Bijela rukavica na lijevoj ruci znak je masonima da je Isus je sunce proljeća, a ne bukvalno Božiji sin.
Monday, July 12, 2021
ISUS SA MASONSKOM RUKAVICOM
Bijela rukavica na lijevoj ruci znak je masonima da je Isus je sunce proljeća, a ne bukvalno Božiji sin.
SVJETLOST JAČA, TAMA PADA
Njihovo vrijeme za vakcinodepopulaciju zvanično je isteklo i pokloniće im se još samo neki sa granice svjetla i tame. Pobjesniće oni zbog toga i pomisliće da mogu silom, ali sjaj sloge svijetlih duša razbiće njihovu podvodnu tamu! Sve je do duša Svjetlosti!
I zapamtite ko je tu u vrhu zvijeri iz dubine mora: iluminatski masonski judeo-crkveni vrh, a provodili su na terenu širom svijeta niži masoni muških i ženskih loža svih religija i komunista.
Sunday, July 11, 2021
SIMBOLI GOVORE
CRKVA I SIMBOLI MASONSKE LOŽE
Saturday, July 10, 2021
MASONI, SIMBOLI I DRESURA MOZGA
Kad je ruski knez Vladimir 988. godine otišao u posjetu Romeji, u Hersonu je krštenjem prešao u hrišćanstvo, zatim je iniciran u masona i vratio se u svoj do tada jazičeski Kijev. Jazičestvo je naziv slovenske prehrišćanske vjere koja je obožavala Sunce, slavila Boga Sunca i bogove Sunca. Rijež jazičestvo (язычєство) bukvalno znači JASU ČEST, JASU ČAST, a JAS je JASNO Sunce:
a) JAS > JASI > JAZI
b) JAZ + ČEST > JAZIČEST(VO)
JAZ je postanjem od AS. A kao AZ je prvo slovo srpske i ruske azbuke sa značenjem JA, JESAM, BIVAM, POSTOJIM i znak je za BROJ 1: to je u kosmosu BOG:
“AS je jedna od titula Sunca i povezana je
sa VATROM: ponekad je umnožena sama sobom kao ASAS i AZAZ prikazana od Grka
kao Αζαζος, i Αζιζος.” (1)
Sunce je
JASNO:
“...Grčki Yas, Sunce, kao Orb života”. (2)
Dakle JAS nije
grcko, nego tračansko, tj. slovensko, jer je u imenu Sarmata JASIGEZA, odnosno
JAZIGEZA i dijela Alana sa imenom JASI (grčko Ἰᾱσ znači ZDRAVLJE, Ἰᾱσώ je
ime boginje zdravlja, srpsko Jasna.
I čim
je iz Romeje vratio u Kijev, naredio je Vladimir vojsci da poruše i popale sve
jazičeske hramove skupa sa njihovim kumirima, a narodu je izdao naredbu da svi
moraju u taj i taj dan sići do rijeka da od popova dovedenih iz Romeje prime krštenje
i kroz krštenje ima da budu hrišcani. I tako su u Rusiji nastali prvi hrišćani
“ milošću Božijom i voljom Duha Svetoga”.
Tako su ruski hrišćanski vladari nadirali širom
Rusije, ubijali i rušili i palili sve jazičesko i prisilnim pokrštavanjem
Rusa “Duhom Svetim širlili pravu vjeru”.
Iako pokršteni nikad Rusi nisu odrekli
svog Boga Sunca i uporedo sa hrišćanstvom njegovali su i praktikovale stare
jazičeske običaje i ta dupla vjera nazvana je dvoverje.
Sastavljani palac, domali i malim prst (11th century Byzantine fresco, Karanlık Kilise, near Goreme in Cappadocia, Turkey).
Prolazili su vijekovi, crkveni uticaj je sve jači, crkva gradi mnoge hramove i manastire i postepeno u narodu hrišćanstvo postaje dominantna vjera. Mnogi vjeruju sa dubokim fanatizmom kroz koji su spremni i život dati za vjeru u Hrista. I onda oko 1653. godine ruski patrijarh Nikon odlazi u posjetu Romeji i Carigradu i čim se vratio počinje da vrši reforme ruske crkve, što izaziva veliki otpor oko polovine tadašnjeg ruskog stanovništva. U jednu od novina te reforme spadalo je i novi način zakrštavanja ili krštavanja sa tri prsta: do tada je pri molitvi na tijelo nanošen znak krsta sastavljanim palcem, domalim i malim prstom kao simbolom Svetog Trojstva, dok su kažiprst i veliki prst bili ostajali uspravni kao simbol dviju Hristovih pririoda: božanske i čovječije. Tako su Rusi bili načueni od prvih dana pokrštavanja, tako su se i Grci vijekovima osjenjivali znakom krsta, ali su to krajem srednjeg vijeka promijenili.
