 cm (Slika 2). I gle:

a) 261,70359 : 47 = 5,568161489 cm = dužna AB (Slika 3)

b) površina kvadrata ABCDA = 31,00442237 cm² = površina kruga T,

c) poluprečnik kruga T = 3,141500039 cm = Pi

d) prečnik kruga T = 6,283000077 cm = 2Pi

e) obim kruga T = 19,73861021 cm,

f) 19,73861021 x 47 = 927,71468 cm,

g) 927,71468 : 4 = 231,92867 cm = 100-ti dio duži-ne Piramidine baze.

Dužina Portala pred Kraljevom odajom iznosi 116,2602377 inči ili 295,3010038 cm (GH, Slika 4):

295,3010038 : 47 = 6,283 = 2Pi

Polovina dužine Portala je 58,13011885 inči = 147,6505019 cm = 100-ti dio Piramidine visine:

147,6505019 : 47 = 3,1415 = Pi

Možda tu ima još veza broja 47 sa proporcijama Piramidinih mjera, ali za sada toliko!

P.S. Da nisam Srbin među Srbima, za sve o Pi-ramidi što mi je otkriveno, postao bih poznat širom svijeta. Robert Bauval je prvi uočio da su tri pi-ramide Gize postavljene u rasporedu triju zvijezda Orionovog pojasa (tada se ja nisam bavio pira-midama ) i proslaviše ga braća njegova širom svijeta. Meni bi moj rod rebra polomio u prvom susretu u Srbiji i Republici Srpskoj i zato ja tamo zaista ne smijem ići. Čim su preko jednog sve-tosavskog masona, saznali da nisam član njihove ma-sonerije, odmah su svi svetosavski masoni, ču-vari svih nemanjičkih laži, pobjegli od mene i svuda mi po društvenim mrežama preko srpske sveto-savske umne i duhovne fukare prave smicalice i blokade. Eto, to su današnji Srbi, MOJ (NE)NA-ROD i sve mi to rade ZBOG ISTINE koju njima i svijetu pokazujem.

Besplatan download:

https://books.google.ca/books?id=zh1qDwAAQBAJ&printsec=frontcover&source=gbs_ge_summary_r&cad=0#v=onepage&q&f=false

ZNAK NEBESKOG ŠARA I BOGA

 

 

 

 

Srpska narodna nošnja kosovskeiz okoline Peći, Sredačka župa s kraja 19. vijeka.

Srpska narodna nošnja kosovske Sredačke župe s kraja 19. vijeka.

Sumerski ideograf ♢ znači ŠAR = NEBESA, UNI-VERZUM, SVE [1], samim tim znači BOG, jer je ujedno simbol razuma, mudrosti, znanja i kreativ-nosti.

..............................
[1] ] Stephen Langdon, A Sumerian Grammar and Chrestomathy, Paris, Libraire Paul Geuthner, 1911, p. 294.

FOR FLAT-EARTHERS

The Earth is not flat (the mean size of the Earth with a circumference of 40,000 km is given here).

PORUKA DANAŠNJIM SRBIMA

Sve što sto sam po Fejsbuku objavljivao, to po In-ternetu već objavljeno stoji na pet-šest sajtova. Na Fejsbuku sam pisao zbog onih koji ili imaju ogra-ničeni oristup Internetu ili ga uopšte nemaju.

Ne vidim neki interes za čitanje (osim za slike uz objave), naročito ne postoji volja za podjelu objava kao želje za širenje istorijske istine o Srbima, jer članovima današnje vladajuće srpske ideologije ne odgovara sva srpska istorijska istina koja razo-bličava i podriva njihovu ideologiju.

Znam, nisam član vaše Kom-partije (vi je zovete Crkva), znam da partijska disciplina ne dozvoljava saradnju i druženje sa disidentima, neprijateljima vladajuće ideologije sistema ((vi ih zovete pagani-ma, jereticima, sektašima i bezbožnicima).

Znam da i vaša Partija od vas traži osudu, izolaciju i kažnjavanj ideoloških neistomišljenika i protivnika. Bio sam u Titovo vrijeme pet godina član one Marks-Engelsove Kom-partije i iskusio sam to., a vi ste članovi Petro-Pavlove Kom-partije. Nas su slali na dnevne i dvodnevno-trodnevne kurseve, a vas su vaši komesari, koje vi zovete "vjeroučitelji", in-doktrinirali od prvog razreda osnovne do završene srednje škole. Velika je to razlika u dužini snazi iza-piranja mozga i jačini ideološkog kanalisanja mož-danih vijuga.

