GROB SVETIH VRÁČА KOZME I DAMJANA U SRBIJI

"1. Slemenjak Stojana Ivanovića, skutonose iz Klenja, ima natpis na obe krovne površine.⁹² Po autoru, tekst je napisan kapitalnim pismom u srpskoslovenskoj recenziji. Oblik slova i epigrafske odlike samoga natpisa doprinose datovanju u XV. vek. Pretpostavlja se da je spomenik nastao pred pad despotovine ili nešto kasnije, posle pada Smedereva, kada je najkasnije mogao umreti skutonoša Stojan, pošto je prethodno, u Klenju, 'uz božiju pomoc', podigao, ili obnovio danas nepoznatu crkvu vračeva Kuzmana i Damjana. Titulu skutonoše verovatno je dobio posle nekog osvajanja srpskog despota ili bosanskog kralja. Natpis glasi:

† А СЕ ЛЕЖИ РАБЬ Б(O)ЖИ ВРАЧ КУЗМ(АNЪ)

И ДАМЪѢN А У ИМЕ СТОѢNЬ ИВАNОВИ(ЧЬ)

(С)КУТОНОША АТАХЬ (Ж?)E У ДОБРИ ЧАСЬ

…ДА МИ Б(ОГ)Ь ДОБРИ П(ОМЩЬ?) И ХРА(МЬ)

…Ь И ПОСТАВИШИ… …УМ…ЛА..

А У

…ЧА РАДИТЬ С БРАТωМЬ РОДА Д МИСКОГ(Ь

И КО ТЕ МИ КАМЕNЬ СОВОГА МѢСТА (В)ЗЕТ(Ь)

ДА МИ Ю ОП…

ЬПРѢ ДЬ Б(ОГО МЬ ИЛИ) ТКО МИ ТЕ(ЛО?) УКВА

РИ КУNЕМЬ

…ИТИ УБИ(О) ГА Б(О)Г(Ь)

U čitanju L. Pavlovića:

A se leži rab (sluga) Božji vrač Kuzman/ i Damjan a u ime Stojan Ivanović/ skutonoša, lud (prazan) i u dobri čas/ da (de) mi Bog dobri pomoć (?) i hram/...i postaviši.../ šta raditi sa braćom roda (a) do (a) miskog (ljudskog)/ i ko će mi kamen s ovoga mesta uzeti i da mi/ je otvjet (?) (odgovoran)/ pred Bogom ili tko mi telo (?) ukvari (kosti pretresa)/kunem/ i ti ubi(o) ga Bog." [1]

A sad obratimo pažnju na sljedeće:

"Pod sljemenjakom s natpisom koji pominje Stojana skutonošu iz Klenja nađena su dva skeleta, jedan nad drugim koja svjedoče o sekundarnom sahranjivanju pod stećima." [2]

Na samom početku natpis nam kazuje sljedeće:

"Ovdje leži rab Božji vrač Kuzman i Damjan."

To su dva čovjeka i u grobu su nađena dva skelete jedan nad drugim. Po predanju Kuzman i Damjan ubijeni su istovremeno, a na smrt od vlasti osuđene osobe bacaju se u zajednički grob i zato su tijela jedno preko drugog, tj. jedno iznad drugog. Grob je jedan i uzak, jer je grobaru lakše iskopati takav grob, nego li da kopa duplo širi.

Pretpostavljau, a ne tvrde sa sigurnošću, vrijeme ukopa niti vrijeme podizanja stećka, nego na osnovu oblika slova i epigrafike misle da je to XV vijek. Srednjovijekovni natpisi na stećcima svojim oblikom slova i epigrafikom skoro svi liče jedni drugima kao jaje jajetu, te vršiti datiranje samo po tome zaista nije naučni dokaz i baš zato što nije, oni ne tvrde, nego pretpostavlaju da je to XV vijek. Dakle može biti i XIV i XIII i XII jer isti takav oblik slova nalazi se i Nemanjinim poveljama i u Miroslavljevom jevanđelju i ne znamo da li je isti ranijim vijekovima, pisanih dokumenata nema, Nemanja sve uništio.

Za prevod Lj. Stojanovića tvrde da je pogrešan i oslanjaju se na prevod L. Pavlovića, ali koliko je i on tačan? Šta je sa semantikom na ovom natpisu, da li su prevodi svih riječi i da li je smisao cijelog natpisa tačan?

Poznato je da su stećci pretežno vlaška, tj. baština Rašana, a Rašani su Ilirski Kelti, tj. Tračani i šta ako i ovom natpisu ima ilirskih, tj. keltskih, odnosno tračanskih riječi?