Hrist Pantokrator sa sastavljane tri prsta
kako su se krstili ortodoksni hrišćani sve do kraja srednjeg vijeka (11th
century Byzantine fresco, Karanlık Kilise, near Goreme in Cappadocia, Turkey).
Iznad je detalj sa romejske freske, a ispod ikone ruskih starovjeraca: sastavljeni palac, domali i mali prst.
Sastavljeni palac, domali i mali prst (oko 1350. godine Pećka patrijaršija, Crkva svetih Apostola).
I
neslaganje sa načinom zakrštavanja izazvalo je raskol u Ruskoj crkvi, ali
patrijarh Nikon, potpomognut vojskom cara Aleksija Mikhailoviča, baca anatemu
na njemu nepokorne koji uporno drže do stare vijekovne tradicije, i šalje na
nja njih carsku vojsku. Mnogi arhijereji, sveštenici, boljari i vjernici starovjerci
su spaljenji, bezbroj njih je pobijeno, mnoštvo bačeno u tamnice, a sve
ostalo reformama nepokorno izbjeglo je po pustim i surovim prostranstvima
Sibira.
Tako crkvena i politička masonerija
manipulie narodom: silom gasi jezičestvo kao plemensku, slobodarsku i njima
neogovarajucu ideologiju, silom naturajući novu ideologiju (vjeru) koja podupire njihovu
feudalnu pohlepu i slobodne ljude pretvara u robove feudalaca, a onda od tih
robova stvara vjerske fanatike i te iste fanatike istrebljuju kad fanatici
zasmetaju njihovim novim reformama.
Ovdje smo naveli primjer Rusa, a kod Srba
u Raškoj to su kroz krvoprolie odradili Stefan Nemanja, sin mu Sava i ostali Nemanjići,
koji su današnjim Srbima prvi i najveći sveci i Srbi. Sve je do moždanog
sklopa, do lukavstva i vještine moćnika koji
znaju da onog trena kad uvjere ljude da je vjera koju im nameću istina, tada
dobijaju apsolutnu rukovodeću vlast nad ljudima,
.................................
(1) William Holwell, Mythological, Etymological
And Historical Dictionary; London, Printed for C. Dilly, In The Poultry, 1793,
pg. 55.
(2) F. Dunlap, The Origin of Ancient Names of
Countries, Cities, Individuals and Gods; Cambridge: Metcalf and Company, 1856,
pg. 18
ZNAK NA ISUSOVOM GROBU
Keltsko (gaelik) LO znači DAN, VID, SVJETLOST (5). Kod naroda srednje Afrike ime Sunca je LO (6). Sanskritsko LOLA je KRETANJE, OBRTANJE (7), LOLĀ je OKRETANJE, SIJEVANJE (8). Sanskritsko LOṢṬ znači PENJANJE (9). LO je i znak za LOGA, tj. masonska LOŽA, mjesto svjetlosti.
(1) E. A. Wallis Budge, An Egyptian Hieroglyphic Dictionary, Vol. I; London: John Murray, 1920, Plate cxxviii; pg. 436.
(2) Albert Churchward, The Signs And Symbols Of Primordial Man; London: Svannenschein & Co., Lim; New York: E. P. Duton & Co., 1910, pg. 201.
(3) Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 299.
(4) Ibid. pg. 288.
(5) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. II;
Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, 593,
560.
(6) Arthur
James Johnes, Philological proofs of the original unity and recent origin of
the Human Race, Apendix A; London, Samuel Clarke, 1843, pg. 6.
(7) Monier
Monier-Williams, Ibid. pg. 905.
(8) Ibid.
pg. 908.
(9) Ibid.
pg. 905.