Razlike između pomenute dvije grane komunizma samo su u filozofskim pristupima i metodama dje-lovanja na mase kojima se oduzima razum i um-jesto razuma nameće vjera u " Vođinu svijetlu budu-ćnost." Marks-Engelsov komunizam je ateistički ma-terijalistički dijalektizam za visokobrazovanu ruko-vodnu tehnobirokratsku klasu, Petro-Pavlov komu-nizam je monoteistički mesijanski teizam za srednje obrazovanu i neobrazovanu klasu, ali krajnji cilj im je isti: globalistički komunizam Novog svj. poretka, Doba Razuma, Zlatno doba ili biblijsko Carstvo Me-sije.

Srodna tema: https://stecciibogumili.blogspot.com/2024/08/ko-su-tvorci-i-realizatori-novog.html

SRBI U BIBLIJI

 

 

Pisci Biblije nabrajaju careve Egipta i Bliskog istoka i među njima i careve Zimra:

"I sve careve Zimrijske, i sve careve Elamske, i sve careve Midske..." (Jeremija 25,25)

Šta pišu drugi izvori o Zimrima?

“Asarhadon uze dvadeset i jedan njihov grad noseći svoj plijen i stavi teški jaram svog carstva na njih. Negdje u istoj regiji susretne Tijuspu, nasilnog rat-nika Kimerijana ili Zimra, čija je udaljena zemlja u provinciji Kubusna, i njega i svu njegovu armiju uni-šti mačem.” [1]

“Zimri… problematično ime naroda u Božijem sudu (Jer.25:25) često uzimano kao od Hebreja drugo ime za Kimerijane.” [2]

“U najranijoj istoriji svijeta jedna stara rasa poznata je kao Gomir, Kumr, Kimmeri, Cumbri i Kumbri. Khorsabad zapis, koji ima skitske elemente, pored ostalih starih naroda izvještava i o Kumrima ili Zi-mirima, ime, prepostavlja se, koje je označavalo no-madska plemena bez identifikovane rase ili nacio-nalnosti, koji po njihovim lutajućim navikama su Kumri ili Zrimiri, koji su izdvojeni od naseljenih se-ljaka u zemlji. Nisu li Zimri, koje je Jeremija (xxv. 25) povezao s Elamitima i Medima, bili dijelovi ovog na-roda?” [3]

“Glavno operativno područje korišteno od Kimeri-jana i njihov glavni dom u vrijeme Sargona II i Esarhadona očigledno je bio Zagros, uključjući Me-diju.” [4]

“Evidentno je, dakle, da je zemlja sjeverno od Crnog mora bila mjesto Kimerijana, naroda Gomera, i Krim još uvijek sadrži svjedočanstvo tog dokaza: Gomer, Gomerin, Gimiri, Kimeri, Krim.” [5]

“Kir je stvorio Persijsko carstvo, arijsko po karak-teru, ali u kojem nema ni jedne arijske provincije. To ime izvedeno je od Peresiti. Parsi, ili Parisi, grana Kelta Zimra ili Kimra." [6]

“U ovom postupku analize važan deo predstavlja i utvrđivanje odnosa Aristofanovih Kimberoi prema slovenskom simb(e)ru u kome se skriva potonji se-bar. U obliku Kimmerioi ovaj etinom je poznat autoru Odiseje.” [7]

“Budimir je naročito isticao oblast metalurgije, vojne i grnčarske industrije vezane za ime Kimera i Si-gina, to jest Simbera, Sembera, Sebara ili Srbalja, kao i plovilačka ili brodarska umeća vezana za ime Neura ili Naura brodoteča, takođe srpsko-sloven-skog plemena, kojima treba pridružiti arhitekturu u ksilotektonici kod Šafarikovih Budina i pismenost Pešićevih i Vasićevih Vinčanaca (Sigina-Kimera- -Sembera).” [8]

"Dalje reči: Srb, Srbin, Sirb, Sirbin, Sarb i Surb itd. nije ništa drugo osim brat, rod, narod od jednog i istog roda i plemena: slobodan, nezavisan čovek, gospodin ili čovek zanimajući se u sobstvenom svom rođenom narodu Serba, Sjabra, Semberija, Serbadija, Sarba, Sersa, itd. državnim poslovima." [9]

Ime ZIMRI je od osnove SIM: SIM > SIMRI > ZIMRI.