Uzmimo za primjer čuveno stećansko ASE, koje, ne znajući šta znači, S. Novakovic čita kao АСѢE, a povučen inercijom onog skraćenog zamjeničkog slovenskog SE od SEBE, L. Pavlović piše ASE kao dvije riječi: A SE? Šta ASE bukvalno znači i odakle potiče?

Bukvalni smisao riječi ASE je OVDJE i riječ je čak iz vremena Egipćana i egipatsko AS, AS-T znači:

a) STAN, BORAVIŠTE, GRAĐEVINA, SVETILIŠTE [3];

b) egipatsko AS, AS-T znači MJESTO, STANIŠTE, SJEDIŠTE, PRESTOL [4].

Keltsko (gaelik) ASTAIL znači MJESTO, BORAVIŠTE, ZGRADA [5], skoro isto srpskom ASTAL. Galsko AS, ASE kao prilog mjesta znače BORAVIŠTE, LEŽIŠTE, POČIVALIŠTE [6]. Ne nekim stećcima umjesto ASE LEŽIT piše ZDJE POČIVAET, što je jasno da je to slovenska varijanta.

Drugi pogresno prevedeni dio natpisa je izraz А У ИМЕ. Ni ovdje se ne radi o slovenskim riječima, nego opet o ilirskim, tj. keltskim, odnosno o riječima brigijskih Gala:

1. jedno od značenja galskog A je značenje prijedlog genitiva, te galsko Cals a bara znači puno hljeba [7];

2. jedno od značenje galskog U je DUG (u vremenskom smislu to je DALEK, DALEKI [8];

3. galsko IME znači IZDANAK, POTOMAK [9] (nekad su se imena uglavnom davala po precima).

Izraz А У ИМЕ znači DALEKOG POTOMKA.

Naziv (С)КУТОНОША potiče od galskog SCUTELL sa značenjem POSUDA, ZDJELA, TANJIR, TANJUR [10]; latinsko SCUTELLA, SCUTULA postanjem od keltskog SCUTELL [11], a tome je izvorni smisao NOSAČ, DRŽAČ, atributi Sunca. Potpuni smisao riječi SKUTONOŠA shvatamo uz galsko АТАХЬ.

АТАХЬ je slozenica od AT + AH:

• AT = ZLO [12];

• AH = JAD, TUGA [13]

AT + AH > ATAH ili АТАХЬ znači GRESNIK TUZNI. Tome odgovara grčko Atao, Ato [14] postanjem od grčkog ᾱτ, ἄτη [15] sa značenjem užasna patnja [16]; hebrejsko Hhata, arapsko, haldejsko, siraik i etiopsko greška [17]. Tako СКУТОНОША АТАХЬ znači NOSAČ GRIJEHA, GREŠNIK.

Natpis:

† А СЕ ЛЕЖИ РАБЬ Б(O)ЖИ ВРАЧ КУЗМ(АNЪ)

И ДАМЪѢN А У ИМЕ СТОѢNЬ ИВАNОВИ(ЧЬ)

(С)КУТОНОША АТАХЬ (Ж?)E У ДОБРИ ЧАСЬ

Najvažnije u prevodu:

OVDE LEŽI SLUŽITELJ BOŽJI VRAČ KUZMAN

I DAMJAN DALEKOG POTOMKA STOJANA IVANOVIĆA,

NOSAČA GRIJEHA (Ž?)E U DOBRI ČAS

To je grob svetih vrača i braće Kozme i Damjana, a stećak sa natpisom postavio je njihov daleki potomak Stojan Ivanović. To što Stojan kune ako mu neko oskrnavi spomenik i kosti u grobu, tj. ako oskrnavi njegov trud oko spomenika i svetog groba ispod, to je česti pripovjedači stil govora kod Srba. Šta puta zaprijetimo ovim riječima: "Nemoj da mi neko ovo dira, da ga munja ne bi ubila!"

Tu u Klenju kod Šapca bio je grob svetih vrača Kozme i Damjana i oni su iz tog kraja. Crkva je slagala da su oni Arapi (otkud Arapi sa tavim imenima) i slagala je da su ubijeni u Maloj Aziji. Mislim da je to neko sve znao, jer nakon arheološke pretrage, stećak je odnesen i danas tu nema ni stećka ni znaka groba, a možda nema ni kostiju ovi svetih Srba.