Wednesday, July 7, 2021
EZOTERIJA VAVILONSKE METROLOGIJE
Prvi spisi Biblije pisani su u Vavilonu krajem 6. i početkom 5. v. st. ere. Ovdje ćemo govoriti vavilonskim mjerama težine, ili kako danas govore "mase”, koje su prilikom pisanja Biblije Vavilonu, unesene u judejsko Petoknjižje:
a) 1 talent = 60 mina = 3600 šekela = 72.000 gera (1)
b) 1 mina = 60 šekela = 1200 gera
c) 1 šekel = 20 gera
Pratimo sad brojeve:
a) 1 godina = 365 punih dana = 12 mjeseci
b) 1 mjesec = 30,41666667 dana
1 talent = 3600 šekela
I evo kako su određlvali
mjere težine:
30,41666667 :
3600 = 0,00844907474 (dana)
Zaključak: 1 šekel = 0,00844907474 kg = 8,449 grama.
Da ne bi bilo ovoliko usitnjenih decimala, to se zaokruži na jednu-dvije decimale, pa će biti da je 1 šekel = 8,449 grama, ili da bude još lakše za poreznike kada skupljaju porez ili carinu: 1 šekel = 8,45 grama = 0,298065 unci (ounces), što se zaokruži na prvu najpribližniju vrijednost od 0,3 unce. I evo potvrde tome:
“Vrlo je teško ove mjere iskazati u današnjim
vrijednostima. U sistemu koji se najčešće koristio u Mesopotamiji, težina
šekela iznosila je 0,3 unci (8,4 grama), ali bila je i serija izvedena od
‘kraljevski' talent u kojem su sve mjere bile duple.” (2)
Dakle, vavilonske mjere s kraja 6. i početkom
5. vijeka bile su:
a) 1 talent = 30,41666667 kg
b) 1 mina = 507 g (grama)
c) 1 šekel = 8,45 g
d) 1 gera = 0,4225 g = 422,5 mg (miligrama)
Gera je mjera
težine od samo 0,4225 grama ili 422,5 miligrama, jer je to samo zera, hebrejska
riječ za “zrno”. (3)
Perzijski kraljevski šekel iz vremena vlade
Aleksandra Makedonskog (oko 322-312. st. ere): težak je 17,06 grama (iznad lava je masonski znak Γ = G).
Inače, mjere su varirale u zavisnosti od
ekonomskog stanja zemlje i inflacije, a varirale su, npr. tako što novcu
ostane isti naziv, nrp. “šekel”, ali umjesto težine od 8,45 grama, bude duplo
teži kao ovaj na slici iznad. Danas se trgovci dovijaju na drugi način: cijena
na pakovanju ostaje ista, ali je količina upakovane robe manja.
Kad je judaizam osmišljavan od grupe
vavilonske masonske elite, izmišljali
su i svoje mjere po svojoj simbolici, te su tako osmislili “sveti šekel”, a težinu
su mu odredili ovako:
“Još reče Gospod Mojsiju govoreći: Uzmi
mirisa najboljih: smirne najčistije pet stotina sikala i cimeta mirisavoga pola
toliko, dvjesta pedeset, i iđirota takođe dvjesta pedeset, I kasije pet stotina
mjerom svetom, i ulja maslinova jedan in. I od toga načini ulje za sveto pomazanje, ulje najbolje vještinom
apotekarskom; to da bude ulje svetoga pomazanja.” (Egzodus,30,22-25)
Da saberemo sve sekele u materijala koji se vaga “mjerom svetom”, tj. svetim šekelima:
• smirne ……… 500 šekela
• cimeta ………. 250 šekela
• idjirot ………... 250 šekela
• kasije ………..
500 šekela
Ukupno je 1500
svetih šekela (maslinovo ulje nije u mjeri težine, nego u mjeri tečnosti: 1
in), a ovdje tražimo težinu judejskog svetog šekela. I evo: godna ima 365
punih dana:
365 x 3,14 = 1146,1 dana
Sad ovih 1146,1
dana pretvorimo u težinu po kodu Velike piramide da je jedan dan = 0,15006833
litara:
1146,1 x 0,15006833 = 17,1993313 litara.
