LABARUM

Konstantinov labarum.

        LABARUM je riječ  koja označava vojni standard (znak) legija Konstantina Velikog. To je standard sa Hristovim monogramom Chi (X) -  Rho (P), što skraćeno na grčkom znači HRISTOS.

 

        Dresirani umovi zvaničnih etimologa ne mogu da nađu etimološko porijeklo riječi LABARUM.

 

        Konstantin je sa svojim ocem, carem Konstancijem, otišao u Britaniju 305. godine. Sljedeće godine Konstacije umire i tu i tad Konstantin se proglasio za cara.

 

        Zašto pominjemo Britaniju? Pominjemo je zato što su i tada u Britaniji boravili KUMRI (CUMBRI), a oni su potomci Briga (Friga) čija je prva postojbina bila na Brigiji, odnosno Helmu, tj. Balkanu. Današnji Velšani potomci su tih KUMRA.

 

        Svi potomci GOMEROVI poznati su pod jednim opštim imenom kao GIMIRI, KIMEROI, CIMBRI, SIMBRI, ZIMRI, KUMRI, KUMBRI, SUBRI, SURABI, SORABHI, SORABI, SORBI, SORABI, SSEBRI, ZIRBI, SARMATI, SRBI, a sve to je od antičkih Grka nazvano KELTI (Κελτοί).

 

        I pogledajmo sad ovo: kumrijsko (velško) LLAB* znači ZASTAVA. Kumrijsko LLABED** je ZNAK, OZNAKA.

 

        Latinizirano LLAB (LLABED) je LABARUM i znači ZASTAVA. Vojska iza jedne zastave je ZA STAV koji ZASTAVA simbolično predstavlja.

        Ima li u srbskom jeziku riječ sa korijenom LAB-? Ne, to nije isti korijen od koje je izvedena riječ LABUD, čiji korijen potiče jos iz sumerskih vremena i zajedničkog jezika svih ondašnjih ljudi, već je korijen kasnijeg, ali takođe starog porijekla.

         Uzmimo riječi LAPAK i LAPATAK:

        - LAPAT, gen. -ptá m (Mikalja, Bella, Stulić) »1° komad, dronjak« = lapât (Krk, Baška, Lika, Jačke,... lapák, gen. -pka »jezičac u pisku na gajdama« = lapák, gen. -pka (čakavski, srednja Dalmacija, otoci?)..." ***

LABAT je dalo LAPAT (B > P):

         a) KOMAD, DRONJAK,
         b) JEZIČAK U PISKU NA GAJDAMA

a) Dronjak na haljinama se LJULJA, NJIŠE.
b) Jezičak u gajdama TREPEREĆI na vazdušnoj struji stvara zvuk, dakle se i on TREPEREĆI NJIŠE.

Velško LLAB je ZASTAVA, a svaka ZASTAVA na vjetru se NJIŠE i TREPERI. To znači da sve što je LABAVO na svom mjestu se NJIŠE TAMO-AMO. I eto korijena LAB- i u današnjem srbskom jeziku.

.................................
        *Ellis Jones, A new pocket dictionary of the Welsh and English languages: Geiriadur llogell cymreig a seisonig; Cearnarfor, Cyhoeddwid Gan William Potter & Co, 1840, pg. 200
         **Ib.

        *** P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, JAZU, Zagreb, 1971

SWAN, SVANE I LABUD

U engleskom jeziku SWAN je LABUD i da se ne zamaramo glupostima zapadnih "etimologa" i naših lupetala o etimološkom porijeklu riječi SWAN, evo najjasnijih primjera:

1. engleski: SWAN,...

2. holandski: ZWAAN,

3. islandski; SVANUR,

4. norveški; SVANE,

5. danski: SVANE,

6. švedski: SVAN,

7. baskijski: BELTXARGA

I evo svakome jasno: SVANUTI = SVANUĆE = SVJETLOST = BJELINA (baskijsko BELTXARGA):

"Kad ujutro beli dan osvanu,

momče leži, ni glavu ne diže,

a devojče sitan vezak veze..."

