ISUS SA MASONSKOM RUKAVICOM

 

Tri masona kao Božije Trojstvo: masoni sa jednom rukavicom i simbolika: ovaj desni što sjedi ima bijelu rukavicu na lijevoj ruci i on lijevom rukom drži žezlo.  On nije ogrnut kraljevskim plaštem od puli-risovine i on je simbol proljeća (bog proljeća). Onaj lijevo što sjedi ima rukavicu na desnoj ruci i desnom rukom drži žezlo. Ogrnut je kraljevskim plaštem od puli-risovine i on je tu simbol ljeta (bog ljeta).  Onaj u sredini što stoji sa krunom, žezlom i drvenim zidarskim čekićem predstavlja Sunce (Zakonodavac, Višnji Bog) u najvišoj snazi podneva ljetnog solsticija, tj. dana dugodnevnice na prvi dan ljeta.

Simbol Božijeg Trojstva

Isus mason sa bijelom rukavicom na lijevoj ruci (mozaik, 6. vijek, manastir Sv. Katarine, Sinaj).

Bijela rukavica na lijevoj ruci znak je masonima da je Isus je sunce proljeća, a ne bukvalno Božiji sin.

Isus na Y (Ra) simbolu.

Simbol Y (Ra = Sunce) na Ključnom kamenu masonskog Kraljevskog luka.

Kraljevski luk: https://stecciibogumili.blogspot.com/2021/06/kraljevski-luk.html

SVJETLOST JAČA, TAMA PADA

Njihovo vrijeme za vakcinodepopulaciju zvanično je isteklo i pokloniće im se još samo neki sa granice svjetla i tame. Pobjesniće oni zbog toga i pomisliće da mogu silom, ali sjaj sloge svijetlih duša razbiće njihovu podvodnu tamu! Sve je do duša Svjetlosti!

I zapamtite ko je tu u vrhu zvijeri iz dubine mora: iluminatski masonski judeo-crkveni vrh, a provodili su na terenu širom svijeta niži masoni muških i ženskih loža svih religija i komunista.

SIMBOLI GOVORE

 

Između tri mjeseca proljeća i tri mjeseca ljeta je sunce ljetno solsticija, sunce prvog dan ljeta, najviša godišnja tačka Sunca na zenitu sjevernog neba. Obrnuti trougao je simbol Horusog sjevernog proljetnog neba. 

U drugoj kolini s desna su sumerski piktografski simboli: ◊ = kosomos, nebo, Sunce.

◊ = kosomos, nebo, Sunce.

CRKVA I SIMBOLI MASONSKE LOŽE

Palac, veliki i domali prst ovako spojeni čine krug (Sunce), a kažiprst i mali prst su kao Jahin i Boaz, dva stupa Solomonovog hrama. 

Simboli masonske lože.

Freska iz Dečana

MASONI, SIMBOLI I DRESURA MOZGA

          Kad je ruski knez Vladimir 988. godine otišao u posjetu Romeji, u Hersonu je krštenjem prešao u hrišćanstvo, zatim je iniciran u masona i vratio se u svoj do tada jazičeski Kijev. Jazičestvo je naziv slovenske prehrišćanske vjere koja je obožavala Sunce, slavila Boga Sunca i bogove Sunca. Rijež  jazičestvo  (язычєство) bukvalno znači JASU ČEST, JASU ČAST, a JAS je JASNO Sunce:

a) JAS > JASI > JAZI
b) JAZ + ČEST > JAZIČEST(VO)

JAZ je postanjem od AS. A kao AZ je prvo slovo srpske i ruske azbuke sa značenjem JA, JESAM, BIVAM, POSTOJIM i znak je za BROJ 1: to je u kosmosu BOG:

      “AS je jedna od titula Sunca i povezana je sa VATROM: ponekad je umnožena sama sobom kao ASAS i AZAZ prikazana od Grka kao Αζαζος, i Αζιζος.” (1)

Sunce je JASNO:    

     “...Grčki Yas, Sunce, kao Orb života”. (2)

Dakle JAS nije grcko, nego tračansko, tj. slovensko, jer je u imenu Sarmata JASIGEZA, odnosno JAZIGEZA i dijela Alana sa imenom JASI (grčko Ἰᾱσ znači ZDRAVLJE, Ἰᾱσώ je ime boginje zdravlja, srpsko Jasna.