To je 17.199,3313
mililitara vode, ili 17.199,3313 grama čiste vode. I evo koliko je težak
judejski sveti šekel:
17.199,3313 : 1500 = 11.46622087 grama ili zaokruženo na dvije
decimale 11,46 grama težine jednog svetog šekela (uglavnom uzimaju jednu decimalu
sa 11,4 grama).
Dakle su vavilonski masoni još onda znali kodove Piramide.
Po nazivu ŠEKEL možemo
odrediti ime jednog od naroda iz grupe “naroda s mora”, koji su oko 1300-1200. st.
ere i vlade Ramzesa II napali Egipat. To je narod sa egipatskim imenom Šekeleš.
Pogledajmo: ŠEKEL : ŠEKELEŠ! Ali, o tome u sljedećem prilogu!
.................................
(1) Roland De
Vaux, Acient Israel, Its Life and Institutions; William B. Eerdmans Publishing
Company, Grand Rapids, Michigan; Dove Booksellers, Livonia, Michigan, 1997, pg.
205.
(2) Ibid.
(3) Merrill
C. Tenney, The Zondervan Pictorial Bible Dictionary, Regency Reference Library,
Grand Rapids, Michigan, 1967, pg. 308.
SIMBOLI SVJEDOČE MASONE
SARAJEVO - ĐE VIŠE NIJE, ŠTO JE BILO PRIJE
ili odvjet jednom muhadžeru
Znam da zvuči jadno i čemerno,
da se čini slabo i beterno,
al’ je barem od srca iskreno.
Da ti ne bi puno okoliš'o,
prosto mi je nešto odlaknulo,
po čitanju tvoje sitne knjige…
Mi koji smo preko jos od prije,
i rat nas je lično mimoiš'o
(kol'ko s'ratu obilazit' dade),
sve imamo neđe u podsvijesti,
neku sliku lijepog i poznatog
ušuškanog šehri Sarajeva,
iz koga smo, k'o biva, otišli,
a kom bi se možda i vratili,
kad nam neđe drugo, ipak, nije
ko što nam se čini da bi bilo
u šeheru našega djetinjstva.
Tad b’ te pukni nakav vatan-derti,
da ne rečem naka nostalgija,
pa sve mniješ i sam sebi vaziš:
u Saraj'vu ja bi' ovo bolje,
ili bi' brže, ili bi' im'o s kime,
im'o rašta i imo za koga.
Najčešći je od svih vatan-derta,
lisan-derti, il' žal za jezikom,
za vremenom, za mjestom onijem,
u kome si svaku riječ znao,
nijedna ti nikad nepoznata,
nijedna ti nikad zafalila,
svakoj boju znao potrefiti,
i mjeru joj odrediti pravu,
svoj na svome, đe svi isto zbore.
A kad ono, po tvojem ćitabu,
da se, brate, lijepo razumjeti
da je meni i 'takim k'o tebi
jeni Saraj jošte više tuaf,
nego iđe ikaka novina.
Lako ti je u novom bit' novi,
al ajd stisni pa budi u starom.
Đe se koji od naske zatek'o,
već se dobro jadan i obik'o,
ako nešto nije k'o u Bosni,
bar se tješi da i nije Bosna.
Al da sjedim nešto u šeheru,
i da gledam sve ove bidate,
đe se Bosna butum prometnula,
a sa njome i moja čaršija,
u tuđini bez da se pomakneš,
u novini, bez da išta mijenjaš,
svem'se čini, bi mi gore bilo.
Jedno si me, dakle, utješio,
koje si mi dobro pojasnio,
e se tamo odakle sam došo,
nejde nogom, nego vremeplovom.
Efendija, ovako ti fala,
boljeg vaza i boljeg melema,
da si htio naći ne bi mogo.
Da s' posluzim tuđijem r'ječima:
Ostaj tude, sunce "tvoga" neba,
neće t’ grijat ko što te to grije.
Grki su tamo zalogaji hljeba,
đe više nije, što je bilo prije. (Eliezer Papo)
Ritmom sevdalinke i jezikom negdašnje sa-rajevske Bosne iskazano u daljini i tuđini nevoljno duševno stanje ratnog prognanika. U prvom povrat-ku realne činjenice poratnog vremena ozdravljaju i trijezne dušu teškim uzdahom: bilo pa prošlo i toga više nema, što je - to je, jesi gdje si, živi ... a rata, more bit', opet i tu da bude... Jȁ!