(Poslenička lir. nar. pjesma)

BELI DAN SVANE!

SVANUĆE

SVANUTI

SVANE

SVAN

VAN

- BEL (BIJEL, BIL) = SVET,

- SVETOVID = SVANTOVID

Sanskritsko LAVAṆ A je SO [1]. SO je BIJELA kao i LABUD. Da sanskritski korijen LAV- potiče od starijeg LAB koje je u presanskritskom vremenu bio korijen riječi LABUD i to svjedoči sanskritsko LAVANNA, jer osim što znači SO, znači i SJAJ, GRACIOZNOST, LJEPOTA, ŠARM. Sve su to epiteti koji opisuju bjelinu LABUDA.

U sanskritu SVAN je PJESMA. U sanskritskom SVAN neki nalaze etimološki korijen engleskom SWAN, ali labudovi nisu pjevači, zar ne? To je samo simbolika riječi SVAN.

Sanskritsko SVAN je PJESMA, jer Sunce iz noćne tame izlazi VAN u SVANUĆE i to je RADOST, to je PJESMA. SVAN je SVANUTO BIJELO SUNCE SVANUĆA.

VAN

SVAN

SVANE

SVANUTI

SVANUĆE

SWAN (en.) je LABUD. Riječ LABUD je od korijena LAB- i to još od starobiblijskih vremena znači BIJEL. Dokaz tome je starobiblijsko ime LABAN. Od korijena LAB- potiče i ime države LIBAN. Englesko LABEL (BIJELI ZNAK, ETIKETA) vuče porijeklo od korijenske osnove LAB.

Osnova u LAB je galsko LA sa značanejm DAN, SVJETLO; LIJEPO, GRACIOZNO [2]. Od LA je izvedeno srpsko LAMPA, starofrancuski LAMPE, latinski LAMPAS, grčki "λαμπάς, λάμπειν". Tu su srpki nazivi LASTA, LATICA, LASTIKA, itd. Jedno od drevnih imena Sunca je LA. Kod naroda Srednje ili Centralne Afrike riječ LA "La" znači VATRA [3], LATAA je SUNCE [4]. Irsko LA "La" znači DAN "dan" [5]. Sumersko LA-A je PUNOCA, MNOSTVO, IZOBILJE [6].

Staronjemačko ALBIZ, starocrkvenoslovensko LEBED [7], anglosaksonsko ELFET, ELFETU, ILFETU znače LABUD [8], bukvalno BIJELA PTICA, jer su LA, LE, AL, EL i IL, kao dreva imena SUNCA i VATRE, riječi istog značenja.

..............................

[1] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 898.

[2] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin,1759, p. 64.

[3] Arthur James Johnes, Philological proofs of the original unity and recent origin of the human race, Apendix A., London: Samuel Clarke, 1843, pp. 4-7.

[4] Ibid.

[5] Ibid.

[6] John Dyneley Prince, Materials for a Sumerian Lexicon, Leipzig, J. C. Hinrichs’sche Buchhandlung, 1908, p. 215.

[7] Karl Brugmann, A Comparative Grammar of the Indogermanic Languages, Volume II; New York, Westermann & Co., 1891, p. 408.

[8] Joseph Bosworth, A Compendious Anglo-Saxon and English Dictionary; London: John Russell Smith, 1848, p. 266.

SRBI U BIBLIJI: ZIMRI

Konan Cimerijan i kult SRBI U BIBLIJI (II)

Kimbri sa šubarama (Nimrud bas-relief).