     I čim je iz Romeje vratio u Kijev, naredio je Vladimir vojsci da poruše i popale sve jazičeske hramove skupa sa njihovim kumirima, a narodu je izdao naredbu da svi moraju u taj i taj dan sići do rijeka da od popova dovedenih iz Romeje prime krštenje i kroz krštenje ima da budu hrišcani. I tako su u Rusiji nastali prvi hrišćani “ milošću Božijom i voljom Duha Svetoga”. 

     Tako su ruski hrišćanski vladari nadirali širom Rusije, ubijali i rušili i palili sve jazičesko i prisilnim pokrštavanjem Rusa “Duhom Svetim širlili pravu vjeru”.

     Iako pokršteni nikad Rusi nisu odrekli svog Boga Sunca i uporedo sa hrišćanstvom njegovali su i praktikovale stare jazičeske običaje i ta dupla vjera nazvana je dvoverje.

 Sastavljani palac, domali i malim prst (11th century Byzantine fresco, Karanlık Kilise, near Goreme in Cappadocia, Turkey).

     Prolazili su vijekovi, crkveni uticaj je sve jači, crkva gradi mnoge hramove i manastire i postepeno u narodu hrišćanstvo postaje dominantna vjera. Mnogi vjeruju sa dubokim fanatizmom kroz koji su spremni i život dati za vjeru u Hrista. I onda oko 1653. godine ruski patrijarh Nikon odlazi u posjetu Romeji i Carigradu i čim se vratio počinje da vrši reforme ruske crkve, što izaziva veliki otpor oko polovine tadašnjeg ruskog stanovništva. U jednu od novina te reforme spadalo je i novi način zakrštavanja ili krštavanja sa tri prsta: do tada je pri molitvi na tijelo nanošen znak krsta sastavljanim palcem, domalim i malim prstom kao simbolom Svetog Trojstva, dok su kažiprst i veliki prst bili ostajali uspravni kao simbol dviju Hristovih pririoda: božanske i čovječije. Tako su Rusi bili načueni od prvih dana pokrštavanja, tako su  se i Grci vijekovima osjenjivali znakom krsta, ali su to krajem srednjeg vijeka promijenili.

Hrist Pantokrator sa sastavljane tri prsta kako su se krstili ortodoksni hrišćani sve do kraja srednjeg vijeka (11th century Byzantine fresco, Karanlık Kilise, near Goreme in Cappadocia, Turkey).

Iznad je detalj sa romejske freske, a ispod ikone ruskih starovjeraca: sastavljeni palac, domali i mali prst.

Sastavljeni palac, domali i mali prst (oko 1350. godine Pećka patrijaršija, Crkva svetih Apostola).

     I neslaganje sa načinom zakrštavanja izazvalo je raskol u Ruskoj crkvi, ali patrijarh Nikon, potpomognut vojskom cara Aleksija Mikhailoviča, baca anatemu na njemu nepokorne koji uporno drže do stare vijekovne tradicije, i šalje na nja njih carsku vojsku. Mnogi arhijereji, sveštenici, boljari i vjernici starovjerci su spaljenji, bezbroj njih je pobijeno, mnoštvo bačeno u tamnice, a sve ostalo reformama nepokorno izbjeglo je po pustim i surovim prostranstvima Sibira.

     Tako crkvena i politička masonerija manipulie narodom: silom gasi jezičestvo kao plemensku, slobodarsku i njima neogovarajucu ideologiju, silom naturajući  novu ideologiju (vjeru) koja podupire njihovu feudalnu pohlepu i slobodne ljude pretvara u robove feudalaca, a onda od tih robova stvara vjerske fanatike i te iste fanatike istrebljuju kad fanatici zasmetaju njihovim novim reformama.

     Ovdje smo naveli primjer Rusa, a kod Srba u Raškoj to su kroz krvoprolie odradili Stefan Nemanja, sin mu Sava i ostali Nemanjići, koji su današnjim Srbima prvi i najveći sveci i Srbi. Sve je do moždanog sklopa, do lukavstva i vještine moćnika  koji znaju da onog trena kad uvjere ljude da je vjera koju im nameću istina, tada dobijaju apsolutnu rukovodeću vlast nad ljudima,

.................................
     (1)  William Holwell, Mythological, Etymological And Historical Dictionary; London, Printed for C. Dilly, In The Poultry, 1793, pg. 55.
    (2) F. Dunlap, The Origin of Ancient Names of Countries, Cities, Individuals and Gods; Cambridge: Metcalf and Company, 1856, pg. 18

ZNAK NA ISUSOVOM GROBU

Znak ɅO na ulazu u Isusovu porodičnu grobnicu u Jerusalimu (grob otkriven 1980. u jerusalimskom predgrađu Talpiot). 

