Sunday, June 6, 2021

PAVELIĆU JE NEMANJA BIO ISTORIJSKI UZOR

 



VOJDRAG BERČIĆ, SUDAC ISTRAŽITELJ NA PROCESU POSLJEDNJOJ VLADI NEZA-VISNE DRŽAVE HRVATSKE, O SASLUŠANJIMA POSLUŠNIKA USTAŠKOG REŽIMA

PAVELIĆ SE DIVIO NEMANJI
Boris RAŠETA
13. svibnja, 2004.

Pavelićev ađutant Viktor Prebeg ispričao mi je jednu silno zanimljivu anegdotu: Pavelić je jednom prilikom upitao svoje suradnike znaju li tko je njegov veliki povijesni uzor. Svi su ostali šokirani kad je rekao da je to bio - srpski vladar Stevan Nemanja! Kod Nemanje ga je impresionirala brutalnost u obračunu s neprijateljima. “Nemanja je poklao bogumile, do djeteta u kolijevci”, rekao je Poglavnik okupljenima. On je, tako nadahnut Stevanom Nemanjom, utemeljio i svoju formulu - “trećinu poklati, trećinu iseliti, a trećinu pokatoličiti”


Thursday, June 3, 2021

SUMERSKA BOGINJA AŠERA I BOGORODICA

 
Simbol "Podnebesje", tj. kosmos , naš materijalni zemaljski svijet (portal Kraljeve odaje u Velikoj piramidi).

Simbol boginje Ašere (Thomas Inman, John Newton,  Ancient Pagan And Modern Christian Symbolism; New York, Peter Eckler Publishing Company, 1922, pg. 127).

Bogorodica sa znakom "podnebesje" na čeonom dijelu marame 
(freska, sredina 13. v.,  manastir Mileševa).

     "Ovdje, dakle, očito imamo Ašeru, naš simbol Aštarot, ženskog Bala, proizvođača života, "vrata” odakle život izlazi u svijet. Kao takva boginja je ovdje simbolizirana kao zasvođena vrata. U feničanskoj abecedi četvrto slovo, daleth, ת ל ד = vrata, kao oblik šatorskih vrata, kao na Moabitskoj stijeni, Δ, i takođe u grčkom Δέλτα. Ali drugi oblik, možda još stariji, je  D, kad je postavljen u pravi položaj, kao, česti oblik Ašere.” (1)

     Ašera je drevna sumerska boginja neba, majka bogova. To je personificirana nebeska voda, etar, ono što su judejski masonski kao osnivači hrišćanstva kroz egzoteriju personificirali u liku Marije Bogorodice.

…………………………
(1) 
Thomas Inman, John Newton,  Ancient Pagan And Modern Christian Symbolism; New York, Peter Eckler Publishing Company, 1922, pg. 127.


ŠIVIN ZNAK NA KUPOLI HRAMA SPC

 

Krst je simbol Sunca, a vrh vertikalnog kraka simbol je ljetnog solsticija, dana dugodnevnice na prvi dan ljeta. Na vrhu vertikale ovog krsta je znak  Šive, boga sunca ljeta u hinduizmu, boga munja, gromova i rušitelja kao što je Perun kod Slovena. Otkud Šivin znak tu? Od masona, naravno, jer su crkvu osnovali masoni, dogmatsko-kanonski je uobličili i masoni vode crkvu, te je sasvim normalno da masoni po svojim hramovima imaju i svoje simbole, bilo da su ikonopisani, freskopisani, gravirani ili nekim drugim načinom prikazani.

SATANSKA IDEOLOGIJA I NJENI SVECI

Novi svetac zločnačke eugenika-ideologije jezuitskih crkvenih Iluminata! I kakav je ovaj po čovjeka, ljude i narode, takvi su bili 99% svetaca crkve!


Wednesday, June 2, 2021

CRKVENI ISUS JE 666


Isus nikad za sebe nije rekao da je Bog, a crkveni Isus je Bog.