Prorok Jeremija je prorokovao oko 626. godine sta-re ere. U njegovoj knjizi piše:

“And all the kings of Zimri, and all the kings of Elam, and all the kings of the Medes,…” (Bible, King Ja-mes version, Jeremiah,25,25)

U Septuaginti su Zimri pod imenom Zambri (Ζαμβ-ρὶ) ili Zambreji (Ζαμβρεὶ):

"Sijaćeš, ali nećeš žeti; cijedices maslinu, ali se ne-ćeš mazati uljem; i pravićete vino, ali nećete piti vina; i uredbe moga naroda biće posve ukinute. Jer ti si držao zakone Zambrijeve i vršio sva djela kuće Ahabove; a vi ste hodili njihovim putovima da vas predam potpunom uništenju, a one koji žive u gradu podsmijehu i nosićete sramotu naroda." (Mihej, 6,15-16)

Da vidimo kako je prevedeno u srbskim prevodima:

“Svi kraljevi od Zimrija, svi kraljevi od Elama, svi kraljevi od Medije;…” (Prevod: Ivan Šarić)

“…sve kraljeve Zimrija, sve kraljeve Elama i sve kraljeve Medije;…” (Jeruzalemska Biblija)

“…svim kraljevima Zimrija, svim kraljevima Elama, svim kraljevima Medeje;…” (Prevod: Tomislav Dre-tar)

“I sve careve Zimrijske, i sve careve Elamske, i sve careve Midske,…” (Prevod: Daničić-Karadžić)

Ovi Zimri žive uz Elamite i Mede (u prevodu Daničić-Karadžići "Midi") i Medi ili Midi isto su što i Zimri).

Šta pišu drugi izvori o Zimrima?

“Asarhadon uze dvadeset i jedan njihov grad noseći svoj plijen i stavi teški jaram svog carstva na njih. Negdje u istoj regiji susretne Tijuspu, nasilnog rat-nika Kimerijana ili Zimra, čija je udaljena zemlja u provinciji Kubusna, i njega i svu njegovu armiju uništi mačem.” [1]

Kubusna (Khubusna) mogući je stari naziv Kubana istočno od Krima. Tu su živjeli Kimeri prije no što su ih Skiti potisli i istjerali.

“Zimri… problematično ime naroda u Božijem sudu (Jer.25:25) često uzimano kao od Hebreja drugo ime za Kimerijane.” [2]

“U najranijoj istoriji svijeta jedna stara rasa poznata je kao Gomir, Kumr, Kimmeri, Cumbri i Kumbri. Khorsabad zapis, koji ima skitske elemente, pored ostalih starih naroda izvještava i o Kumrima ili Zimirima, ime, prepostavlja se, koje je označavalo nomadska plemena bez identifikovane rase ili nacionalnosti, koji po njihovim lutajućim navikama su Kumri ili Zrimiri, koji su izdvojeni od naseljenih seljaka u zemlji. Nisu li Zimri, koje je Jeremija (xxv. 25) povezao s Elamitima i Medima, bili dijelovi ovog naroda?” [3]

“Glavno operativno područje korišteno od Kimeri-jana i njihov glavni dom u vrijeme Sargona II i Esarhadona očigledno je bio Zagros, uključjući Me-diju.” [4]

“Evidentno je, dakle, da je zemlja sjeverno od Cr-nog mora bila mjesto Kimerijana, naroda Go-mera, i Krim još uvijek sadrži svjedočanstvo tog dokaza: Gomer, Gomerin, Gimiri, Kimeri, Krim.” [5]

Američki evangelista Harry Rimmer (1890–1952) piše da baklanski narodi, krvno povezani sa Ru-sima, vode porijeklo od Gomera.

“Kir je stvorio Persijsko carstvo, arijsko po karak-teru, ali u kojem nema ni jedne arijske provincije. To ime izvedeno je od Peresiti. Parsi, ili Parisi, grana Kelta Zimra ili Kimra." [6]

Keltko pleme Parisi osnivači su Pariza.