U natpisu na drugoj krovnoj strani stećka piše da je podizanje stećka rad sa braćom:

С БРАТωМЬ РОДА Д МИСКОГ(Ь)

Ovo D (Д) ispred МИСКОГ(Ь) jeste galski prilog koji potvrđuje nadoknadu, kompenzaciju, saučesništvo MISKOG RODA [18].

MISKI je pridjev od MISIJA koje je sinonim nazivu MOESIJA. Govoreći o Homerovim Misima u Maloj Aziji (xiii,5) Strabon kaže:

“I oni sada žive tamo u Trakiji i zovu se 'Moesi' - bilo da se njihov narod iz ranijih vremena tako zvao i da je u Aziji ime promijenjeno u 'Misi', ili (što je prikladnije za istoriju i pjesnikovu izjavu) da se u ranijim vremenima njihov narod u Trakiji zvao 'Misi'." [19]

Riječ МИСКОГ(Ь) u prevodu L. Pavlovića znači LJUDSKI, a to značenje upravo ima galsko MOES, s tim da jo znači POŠTOVANJE, ULJUDNOST [20].

Od osnove MOS je srpsko MOZAK, pa eto, rode srpski, razmisli, razmisli...

_______________________

⁹² Tekst natpisa je prvi objavio Lj. Stojanović (Stojanović 1926, br. 9809), a kompletno ga analizirao L. Pavlović, čija će razmatranja biti ovde iznesena (Pavlović 1970, 49-65); Prvo čitanje natpisa od Lj. Stojanovića se u mnogome razlikuje od ovog, pored ostalog, u nastavku teksa na drugoj plohi on je video reči АСѢE РАДИТЬ СЬ БРАТИωΜЬ РОДА ДАШСКОГА (?)…” Prema mišljenju G. Tomović, koje mi je usmeno saopšteno, natpis je pogrešno pročitan, međutim, danas je to nemoguće proveriti na terenu." 

..............................

[1] Emina Zečević, Mramorje – stećci u Zapadnoj Srbiji, Beograd, 2005, str. 75.

[2] Ib. str. 81-82.

[3] Laurence Austine Waddell, Egyptian civilization of Sumer origin & real Chronology, Luzak & CO, London, 1930, Plate XXXI.

[4] Ib.

[5] Neil M’Alpine, A Pronouncing Gaelic Dictionary, Second edition, Published by Stirling & Kenney, Edinburgh, 1833, p. 21.

[6] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 92, 93.

[7] Ib. p. 1.

[8] Ib. Tome III, p. 463.

[9] Ib. p. 44.

[10] Ib. p. 345.

[11] Ib.

[12] Ib. Tome II, p. 98.

[13] Ib. p. 25.

14. Ib. p. 98

[15] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek-English Lexicon; Oxford: The Clarendom Press, 1883, p. 241.

[16] Jean-Baptiste Bullet, Tome II, p. 98.

[17] Ib.

[18] Ib. p. 427.

[19] Strabon, Geografija, 7, 3, 10.

[20] Jean-Baptiste Bullet, Tome III, p. 171.

RUKA NA STEĆKU

 Ruke kao motivi na stećima javljaju se kroz srednji vijek pa kroz moderno doba sve do 20. vijeka i to je još jedan neoborivi dokaz da su steći kulturna bašina Srba jazičnika (Rodovjeraca) i Srba dvovjeraca (krstjana).

SVASTIKA - PUT SVJETLOSTI

Staro groblje srpskih izbjeglica sa Kosova, druga polovina 19. vijeka, Rajacke Pimnice (Pivnice), Negotin, Srbija.

Staro groblje srpskih izbjeglica sa Kosova, druga polovina 19. vijeka, Rajacke Pimnice (Pivnice), Negotin, Srbija.

Sanskritsko SVA isto je sanskritskom SVAR [1] sa značenjem SVJETLOST, SUNCE [2], isto srpskom SVA u srpskom SVANUĆE, SVAT, SVATOVI, S(H)VATANJE. Isto SVA koje je u engleskom SWAN (labud) sa značenjem BIJEL, jer i pomeranskih Slovena SWANTOVID znači BELOVID, BELI VID.

Rekosmo da sanskritsko SVA znači isto kao i SVIT, isto kao SVET: SJAJ, SVETLO. Ovo SVA je u riječi SVASTIKA i SVASTIKA je složenica od SVA-S + TIKA, dakle od dvije punoznačne riječi:

1. SVA-S

2. TIKA

SVA je SJAJ, SVJETLOST, a šta je TIKA? To je izvedenica od sanskritskog ṬĪK (√ṭīk) sa značenjem IĆI, KRETATI SE, PUTOVATI [3]. Tako SVASTIKA bukvalno znači PUT SVETLOSTI, PUT SLAVE, PUT SUNCA.