     

      „Množenjem svakog od prvih osam brojeva sa 9 dobijemo 18, 27, 36, 45, 54, 63, 72 i 81, i zbir svih je 396, broj jako poštovan od drevnih mistika zbog, među mnogim razlozima, dodavanjem broja 270, što je u danima period razvoja ljudskog, proizvodio sveti 666 i ukazivao na ovaploćenje sunčanog logosa u čovečanstvu." (1)

Šta kaže Otkrivenje:
     “Ovdje je mudrost. Ko ima um neka izračuna broj zvijeri: jer je broj čovjekov i broj njezin 666.” (Otkr.13,18)
Ovdje je čovjekov broj 270 kao broj dana razvoja ljudskog ploda u materici od začeča do rođenja. Kad se na čovjekov broj doda 396, dobije se broj 666 koji “ukazuje na ovaploćenje sunčanog logosa u čovječanstvu”.
Ko je taj “sunčani logos koji se ovlapotio u čovječanstvu”? Evo crkvenog teološkog odgovora:
     “Gospod Hristos je Spasitelj zato što je Bogočovek, i time što je Bogočovek. U njegovoj se Ličnosti Bog očovečio i čovek obožio. Svojom Bogočovečanskom ličnošću Gospod Hristos prestavlja dvostruko čudo: ovaploćenje Boga i oboženje čoveka.” (2)
Pa nastavlja Justin Popović:
     “Činjenica da je Bog postao čovek, izražava se rečju: ovaploćenje, očovečenje (σάρκωσις, ένανθρώπησις); činjenica pak da je čovek u Hristu obožen, izražava se rečju: oboženje, obogotvorenje (θέωσις, θεοποίησις).” (3)
     “Ovaploćenjem svojim Bog je postao učesnik u ljudskoj prirodi, da bi ljudi postali učesnici u Božjoj prirodi (θείας κοινωνοί φύσεως).” (4)
Tako biva jasno da broj 666 upućuje na crkvenog Isusa, i on je crkveni Logos:
     “U početku bješe Logos, i Logos bješe u Boga, i Bog bješe Logos. On bješe u početku u Boga. Sve je kroz njega postalo, i bez njega ništa nije postalo što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe vidjelo ljudima. I vidjelo se svijetli u tami, i tama ga ne obuze.” (Jovan,1,1-
     Crkveni Isus nije Isus iz Jovanovog otkrivenja, jer Isus iz Otkrivenja ni jednom ne spominje vaskrsenje. Isus iz Otkrivenja zove sebe zvijezdom Danicom:
     "Ja Isus poslah anđela svojega da vam ovo posvjedoči u crkvama. Ja sam korijen i rod Davidov, i sjajna zvijezda Danica." (Otkrivenje,22,16)
Crkva tvrdi da je Danica zapravo Satana:
     "Drugi uzročni faktor, protivnik Božji – jeste satana sa njegovim mnogim otpalim duhovima. On je lični krivac i uzročnik svakoga zla. Otkako je kao Danica pao sa visoke slave 'pomazanog heruvima' u duboku tamu pakla – on neprekidno seje zlo i greh u svaki Božji stvor, osobito među ljude." (5)
Crkveni Isus je sunačni Logos i na njega upućuje masonski sveti broj 666, odnosno na crkvu: njene arhijereje i judeohrišćanske masone u okviru crkve. To vam je zvijer koja izlazi iz mora o kojoj govori Jovanovo otkrivenje (more: Maria i Amerika).

..............................
(1) Frank C. Higgins, The Beginning Of Masonry; New York, 1916, pg. pg. 36.
(2) Justin Popović, Dogmatika Pravoslavne Crkve, Tom II, Odjeljak treći, Bogočovekovo delo – Soteriologija, 1. Tajna Bogovaploćenja i tajna spasenja, a) Oboženje čovečanske prirode.
(3) Ibid.
(4) Ibid.
(5) Vladika Nikolaj Velimirović, Pravoslavna Crkva i uzročnost u svetu – knjiga br. 3 (8. dio), Glas Crkve, Valjevo, 1996. (Internet izdanje Svetosavlje.org. Objavljeno: 26. oktobar 20)

CRKVENI ISUS JE LAŽ

      
Crkveni Veliki Arhitekta kosmosa.