SIM je ikavski oblk ekavskog SEM:

"As, složeno s Am, sunce, daje Semo, talijanskI bog neba, Sam ili Sem, imena sunca hebrejskog pat-rijarha i perzijskog heroja. Šem je ime sunca. Še-mes i Šemir dobro su poznata imena sunca, prema Rawlinsonu. Također nalazimo Šem.aiah, Šimei, Sam-ael, Išm-ael i Sam-uel, u Bibliji, i G-ešem... Biblijska imena Simeon i Simon pojavom su iste rijeci." [10]

Galski su Kelti, Kelti su Kimeri, Kimeri i Tračani bili su jedan narod [11], Srbi su Tracani: galsko SIM isto je galskom SAM, SEM, SOM, SUM, IM sa izvornim znacenjem SUNCE [12].

U Petoj knjizi svoje Istorije (četvrti pasus) Herodot pominje Sigine (Sigynnae) koji žive preko Dunava sjeverno od Trakije kaže da oni tvrde da su došli iz Medije i nose medijsku nošnju. Istočno od Temiš-vara u Rumuniji i danas postoji grad Simeria:

Simerija = Zimerija < Zimri, Zimeri, Kimeri, Simeri, Simbri, Sibri, Srbi). Dakle se pod imenom Zimri pominju pominju u Bibliji Srbi.

Zambri, Zumbri ili Zimri su Kimri, tj. Tračani, odnosno Serbi za koje Herodot kaže da su nakon Indusa najbrojniji narod na šaru zemaljskom.

Što se istorijskih izvora tiče, srpska istorija nije sa-krivena, nego je zabranjena od vrha judeo-hriš-ćanstva, odnosno od cionista i ilumunata, tj. od vrha sinagoge i vrha crkve, jer je to na jednom zadatku jedno tajno društvo vavilonskih Velikih magova.

Zaludu što sam sve izvore postavio, ni Srbi ovo ne prihvataju kao istorijski dokaz, jer je i Srbima kroz crkvu oduzet razuma i samo vjeruju u ono što im je crkva u mozak dresurom usadila.

...................................

[1] John Campbel, The Hittites, Their Inscriptions and Their History, Vol. II; London, 1891, pg. 249.

[2] Holman QuickSource Bible Dictionary, by the International Bible Society, 1984, (ISBN 978-0-8054-9446-4)

[3] William Beal, Britain and the Gael: or Notice of old and successive races, Second edition, London, 1860, pg. 26.

[4] .Anne Katrine Gade Kristensen, Who were the Cimmerians, and where did they come from? Sargon II, the Cimmerians, and Rusa I; Historisk-filosofiske Meddelelser 57, Det Kongelige Danske Videnskabernes Selskab, The Royal Danish Aca-demy of Sciences and Letter, Commissioner: Mun-ksgaard - Copenhagen, 1988, pg. 103.

[5] Alonzo T. Jones, Empires of the Bible; New York, 1897, reprinted 2004, pg. 8. (ISBN 1-57258-288-X)

[6] John Campbel, Ib. pg. 304.

[7] Ljubomir Kljakić, Protokulturni arealizam, Milan Budimir i problem protoslovenskih protoindoevro-pljana, Catena Mundi, Knjiga II, Beograd, 2014, str, 841.

[8] Aleksandar M. Petrović, Kratka arheografija Sr-ba; Novi Sad, 1997.

[9] Miloš S. Milojević, Odlomci istorije Srba i srpskih jugoslavenskih-zemalja u Turskoj i Austriji, Sveska I; Beograd, Državna štamparija, 1872, str. 18.

[10] Samuel Fales Dunlap, The origin of the ancient names of countries, cities, individuals and gods; Cambridge: Metcalf and Company, 1856, p. 18-19.

[11] Strabo, I, 3, 21; XIII, 1, 8.

[12] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 357.

KOLASTA AZDIJA

"Na junaku kolasta azdija,
Oko vrata svilena marama,
Obazre se i pogleda na me,
S sebe skide kolastu azdiju,
S sebe skide, pa je meni dade:
'Na, devojko, kolastu azdiju,
Po čemu ćeš mene spomenuti,
Po azdiji, po imenu mome'..." (Iz epske nar. pjesme "Kosovka djevojka")

AZ + DIA > AZDIA

a) AZ = TOK = AS [1],
b) DIA = DAN, VID, SVJETLOST; BOG [2].

Staroslovensko AZ znači JA, JESAM, BIVA, POS-TOJIM i prepočetno AZ je BOG:

“AS je jedna od titula Sunca i povezana je sa VATROM: ponekad je umnožena sama sobom kao ASAS i AZAZ prikazana od Grka kao Αζαζος, i Αζιζος.” [3]

"Riječ AS ili ASA (mn. ASER) kod drevnih Skandi-navaca pojavljuje se kao bliski sinonim riječi GOS-POD." [4]

AZDIA = JESAM TOK, JESAM SVJETLO, JESAM DAN, JESAM VID.

