OPET I OPET O IMENU TRAČANA

Sunce sa svojim tračnim trakama, tj. zrakama.

Značenje imena Tračana zvanična nauka krije k’o zmija noge, jer kad bi to kazali, osvijetlili bi istinu istorije da su Kimeri, Kelti, Pelazgi, Raseni, Sarmati, Veneti, Iliri i Sloveni isto što Tračani, ali to bi zatreslo i srušilo aškenasku judeo-crkvenu Bečko-berlinsku laž u nauci.

Imena TRAČAN (Θρᾴκιος) i TRAKIA (Θρᾁκη) počinju korijenskom osnovom TRA u kojoj je RA jedno od davnih imena Sunca. To isto RA nalazi se u imenu Rasena (Etruraca), njihovog plemena RAETA i RAŠANA, tj. SRBA.

Da bismo pokazali i dokazali šta znači ime Tračana, prvo ćemo uzeti primjere stranih riječi koje počinju osnovom TRA:

- engleski: TRAVEL = PUTOVANJE;

- engleski: TRAVERSE = PREKO, POPREČNO, PREČKA;

- engleski: TRANSPOSITION = PREMJEŠTAJ;

- engleski: TRANSPORT = PREVOZ;

- engleski: TRANSMIT = PRENOS;

- engleski: TRANSPARENT = JASAN, PROVIDAN;

- engleski: TRAIL = STAZA;

- engleski TRACE = TRASA = PRAVAC, PUT, TRAK;

- engleski TRACK = TRAK, TRAKA, TRASA, PUT, PRAVAC;

- engleski TRAIN = VOZ;

- francuski: TRAIT = LINIJA

- francuski TRAJECT = TRAJEKT

- latinskI: TRANS = PREKO, KROZ;

- latinski: TRACTUS, TRAHERE = POVLAČITI, CRTATI; PRAVAC RIJEKE;

- grčki: τραβῶ (TRAVO) = POVLAČITI, VUĆI, VLAČITI, CRTATI (1).

Bukvalni smisao grčkog τραβῶ je u srpskom TRAVA, jer TRAVA je kao jedna tanka LINIJA, TRAKA, zRAKA.

U svim riječima TRA znači LINIJA, PRAVAC, TRASA, TRAK, TRAKA. Prvi izvorni smisao osnove TRA je TRAK, TRAKA od RA. Pošto RA imenuje SUNCE, dakle je TRAK ili TRAKA Sunčeva ZRAKA.

Zrake su SJAJNE kao zlato. Iz skoro svih rječnika grčkog od cenzora je protjerana grčka riječ τρὰ (TRÀ) sa značenjem RAZVUČENA ZLATNA PLOČA, engleski TRAY, srpski TAS (2). Šta je TAS?

To je TASNA, što je u izgovoru postalo TACNA: na TACNU u crkvi svi daju prilog, u TAS se SKUPLJA, SABIRA. Velško TÂS znači VEZA ZAJEDNIŠTVA (3). Jedno od keltskih imena Sunca je TASC, TASCIO, jer je Sunce SABIRNO mjesto svih sunčanih TRAKA, tj. ZRAKA. I može li ovo nekome biti nejasno?

Evo nekoliko srpskih riječi sa osnovom TRA: TRAK, TRAKA, TRAVA, TRATINA, TRAČNICA, TRATINČICA.

I šta je TRAK? To je muški rod imenice TRAKA: TRAK – TRAKA isto je što i ZRAK – ZRAKA. Mali TRAK je TRAČAK. Grčko τρακτὸς (TRAKTOS) znači BIJEL, IZBIJELJEN (vosak) (4). Grčkom τρακτὸς odgovara latinsko TRACTUM, TRACTA (5) i oba C u latinskim riječima izgovaraju se kao K.

Evo TRA u velškom kao keltskom dijalektu:

- TRATHER = SJAJAN, ČIST (6)

- TRATHES = PREVRUĆE, VRELO (7)

- TRATHYN = ISTEGNUYO (8)

- TRATHUNU (TRATHYN) = PREVIŠE ISTEGNUTO (9)

- THRATHYNIAD = IZDUŽENO (10)

I opet imamo osnovu TRA u značenju LINIJA, PRAVAC, DUŽINA, dakle TRAK, TRAKA, VRELA ZRAKA. Staro srpsko TRATITI znači PRATITI, npr. običaj, tradiciju.