Znak ɅO na srednjovijekovnoj fresci.

     U Matejinom i Lukinom jevanđelju fariseji i sadukeji traže od Isusa da im pokaže znak s neba:

     “Tada odgovoriše neki od književnika i fariseja govoreći:

     "Učitelju! mi bi radi od tebe znak vidjeti’.” (Matej, 12, 38)

     “A on odgovarajući reče im: ‘Rod zli i preljubotvorni traži znak; i ne će mu se dati znak osim znaka Jone proroka’.” (Matej,12,39)

Ne dugo nakon toga fariseji i sadukeji ponovo od Isusa traže da im pokaže znak s neba:

     “I pristupiše k njemu fariseji i sadukeji, i kušajući ga iskahu da im pokaže znak s neba.” (Matej, 16,1)

Isus im odgovara:

     “Rod zli i kurvarski traži znak, i znak neće mu se dati osim znaka Jone proroka.” (Matej, 16,4)

Isto se ponavlja u Lukinom jevanđelju:

     “A drugi kušajući ga iskahu od njega znak s neba.” (Luka,11,16)

A Isus odgovarajući reče im:

     “Rod je ovaj zao; ište znak, i neće mu se dati znak osim znaka Jone proroka; jer kako što Jona bi znak Ninevljanima, tako će i sin čovječij biti rodu ovome.” (Luka,11,29-30)

     Sadukeji i fariseji su dvije sekte judaizma, tj. dvije suprotne grane masonstva u judaizmu i oni traže od Isusa da im on pokaže znak kojim bi on njih uvjerio da i on pripada masonstvu i da je kao inicirani i prosvijetljeni mason inspirisan Božjim nadahnućem, ali Isus odbija da im pokaže bilo kakav znak i samo im spominje znak proroka Jone. Šta je i kakav je znak proroka Jone?

     Prorok Jona je prorok kojeg Bog salje u Ninevu da zbog bezbožnosti Ninevljana prorokuje propast tom gradu, ali Jona pokuša da izbjegne tu obavezu i ukrcava se na neki brod koji krece prema Tarsisu. Međutim, iznenadna oluja napadne brod, a mornari posumnjaju da je neko na brodu uklet i da je oluja zbog njega, te gatanjem otkriju da je to Jona. I sam znajući da je zbog njega, Jona im prizna i kaže krivicu, a onda ga mornari bace u more. Tada po Gospodnjoj zapovijesti naleti neka velika riba i proguta Jonu. Jona se u utrobi ribe pokaje, Gospod mu uvaži pokajanje i nakon tri dana i tri noći izbljuje riba Jonu nazad na obalu.

     I onda Jona ode u Ninevu i ide tamo počne da prorokuje da će zbog bezbožnosti Ninevljana sav grad od Boga biti uništen. Ali, Ninevljani to shvate ozbiljno počinju da se kaju posipanjem pepelom i postom. Videći to, Bog se smiluje i ne htjedne da uništi Ninevu. To bude Joni krivo i u toj ljutni popne se na jedan brijeg istočno od Nineve i tu sebi napravi kolibu ipak se nadajući da će odatle vidjeti razaranje Nineve, a ujedno da mu koliba bude zaštita od prevelike vrućine dnevnog sunca:

     “A Gospod Bog učini da izraste bršljan nad Jonom i pruži sjenu njegovoj glavi te da ga izliječi od zlovolje. Jona se bršljanu veoma obradova.”

     “Ali sutradan, u osvit zore, Bog zapovjedi crvu da podgrize bršljan, i on usahnu.”

Jonu u ogoljenoj kolibi počinje da prži vrućna sunca. I to se znak Jonin: znak kolibe sa simbolom Sunca u kolibi! Znak je nađen iznad ulaza u porodični Isusov grob otkriven 1980. u jerusalimskom predgrađu Talpiot. Tu su nađene kosti u deset kamenih kovčega (jedan je bio ukraden, pa je poslije nađen), a na sedam od njih su urezana sedam imena: Isus sin Josipov, Marija, Jose, Matja, Mariamne, Juda sin Isusov, Jovan sin Josipov brat Isusov.