     Prva najveća svjetska laž je zvanična biblijska o vremenu postanaka judaizma. Sredinom 5. vijeka st. e. Herodot ne spominje Hebreje kao narod koji se obrezuje (Herodot, II, 104), jer je tek u Herodotovo vrijeme Ezra sa "Mojsijevom knjigom zakona" došao iz Vavilona u Jerusalim i tek tada je počelo osnivanje biblijskog judaizma koji se širio oko Jerusalima, gdje je nastala Judeja, dok je sjeverno u Samariji, dalje od Jerusalima, bilo otpora novoj vjeri i Samarjani su ostali vječiti rivali Ezrinom judaizmu. Kako je i kad stvoren judaizam?

     Kad se književnik Ezra sa svojim pomoćnicima 459. g. st. ere vratio iz Vavilona u Jerusalim, u sedmoj godini vlade vavilonskoga cara Artakserksa, razglasio je Ezra po Jerusalimu i okolini novi zakon kojim ga je opunomoćio pomenuti vavilonski car Artakserks:
     "A ko ne bi izvršivao zakona Boga tvojega i zakona careva, odmah da mu se sudi, bilo da se ubije ili da se protjera ili da se oglobi ili da se baci u tamnicu.” (Ezra 7,26)
Vidite: Ezra u ruci ima napisanu Punomoć vavilonskog cara Artakserksa, a za izvršenje Punomoći uz Ezru je njegova naoružana vojna garda. Zatim od Ezre slijedi nova prisila naroda:
     "Onda oglasiše po Judeji i Jerusalemu, da se svi, koji se vratiše iz ropstva, imaju skupiti u Jerusalemu. Onome, koji ne bi došao za tri dana prema zaključku knezova i starješina, uništiće mu se sve što ima, a on sam biće isključen i zajednice onih koji se vratiše iz ropstva. 
      I skupiše se svi ljudi od Jude i Benjamina za tri dana u Jerusalem. Bilo je devetoga mjeseca, dvadesetog dana u mjesecu. Sav je narod sjedio na trgu pred hramom Božjim, dršćući zbog te stvari i od kiše.” (Ezra 10,7-9)
Tako je prisilno i strahom stvoren judaizam od grupe vavilonskih masona koji su opunomoćeni od vavilonskog cara i od njih u Vavilonu napisanom "Mojsijevom knjigom zakona" sa vojskom došli u Jerusalim.
     Od članova istog vavilonskog tajnog društva koje je osnovalo judaizam četiri vijeka kasnije počinje da se među nejudejima osniva hrišćanstvo, nova religija kao druga najveća svjetska laž sa "vaskrslim Isusom Spasiteljem svijeta" i svim ostalim napisanim i nenapisanim crkvenim lažima koje su čovjeku, ljudima i narodima Evrope i širom svijeta takođe nametnute silom ognja, mača, krvi i straha.
     Treća najveća svjetska laž je kruna prvih dviju svjetskih laži: treća laž je "pandemija" koronavisrusa i "spasenje čovječanstva vakcinama" judejsko-hrišćanskih masona, članova istog vavilonskog tajnog društva koje je osmislilo i silom čovjeku, ljudima i narodima nametnulo prve dvije najveće laži u istoriji svijeta. Metod nametanja i ove treće laži je prisilom vlasti i širenjem straha.