Svi znamo da je TRAG znak koji ostaje vidljiv IZA nekoga ili nečega što se kreće. Pogledajmo velške riječi i prihvatimo realnost istine:

- TRAG = IZA (11)

- TRAGLOEW = JASAN, UOČLJIV, VIDLJIV (12)

- TRACH = IZA (13)

- TRAÇ (čita se: TRAĆ) = IZA (14)

- TRAG = IZA (15)

Po imenici TRAG je TRAGOS (τράγος), grčka riječ za JARAC: TRAK > TRAG = ZNAK. Na glavi jarca su dva znaka u vidu dva TRAKA, tj. dva roga. Po tome je u grčkom jarac nazvan TRAG, a ne po jarčevom meketanju ili dernjavi.

TRAČANIN je TRAČAN, TRAČANI su TRAČNI, tj. SJAJNI, BLJŠETEĆI. SJAJ i BLJESAK su SVJETLOST, SVJETLOST je SLAVA, dakle su TRAČANI isto što i kasniji SLAVENI. To je isti narod, samo je u imenu druga riječ istog značenja: TRAČANI, RASENI, KELTI, SARMATI, VENETI, ILIRI i SLAVENI su sinonimi za ime naroda istog porijekla.

..............................
(1) A. Kyriakides, Modern Greek-English Dictionary With A Kypriote Vocabulary, Second Edition; Athens, Printed by Anesti Constantinides, 1909, pg. 764.
(2) Ibid.
(3) William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, The Second Edition, Vol. II, Denbigh: Printed and published by Thomas Gee, 1832, pg. 531.
(4) Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek English Lexicon, Oxford: The Clarendom Press, 1883, pg. 1568.
(5) Ibid.
(6) William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, Vol. II, London: Printed for E. Williams, 1803.
(7) Ibid.
(8) Ibid.
(9) Ibid.
(10) Ibid.
(11) William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, The Second Edition, Vol. II, Denbigh: Printed and published by Thomas Gee, 1832, pg. 556.
(12) Ibid.
(13) Ibid. pg. 552.
(14) William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, Vol. II, London: Printed for E. Williams, 1803.
(15) Ibid.

VEDSKI SRBINDA

Ovo je laž i podvala, jer Srbinda nije bog ni čovjek, nego demon, odnosno energija koja razbija oblake pa nema kiše.

     Neke velike budale poturaju naivnim Srbima glupost da je Srbima predak vedski Srbenda. Čak i Muhamedovu kobilu Burak prikazuju kao "Srbinda, vedski predak Srba". I naravno, ne znajući ko je taj Srbinda, a izbečenih očiju gledaju u riječ “vedski”, naivni i neupućeni Srbi hvataju se na  udicu gluposti.

     Ko je vedski Srbinda?

     SRBINDA je vedski demon, đavo kojeg je ubio vedski bog Indra. Naravno da se radi o energijama, metaforama i personifikacijama, a ne o stvarnim likovima. Indra bog, car sloja atmosphere oblaka kao i slovenski Perun,  bog kiše, gromovnik koji svojom vajrom sijeva, grmi i gromovima strijelja po demonima među kojima je i Srbinda:

 “KAṆVAS, kaži nam pjesmom djela Indre, Plahovitog

Kovanog u Sominoj divljoj strasti.

Bog jaki, ubio je Anarṣanija, Sṛbindu, Piprua i zloduha

Ahîṣuva i oslobodio poplavu.” (1)

Poplava je za Indiju životna monsunska poplava.

     Ime SRRBINDA (Sṛbindu) je od sanskritskog SṚ i BIND:

1. SṚ = TEĆI; PRASKATI, EKSPLODIRATI (2)

2. BIND = RAZBIJANJE, RASTURANJE (3)

Dakle je SṚBINDA atmosferska sila koja razbija i rastura oblake pa ne može kiša da pada, nema monsuna, nema poplave, nema ljetine. Snaga INDRE je ta koja UBIJA snagu zlog SṚBINDE koji razbija oblake.

     Dio SṚ u imenu SṚBINDA je sa duplim R (SRR) i to se kraće piše sa tačkom ispod slova R, ovako: Ṛ. To SṚ ili SRR, nije SR u imenu SRBIN, jer je SR u SRBIN sa jednim R i SR u SRBIN je skraćeni oblik riječi SER koja imenu SRBIN daje značenje PLAMTEĆI, SJAJNI, isto kao što u nazivu SRMA znači SJAJ, jer je SRMA najčistije, najbjelje, najsjajnije SREBRO.