 Po prikazima svastike na srpskim nadrognicima možemo zaključiti da svastika kao vedska tradicija kod Srba traje sve do 20. vijeka.

................................
[1] Arthur A. Macdonell, A Sanskrit-English Dictionary; London, Longmans, Green and Co., 1893, p. 1282.
[2] ib. p. 1281.
[3] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 429-430.

BOG SVAROG I BOŽIĆ SVAROŽIĆ

Pri stvaranju judaizma u 6. i 5. vijeku stare ere pisci Biblije koristili su dotadasnje stare njima poznate religije. Tako su zapisali i ovo:

“Bog je oganj koji spaljuje.” (5. Moj. 4, 25)

Vidite: BOG je OGANJ i nebeski oganj je SUNCE. Možda je Bog u ovom našem Suncu, možda u nekom dalekom u centru vasione Suncu, možda u nekom drugom nevidljivom Suncu, ali BOG JE OGANJ, BOG JE SUNCE I KROZ NAŠE SUNCE ODRŽAVA ŽIVOT NA ZEMLJI I NEMA DRUGOG ŽIVOTVORNOG BOGA DO TOG BOGA!

I Bog iz tog mističnog Sunca zrači životvornom energijom kroz svu vasionu. To zračenje nauka naziva elektromagnetnim talasima, osnivači Crkve to nazvaše Svetim Duhom, uglavnom, tim zrače-njem stvara se i održava život i na Zemlji i u drugim svjetovima.

I pošto je Bog OGANJ, u drevna vremena ljudi su slikovno prikazivali znakom ili tamgom OΓ: slovo O je glava i na slovu O, tj. na glavi, je slovo Γ ili je slovo Ր (feničansko P, tj. П).

Kod Srba, i ostalih od Srba postalih Slovena, BOG SVAROG bio BOG VASIONE. Njegovo ime je osmišljeno po smislu nekoliko kombinacija prastarih riječi. Prva kombinacija je SVA + ROG. Ovo SVA je sanskritska riječ sa značenjem SVOJ VLASTITI STVARALAC I SVAČIJI [1].

Druga kombinacija su iste riječi sa još opširnijim značenjem: SVA + ROG. Ovdje SVA znači IĆI, KRETATI SE, PUTOVATI [2].

Treća kombinacija je sa istom riječju SVA, samo sa dugim A na kraju: SVĀ. Ovako izgovoreno SVĀ znači SVAR [3] i to su NEBESA; SVJETLOST NE-BA; SUNCE [4], dakle OGANJ.

Druga riječ i imenu SVAROG je ROG. Svi znamo šta je ROG, ali najstariji ROG, izvorni ROG je SUNČEVA ZRAKA, a ona je samo od Sunca produ-ženi OG, tj. OGANJ, jer grije. Tako se ime SVAROG etimološki može tumačiti i kao SVA + ROG i kao SVAR + OG.

I riječ KRUG postanjem je od OG jer je današnje KRUG postalo od starog oblika KROG (u slove-načkom KRUG je i danas KROG). U riječ i BOG tako-đe je OG i BOG bukvalno znači JESTE OG, JESTE OGANJ; ZNAK OG, ZNAK OGNJA.

SVAROŽIĆ je mali sin SVAROGOV, mali bog i poš-to nije veliki, on je BOGIĆ, tj. BOŽIĆ, mali OGANJ, SVAROGIĆ (prlaskom G u Ž od SVAROGIĆ dobi-jeno je SVAROŽIĆ).

Svarožić je mlado Sunce KOLEDO, početak novog kalendarskog KOLA i rađa na zimskog solsticija kad Sunce dođe na svoj južni prestol u svojoj najnižoj tački južnog neba (-23,5° deklinacije). To je prava, prirodna kalendarska Nova godina, a uoči tog dana je Badnji dan.

Da bi se pripomoglo Suncu protiv Crnoboga koji zadobija vlast na zemlji kroz sve duže noći i sve kraće i hladnije dane, na izmaku Badnjeg dana u veče pale se vatre. Na vatrama gore gore mladi Perunovi hrastovi, kako bi se kroz njihovu vatru oslobodila Sunčeva svjetlost apsorbovana u drvo prethodnog ljeta i na taj način osnažila snaga Sunca Bjeloboga u borbi protiv Crnoboga. I sljede-ćeg dana Sunce prestaje da pada, zaustavlja se i počinje polako da se vraća ka nebeskom ekvatoru i početku proljeća, umanjujući vlast Crnoboga kroz kraćanje noći i duljanje. Pod raznim imenima taj dan se slavio širom svijeta, kod Srba je personificirano kao rođenje Mladog Sunca, Malog Boga Božića Svarožića.