KORONAVIRUS JE KRUNA RELIGIJA VAVILONA

     Kad se književnik Ezra sa svojim pomoćnicima 459. g. st. ere vratio iz Vavilona u Jerusalim, u sedmoj godini vlade vavilonskoga cara Artakserksa, razglasio je Ezra po Jerusalimu i okolini novi zakon kojim ga je opunomoćio pomenuti vavilonski car Artakserks:
     “A ko ne bi izvršivao zakona Boga tvojega i zakona careva, odmah da mu se sudi, bilo da se ubije ili da se protjera ili da se oglobi ili da se baci u tamnicu.” (Ezra 7,26)
Zatim slijedi nova prisila naroda:
     “Onda oglasiše po Judeji i Jerusalemu, da se svi, koji se vratiše iz ropstva, imaju skupiti u Jerusalemu. Onome, koji ne bi došao za tri dana prema zaključku knezova i starješina, uništiće mu se sve što ima, a on sam biće isključen i zajednice onih koji se vratiše iz ropstva.
     I skupiše se svi ljudi od Jude i Benjamina za tri dana u Jerusalem. Bilo je devetoga mjeseca, dvadesetog dana u mjesecu. Sav je narod sjedio na trgu pred hramom Božjim, dršćući zbog te stvari i od kiše.” (Ezra 10,7-9)
Tako je od istih ezoterista silom vlasti nametnuto hrišćanstvo, tako je silom vlasti nametnut islam, tako se danas silom vlasti nameće laž “koronavirusa”, tako se silom vlasti nameće obavezna njihova otrovna vakcina.
     Jedna od vrsta Vanzemaljaca su "bogovi" Vavilona (Sumera). Oni su 4282 god. prije nove ere redizajnirali Adama i od njegovog rebra klonirali Evu degenerišući tako ljudsku originalnu rasu. Oni su naučili ljude ratu, oni su se ženili kćerima ljudskim i s njima rađali divove ljudoždere, oni su bili su uzrok velikog opšteg potopa i nestanka prepotopskog svijeta 2656. g. st. ere i oni će od 2035. do sredine 2070. g. izazvati i kraj ovog postpotopskog svijeta.

PIRAMIDA, MASONI, RELIGIJE I SVIJET

 



Po hronologiji Mazora Biblije 1717. st. ere rođen je Mojsije. Na prvi dan ljeta 1717. osnovana je javna Velika loža Engleske, na kojoj dolazi do sjedinjenja judejske i hrišćanske masonerije u Engleskoj. Ta godina obilježena je na "vitlejemskoj zvijezdi" u crkvi Isusovog rođenja u Vitlejemu. Tad su masoni iz katakombi, podzemlja, utrobe tajnosti crnog grotla Crnog Sunca u centru vitlejemske zvijezde izašli na svjetlost dana.