Sanskritsko SṚBINDA ima indirektne veze sa imenom SERB i SERBI, ali ne onako kako se to Srbima tumači, tj. SṚBINDA nije i ne može biti predak Srba, jer je etimološki i semantički mlađi oblik od izvornog srpskog imena SERB i SERBI, SURBI, SORBI, itd. Od osnove SER gubljenjem glasa E postalo je i sanskritsko SṚ u SṚBINDA i SRB i SRBIN. Sanskritsko SṚ znači TEĆI; PRASKATI, EKSPLODIRATI, a to znači i SER u SERB i SERBI: SJAJ, SVJETLOST, SUNCE (sunce). Svjetlost Sunca rasipa se od Sunca praskom, eksplozijama i teče ka Zemlji, dakle sanskritsko SṚBINDA je vrsta svjetlosti koja razbija oblake te nema kiše, a SERB i SERBI znači samo SJAJNI, SVJETLOSNI.

..............................
    (1) Ralph T. H. Griffith, Hymns Of The Rigveda, Vol. II, Book VIII, Himn 32; Banaees, Published by  E. J. Lazarus and Co., 1897, pg. 169.
    (2) Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, PG. 1244.
    (3)  pg. 731.
    (4) Pierre André Latreille, Cours d'Entomologie, Paris, A La Librairie Encyclopédique De Roret, 1831, pg. 76.

O ISTOM "BOGU" I IMENU SRBA I HRVATA

Tvrdnja da je ime Srba od latinskog SERVUS, što znači ROB, netačna je i zlonamjerna, a potiče iz judeo-hrišćanske Bečko-berlinske škole, tj. iz crkve. Netačnost ove tvrdnje pokazaćemo na dva primjera latinskih riječi.

Ime Srba stari Grci su pisali SERVOI (Σέρβοί) i SIRVOI (Σίρβοί), dakle su osnove Σέρ (SER) i Σίρ (SIR).

Prvi primjer

Latinsko SERVUS potiče od grčkog ἔρος (1), dok grčko εἴρεον, εἴρερον znači ROPSTVO (2). Latinsko SERVUS je RATNI ZAROBLJENIK, a izvedeno je od SERVO (3). I gle: rimski zarobljenik u afričkoj Nubiji bio je SERVUS isto kao i zarobljenik u Palestini ili bilo gdje, te je latinsko SERVUS uopšten pojam i nije vezan samo za zarobljene Srbe, nego za sve rimske zarobljenike.

Drugi primjer

Latinsko SERVO znači ŠTITIM, ČUVAM (4), a izvedeno je og grčkog έρύω preko latinskog ERVO, SERVO (5).

Samim tim ime Srba nije sa latinskim značenjem SERVUS (ROB), nego SERVO: SLUŽBENIK, ČUVAR, ZAŠTITNIK. Svaki savjetnik carski, svaki general carev i svaki vojnik carske vojske je je SERVO, tj. SLUŽBENIK i nije rob, već je slobodni građanin u svojoj službi, a SERVUS je zarobljenik bez građanskih prava i on je rob.

Zaključak

Ime Srba stari Grci su pisali Σέρβοί i Σίρβοί, dakle su osnove Σέρ (SER) i Σίρ (SIR). Vidi se da to nisu osnove od kojih je postalo latinsko SERVUS (rob), ali mržnja prema Srbima zaslepljuje njihov razum i jezičku istinu preokreće u svoju laž. Osnove SER i SIR odnose se na SUNCE I SVJETLOST. Osnova SER postoji u latinskom SERTA (vijenac) (6) i SERENUS (suvoća, suša) (7):

Svojim srodnim oblikom, postanjem i značenjem riječi ZAR, SAR, SER, SOR, SUR i SIR odnose se na SUNCE, SJAJ, SVJETLOST i kao takve su u drevna vremena bile u sastavu imena narodnih glavara (8) i za njih francuski lingvista Charles de Pougens (1755 – 1833) kaže:

"Niko ne spori da su riječi koje označavaju glavu često korištene kao prirodne metafore za označavanje onoga ko zapovijeda, ko upravlja.” (9)

Od riječi ZAR, SAR, SER, SOR, SUR i SIR izvedena su stara imena Srba, a imena SRB i HRVAT su istog značenje, sinonimi, jer su to bila dva imena jednog naroda sve dok nakon crkvenog raskola 1054. crkva od njih nije počela stvarati dva neprijateljska naroda. Raskol je i stvoren radi toga, a ne zbog onog što se zvanično tvrdi, jer jedan tako veliki narod na Balkanu srednjeg vijeka ujedinjen jednim vladarom u jednu državu lako bi povratio sve od Rimljana i Romeja oteto srpsko i spriječio bi sve planove judeo-crkve u stvaranju vještačkih naroda i novih država na Balkanu i u Evropi