Neko će reći da je to slavljenje prirode i da nema veze sa proslavom Boga a ja njih pitam: šta bi bilo da se Sunce ne zaustavi tog dana i da nastavi da pada sve dok se ne izgubi iz horizonta? U tom slučaju žvot bi na sjevernoj Zemljinoj polulopti nestao u mraku leda. A ko je podesio da se Sunce zaustavi i vrati proljeću? Podesio je BOG STVO-RITELJ, dakle se kroz proslavu prirodnog zbivanja tog dana slavi i BOG STVORITELJ PRIRODE.

Ne zaboravimo i ovo: početkom hrišćanske ere Badnji dan padao je na 24. decembar julijanskog kalendara, što odgovara 6. januaru gregorijanskog kalendara. Današnji pravoslavni Badnji dan kalen-darski je star 2000 godina i uzet je iz prehrišćanskih vjera. Rađanje mladog Sunca nove sezone perso-nificiranog u rođenje Božjeg sina u hrišćanstvo je uneseno iz prehriš-ćanskih religija. Tako je hristi-janizacijom Srba i Svarožić postao novorođeni Isus, ali je badnjak i dalje ostao badnjak koji Crkva pokušava da podvali narodu kao nekakav od njih izmaštani "budnik". Crkvenom laganju nikad kraja!

Sve do nasilne hristijanizacije srpskog naroda, srp-ski i svi slovenski narodi Jazičnici, Staroverci ili Rodoverci slavili su Boga Sunca i dane vezane za kalendarske sezone. Moćnici Crkve zabraniše slav-ljenje Boga po kalendarskim prilikama odredivši da se Bog slavi po danima posvećenim stvarnim ili izmišljenim ljudima. Tako odvojivši vjeru od prirode i Boga Stvoritelja prirode i oni proglasiše čovjeka za Boga, tj. Bogočovjeka, današnjeg iluminatskog Čov-jekoboga.

..............................

[1] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 1275, 1278.

[2] Ib. p. 429-430.

[3] Ib. p. 1282.

[4] Ib. p

LUT > LUTI > LJUTI

"Од посебног значаја за разумевање прошлости простора у базену реке Струме је локалитет Стојкова њива у долини Козјег дола код махале Долинци села Долња Љубата. Наиме, приликом реконструкције сеоског пута, у близини, 300 м западно од куће Бојана Анастасова, на дубини од 2 до 3 м, откривено је гробље - тумули и на дну су откривени остатци преминулих који су кремирани.

Пронађене су керамичке посуде од непроцен-љиве вредности које указују на време и етничку припадност преминулих.

Захваљујући Слађану Андонову, који је обаве-стио сараднике и археологе из народног музеја у Врању, ово налазиште – локалитет је стручно обрађен." [1]

Na jednoj od nađenih keramičkih posuda iz gvozdenog doba upisana je riječ LVT, tj. LUT, LUTI (slova V i T napisana su kao ligatura). Oblik slova odgovara feničansko-etrursko-grčkim slovima 9-5. v. st. ere.

Neki će reći da su to obični ornamenti, šare. Ljudi koji su ukrašavali onu posudu upisali su "šare" uz svastike kao simbole vremena i Sunca. Svako slovo je nepismenima šara i baš uz svastike stoje upisane "šare" LVT ili LVTI, a to su, rekli smo, slova feničanskog i grčkog stila 9-5. v. st. ere.

Sanskritsko LUṬ znači SJATI [2], a LUṬH je KRETATI, OKRETATI, KOLUTATI [3].

Keltski (gaelik) LUT znači SNAGA, MOĆ, ENERGIJA, ŽESTINA, ŽUDNJA, UŽITAK, RAD, SPOJ, ZAJEDNICA [4].

Latinsko LŪTEUS znači ŽUT [5]. U srpskom LUT je dalo LJUT, LUTANJE; LUTKA znači LIJEPA, LUTRIJA je SREĆA i to isto znači me LUTVO:

LU- > LUT > LUTAK, POLUT, POLUTAK: ◐

Eto na keramici svastike, eto zapisa, eto značenja upisane riječi LVT, tj. LUT, LUTI = LJUTI, VRELI, SJAJNI, DIVNI, LIJEPI = SUNCE.