“U ovom postupku analize važan deo predstavlja i utvrđivanje odnosa Aristofanovih Kimberoi prema slovenskom simb(e)ru u kome se skriva potonji se-bar. U obliku Kimmerioi ovaj etinom je poznat autoru Odiseje.” [7]

“Budimir je naročito isticao oblast metalurgije, vojne i grnčarske industrije vezane za ime Kimera i Si-gina, to jest Simbera, Sembera, Sebara ili Srbalja, kao i plovilačka ili brodarska umeća vezana za ime Neura ili Naura brodoteča, takođe srpsko-sloven-skog plemena, kojima treba pridružiti arhitekturu u ksilotektonici kod Šafarikovih Budina i pismenost Pešićevih i Vasićevih Vinčanaca (Sigina-Kimera-Sembera).” [8]

U Petoj knjizi svoje Istorije (četvrti pasus) Herodot pominje Sigine (Sigynnae) koji žive preko Dunava sjeverno od Trakije kaže da oni tvrde da su došli iz Medije i da nose medijsku nošnju. U Rumuniji, istočno od Temišvara, i danas postoji grad Simeria (Zimerija < Zimri, Zimeri, Kimeri, Simeri, Simbri, Si-bri, Srbi). Dakle se i Srbi Zimri pominju u Bibliji.

..............................

[1] John Campbel, The Hittites, Their Inscriptions and Their History, Vol. II; London, 1891, pg. 249.

[2] Holman QuickSource Bible Dictionary, by the International Bible Society, 1984, (ISBN 978-0-8054-9446-4)

[3] William Beal, Britain and the Gael: or Notice of old and successive races, Second edition, London, 1860, pg. 26.

[4] .Anne Katrine Gade Kristensen, Who were the Cimmerians, and where did they come from? Sargon II, the Cimmerians, and Rusa I; Historisk-filosofiske Meddelelser 57, Det Kongelige Danske Videnskabernes Selskab, The Royal Danish Aca-demy of Sciences and Letter, Commissioner: Munksgaard - Copenhagen, 1988, pg. 103.

[5] Alonzo T. Jones, Empires of the Bible; New York, 1897, reprinted 2004, pg. 8. (ISBN 1-57258-288-X)

[6] John Campbel, Ib. pg. 304.

[7] Ljubomir Kljakić, Protokulturni arealizam, Milan Budimir i problem protoslovenskih protoindoevro-pljana, Catena Mundi, Knjiga II, Beograd, 2014, str, 841.

[8] Aleksandar M. Petrović, Kratka arheografija Srba; Novi Sad, 1997.

KURTA I MURTA

 

         Svi znamo šta znači poslovica SJAŠI KURTA, A UZJAŠI MURTA, ali ne znamo da je to po keltskim riječima:

 

         a) KURTA (CURTA*, gael.) = LOŠ, ŠOKANTAN,
         b) MURTA** = UBILAČKI, UBITAČAN, UBICA

.......................
        *R.A. Armstrong, A. M.Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and English. II. English and Gaelic, London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row; 1825, pg. 169

** Ib. pg. 411

KONTATI - KONTAŠ

 

        Infinitivni oblik glagola KONTATI sa svim svojim promjenama po vremenima i licima nije šatrovački govor, nije žargon, već je porijeklom od keltske (gaelic) riječi CONN* sa značenjem SMISAO, RAZLOG, SHVATANJE, SVIJEST. Tako i keltsko CONNAIL znači RAZUMAN, PAMETAN.

         KONTAŠ?

...............................
*R.A. Armstrong, A. M.Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and English. II. English and Gaelic, London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row; 1825, pg. 143

KELTSKI SRADAGACH JE SLOVENSKI RADAGAST

 

         Keltsko SRAD (SRAID) = ISKRA, VARNICA = ZRAK, ZRAKA SUNCA.

Keltsko SRADACH = ISKRIČAV, PUN VARNICA (VARNIČAST) = ZRAKAČ, VARNIČAR.

Keltsko SPRADADH = ISKRIČAVOST, VARNIČNOST
Keltsko SRADAGACH (od SRADAG) = ISKRIČAVI, VARNIČNI, BLJEŠTEĆI.