"Ali je interesantno da vizantijski pisci iz toga doba, Zonaras i Kedrenos, brkaju Srbe sa Hrvatima i obratno. Znači, da ova dva jugoslovenska plemena nisu ni u to staro doba imala nekih oštrih razlika između sebe, kao što ih nemaju ni danas. U ono vreme nisu bili ni crkvom rastavljeni , pa nije nikakvo čudo što Zonaras veli: ‘Hrvati koje i Srbima zovu,’ a Kedrenos kaže: ‘Srbi koje Hrvatima zovu’.” (10)

Sanskritska imenica KURVAT (m. rod) KURVATI (ž. rod) znači SLUŽBENIK, SLUIŽTELJ, SLUGA, PREDSTAVNIK, ZASTUPNIK, RADNIK (11). To je značenjem potpuno isto latinskom SERVO.

Sumersko KUR znači: a) OKO SVJETLOSTI, SJAJ, BLJESAK (12);

b) SJAJ, ZAR, SIJANJE (13).

Dakle su ZAR, SAR, SER, SOR, SUR i SIR u starim istorijskim imenima Srba istog značenja kao i KUR u sanskritskom KURVAT, odnosno isto latinskom SERVO.

Grčko HROBATOS ili HROVATOS (Χρωβάτος) kod Porfirogenita sastavljeno je od dvije riječi:

a) Χρω

b) βάτος

Grčko Χρω- je korijen u grčke riječi koja znači BOJA (14), a grčko βάτος isto je kao i grčko βάτίς što znači ZRÄKA (15). Tako bi Porfirogenitovo Χρωβάτος (Hrobatos ili Hrovatos) značilo BOJA ZRAKA, BOJA SVJETLA: SVIJETLI, SJAJNI. To isti znače riječi ZAR, SAR, SER, SOR, SUR i SIR u Imenu Srba (grčki: Σέρβοί, Σίρβοί).

A sad da vidimo zašto su Latini Hrvate nazvali CROBAT, CROBATIAN? Počinjemo od prvog dijela CRO-. Pratimo latinske riječi sa korijenom CRO-:

- CROCA = grčki κρόκη = ŽUTI POLEN (16)

- CROCCALIS = DRAGI KAMEN (17)

- CROCIAS = DRAGULJ (18)

- CROCUS = KACUB (19) = grčki κρόκος (20) = ŠARFAN (naziv je dobio po perzijskoj riječi ZAF’ARAN, što u prevodu doslovno znači BUDI ŽUT, a to znači i grčko κρόκος = ŽUMANCE.

Latinsko CRO znači SJAJAN, ŽUT, SVIJETAL. To znače i riječi ZAR, SAR, SER, SOR, SUR i SIR u imenu SERBOI, SIRBOI ili grčki: Σέρβοί, Σίρβοί, latinski SERVI.

..............................

(1) Francis Edward Jackson Valpy, An Etymological Dictionary of the Latin Language; London: Printed by A. G. Valpy, 1828, pg. 429.

(2) Ibid.

(3) Ibid.

(4) Ibid.

(5) Ibid.

(6) Ibid.

(7) Ibid. pg. 428.

(8) Charles de Pougens, Trésor des origines et dictionnaire grammatical raisonné de la Langue Françiase; Paris: De L’imprimerie Royale, 1819, pg. 278 – 279.

(9) Ibid. pg. 279.

(10) Vaso Glušac, Istina o bogumilima; Beograd, Književne novine, 1992, str. 41.

(11) Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 294.

(12) John Dyneley Prince, Materials for a Sumerian Lexicon; Leipzig, J. C. Hinrichs’sche Buchhandlung, 1908, pg. 213.

(13) Stephen Langdon, A Sumerian Grammar and Chrestomathy, Paris, Libraire Paul Geuthner, 1911, pg. 225.

(14) Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek English Lexicon, New York: Harper & Brothers, 1883, pg. 1747.

(15) Ibid., pg. 279.

(16) Oxford Latin Dictionary, Oxford, At The Clarendon Press, 1968, pg. 460.

(17) Ibid.

(18) Ibid.

(19) Ibid., pg. 461.