..............................
[1] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 198, 92.
[2] Ib. p. 456.
[3] William Holwell, Mythological, Etymological And Historical Dictionary, London, Printed for C. Dilly, In The Poultry, 1793, p. 55.
[4] Grenville Pigott, A Manual of Scandinavian Mythology, William Pickering, London, 1839, p. 21.

KELTI SU SELTI, SERDI, SARDI ILI SERBI

Kelti su Kimri ili Kimeri, a Kimeri su isto što i Tračani [1]. Kelti su sebe zvali SELTI, ime izvedeno od SELI, jedno od imena Sunca:

“Eli i Seli, koji su smislom istog porijekla od El i Sel, dva su imena Sunca.” [2]

SELI je ime SUNCA i ono je SJAJ, SVJETLOST, VATRA. Kod Homera nominativ jednine σέλας (SE-LAS) ili σέλᾳ (SELA) znači SJAJ, SVJETLOST, PLAM, OGANJ [3]. Množina je σέλᾶ (SELA) [4].

Keltski SEL je TEMELJ, FODUMENT; BORAVIŠTE [5], srpski SELO.

Šta je korijenska osnova u grčkom σέλας (SELAS) i σέλᾳ (SELA), šta je osnova u SELTI i SELO? Naj-manji zajednički dio u tim riječima je SE. Julijus Po-korni kaže da indoevropsko SER- znači ČUVATI, ŠTITITI [6]. Korijen u SER je SE za koje Pokorni tvrdi da znači SAMO, ODVOJENO [7]. Sunce je SAMO i ODVOJENO i ono ČUVA i ŠTITI. U cen-tralnoafričkim jezicima Bakaka, Karang, Ngoumi, Malgbe, Baneka (Kamerun); Njak Mbai (Kamerun i Cad); Ko (Čad); Lega (DR Kongo); Bongili ili Bantu (Republika Kongo), Mboshi (Kongo) ime Sunca je SE [8].

Englesko HEART je SRCE, srednjevijekovno HER-TE [9]. Englesko HEARTH je OGNJIŠTE, sred-njovijekovno HERTH, HERTHE [10]. Vidimo da je u srednjovijekovnom engleskom HERTE (srce) i u HERTH, HERTHE (ognjište) ista osnova HERT. To znači da SRCE i OGNJIŠTE imaju veze sa VAt-ROM i kako je u engleskom, tako je, najvjerovatnije, i u drugim jezicima bilo i provjerićemo u jezicima danas najbrojnijeih slavenskih naroda (ne kažem "slovenskih", jer "slava" i "slovo" nisu istog smisla).

Kod Rusa SRCE je SERDCE (сердце), Poljaci kažu SERCE, Ukrajinci SERCE (серце), Bjelorusi SER-CA (сэрца). U ovim riječima osnova je SER i, po primjeru engleskog, slavenska osnova SER treba da ima veze sa VATROM (SER, SAR, SUR, SIR i SOR su istog značenja, sinonimi koji imenuju neku osobinu Sunca).

U srpskom SRDNJA i SRDŽBA označavaju emo-tivno stanje VATRE, JAROST. Vidjeli smo da je kod Rusa, Poljaka, Ukrajinaca i Bjelorusa u riječi SRCE osnova SER. Za SRDIT Rusi kažu SERDIT (сер-дить), Ukrajinci SERDIT (сердить), dakle ruski i ukrajinski nazivi za SRCE izvedeni su od iste isnove SER kao i riječ SERDIT koja označava emotivnu VATRU.

U savremenom srpskom riječi SRDNJA i SRDŽBA počinju suglasničkim slogom SR kao i srpsko SR-CE, slovenačko SRCE, češko SRDCE, slovačko SRDCE, bugarsko SRCE (сърце) i makedonsko SRCETO (срцето). Zašto je negdje oblik SERCE, negdje SRCE?

Već od 12. vijeka u nekim slavenskim jezicima iz osnova SER, SAR, SUR, SIR SOR dolazi do gubljenja samoglasnika i javlja se skraćeno SR. Ta-ko se u nekim poveljama srednjovijekovnih bosan-skih vladara javljju oblici SERBI i SRBI, dok u po-veljama Nemanjića samo SRBI. Tako je od izvornog SERCE postalo SRCE, od SEREBRO (ruski: сере-бро) u srpskom je postalo SREBRO, tako srpsko SERMA postaje SRMA, najčistije srebro [11], od SERDAČAN (ruski: сердечный; poljski: serdeczny; ukrajinski: сердечний; bjeloruski: сардэчны) pos-taje SRDACAN. Istim načinom od SERB i SERBI nastaju oblici SRB i SRBI, iako mnogi stranci pišu staro izvorno ime SERB i SERBI.