     Pomenuti znak je simbol Ʌ sa simbolom Sunca između krakova. To je simbol kolibe, simbol kuće. Sunce je vatra, tako da je simbol Sunca u simbolu kolibe (kuće) ujedno i simbol kućnog porodičnog ognjišta. Takav, samo prostiji simbol nađen je i na kovčegu apostola Simona, prozvanog Petar, na groblju na Maslinskoj gori, te na kovečegu Simona Kirenca, koji je pripomogao Isusu da nosi krst ka Golgoti (Matej 27,32). Dakle je to bio znak tajnog bratstva okupljenog oko Isusa.

Inače kao egipatski hijeroglif znak Ʌ (ḥap) znači “tajna”, “sakriti” (1). To je znak koji se nalazi iznad ulaza u Veliku piramidu. Vrlo sličan znak postoji u Meksičkom kodeksu (Mexican Codices), religijskom spisu o religiji prekolumbovskih Asteka (2) i na nekim koptskim nadgrobnicima iz vizantijskog perioda 6-7. vijeka.

U znaku Λ prostor zatvaraju dvije linije koje ishode iz jedne tačke u vrhu. To je KUT, ugao. Sanskritsko KŪṬĀ je VIS, VISINA, BRDO, GORA, PLANINA, NAJVIŠI (3). Sanskritsko KUṬA je KUĆA, PORODICA, ZAŠTITA, UTVRDA. (4) 

     Keltsko (gaelik) LO znači DAN, VID, SVJETLOST (5). Kod naroda srednje Afrike ime Sunca je LO (6). Sanskritsko LOLA je KRETANJE, OBRTANJE (7), LOLĀ je OKRETANJE, SIJEVANJE (8). Sanskritsko LOṢṬ znači PENJANJE (9). LO je i znak za LOGA, tj. masonska LOŽA, mjesto svjetlosti. 

     Zašto Isus nije htio sadukejima i farisejima da pokaže znak? Zato jer nije pripadao njihovoj masonskoj loži, to je tajni znak bratstva njegove lože, a gdje je on iniciran, to je veliko pitanje. Jedno je sigurno: crkveni "vaskrsli Isus" je osmišljen na osnovu realnog Isusa koji nije vaskrsao u ljudskom tijelu, jer mu je grob sa sandukom i njegovim kostima nađen u Jerusalemu, niti je apostol Petar umro u Rimu. Ne zaboravimo da Isus iz Jovanovog otkrivenja ni jednom za sebe ne reče da je vaskrsao, nego samo kaže: "...bijah mrtav, a evo sam živ va vijek vijeka, amin..." (Otkrivenje,1,18). 

     Da bi sačuvali svoje antihrišćanstvo, koji skoro dvije diljade godina nazivaju Hristovom crkvom, vrh crkve sa najmoćnijim vrhom globalista, koji danas rukovode lažima o “pandemiji koronavirusa”, učinili su da sve kosti nađene u kovčezima pomenutog groba budu uništene, navodno “zakopane” na nekom ničim obilježenom “groblju” kod Jerusalema. 

Video o Isusovom grobu: 

..............................

     (1) E. A. Wallis Budge, An Egyptian Hieroglyphic Dictionary, Vol. I; London: John Murray, 1920, Plate cxxviii; pg. 436.
     (2) Albert Churchward, The Signs And Symbols Of Primordial Man; London: Svannenschein & Co., Lim; New York: E. P. Duton & Co., 1910, pg. 201.
     (3) Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 299.
     (4) Ibid. pg. 288.
     (5) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. II; Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, 593, 560.
     (6) Arthur James Johnes, Philological proofs of the original unity and recent origin of the Human Race, Apendix A; London, Samuel Clarke, 1843, pg. 6.
     (7) Monier Monier-Williams, Ibid. pg. 905.
     (8) Ibid. pg. 908.
     (9) Ibid. pg. 905.

 

EZOTERIJA VAVILONSKE METROLOGIJE

      Prvi spisi Biblije pisani su u Vavilonu krajem 6. i početkom 5. v. st. ere. Ovdje ćemo govoriti vavilonskim mjerama težine, ili kako danas govore "mase”, koje su prilikom pisanja Biblije Vavilonu, unesene u judejsko Petoknjižje:

a) 1 talent = 60 mina = 3600 šekela = 72.000 gera (1)
b) 1 mina = 60 šekela = 1200 gera
c) 1 šekel = 20 gera

 Pratimo sad brojeve:

a) 1 godina = 365 punih dana = 12 mjeseci
b) 1 mjesec = 30,41666667 dana

     1 talent = 3600 šekela

I evo kako su određlvali mjere težine:

     30,41666667 : 3600 = 0,00844907474 (dana)

Zaključak: 1 šekel = 0,00844907474 kg = 8,449 grama.  