LJUT je sveslavenski i praslavenski primarni pridjev [6], tračanska, tj. srpska riječ napisana na kera-mičkoj posudi gvozdenog doba. Od korijena LU- potiču i riječi LUČ i LUČA (sjaj, svjetlost, vatra, baklja).

..............................................

[1] Aleksandar Bulatovic, Rectangular grave vessels and stamped ceramics from the roman period in the central Balkans; Starinar, Institute of Archaeology, Belgrade, 2006, str. 218, 220.

[2] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 904.

[3] Ib.

[4] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. II, Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, p. 618.

[5] Francis Edward Jackson Valpy, An Etymological Dictionary of the Latin Language, London, Printed by A. J. Valpy, 1828, p. 241.

[6] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga II; JAZU, Zagreb, 1972, str. 340.

JESUS IS THE MORNING STAR (REVERSE PENTAGRAM AND HORNS HAND GESTURE)

 

"Yet have I set my king upon my holy hill of Zion. I will declare the decree: the LORD hath said unto me, Thou art my Son; this day have I begotten thee. Ask of me, and I shall give thee the heathen for thine inheritance, and the uttermost parts of the earth for thy possession." (Psalm,2,6-8)

"Where is he that is born King of the Jews? For we have seen his star in the east, and are come to worship him." (Matthew,2,2)

"I am the root and the offspring of David, and the bright and morning star." (Revelation,22,16)

"How art thou fallen from heaven, O Lucifer, son of the morning! how art thou cut down to the ground, which didst weaken the nations!" (Isaiah,14,12)

"I am the root and the offspring of David, and the bright and morning star." (Revelation,22,16)

"How art thou fallen from heaven, O Lucifer, son of the morning! how art thou cut down to the ground, which didst weaken the nations!" (Isaiah,14,12)

If you want to end the terror of poisonous covid-vaccines, to end the intentional inflation, the destruction of the economy and the impoverishment of the people as the basic basis for the beginning of the communist New World Order; if you want to stop the propaganda of mutilation of children through the ideology of transgenderism, homo-sexuality, homosexual marriages, pedophilia and all other evils against which the Bible speaks, ask your Church for it, because the Church sees all this and is silent, and silence is a sign of support and the Church implements all this through the Illuminati and the Church is the leader of the Illuminati, the leader of the Great Reset and the plan and realization of the New World Order.

You ordinary believers and ordinary members of Freemasonry, no matter what rank and title you have, you have no reason to be angry, not me, I'm not talking about you, I'm talking about the highest summit of the Church and the highest summit of your organization, who are one and together against God, against man and of humanity. You see what is being done, you are not blind!

Everything has been told to you and it is up to you whether you will protect yourself and your loved ones from their evil, or whether you will join them in their worldwide rebellion against God. And all this will not last long: 2035-2070.

..........................................

ISUS JE DANICA (OBRNUTA PETOKRAKA I ZNAK PRSTIMA)

"Ja sam pomazao kralja svojega na Sionu, svetoj gori svojoj. Objavljujem krepku riječ Gospodnju; on mi reče: Ti si Sin moj, ja te rodih danas. Traži od mene i daću ti narode za baštinu i krajeve zemlje u posjed tvoj!" (Psal,2,6-8)

"Gdje je car Judejski što se rodio? Jer smo vidjeli njegovu zvijezdu na istoku i došli smo da mu se poklonimo." (Matej, 2,2)

"Ja sam korijen i rod Davidov, i sjajna zvijezda Danica." (Otkr.22,16)

"Kako si pao s neba, Svjetlonošo, sine Zorin! Kako si razmrskan na zemlji, ti koji oslabljuješ narode!" (Isaija,14,12)

Ako želite da prestane teror otrovnih covid-vakcina, da prestane namjerna inflacija, uništenje ekonomije i osiromašenje naroda kao bazne osnove za početak komunističkog Novog svjetskog poretka; ako želite da prestane propaganda sakaćenja djece kroz ideologiju transrodnosti, pederluka, homo-seksualnih brakova, pedofilije i svih drugih zala protiv kojih govori Biblija, tražite to od svoje Crkve, jer Crkva sve to vidi i ćuti, a ćutanje je znak podržavanja i Crkva sve to provodi kroz Iluminate i Crkva je vođa Iluminata, vođa Velikog reseta i plana i realizacije Novog svjetskog poretka.