Sanskritsko RADA znači SJAJ, VELIČANSTVENOST, DIVOTA i značenjem i oblikom srodno je i srbskom RADOST i keltskom SRADAG.

         Dakle je slovensko RADAGOST nastalo od kelstkog SRADAGACH, a sve se odnosi na boga ljetnog Sunca RADEGASTA ili RADAGOSTA.

         Da se radi o istom solarnom bogu svjedoče ZRAKE oko njegove glave na idolima nadjenim u Irskoj (Armagh, Ulster, Irska, 5.v., slika lijevo) iz vremena prije hristijanizacije i idol nađen u slovenskom svetilištu u sjevernoj Njemačkoj (Hohenzieritz, Prillwitz). I to je jedan od dokaza da su tkz. “Sloveni” potomci Kelta i njihove duhovne tradicije.

SRBSKO-KELTSKI

BARA = ABAR = močvara,
AM = AMA = dio konjske opreme,
AR = AR = zemlja, tlo.

BIJEL, BEL = ALL < riječi nastale od EL, što je jedno od drevnih imena Boga.
BAN = BAN = bijel, svijetal.
ALL+BAN > ALBAN = BIJELOSVIJETLI (današnji originalni Albanci su crne puti).
BEO = BEO = ŽIV, ŽIVEĆI.
BELI = BEUL, BEIL, BELUS = ime Boga.
BAT = BAT = štap, batina.
BAT > BATALIUN > BATALJON.
BAT > BATAIL = LOM, MLAĆENJE, OKRŠAJ, BITKA (srbsko BATAL znači SLOMLJEN, NEUPOTREBLJIV).

BEARA (srbsko prezime) = BEARRA = KOPLJE, OŠTRINA.
BOR = BORR = VISOK, PLEMENIT, PONOSAN, SJAJAN, RATOBORAN.
BOSNA < BOSONA (keltsko BOS = SIROMAŠAN, BIJEDAN, PREZREN, ZAO; keltsko ON = UZAK PROLAZ, PROSJEK (PROLAZ ili PROSJEK dolinom rijeke BOSONE, kasnije BOSNE, prostorno je UZAK, imanjem bio SIROMAŠAN, za život NESIGURAN i zato je bio ZAO i PREZREN).

VARIN DAN – VARICA

O Varici u casopisu "Letopis Matice slovenske", Ljubljana, 1892, str.143.

         VARICA SE VARI,
         SAVICA JUE HLADI,
         NIKOLICA KUSA.
               (Obredna narodna pjesma)

         VARINDAN se obilježava 17. decembra po gregorijanskom, odnosno 4. decembra po julijanskom kalendaru. Tog dana je Varin dan, sutradan je Savin dan ( kao bajagi posvećen sv. Savi Osvećenom), a nakon toga je Nikoljdan, dan posvećen hrisćšanskom svetom Nikoli.

         Ovako se radilo u mom rodnom selu sve do progona Srba iz centralne Bosne 1992. godine:

"Srbi nosijo po nekaterih krajih na „varin dan" (god sv. Barbare, 4/,6 decembra) „varice" na studenec. Varica je razno žito in druge stvari, skuhane na večer pred godom. V noči puste varico pri ognji, da vre, ter prorokn-jejo drug dan („varin dan") kakošna bode letina. V Boci jo nosijo z jutra molčeči na studenec in posipajo vodo z njo, govoreči: „Dobro jutro, ladna vodo, mi tebe varice, a ti nama vodice i jarice, janjiče i muške glavice i svake srečice." (I. Navratil, Slovenske narodne vraže in prazne vere, Letopis Matice slovenske, Ljubljana, 1892, str.143)

         Radi se o sačuvanom srbskom običaju još od drevnih vedskih vremena, običaju posvećenom vedskom božanstvu Varuni kuvanjem ritualnog žita “varice”. Varica se kua na Varin dan, na izvore i potoke posipa se rano na Savindam, a jede se i na Nikoljdan. Sve do današnjeg dana ovaj običaj sačuvali su Srbi poluvjerci, dvovjerci hrišćani, tkz. krstjani.