SER u SERB i SERBI znači isto što SER znači u SERAFIM: SJAJAN, PLAMTEĆI, BLJEŠTEĆI [12], a najstariji izvor značenja SER je SUNCE.

Od SER je ime SERDI, što je istog smisla kao i SARDI, SARDETI ili SARDETAE:

"SURDETUE. Vels. SARDETAE. prema Ptolomeju, iznad Čenidasa, Σαυαρδηνοί, Sauardeni; oblast Sa-ratova, do rijeke Terse stanovnici." [13]

Iznad pomenti SARDETI, mali narod, živjeli su oko rijeke Volge u današnjoj ruskoj Sara-tovskoj oblasti sjeverno iznad Crnog i Azovskog mora:

"... Sardeti su tako smješteni na karti da uključuju i Srbe koje spominju Plinije i Ptolemej, koje Erazmo naziva Σίρβοι, Sirbi; Schotto, za Σέριοι, talijanskim zvani Serbi. Ali neka niko, kao Porfirogenit, ne misli da su ovi Srbi, mali narod, bili stariji od Srba u Moeziji, jer ovi su porijeklom iz Trakije, starosjedioci svoje zemlje, potomci Serda; dok su Srbi na Volgi i Maeotiji bili Sarmati." [14]

Moezija su današnja Srbija i Bugarska, a ovi tra-čanski SERDI su starosjedioci ne samo Moezije, nego cijelog Ilirika i po njima je SERDIKA, današnja Sofija, dobila ime. Prema „Spisu o narodima“, koji se pripisuje vizantijskom caru Konstantinu Porfi-rogenitu, Srbi su se doselili na Balkan početkom 7. vijeka u vrijeme romejskog cara Iraklija (610—641) i to je podvala crkve, jer Srbi su od najstarijih vre-mena svuda Evropom rasprostranjeni, pa i po da-našnjoj Rusiji i Ukrajini, jer su i Sarmati bili Srbi:

„Istina je da su Dalmatinci, Mizi, Tribali, pa čak Sarmati, koriste skoro isti jezik, ili ne mnogo različiti, tako da se međusobno razumiju bez teškoća." [15]

Jedan jezik, jedan narod!

SERDIKA ili SARDIKA je grad ilirskih SERDA (Σέρ-δοι), plemena Tračana, što svjedoči Dio Kasius (Dio Cassius, L. LI. p. 462). [16]

“SARD; komercijalni izraz za prozirnu, jednolično obojenu svijetlu do tamno smeđu ili duboko naran-džastocrvenu vrstu kalcedona ili ponekad razno-likokog karnelija. Takođe se naziva i sardius, sardi-ne.” [17]

“Hormajer, Bavarski geograf, kaže: ‘Zemlja Zeruana (Servana) toliko je velika da, kako oni sami tvrde, iz nje potiču svi slovenski narodi'.” [18]

“Stritter spominje rasu Servana koji se zovu i Khrovati, i opet, 'rasa Khrovata, koju neki takođe nazivaju Servi'." [19]

I tako, moj narode! Dok su bili sljedbenici Boga Stvoritelja Sunca, tračanski SERBI bili su po broj-nosti drugi narod u svijetu, odmah iza Indusa i nikad nisi bili složni [20]. Sve do namjernog crkvenog raskola 1054-te SERBI i KHORVATI bili su jedan narod, SERBI i BUGARI su bili jedan narod, SERBI i RUMUNI jedan narod,... SERBI i POLJACI jedan narod, dok ih duhovni okupatori kroz crkvu svojim avramskim ideologijama nisu izdijelili, zavadili i zakrvili. Tako su došli novi okupatori pa su dio is-lamizirali i sa avramskim ideologijama stvorili Bo-šnjake, Crnogorce, Makedonce i već se trude da stvore Vojvodjane, a nakon opšteg potopa iza 2626-te stare ere sva bijela rasa ARJANA bili su SERBI.

..............................

[1] Strabo, I, 3, 21; XIII, 1, 8.

[2] James George Roche Forlong, Rivers of Life, Vol II; London, 1883, p. 194.

[3] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek English Lexicon, Oxford: The Clarendom Press, 1883, p. 1379.

[4] Ib.

[5] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 348.

[6] Julius Pokorny, Indogermanisches etymolo-gisches Wörterbuch, Band III: Bern udn München, Francke Verlag, 1959, p. 909-912.

[7] ib. p. 882.

[8} Вячеслав Новиков, Cлово "Cолнце" на всех яз ыках мира; Литературно-публицистический жур нал Идиот, Nº 43, Витебск, 2012.