Vi obični vjernici i obični članovi masonerije, ma koji stepen i zvanje imali, nemate razlog da se ljutite ne mene, ja ne govorim o vama, govorim o najvišem vrhu crkve i najvišem vrhu vaše organizacije koji su jedno i zajedno protiv Boga, protiv čovjeka i čov-ječanstva. Vidite vi šta se radi, niste slijepi!

Sve vam je rečeno i na vama je hoćete li od njihovog zla čuvati sebe i svoje najdraže, ili ćete s njima u njihovoj svezemaljskoj pobuni protiv Boga. I sve ovo neće dugo trajati: 2035-2070.

NEMANJA, ZATIRAČ ISTORIJSKOG SRPSKOG IDENTITETA

 

"Među najranijim pisanim radovima na posrbljenom slovenskom jeziku nalaze se dve Nemanjine biografije, suverena koji je prvi ujedinio izdijeljene srpske župe u jednu oblast. Ove biografije napisali su u trinaestom vijeku njegov sin Stefan, zvani ‘Prvovenčani’, i Sava, prvi srpski mitropolit. Zatim su sledile biografije kraljeva i mitropolita, koje je napisao archiepiskop Danilo. Ovi najstariji poznati primjerci srpskog autorstva daleko su savršeniji od svih koji slede, a toliko su savršeni u gramatici, konstrukciji i stilu da ih je nemoguće uzeti za prvi književnu trud na ovom jeziku. Spaljivanje jeretičkih knjiga zabilježena su kao djela Nemanje; i, kao, prije nego što je primio ortodoksnu vjeru, sav srpski narod mogao se oglasiti za jeretike, čini se vjerovatnim da je plamen njegove revnosti progutao cijelu srpsku književnost.” [1]

To nisu moje riječi, to je 1864. napisao David Mather Masson, ondašnji škotski akademik. I nije to Nemanja uradio radi vjerske revnosti, nego radi templarskog zadatka naređenog, pomognutog i nagrađenog od iskonskih neprijatelja Srba: od vla-dara iz Vatikana i Konstantinopolja.

.............................

[1] David Masson, Macmillian’s Magazine, Vo. X; London: Macmillan and Co.; and Cambrigde, 1864, 1 pg. 296.

VJERNICI BOGA LAŽI

  Na Fejsbuku maloprije gledam: jedan beogradski starovjerac, vjernik stare srpske prehrišćanske vjere (barem se tako javno predstavlja) ima skoro pet hiljada prijatelja i sve žestoki svetosavsci, a ti isti svetosavci mene kao sljedbenika Sunca i Boga Sunca, mene svuda u javnosti iza leđa pljuju. Do čega je to? To je do laži njegove i njihove, svi oni jednom bogu Laži služe i Svjetlost Istine preziru!

BADNJAK BOŽIĆA SVAROŽIĆA

Владика Данило и Игуман Стефан сједе код огња, а ђаци, весели, играју по кући и налажу бадњаке.

Игуман Стефан

Јесте ли их, ђецо, наложили,

у пријекрст ка треба метнули?

Ђаци

Наложили, ђедо, ка требује,

пресули их бијелом шеницом,

а залили црвенијем вином.

Игуман Стефан

Сад ми дајте једну чашу вина,

ма доброга, и чашу од оке,

да наздравим старац бадњацима.

Дају му чашу вина, он наздрави бадњацима и попи је." (P.P.Njegoš, Gorski vijenac)

Što se srpskih manastira tiče, badnjak je ložen samo na Cetinju. Da li je loženje badnjaka ustaljeni crkveni običaj u Hilandaru i po ostalim srpskim svetosavskim manastirima? Nije! Kako to? Tako!

Ako je Sava Nemanjić blagoslovio srpske prehriš-ćanske običaje u krilu svoje crkve (kao što se zvanično priča), onda, valjda, lože; ali ako on to nije blagoslovio, tj. nije dozvolio,onda ne lože (jedino od 2000. lože u Dečanima radi ono malo jadnog na-roda što je ostalo na Kosovu). I ko laže i ko glavom ne razmišlja?

O porijeklu riječi “badnjak” i originalnom značenju Badnjeg dana ili Badnjice, etimolozi nikad ništa nisu sigurno rekli, pa i ono što govore i popovi prenose, to su sušte laži. Neki su to dovodili u vezu sa riječju “badanj”, ali niko sa sigurnošću ništa nije kazao, jer niko nije smio reći da se ne bi zamjerio crkvi.