       Šta je Varindan? Kao pravi odgovor danas imamo dvije tvrdnje: tvrdnju narodnog običaja i tvrdnju crkve. Po nazivu i necrkvenom ritualu da se zaključiti da je Varindan u znak vedskog božanstva Varune, boga neba, vode i kosmičkih okeana. Crkva tvrdi da je Varindan po hrišćanskoj mučenici Varvari. Crkva laže o Varindanu kao danu neke svete Varvare, tj. BARBARE (po varijanti zapadnog hrišćanstva), ali mi ne kuvamo BARICU, nego VARICU.

         Pogledajmo sanskritske riječi i uporedimo ih sa imenom VARICA i simbolikom smisla kuvane varice:

a) sanskritsko VARI = VODA voda

b) sanskritsko VARUNA = BOG SVIH VODA

c) sanskritsko SAVA = SUNCE, GODINA

d) sanskritsko NAKA = NEBESKI SVOD, RAJ

e) sanskritsko KUDATI= KUSATI (JESTI)

VARUNA VARI

SAVA HLADI

NAAKA KUSA

VARICA (SE) VARI

SAVICA (JE) HLADI

NIKOLICA KUSA

 

        SAVA je hladno vrijeme kasnog jesenjeg SUNCA (kasniji trački SAVADIOS, SAVADIOZ, SABADIOS).

         Svetom Nikoli, čiji se praznik proslavlja 19. decembra, crkva je pripisala da je on zaštitnik mornara i ljudi koji putuju vodom. Dakle je i ovdje o vodi riječ i to je smisao ova tri praznika: Varindan - Savindam - Nikoljdan! Jasno da su ova tri praznika dio jedne praznične cjeline iz vedskih vremena i to je hiljadama godina starije od vremena svetog Nikole koji je živio u vrijeme između 255 (270?) i 346. godine.

         Ovo je još jedan primjer kako su crkveni oci crkvene svece i “svece” ubacivali u već postojeće kalendarske praznične dane prehrišćanske srbske vjere čije izvorište nalazimo u Vedama.

...............................

Link: https://archive.org/stream/letopismaticeslo92slov#page/142/mode/2up

NAFTA

 

         Riječ NAFTA nastala je od riječi NAV (svijet mrtvih slovenske mitologije), jer crna NAFTA je U ZEMLJI:

         NAV > NAVTA > NAFTA

         Dakle je NAV ipak u Zemlji.

PANDRKNO

       

 

        Riječ PANDRKNO vuče svoj oblik i svoje značenje još od vedskih Arijevaca, Briga i Tračana. To je složenica je od dvije riječi: PAN - DRKNO!

 

         PAN je korijen riječi PANAIJA. Sanskritsko PANA znači POTONUO, PANUT, STRADAO, koji je OTIŠAO, PROHUJAO, SVRŠIO SVOJE. Brigijsko-tračko PANION, PANIAN, PANISAS znači PROVALIJA, RUPA, BLATO, MOČVARA, BARA. Sve je to značenje riječi PAN u riječi PANDRKNO.

 

Riječ DRKNO izvedena je od DRK. Značenje riječi DRK pokazaće nam njene izvedenice:

 

a) DRK > DRKAN > DRSAN > DRZAK,
b) DRK > DRKAN > DRČAN

 

         DRČAN čovjek je DRZAK, SILAN, OHOL, UZDIGNUT, NAKURČEN (sanskritsko DHRRK znači PONOSNO, ODVAŽNO, BESTIDNO).

 

         Kad čujemo da je neko PANDRKNO, znači da je PRDNUO U ČABAR, tj. UMRO, a kad neko PANDRKNE, u njegovu čast priprema se PANAIJA.