     “Prve godine cara Kira zapovijedi car Kir: dom Božji u Jerusalimu da se sazida da bude mjesto gdje će se prinositi žrtve, i temelji da mu se izidaju, da bude visok šezdeset lakata i širok šezdeset lakata.” (Ezra, 6,3)
Prva godina persijskog cara Kira je 539. stare ere:
     “Ovo su ljudi iz ovoga kraja što se vratiše iz ropstva između onijeh koji biše preseljeni, koje preseli Navuhodonosor car Vavilonski, pa se vratiše u Jerusalim i u Judeju, svaki u svoj grad, koji dođoše sa Zorobabeljem, Isusom, Nemijom, Azarijom, Ramijom, Namanijem, Mardo-hejem, Vilsanom, Misperetom, Vigvajem, Neumom, Vanom;….” (Nemija,7,6-7)
Glavni starješina su Zorobabelj sa Isusom, Nemijom, Azarijom, Ramijom, Namanijem, Mardohejem, Vilsanom, Misperetom, Vigvajem, Neumom i Vanom: svega 12 starješina (u Knjizi Ezrinoj sa Zorobabeljem je samo deset uglednika). Ova grupa su savremenici onih što su odvedeni u Vavilon i oni nemaju sa sobom Mojsijevu knjigu, tj. Bibliju. Da su je imali, zar je ne bi ponijeli za čitanje barem pri postavljanju temelja hrama?
     A hram koji podiže Zorobabelj sa svojim pomoćnicima, koliki je? Gle: Zorobabeljev hram dug je 60, širok 60 i visok 60 lakata (Ezra,6,3), dok je Solomonov hram bio dug 60, širok 20 i visok 30 svetih lakata (Zorobabeljev hram je kocka, simbol masonskog ašlara). Ako je to obnova bivšeg hrama, zašto se novi hram ne zida na starim temeljima sa starim mjerama, ili starih temelja nikad nije bilo osim u Mojsijevoj knjizi koje tada takođe nije bilo, jer tek 459. godine u vrijeme persijskog cara Artakserksa iz Vavilona u Jerusalim stiže druga grupa sa Knjigom Mojsijevom i ovo su potomci onih što su odvedeni u vavilonsko ropstvo.
     “Tada se skupi sav narod jednodušno na ulicu koja je pred vratima vodenijem, i rekoše Ezri književniku da donese knjigu zakona Mojsijeva koji dade Gospod Izrailju. I donese Jezdra sveštenik zakon pred zbor, u kom bjehu ljudi i žene i svi koji mogahu razumjeti, prvoga dana sedmoga mjeseca. I čita je na ulici koja je pred vratima vodenijem od jutra do podne pred ljudima i ženama i onijem koji mogahu razumjeti, i uši svemu narodu bijahu obraćene na knjizi zakonskoj.
     A Ezra književnik stajaše na mjestu povisoku, koje bjehu načinili od drveta za to; i do njega stajaše Matatija i Sema i Anaja i Urija i Helkija i Masija s desne strane, a s lijeve Fedaja i Misailo i Malahija i Asum i Asvadana, Zaharija i Mesulam. I otvori Ezra knjigu na vidiku svemu narodu, jer bijaše više svega naroda, i kad je otvori, usta sav narod.” (Nemija,8,1-5)
Sveštenik i književnik Ezra stoji na postolju sa još trinaest uglednih ljudi, dakle je na broju njih trinaest: sa desne strane Ezre je šest ljudi i sa lijeve strane šest. Zašto je važan broj trinaest:
     “Među njima (frimasonima) broj 13 je simboličan, jer aludira na 13 plemena Izrailja, i zbog ovog razloga načelni ili superior oficira Frimasonerije je 13 širom zemaljske kugle, rasturenih po različitim kraljevstvima i provincijama čineći isto.” [1] Da li je to zaista to?
Pored svojih dvanaest apostola Isus je takođe trinaesti u grupi:
     “I postavi dvanaestoricu da budu s njim, i da ih pošilje da propovijedaju i da imaju vlast da iscjeljuju od bolesti, i da izgone đavole: prvoga Simona, i nadjede mu ime Petar; Jakova Zevedejeva i Jovana brata Jakovljeva, i nadjede im imena Voanerges, koje znači sinovi gromovi; o Andriju i Filipa i Vartolomija i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadiju i Simona Kananita i Judu Iskariotskoga, koji ga i izdade.” (Marko,3,14-19)
     Zorobabelj i njegova grupa nemaju Mojsijevu knjigu, niti njegova grupa ima trinaest članova. Dakle Zorovavelj nije načelnik ili superirior.
     U drugoj grupi prvi je Ezra sa Mojsijevom knjigom i u trećoj grupi prvi je Isus. To su dva načelnika ili dva superiora.
     Sredinom 5. vijeka st. e. Herodot ne spominje Hebreje kao narod koji se obrezuje (Herodot, II, 104), jer je tek u Herodotovo vrijeme Ezra sa Mojsijevom knjigom zakona došao iz Vavilona u Jerusalim i tek tada je počelo osnivanje biblijskog judaizma koji se širio oko Jerusalima u Judeji, dok je sjeverno u Samariji, dalje od Jerusalima, bilo otpora novoj vjeri i Samarjani su ostali vječiti rivali Ezrinom judaizmu.
     Po Biblji i po učenju crkve Isus je Sunce Pravde, što znači da su vođe dvanaestorici i u prvoj i u drugoj grupi takođe simboli Sunca sa šest mjeseci godine sa jedne i šest sa druge strane. Po tom modelu i episkopi crkve vide svoju ulogu među sveštenicima u vršenju liturgije. Evo kako savremeni masoni vide Piramidu:
     "Ram, dete moje, govoraše sveštenik, posmatraj teme piramide, koje je jedna tačka, i osnovu piramide, koja je jedan kvadrat, i ti ćeš pojmiti dva osnovna principa našega sveta: beskonačno i konačno; neodređeno i određeno; Boga i svet. Šta je teme piramide nego, polazna i dolazna tačka svega. Iz njega ističu i u njega utiču ivice i strane piramidine. U njemu se kvadrat osnove projektuje kao tačka; ka temenu sve gravitira i zato je ono simbol Boga." [2]
To značenje Piramide kod masona zapisano je i u Starom i u Novom zavjetu Biblije:
     "Kamen koji odbaciše zidari, posta glava od ugla. To bi od Gospoda i divno je u našim očima." (Psalm,118,22-23)
Kao trinaesti i načelnik svoje dvanaestorice Isus se poziva na Piramidu:
     "A reče im Isus: Zar niste nikada čitali u Pismu: kamen koji odbaciše zidari, on je postao glava od ugla; to bi od Gospoda i čudo je u vašim očima. " (Matej,21,42)
Apostol Pavle je premudri neimar, tj. majstor mason i još je jasniji:
     "Po blagodati Božijoj koja mi je dana ja kao premudri neimar postavih temelj, a drugi zida u visinu; ali svaki neka gleda kako zida.” (1. Kor. 3:10)
     "Tako dakle više nijeste tuđi i došljaci, nego živite sa svetima i domaći ste Bogu, nazidani na temelju apostola i proroka, gdje je kamen od ugla sam Isus Hristos, na kome sva građevina sastavljena raste za crkvu svetu u Gospodu; na kome ćete se i vi sazidati za stan Božij u duhu." (Ef.2,19-22)
O Piramidi svjedoči i apostol Petar:
     "A kad dođete k Njemu, kao kamenu živom, koji je, istina, od ljudi odbačen, ali od Boga izabran i pribran: i vi kao živo kamenje zidajte se u kuću duhovnu i sveštenstvo sveto, da se prinose prinosi duhovni, koji su Bogu povoljni, kroz Isusa Hrista. Jer u pismu stoji napisano: Evo mećem u Sionu kamen krajeugalan izbrani, i skupoceni; i ko Njega veruje neće se postideti. Vama, dakle, koji verujete čast je; a onima koji se protive kamen koji odbaciše zidari on posta glava od ugla, i kamen spoticanja i stena sablazni." (1.Pet.2,4-7)