[9] Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English; Language, Second Edition, Oxford: The Clarendon Press, New York: Mcmillan & Co., 1882, p. 265.

[10] Ib.

[11] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III; JAZU, Zagreb, 1973, str. 321.

[12] Hastings, James with Selbie, John Alexander, A dictionary of the Bible, Vol. 4, Edinburgh: T. & T. Clark, 1909, p. 458.

[13] Matija Petar Katancic, Orbis Antiquus Ex Tabula Itineraria Quae Theodosii Imp. Et Peutingeri Audit. Ad Systema Geographiae Redactus Et Commentario Illustratus; Pars I, Continens Evro-pam; Bvdae, Svmtibys Tipographiae Regiae Vniversitatis Hvngaricae, 1824, p. 237.

[14] Ib.

[15] B. G. Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae Byzantinae: Laonicus Chalcocondylas, De rebus Turcicis, L. X; Bonnae, Impensis Ed. Weberi, 1843, p. 530.

[16] Johann Christoph Rasche, Lexicon universae rei numariae veterum et praecipuie Gracorum et Romanorum; Tomi Qvarty; Lipsiae, Libraria Gledi-tschia, 1790, p. 668.

[17] Mohsen Manutchehr-Danai, Dictionary of Gems and Gemology; Berlin, Heidelberg, New York: Springer-Verlag, 2000, p. 415.

[18] D. D. Whedon, Methodist Review, Volume 53 – Fourth Series, Volume XXIII; New York: Carlton & Lanahan; San Francisco: E. Thomas; Cincinnati: Hitchcock & Walden, 1871, p. 33.

[19] Ib.

[20] Herodot, V, 3.

GREB ILI GROB?

Greb ili grob, greblje ili groblje? Šta je ispravnije i ima li tu neke razlike? Je li jedan oblik bošnjački, drugi srpski i hrvatski?

Od 1992. i početka rata svi pravoslavci srednje Bo-sne govorili su isto kao i muslimani te regije: GREB i GREBLJE (za katolike nisam siguran koje su na-zive koristili). Od 1995. i završetka rata iz srednje Bosne izbjegli Srbi počeše da se "dosrbljuju" go-vorom Srbije, odbaciše riječi GREB i GREBLJE i prihvatiše GROB i GROBLJE. Muslimanski ideo-loški stražari jedva to dočekaše i oblike GREB i GREBLJE ozvaničiše kao izvorne riječi bošnjačkog jezika, a GROB i GROBLJE oglasiše kao riječi Sr-ba i Hrvata. Tako na istom POGREBNOM, a ne POGROBNOM mjestu pravoslavne i katolički par-cele zovu GROBLJE, a muslimanski dio je GRE-BLJE. To je politička manipulacija i jezička ko-medija.

Riječ GROB je keltska i gotska, tj. tračanska, od-nosno ilirska, tj. srpska. Našim Balkancima dvije decenije ja trubim da smo mi "južnoslovenski" pra-voslaci, katolici i muslimani prije hristijanizacije i islamizacije bili jedan narod jednog jezika, a naše porijeklo je tračansko, tj. kimersko. Kasnije Kimere počeše zvati Kimbrima, Keltima, Galima. Balkanski Tračani, tj. Kelti poznati su i pod imenom Iliri, a sjeverno od Balkana Tračani su takođe bili pod imenima Dačani, Sarmati, Skiti, Geti ili Goti, itd. I evo primjera keltskog i gotskog GROB sa zna-čenjem:

a) spojiti nazubljenjem [1]
b) kopati, izdubiti; kopati rukama, grepsti [2].

Šta znači "spojiti nazubljenjem"? To je kad spojimo dvije suprotne strane u obliku zuba, zupca, evo ovako: / + \ = Ʌ = GREB, GREBEN.

I čije je GROB, a čije GREB? Čije je GROBLJE, a čije GREBLJE? U selu Viduša kod Kaknja postoje toponimi "Gladno greblje", "Ciganski greb", "Kićin greb."

Ako se ne poznaje svoj jezik i njegov istorijski ra-zvoj, nenamjerno ill namjerno to može izazivati produbljivanje političkih i narodnih nesuglasica i podjela.

I da navedemo riječi jednog učenog katolika, koji iz Beča 1530-te kao prevodilac poslantva austijskog, češkog i ugarckog cara Ferdinanda putuje u Ca-rigrad sultanu Sulejmanu II, i dok putuje kroz Bosnu piše:

"U petak, 16 septembra, polazeći. iz Gračanice, putovasmo dosta dugo brdom Medenikom, dok ne dođosmo do nekih. velikih kamenih grobova (ste-ćaka). Odatle se uputismo prema Zelenom Pazaru ili Rogatici (Czelempasar) , turskoj varošici, i tu prenoćismo.

