"Sumerski piktograf Ր znak je pastirskog štapa za titulu Bar ili Par, “Gospodar,” i ovaj sumerski znak-riječ vidjeli smo kao izvor egipatske titule Faraon; i takođe postoji u sumerskoj ugaonoj formi kao Γ." (2)
Egipatsko PER znači VID, VIĐENJE, POJAVLJIVANJE
(6), egipatsko PERTI znači MOĆAN, SILAN (7). Egipatsko PERǺ znači HEROJ (8), a PERU znači BOGOVI SVETILIŠTA (9).
Velško PERCHI je
POŠTOVANJE, ČAST (10). Velško PERIF, jed.
m. rod (PAR) je DAVALAC POSTOJANJA,
ONAJ KOJI NUDI I KOMANDUJE, TVORAC (11).
Velško PERON je GOSPOD, BOG (12).
I šta bi moglo da znači PER u imenu PERSIJA? To je VATRA, SVJETLOST, SUNCE, u bukvalnom smislu BOG, PERNI PERUN.
Persijsko PER je KRILO, LET, LETAČ, KRESTA, PERJE (13). Persijsko PERIN znači DOBAR (14), persijsko
PERTAW je SVJETLOSNI ZRAK, SVJETLOST (15). Persijsko PERAS znači ŠIRENJE, SAVRŠENSTVO, DOSTAVLJANJE, DAVANJE (16). PERSEPOLIS je SJAJNI GRAD.
Egipatsko PER je PALATA FARAONOVA, PRESTOL VLASTI (17), FARAON je PER-ĀA (18). Egipatsko PERKH je CVIJET (19): PER je SUNCE, PERKH je KAO SUNCE. Od PRA je izvedeno egipatsko PARĀA koje je dalo PER-ĀA, što su Grci preveli kao FARAON.
Osnivači
PERSIJE su PERSI ili PARSI, jer su tračansko i egipatsko PER istog značenja
kao i sumersko PAR: KUĆA SUNCA, CARSKA PALATA, SJAJ.
Grčko
ime Persije glasi PERSIS (Περσίς), PERSIJANCI su PERSAI (Πέρσαι ili Πηρσαί) (20). I pazimo sad ovo:
“Kralj Darije zvao je sebe ‘Persijan sin
Persijana, Arjanin sin Arjana’ (21). Kralj Darije
rodom je Medijanin i Herodot to zna i
kaže da su Arijani staro ime Mediana:
“Nekad
su ih svi zvali Arjanima, a kad je k njima došla Medeja iz Atine, oni su tada
uzeli drugo ime, ovo sadašnje.” (22)
“Paras-Aria
je Arianin Persijanac ili Parisi.” (27)
Gaelik PARAS znaci NEBO, RAJ (28). Gali su pleme tračanskih Briga. Dakle su pripadnici istog naroda osnovali PARS (Persiju) i grad PARIS i pripadnici tog naroda živjeli su na Kopilu kod Zenice gdje su ostavili antropomorfni idol Sunca, kojeg su zvali PERSI, u grčkoj mitologiji poznatog pod imenom PERSEJ.
(1) Stephen Langdon, Sumerian
Grammar And Chrestomathy, Paris: Librairie Paul Geuthner, 1911, pg. 233.
(2) Laurence Austine Waddell, Egyptian civilization of
Sumer origin & real Chronology, Luzak & CO, London, 1930, pg. 97.
(3) Monier
Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press,
1960, pg. 591.
(4) John Richardson and
Charles Wilkins; A Dictionary, Persian, Arabic and English; London, Printed by
J. L. Cox, 1829, pg. 316.
(5) Ibid. pg. 324.
(6) E. A. Wallis Budge, An Egyptian Hieroglyphic
Dictionary, Vol. I; London: John Murray, 1920, pg. 243.
(7) Ibid. pg. 240.
(8) Ibid. pg. 243.
(9) Ibid.
(10) William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh
Language, The Second Edition, Vol. II;
Denbigh: Printed and published by Thomas Gee, 1832, pg. 414.
(11) Ibid., pg. 417.
(12) William Richards, Welsh and English Dictionary
(Geiriadur Cymraeg a Saeseneg); Caerfyrddin, 1832. pg. 255.
(13) John Richardson, A Dictionary, Persian, Arabic, and
English; The Clarendon Press, Oxford, 1877, p. 366.
(14) Ibid., pg. 386.
(15) Ibid., pg. 372.
(16) Ibid., pg. 368.
(17)
E. A. Wallis Budge, Ibid. pg. 237.
(18) Ibid. pg. 238.
(19) Ibid. pg. 243.
(20) The Encyclopædia Britannica, Vol. XVIII; Philadelphia,
J. M. Stoddart Co., Limited, 1885, pg. 573.
(21) Ibid.
(22) Herodot, VII, 62.
(23) Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language, Second Edition, Oxford: The Clarendon Press, New York: Mcmillan & Co., 1893, pg. 434.
(24) John Richardson, A Dictionary, Persian, Arabic, and
English, Vol. I; London: Printed by William Bulmer and Co., 1806, pg. 212.
(25) Ibid.
(26) Ibid.
(27) Edward Balfour, Cyclopædia of India and of Eastern and
Southern Asia, Second Edition, Vol. II; Madras: The Scotish and Foster Press,
1871, pg. 539.
(28) Robert Williams, Ibid. pg. 278.