Da ne bi bilo ovoliko usitnjenih decimala, to se zaokruži na jednu-dvije decimale, pa će biti da je 1 šekel = 8,449 grama, ili da bude još lakše za poreznike kada skupljaju porez ili carinu: 1 šekel = 8,45 grama = 0,298065 unci (ounces), što se zaokruži na prvu najpribližniju vrijednost od 0,3 unce. I evo potvrde tome:

     “Vrlo je teško ove mjere iskazati u današnjim vrijednostima. U sistemu koji se najčešće koristio u Mesopotamiji, težina šekela iznosila je 0,3 unci (8,4 grama), ali bila je i serija izvedena od ‘kraljevski' talent u kojem su sve mjere bile duple.” (2)

     Dakle, vavilonske mjere s kraja 6. i početkom 5. vijeka bile su:

a) 1 talent = 30,41666667 kg
b) 1 mina = 507 g (grama)
c) 1 šekel = 8,45 g
d) 1 gera = 0,4225 g = 422,5 mg (miligrama)

Gera je mjera težine od samo 0,4225 grama ili 422,5 miligrama, jer je to samo zera, hebrejska riječ za “zrno”. (3)

Perzijski kraljevski šekel iz vremena vlade Aleksandra Makedonskog 

(oko 322-312. st. ere): težak je 17,06 grama (iznad lava je masonski znak Γ = G).

     Inače, mjere su varirale u zavisnosti od ekonomskog stanja zemlje i inflacije, a varirale su, npr. tako što novcu ostane isti naziv, nrp. “šekel”, ali umjesto težine od 8,45 grama, bude duplo teži kao ovaj na slici iznad. Danas se trgovci dovijaju na drugi način: cijena na pakovanju ostaje ista, ali je količina upakovane robe manja.

     Kad je judaizam osmišljavan od grupe vavilonske masonske elite, izmišljali su i svoje mjere po svojoj simbolici, te su tako osmislili “sveti šekel”, a težinu su mu odredili ovako: 

     “Još reče Gospod Mojsiju govoreći: Uzmi mirisa najboljih: smirne najčistije pet stotina sikala i cimeta mirisavoga pola toliko, dvjesta pedeset, i iđirota takođe dvjesta pedeset, I kasije pet stotina mjerom svetom, i ulja maslinova jedan in. I od toga načini ulje za sveto pomazanje, ulje najbolje vještinom apotekarskom; to da bude ulje svetoga pomazanja.” (Egzodus,30,22-25)

Da saberemo sve sekele u materijala koji se vaga “mjerom svetom”, tj. svetim šekelima:

• smirne ……… 500 šekela
• cimeta ………. 250 šekela
• idjirot ………... 250 šekela
• kasije ……….. 500 šekela

Ukupno je 1500 svetih šekela (maslinovo ulje nije u mjeri težine, nego u mjeri tečnosti: 1 in), a ovdje tražimo težinu judejskog svetog šekela. I evo: godna ima 365 punih dana:

     365 x 3,14 = 1146,1 dana

Sad ovih 1146,1 dana pretvorimo u težinu po kodu Velike piramide da je jedan dan = 0,15006833 litara: 

 1146,1 x 0,15006833 = 17,1993313 litara.

To je 17.199,3313 mililitara vode, ili  17.199,3313 grama čiste vode. I evo koliko je težak judejski sveti šekel:

    17.199,3313 : 1500  = 11.46622087 grama ili zaokruženo na dvije decimale 11,46 grama težine jednog svetog šekela (uglavnom uzimaju jednu decimalu sa 11,4 grama).

     Dakle su vavilonski masoni još onda znali kodove Piramide.

     Po nazivu ŠEKEL možemo odrediti ime jednog od naroda iz grupe “naroda s mora”, koji su oko 1300-1200. st. ere i vlade Ramzesa II napali Egipat. To je narod sa egipatskim imenom Šekeleš. Pogledajmo: ŠEKEL : ŠEKELEŠ! Ali, o tome u sljedećem prilogu!

.................................
     (1) Roland De Vaux, Acient Israel, Its Life and Institutions; William B. Eerdmans Publishing Company, Grand Rapids, Michigan; Dove Booksellers, Livonia, Michigan, 1997, pg. 205.
     (2) Ibid.
     (3) Merrill C. Tenney, The Zondervan Pictorial Bible Dictionary, Regency Reference Library, Grand Rapids, Michigan, 1967, pg. 308.

