Najstarije srbske obredne pjesme su dodolske pjesme. Uz
određeni scenski ritual dodolske pjesme pjevaju se za vreme ljetnje suše. Cilj
im je da umilostive Boga da pusti kišu. U svom Rječniku Vuk Karadžić piše:
"Nekoliko djevojaka, kad je suša, idu po selu
od kuće do kuće, te pjevaju i slute da udari kiša. Jedna se djevojka svuče do
košulje sa svijem, pa se onako gola uveže i obloži različnom travom i cvijećem
tako, da se nigdje ne vidi ni malo, i to se zove dodola (načinila se kao dodola
- reku djevojci, ili ženi, koja se mnogo nakitila po glavi): pa onda zađu od
kuće do kuće. Kad dođu pred kuću, onda dodola igra sama, a one druge djevojke
stanu u red i pjevaju različne pjesme; potom domaćica ili drugo kakvo čeljade
uzme pun kotao ili kabao vode, te izlije na dodolu, a ona jednako igra i okreće
se. U dodolskijem se pjesmama na kraju uza svaku vrstu: oj dodole,
dodole!"
Mi idemo preko sela
Mi idemo preko sela,
oj dodo le!
moj božole!
a oblaci preko neba,
oj dodo le!
moj božole!
Iz oblaka prsten pade,
oj dodo le!
moj božole!
ujagmi ga kolovođa,
oj dodo le!
moj božole!
Pogledajmo
ovaj refren:
“oj
dodo le,
moj
božole.”
Kad se izgubi znanje o značenju jedne riječi, onda se i
riječ pogrešno zapisuje, jer vidimo da narodni pjevač u molitvenom obraćanju
“oj dodo le, moj božole” obraća se Bogu, snishodljivo mu tepajući riječju “Božole”.
Pošto je Božole hipokoristika imena Bog, onda je tom Bogu ime Dodol i pjesmu je
trebalo zapisati ovako:
Mi idemo preko sela,
oj Dodole,
moj Božole!
a oblaci preko neba,
oj Dodole,
moj Božole!
Iz
oblaka prsten pade,
oj Dodole!
moj Božole!
Ujagmi
ga kolovođa,
oj Dodole!
moj Božole!
Bogu
je ime Dodol! Pogledajmo sljedeću pjesmu:
Molimo se Višnjem Bogu
Molimo se Višnjem Bogu
Oj dodo, oj dodole
Da udari rosna kiša
Oj dodo, oj dodole
Da porosi naša polja
Oj dodo, oj doodle
I šenicu ozimicu
Oj dodo, oj doodle
I dva pera kukuruza
Oj dodo, oj dodole.
(Zapisano 1976.
godine, selo Boljare, Vlasotince. Kazivač Olga Milošević. Zabilježili: Ljiljana
Milošević, učenica i nastavnik Miroslav Mladenović)
Prepišimo
i ovu pjesmu po pravilnom izgovoru narodnog pjevača:
Molimo se Višnjem Bogu
Oj Dodo, oj Dodole!
Da udari rosna kiša
Oj Dodo, oj Dodole!
Da porosi naša polja
Oj Dodo, oj Dodole!
I šenicu ozimicu
Oj Dodo, oj Dodole!
I dva pera kukuruza
Oj Dodo, oj Dodole!
I
ovdje narodni pjevač tepa svom Bogu Dodolu zovući ga Dodo. Ko je
Bog Dodol (Dodo)?
Drevni Pelasti imali su božanstvo sa imenom Dodona,
što je po profesoru Radivoju Pešiću isto kao i pelaški Domatros, isto kao i
slovenski Dažbog (Dajbog):
“I upravo sarmatskim pismom nastao je monogram pelaškog
božanstva Domatros koji od Pelasta preuzimaju i Krićani pre XVIII pre Hrista.
Milan Budimir nas izveštava da ‘glavno muško božanstvo ima arhaičan kult u
epirskom naselju Dodoni sa osobenim sveštenicima i kaluđerima negrčkog
porekla’. Dopuštena je veza starobalkanskog, dogrčkog, što će reći Pelaškog
htonskog božanstva Do-dona, Do-matros, odnosno Dios sa Dažbog i to s toga sto
sporedni oblik za Dažbog glasi Da-bog.” (R. Pešić, Optužujem ćutanje, Pešić i
sinovi, Beograd, 2001, str. 41)
I kakve veze ima pelaško muško božanstvo Dodona
(Domatros) i slovenski Dažbog sa bogom Dodolom (Dodom)? Ima, ima veze, samo polako!
Pogledamo li riječ Dodol, u njoj odmah uočavamo
srbsku riječ do za koju danas tvrde da je prijedlog koji uvijek označava
kretanje od jednog do drugog mjesta. Danas to jeste prijedlog, ali nekad davno
u starini to je bila jednosložna imenica do u značenju linija, pravac,
razmak, mjera, vrijeme i tu riječ i danas imamo u riječi dob,
doba. Nalazimo je i u sanskritskom dolaa što znači ritam, zamah,
mah, osciliranje. Zar Sunce nema svoj ustaljeni ritam izlaska,
kretanja i zalaska? Zar to nije svakodnevno osciliranje Sunca? Uzmimo sanskritsko
bhaa (svjetlo) i dodajmo ispred srbskog do: do-bha >
doba. I eto linije, eto mjere vremena
trajanja svjetlosti (dana) od izlaska do zalaska Sunca, od istoka do zapada: do-ba
> doba. Dakle u riječi Dodol riječ do znači razmak,
trajanje, vrijeme.
Velšani su
Kimbri, a Kimbri su samo jedno od drevnih imena Srba. U jeziku engleskih Velšana
Kimbra (Cymrieg language) i danas postoji riječ dodol. Velško dodol sastoji
se od dvije proste riječi: do-dol.
I šta dodol znači? Znači postavljen, namješten, centriran.
Velško dodi znači staviti, postaviti, namjestiti, dati,
a velško dodiad je postavljanje, davanje, darivanje.
I u svim navedenim velškim riječima riječ do je nosilac potvrdnog značenja: da
(jest), a riječ dol znači kriva linija, krivulja, a to isto znači i
srbsko dol. I evo na crtežu grafičke predstave značenja
imena Dodol ili Dodo:
Dodol (Dodo) je ime Boga Sunca.
Bog Dodol (Božole Dodo) je Sunce, Bog Sunca, Višnji
Bog, kasnije Perun i Dažbog), a djevojka ogrnuta travom i cvijećem je Dodola
(Zemlja). Tako je dodolskim ritualom simbolično-scenski predstavljena veza
ljudi sa Bogom Ocem Suncem i Majkom
Zemljom, a od Boga Dodole tražena kiša ovdje je potreba Majke Zemlje da od
Sunca Oca bude kišom kao nebeskom spermom oplođena da bi ljudima rodila
ljetinu.
Tako od pelaskog božanstva Dodone (Domatrosa), pa
preko srbskih dodolskih pjesama i imena boga Dodole dolazimo do velšanske
riječi dodol sa jasnim dokazom da su i Srbi i Velšani Kimbri porijeklom i od Pelasta kao potomaka
Jafetovog sina Gomera po kome su i ime dobili: Gimiri, Khumri, Cimerijani,
Cimeri, Kimmeri, Kimbri, Simbri, Zimri, Sirbi...