Nema sumnje: Isus je tjeme, vrh piramide ili glava od ugla, apostoli su temelj piramide, a hrišćani kamenje piramidinog zdanja. Dakle su pisac citiranog psalma, pisac Matijinog jevanđelja, apostoli Pavle i Petar bili upućeni u duhovnu simboliku Piramide. Tako biva jasno da su oni skupa sa ostalim apostolima i jevanđelistima, kao članovi sekte judejskog ogranka masonerije, osnivači hrišćanstva.
     Pošto se islam takođe poziva na Bibliju, priznaju i poštuju Isusa za Božijeg proroka i poštuju Mariju kao mater Isusovu, dakle su i osnivači islama iz hrišćanske grupe koji su riješili da stvore novu religiju za sebe i svoje lične interese.
     Tajne masonerije iz prepotopskog svijeta prenio je Noje sa svojim sinovima i sve prve postpotopske vođe naroda i njihovi prvosveštenici bili su upućeni u neka tajna prepotopskih masona. Raseljenjem naroda iz Vavilona, tajna masonska učenja preko prvosveštenika i vođa naroda raširena su širom svijeta. Najbolji primjer toga su slićna predanja o opštem potopu i isti simboli svuda po svijetu.
     Nakon osnivanja hrišćanstva i kad je hrišćanska crkva sa svojom masonerijom postala glavna ideološki čuvar Rimskog carstva, tada počinje borba crkve za opštu vlast nad svim narodima i počinje crkveno provođenje religijskog genocida kroz istrebljenje svih nehrišćanskih masona kao ideoloških konkurenata. Prvo su istrijebljeni keltski druidi i slovenski vračevi sa njihovim vojnim zaštitnicima, a narodu je nametnuto hrišćanstvo kao ideologija hrišćanske masonerije i novostvorenog feudalnog poretka. Tada su mnogo bili progonjeni i judejski masoni skupa sa njihovim sljedbenicima u narodu.
     Hrišćanski masoni genocidom su istrijebili sve domorodačke američke masone sa njihovim narodima i mali nepobijeni ostatak naroda silom hristijanizirali. Kako od hrišćana, tako i od muslimana stradali su i afrički i australijski domorodci sa svojim vračevima i polinezijski domorodci i njihovi vračevi. Kinezi, Japanci i Indusi uspjeli su da odole hristijanizaciji i da protjeraju hrišćanske misionare iz svojih zona uticaja. Feudalizam, carizam, kapitalizam, komunizam i razni drugi “izmi” koji se kriju iza humanizma čeda su masona.
     U ideološkoj borbi za prevlast masonskih frakcija preko leđa prostog naroda u genocidima su naročito stradali američki Indijanci, ruski narod, Ukrajinci, Jevreji, Srbi, Jermeni i Romi.
     Ta borba za jednoumnu dogmatsku ideologiju i porobljavanje sve Zemljom nikad nije prestajala te traje i danas, a sredstva ratovanja su raznolika: od svakodnevne medijske propagande, ekonomskih porobljavanja, otimanjem prirodnih resursa, vojnih zavjera, atentata i pučeva do lokalnih, regionalnih, svjetskih ratova i globalizacijom kroz kulturu, moral i etiku, školstvo, medicinu i sve ostale vidove života.
     Ali njihova subjektivna nezajažljiva pohlepa, mito i korupcija već rastaču i njihove planove, rastaču njihove religije, rastaču njihove političke planove, pravne i ekonomske sisteme i to je svima pred očima. Piramida i njima poručuje da je svemu kraj i preokret u vremenu od 2036- 2070. godine. Na njima je hoće li početi trezveno da razmišljaju, ili je, možda, i priča Piramide o boljem svijetu i uzvišenijem čovječanstvu samo još jedna velika laž Vanzemaljaca?