SIMBOLI SVJEDOČE MASONE

      Masoni su osnovali crkvu, masoni su svojim "istinama" oblikovali crkvu, masoni vode crkvu i sve je to laž: Isus nije Bog!

Zašto ovo javno pred svijetom tvrdim? Zato jer su i ovu današnju laž osmislili i širom svijeta provode masoni, pa i ovu laž naturaju državnom silom kao što su silom naturili judaizam, hrišćanstvo i islam. Bog roditeljske očinske ljubavi i milosti ništa i nikom ne natura silom, pa ni vjeru čovjeku, naročito ne silom mača i državnog pisanog ili nepisanog zakona i svako zlo od boga Zla dolazi!

Ova masonska globalna vlast trajaće tri i po vremena, a to može biti tri i po godišnja doba od vremena ustoličenja J. Bajdena, može tri i po godine, a može, gluvo bilo, i tri i po decenije!

Prestanak njihove vlasti nad cijelim svijetom lako će biti uočljiv, jer će sva njihova sadašnja pravila i zakoni širom svijeta odjednom propasti i nestati.

SARAJEVO - ĐE VIŠE NIJE, ŠTO JE BILO PRIJE

 

Jel Sarajvo đe je nekad bilo
ili odvjet jednom muhadžeru
Znam da zvuči jadno i čemerno,
da se čini slabo i beterno,
al’ je barem od srca iskreno.
Da ti ne bi puno okoliš'o,
prosto mi je nešto odlaknulo,
po čitanju tvoje sitne knjige…
Mi koji smo preko jos od prije,
i rat nas je lično mimoiš'o
(kol'ko s'ratu obilazit' dade),
sve imamo neđe u podsvijesti,
neku sliku lijepog i poznatog
ušuškanog šehri Sarajeva,
iz koga smo, k'o biva, otišli,
a kom bi se možda i vratili,
kad nam neđe drugo, ipak, nije
ko što nam se čini da bi bilo
u šeheru našega djetinjstva.
Tad b’ te pukni nakav vatan-derti,
da ne rečem naka nostalgija,
pa sve mniješ i sam sebi vaziš:
u Saraj'vu ja bi' ovo bolje,
ili bi' brže, ili bi' im'o s kime,
im'o rašta i imo za koga.
Najčešći je od svih vatan-derta,
lisan-derti, il' žal za jezikom,
za vremenom, za mjestom onijem,
u kome si svaku riječ znao,
nijedna ti nikad nepoznata,
nijedna ti nikad zafalila,
svakoj boju znao potrefiti,
i mjeru joj odrediti pravu,
svoj na svome, đe svi isto zbore.
A kad ono, po tvojem ćitabu,
da se, brate, lijepo razumjeti
da je meni i 'takim k'o tebi
jeni Saraj jošte više tuaf,
nego iđe ikaka novina.
Lako ti je u novom bit' novi,
al ajd stisni pa budi u starom.
Đe se koji od naske zatek'o,
već se dobro jadan i obik'o,
ako nešto nije k'o u Bosni,
bar se tješi da i nije Bosna.
Al da sjedim nešto u šeheru,
i da gledam sve ove bidate,
đe se Bosna butum prometnula,
a sa njome i moja čaršija,
u tuđini bez da se pomakneš,
u novini, bez da išta mijenjaš,
svem'se čini, bi mi gore bilo.
Jedno si me, dakle, utješio,
koje si mi dobro pojasnio,
e se tamo odakle sam došo,
nejde nogom, nego vremeplovom.
Efendija, ovako ti fala,
boljeg vaza i boljeg melema,
da si htio naći ne bi mogo.
Da s' posluzim tuđijem r'ječima:
Ostaj tude, sunce "tvoga" neba,
neće t’ grijat ko što te to grije.
Grki su tamo zalogaji hljeba,
đe više nije, što je bilo prije.  (Eliezer Papo)

     Ritmom sevdalinke i jezikom negdašnje sa-rajevske Bosne iskazano u daljini i tuđini nevoljno duševno stanje ratnog prognanika. U prvom povrat-ku realne činjenice poratnog vremena ozdravljaju i trijezne dušu teškim uzdahom: bilo pa prošlo i toga više nema, što je - to je, jesi gdje si, živi ... a rata, more bit', opet i tu da bude... Jȁ!