Na uzvišici (kojom smo danas išli) ima pet vrlo velikih kamenih grobova (stećaka). Ne samo mi, nego i sami Turci čuđahu se kako je tih pet velikih kamenova, četvrtasto istesanih, iznešeno na ovu glavicu. Tu leži vojvoda Radoslav Pavlović (Hercog Paulovitz von Radasel), koji je nekada vladao u toj zemlji, njegova žena, jedan sin, njegov brat i vjerni mu sluga (dvorjanin). Na velikom nadgrobnom kamenu je istesan na srpskom jeziku i srpskim pismenima napis sa ovim mislima (riječima):

'Ja, vojvoda Pavlović od Radasela, (Radoslav Pavlović), gospodar i knez ove zemlje, ležim ovdje u ovom grobu. Dok življah, ne mogaše me turski car nikojim junaštvom, ni kakvim darovima, pa ni borbom, ni velikom silom sa moje zemlje ni po-tisnuti niti pobijediti; još manje sam irnslio da se odreknem svoie vjere. Bog mi je dao da sam mnogo puta pobijedio Turke. Hvala Bogu i slava što vazda vjerovah i sto svoju zemlju ostavljam još u hrišćanskoj vjeri.

Zatim, blizu pomenutog velikog groba, a na drugom miestu, nalazi se drugi nadgrobni kamen, ali druk-čijeg oblika l ne toliko velik, Xu leži vjerni sluga rečenog vojvode, koji je bio vjeran vitez. O nje-govim junačkim djelima još mnogo pjevaju Bošnjaci i Hrvati. Na-kamenu je istesan krst i natpis na srpskom jeziku i srpskiin slovima, sa ovim mislima (riječima):

'Vojvodo Pavloviću, gospodaru moj, tebe ljubljah za svoga života, vjemom službom služah tvojoj glavi (služih tebi). Sada ležim mrtav pod tvojim nogama, јег hoću i u zemlji da sam ti vjeran sluga. To si ti zaslužio, slavni i junački kneže, jer je tvoj mač za vjeru hrišćansku posjekao mnogog Turčina'." [3]

U vrijeme turskih nadiranja i osvajanja Bosne kojim su jezikom u Bosni govorili i pisali Bošnjaci i Hrvati? Srpskim jezikom, pobogu, jer su Srbi, Hrvati i Boš-njaci bili jedan narod jednog jezika, te su GREB i GROB, GREBLJE i GROBLJE sinonimi srpskog je-zika, ma kako ga vi današnji pravoslavci, katolici muslimani danas dijelili i zvali.

...............................

[1] Robert Archibald Armstrong, Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and English. II. English and Gaelic; London, Printed for James Duncan, 1825, p. 315.

[2] Ib.

[3] Benedikt Kuripešić, Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku I Rumeliju 1530; Svjetlost, Sarajevo, 1950, str. 28-29.

NAJSTARIJI PERIOD PROUČAVANJA STEČAKA

Nekropola u selu Lađevine (Vlađevine) kod Rogatice.

Stećak Radoslava Pavlovića

Grb porodice Pavlovića

"Najraniji podaci o stećcima potječu iz prve polovine XVI v. Poslanstvo austrijskog cara Ferdinanda I je 1530. god. putovalo u Carigrad preko Bosne. U sas-tavu poslanstva, kao tumač za naš jezik, bio je i Slovenac Benedikt Kuripešić, koji je na tome puto-vanju pravio bilješke, na osnovu kojih je napisao svoj poznati putopis. Poslanstvo je naišlo na selo Lađevine (Vlađevine) kod Rogatice, gdje se nalazi nekropola vrlo velikih i lijepo klesanih stećaka, od kojih dva primjerka imaju natpise. Kuripešić je opi-sao te stećke i njihove natpise. Bez obzira što je natpise pogrešno rekonstruirao, Kuripešićeve bilješ-ke, kao najstarije, imaju veliku vrijednost." [1]

"U petak, 16 septembra, polazeći iz Gračanice, putovasmo dosta dugo brdom Medenikom, dok ne dođosmo do nekih. velikih kamenih grobova. Odatle se uputismo prema Zelenom Pazaru ili Rogatici (Czelempasar)⁸³, turskoj varošici, i tu prenoćismo.