Monday, May 31, 2021

SRBI POLUVERCI (POLUVIRCI, POLUVJERCI)

 


 +ПОЛОВѢРNНЦН (Nemanjin sabor oko 1186. god., freska iz oko 1290., crkva Sv. Ahilija, Arilje).

      Pored glava arhijereja u desnom gornjem vrhu donje polovine freske jasno piše: +ПОЛОВѢРNНЦН (u donjem dijelu N i H su napisani kao ligatura). To su poluverci 9. člana Dušanovog zakonika:
      "9. O poluvercima:
      I ako se nađe poluverac, koji je uzeo hrišćanku, ako ushte, da se krsti u hrišćanstvo, a ako se ne krsti, da mu se uzme žena i deca i da im se dade deo kuće, a on da se izagna."
Zašto su nazvani poluvercima? Zato što su bili kršteni po pravoslavnom obredu, ali se nisu odrekli svoje stare prehrišćanske vjere, nego su su bili i starovjerci i hrišćani, tj. bili su dvovjerci:
       "Ali i ako su se Srbi pokrstili i pak su zadržali i na dalje mnoge svoje običaje iz neznaboškog doba. Tako su o prazniku Božiću, vršili sve one običaje koje su vršili o neznaboškom prazniku Koledu: ložili Badnjak, mesili česnicu; imali polažajnika i t. d. što i danas traje. Isto tako zadržato je, i do današnjeg dana održano je, neznaboško verovanje u: vile, veštice, zmajeve snove, vradžbine i t. d. što treba iskorenjivati, jer je to neistinitio i štetno.“ (1)
      "U Srbiji opet zvali su ih Babunima jer ih je najviše bilo oko planine Babune nad Prilepom u Maćedoniji, ili Poluvercima, jer su se dosta držali i Pravoslavlja. - Međutim, oni sami u Bosni i Hercegovini nazivahu se uvek samo Hrišćanima ili Krstjanima.” (2)
      “Broj Bogomola bio je u to doba već prilično velik, pa su i neka ugledna vlastelasrpska pripadala toj jeresi, koja je bila mnogo bliža starom srpskom Mnogoboštvu nego Pravoslavlje.” (3)
      “Ovim dakle načinom odlučih ja pismo ovega Rituala ili Običajnika istumačiti naški, bivši ja govorio i općio s ljudima od različitih rusaga slovinskih hodeći po svitu, ja sam njih ovaka govorenja razumio i oni su moja (krstjani, Rasijani, Srblji poluvirci i Turci)...” (4)
      “Po povratku iz Carigrada Nemanja ustane protivu bogumila i ostataka mnogoboštva. Dva glavna uzroka pokrenula su ga na takvu radnju. Bogumili su štitili plemenski sklop i bili protivnici crkvene jerarhije." (5)
I ove poluvjerce, tj, dvovjerce koji su sebe zvali krstjanima, Ortodoksna crkva je nazvala bogumilima, babunima, a Sveti Sava ih nazva "mesalijanima koje se sada zovu bogumili - babuni". Rimokatolička crkva naziva ih patarenima.
      Pošto neki danas pokušavaju poluvjerce prikazati kao rimokatolike, odmah da kažemo da mogu lagati samo neupućenima, ali ne i onima kojima su poznati istorijski izvori, mitološka predanja i etnologija srpskog naroda, kao i još postojeći elementi dvovjerja u srpskom narodnom pravoslavlju. Takođe je poznato da su svi Nemanjići, osim cara Dušana, tolerisali rimokatolike, ženili se i crkveno vjenčavali sa rimokatolkinjama bez njihovog prelaska u pravoslavlje, što znači da im rimokatolicizam nije ni smetao. Evo ovako je Nemanja činio sa poluvjercima:
      “U smeri tom, on je pre svega upotrebio bio svu svoju moć na uništenje bogumilske jeresi, koju, zaista i protera iz svoje države.” (6)
      A ovo je Nemanja činio prema rimokatolicima:
      “Uzrok prvom trpljenju latinske vere i njezinih popova beše veza, koju je on održavao preko Srba rimokatolika sa rimskim papom koji tada vođaše u svetu glavnu reč.” (7)
      Zaista, Srbi, dokle laganje? Ovo krajnje je vrijeme da pred Bogom i narodom konačno priznamo istinu o svojoj istoriji, o Nemanji i svojoj vjeri. Eto vam je sve pred očima, a prehrišćanske običaje svojih predaka u svom pravoslavlju i sami znate.

..............................
(1) Milan S. Ubavkić, Istorija Srba po domaćim i stranim izvorima i piscima, Knjiga I, Drugo prerađeno i dopunjeno izdanje; Štampano u Kr. sr. državnoj štampariji u Beogradu, 1886, str. 82.
(2) Radoslav M. Grujić, Pravoslavna Srpska Crkva, Izdavačka knjižarnica Gece Kona, Beograd, 1921; II izdanje (reprint) Svetlost – Kalenić, Kragujevac, 1989, str. 38.
(3) Ibid., str. 14.
(4) Bartol Kašić, Ritual rimski, Pag-Dubrovnik-Pag, 1640.
(5) Pantelija Slavkov Srećković, Istorija srpskoga naroda, Knjiga II; Kraljevsko-srpska državna štamparija, Beograd, 1888, str. 25.
(6) Nikanor Ružičić, Istorija Srpske Crkve, Knjiga II, Beograd, Kraljevska srpska državna štamparija, 1895, str. 16.
(7) Ibid., str. 16-17.

DUGODNEVNICA - VRIJEME SLAVE

      

Ljetni solsticij i molitveni pozdrav izlazećem Suncu (stećak,  ploča). 

Obrnuti trougao na kapi simbol je sunca Horusa, tj. vremena proljeća i ljeta na dan dugodnevnice.

     SLAVA je SVJETLOST. Simboli iznad znače VRIJEME SLAVE (vijenac ili kolovrat znači SLAVA; polumjesec od zapada je VRIJEME), Venera (Danica) je u liku rozete ispod Mjeseca. To je prvi dan ljeta, dugodnevnica, ljetni solsticij, a ruke ovako podignute znak su molitvenog pozdrava izlazećem Suncu.