Porijeklo naziva “badnjak” Petar Skok nalazi u riječi “bdenje” za koje pretpostavlja da je postalo od “indoevropskog *budh- > slav. bbd- (lit. budétï)” [1]. Po tom njegovom hipotetičkom *budh on izvodi porijeklo naziva “badnjak” i “badnji” [2]. Evo šta još kaže Skok:

“... badnjak, bug. bădnik u dva značenja: 1° to i badnji dan (ŽK, badnjaK); 2° drvo ili panj koji se pali uoči Božića, folklorni običaj koji ima svoj cere-monijal i svoju simboliku.” [3]

Aleksandar Loma tvrdi da je postanjem od pret-postavljenog “*bādna” sa značenjem “bdenje”. I tako sa narodu laže da je naziv “badnjak” izveden od glagolske imenice “bdenje” koje "potiče" od pret-postavljene riječi *bādna, koje se odnosi na bdenje [4], tj. nespavanje. Lažu!

Sanskritsko BĀDHA oblikom je vrlo blisko riječi BADNJAK i BADALJ. BĀDHA znači SMETNJA, BOL, MUKA, PATNJA, TUGA, NESREĆA, OZLJE-DA, UDALJAVANJE, ZLO, UNIŠTENJE [5]. San-skritsko BĀDHANA i BĀDHAKA znače UZNEMI-RAVANJE, UGNJETAVANJE [6].

Srpsko BADANJ je PONOR, DUBINA, a BADALJ je žaoka trepavice koja bodući žulja oko i ometa vid. Korijen je BAD-, isti korijen kao u BADNJAK. Šta je značenje korijena BAD-?

BAD je postanjem od PAD. U izgovoru prelas-kom P u B od PADNJAK postaje BADNJAK. To je PADNUTO SUNCE, Sunčeva najniža tačka u najkraćem danu godine, najniži godišnji Sunčev PAD. Zato sanskritsko BĀDHA, BĀDHANA i BĀD-HAKA znače SMETNJA, BOL, MUKA, TUGA, NES-REĆA, PATNJA, UDALJAVANJE, OZLJEDA, ZLO, UNIŠTENJE, UZNEMIRAVANJE, UGNJETAVANJE. Sva ova značenja obuhvaćena su engleskim BAD sa značenjem ZLO.

BADNJAK se pali radi simboličnog slabljenja sile Crnoboga i simboličnog ojačavanja Sunca kako bi se ono oduprlo daljem PADANJU. Zato su stari Srbi sebe zvali RABI BOŽJI, jer staro keltsko, tj. tračko, odnosno izvorno srpsko RABH znači POZORNIK, ČUVAR, STRAŽAR (rabh > rab, raboš).

Višnji Bog i Mali Bog, Svarog i Svarožić Božić (stećak, Donje Vrbno, Bisažine, Trebinje).

I nakon loženja badnjaka u Badnjoj večeri PAD SUNCA se zaustavlja, i tri dana ono ide skoro istim linijom i onda počinje da se penje ka sjeveru. Paljenje badnjaka je prehrišćanski običaj hiljadama godina stariji od hrišćanstva i nema nikakve veze sa hrišćanskim bdenjem baš kao što i naziv BOŽIĆ nema veze sa Isusom, jer BOŽIĆ je novorođeni SVAROŽIĆ, Mladi Koledo, sin Svarogov. 

Naravno da se ne radi o nekakvom novorođenom Bogu, to je simbolični egzoterijski (lažni) naziv ezoterijskog (pravog) kalendarskog zbivanja: Sunce prestaje da se spušta ka jugu, zaustavlja padanje i počinje da se podiže ka sjeveru i proljeću.To je iskonska srpska vedska tradicija koju judeo-hrišćanske ezoterijske lopuže izbrisaše iz glava neupućenih i naivnih Srba.

Pravi Badnji dan je dan uoči zimske kratkodnevnice, uoči zimskog solsticija i prvog dana zime, jer i Crkva je Isusovo rođenje stavila na prvi dan zime 25. decembra u ono vrijeme prije 2022 godine i tako je ostalo na tom datumu, a Sunce se pomijera kroz kalendar na niže dane i evo ga danas na 21. decembru gregorijanskog, tj. na 8. decembru starog julijanskog kalendara.

..............................

(1) Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga I; JAZU, Zagreb, 1971, str. 128.

(2) Ibid.

(3) Ibid.

(4) Aleksandar Loma, Etimološki rečnik srpskog jezika, sveska 2; Institut za srpski jezik SANU, Beograd, 2003, str. 69.

(5) Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 728.

[6] ibid.