Na uzvišici ima pet vrlo velikih kamenih grobova . Ne samo mi, nego i sami Turci čuđahu se kako je tih pet velikih kamenova, četvrtasto istesanih, iznešeno na ovu glavicu. Tu leži vojvoda Radoslav Pavlović (Hercog Paulovitz von Radasel)⁸⁴, koji je nekada vladao u toj zemlji, njegova žena, jedan sin, njegov brat i vjerni mu sluga. Na velikom nadgrobnom ka-menu je istesan na srpskom jeziku i srpskiin pis-menima napis sa ovim mislima:

'Ja, vojvoda Pavlović od Radasela, (Radoslav Pav-lović), gospodar i knez ove zemlje, ležim ovdje u ovom grobu. Dok življah, ne mogaše me turski car nikojim junaštvom, ni kakvim darovima, pa ni bor-bom, ni velikom silom sa moje zemlje ni potisnuti niti pobijediti; još manje sam mislio da se odreknem svoje vjere. Bog mi je dao da sam mnogo puta po-bijedio Turke. Hvala Bogu i slava što vazda vjerovah što svoju zemlju ostavljam još u hrišćanskoj vjeri'.

Zatim, blizu pomenutog velikog groba, a na drugom mjestu, nalazi se drugi nadgrobni kamen, ali druk-čijeg oblika i ne toliko velik. Tu leži vjerni sluga re-čenog vojvode, koji je bio vjeran vitez. O njegovim junačkim djelima još mnogo pjevaju Bošnjaci i Hr-vati. Na kamenu je istesan krst i natpis na srpskom jeziku i srpskiim slovima, sa ovim mislima:

'Vojvodo Pavloviću, gospodaru moj, tebe ljubljah za svoga života, vjemom službom služah tvojoj glavi (služih tebi). Sada ležim mrtav pod tvojim nogama, јег hoću i u zemlji da sam ti. vjeran sluga. To si ti zaslužio, slavni i junački kneže, jer je tvoj mač za vjeru hrišćansku posjekao mnogog Turčina'.*" [2]
--------------------
⁸³Današnja varoš Rogatica, u dolini potoka Rakit-nice, sresko mjesto, u oblaeti sarajevskoj. Prvi put je. spominje Kuripešić 1530 gođine. Pod Turcima zvala ae Celebi-Pazar. U okolini ima mnogo rimskih i preistoriskih starina.

⁸⁴ "Radoslav Pavlović, bosanski vojvoda (1300—1441). Sin Pavla Radenovića. jedan od najjacih bo-sanskih velikana onog vremena. U njegovoj vlasti bila je trebinjska oblast 'a pola Konavala, i kraj od Konjica sve do Orlova sa Vrhbosnom, a na istoku sve do Drine sa Dobrunom. Za vrijeme svoga ratovanja sa Dubrovnikom zbog prodanog dijela Konavala, pozove Turke u pomoć, koji su se poslije aktirno miješali u bosanske stvari. Onih pet grobova su: Radoslava Pavlovića, njegove žene Teodore, sina Ivaniša, brata Petra i nepoznatog vlastelina, viteza iz njegove pratnje." [3]

* "Koji je to vitez, ne zna se. Neki (kao Matković) misle da je to Radoje Zivinčić." [4]
.............................
[1] Šefik Bešlagić, Stećci - kultura i umjetnost; Sarajevo, Veselin Masleša, 1982, str. 11.
[2] Benedikt Kuripešić, Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku I Rumeliju 1530; Svjetlost, Sarajevo, 1950, str. 28-29.
[3] Ib. str. 29.
[4] Ib. str. 30.

PERUN ISPLAŽENOG JEZIKA (Gradski park, Bihać, BiH)

 

 

 

 Zumirajte na Perunova usta i vidjećete isplaženi jezik.

Nabasah na ove fotografije bez iakvog detaljnijeg opisa, osim da se to nalazi u Gradskom parku u Bihaću. Na susjednom grebu ispred je stećak u vi-du krovne ploče kao imitacija rimskog sarkofaga sa simbolom Sunca.

Sa jedne duže strane monolita prikazana su dva antropomorfna lika, bog Perun i Perunika (Ognjena Marija). Perun je isplaženog jezika sa kopljem upe-renog Velesa liku divljeg vepra, kojeg napadaju tri psa. Stećak pripada kasnom antičkom periodu ili početku srednjeg vijeka.

Na jednoj od čeonih strana na reljefnom prikazu dva su stupa kao dio kapije izlazećeg Sunca (sim-bol na vrhu kapije). Sa obe strane stupova su cvje-tovi Sunčevog drveta života (neki to zovu "Perunov znak).

I zamislite, pored tolikih kamera na telefonima u dzepovima i torbicama, ovo su jedine fotografije tog spomenika kulture. Sramota! 

..............................

Fotografije: Croatian Stecak Stock Photos, Images & Pictures

https://www.dreamstime.com/photos-images/croatian-stecak.html