(20) Henry George Liddell and Robert Scott, Ibid., pg. 847

"ZBOR SVETOGA OCA NEMANJE"

(freska iz oko 1290., crkva Sv. Ahilija, Arilje)

Pored glava arhijereja u desnom gornjem vrhu donje polovine freske jasno piše:   +ПОЛОВѢРNНЦН (u donjem dijelu N i H su napisani kao ligatura). To su poluverci 9. člana Dušanovog zakonika:

"9. O poluvercima:

I ako se nađe poluverac, koji je uzeo hrišćanku, ako ushte, da se krsti u hrišćanstvo, a ako se ne krsti, da mu se uzme žena i deca i da im se dade deo kuće, a on da se izagna."

Zašto su nazvani poluvercima? Zato što su bili kršteni po pravoslavnom obredu, ali se nisu odrekli svoje stare prehrišćanske vjere, nego su su bili i starovjerci i hrišćani, tj. bili su dvovjerci:

“Ali i ako su se Srbi pokrstili i pak su zadržali i na dalje mnoge svoje običaje iz neznaboškog doba. Tako su o prazniku Božiću, vršili sve one običaje koje su vršili o neznaboškom prazniku Koledu: ložili Badnjak, mesili česnicu; imali polažajnika i t. d. što i danas traje. Isto tako zadržato je, i do današnjeg dana održano je, neznaboško verovanje u: vile, veštice, zmajeve snove, vradžbine i t. d. što treba iskorenjivati, jer je to neistinitio i štetno.“ (1)

“Po povratku iz Carigrada Nemanja ustane protivu bogumila i ostataka mnogoboštva. Dva glavna uzroka pokrenula su ga na takvu radnju. Bogumili su štitili plemenski sklop i bili protivnici crkvene jerarhije." (2)

I ove poluvjerce, tj, dvovjerce koji su sebe zvali krstjanima, Ortodoksna crkva je nazvala bogumilima, babunima, a Sveti Sava ih nazva "mesalijanima koje se sada zovu bogumili - babuni". Rimokatolička crkva naziva ih patarenima.

Pošto neki danas pokušavaju poluvjerce prikazati kao rimokatolike, odmah da kažemo da mogu lagati samo neupućenima, ali ne i onima kojima su poznati istorijski izvori, mitološka predanja i etnologija srpskog naroda, kao i još postojeći elementi dvovjerja u srpskom narodnom pravoslavlju. Takođe je poznato da su svi Nemanjići, osim cara Dušana, tolerisali rimokatolike, ženili se i crkveno vjenčavali sa rimokatolkinjama bez njihovog prelaska u pravoslavlje, što znači da im rimokatolicizam nije ni smetao. Evo ovako je Nemanja činio sa poluvjercima:

“U smeri tom, on je pre svega upotrebio bio svu svoju moć na uništenje bogumilske jeresi, koju, zaista i protera iz svoje države.” (3)

A ovo je Nemanja činio prema rimokatolicima:

“Uzrok prvom trpljenju latinske vere i njezinih popova beše veza, koju je on održavao preko Srba rimokatolika sa rimskim papom koji tada vođaše u svetu glavnu reč.” (4)

Zaista, Srbi, dokle laganje? Ovo krajnje je vrijeme da pred Bogom i narodom konačno priznamo istinu o svojoj istoriji, o Nemanji i svojoj vjeri. Eto vam je sve pred očima, a prehrišćanske običaje svojih predaka u svom pravoslavlju i sami znate.

..............................

(1) Milan S. Ubavkić, Istorija Srba po domaćim i stranim izvorima i piscima, Knjiga I, Drugo prerađeno i dopunjeno izdanje; Štampano u Kr. sr. državnoj štampariji u Beogradu, 1886, str. 82.

(2) Pantelija Slavkov Srećković, Istorija srpskoga naroda, Knjiga II; Kraljevsko-srpska državna štamparija, Beograd, 1888, str. 25.

(3) Nikanor Ružičić, Istorija Srpske Crkve, Knjiga II, Beograd, Kraljevska srpska državna štamparija, 1895, str. 16.

(4) Ibid., str. 16-17.

ISUS SA MASONSKOM RUKAVICOM

(mozaik, 6. vijek, manastir Sv. Katarine, Sinaj)

Tri masona kao Božije Trojstvo: mason sa rukavicom na lijevoj ruci je simbol proljeća (bog proljeća), mason sa rukavicicom na desnoj ruci je simbol ljeta (bog ljeta), a onaj što stoji sa rukavicama na obe ruke, sa krunom, žezlom i drvenim klesarskim čekićem je Sunce (Zakonodavac, Višnji Bog) u najvišoj snazi podneva ljetnog solsticija.