Biblija počinje pričom o postanku našeg svijeta: " U početku stvori Bog nebo i zemlju." (Postanak 1,1)
Evo ovako da pojasnimo smisao izraza "u početku": bez prethodnog postojanja flaše ili boce ne možeš u flaši napraviti brodić jer je flaša MJESTO u kojem treba NAPRAVITI brodić i sve dok nisi počeo grad-nju, ta flaša je već postojala. Tako je u već postoje-ćem POČETKU ("flaši") stvoren naš svijet.
Srpsko POČETAK izvedeno je od PO + KET - AK. Galsko PO znači MJESTO, hebrejski POH, grčki POI (ποῖ) sa značenjem GDJE, NA KOJEM MJE-STU, PITANJE KRETANJA [1], latinski QUI.
Od KET je srpsko KETITI sa značenjem ČEKATI, ČAMITI, MIROVATI, NE RADITI. To je stanje u ko-jem neko ili nešto pasivno boravi, mirno KETI: "Cije-li dan on keti u kući." Ovome je srodno srednjovi-jekovno englesko POKET, današnje POCKET (džep), francusko POCHETE, POCHE [2]. Zar fran-cuske riječi svojim oblikom nisu slične srpskom PO-ČETI, POČE?
Srpskom KET osnova je ET postanjem od starijeg oblika ED od kojeg je naziv MED:
a) ED > ET = SUŠTINA, SRŽ, JEZGRO;
b) ED > ET > ETER,
c) ED > KED > KET > KETI > KETAK,
d) PO + KETAK > POKETAK > POČETAK = ČEKANJE, MJESTO MIROVANJA.
Da se podsjetino na prva dva stiha Postanka:
"U početku stvori Bog nebo i zemlju.
A zemlja bješe bez obličja i pusta, i bješe tama nad bezdanom; i duh Božji dizaše se nad vodom." (Po-stanak 1, 1-2)
U POČETKU postoje samo DUH BOŽIJI i VODA. Nigdje u Bibliji nije rečeno da je Bog stvorio vodu, ali sveštenici, teolozi i vjeroucitelji avramskih mono-teističkih religija prećutkuju tu činjenicu. BOG je mu-ški, VODA ženski stvaralačni princip. To su BOG i BOGINJA kao JEDAN BOG i zbog toga pred stva-ranje čovjeka BOG govori u množini:
"Potom reče Bog: da načinimo čovjeka po svojemu obličju, kao što smo mi, ..." (Postanak 1,26)
Bog reče "da načinimo", Bog govori u množini jer U POČETKU su DUH I VODA i oni su JEDAN BOG, BOG OTAC I MAJKA BOGINJA, VATRA I VODA, dva stvaralačka principa su JEDAN BOG.
Srpsko "U početku" u Septuaginti je grčko ΕΝ ἀρχῇ, EN znači U, UNUTRA [3]. Grčko EN ἀρχῇ ne znači NA POČETKU, nego U POČETKU, U KETENJI, U ČEKANJU, U STANJU MIROVANJA. To svjedoče sljedeći stihovi Novog Zavjeta:
"Jer namjerno neće da znaju, da su nebesa bila već odavna, i da je zemlja iz vode i po vodi postala rije-čju Božjom." (2. Petrova 3,5)
Da su NEBESA BILA VEĆ ODAVNA na grčkom je οὐρανοὶ ἦσαν ἔκπαλαι i bukvalno znači NEBESA BIJAHU DUGO, OD DAVNINA [4], tj. ODUVIJEK, jer ἦσαν je imperfekat, NESVRŠENO VRIJEME i to je ono KETENJE, POSTOJANJE U JEDNOM MJE-STU, ČEKANJE.
Evo ovako da pojasnimo smisao izraza "u početku": bez prethodnog postojanja flaše ili boce ne možeš u flaši napraviti brodić jer je flaša MJESTO u kojem treba NAPRAVITI brodić i sve dok nisi počeo grad-nju, ta flaša je već postojala. Tako je u već postoje-ćem POČETKU ("flaši") stvoren naš svijet.
Srpsko POČETAK izvedeno je od PO + KET - AK. Galsko PO znači MJESTO, hebrejski POH, grčki POI (ποῖ) sa značenjem GDJE, NA KOJEM MJE-STU, PITANJE KRETANJA [1], latinski QUI.
Od KET je srpsko KETITI sa značenjem ČEKATI, ČAMITI, MIROVATI, NE RADITI. To je stanje u ko-jem neko ili nešto pasivno boravi, mirno KETI: "Cije-li dan on keti u kući." Ovome je srodno srednjovi-jekovno englesko POKET, današnje POCKET (džep), francusko POCHETE, POCHE [2]. Zar fran-cuske riječi svojim oblikom nisu slične srpskom PO-ČETI, POČE?
Srpskom KET osnova je ET postanjem od starijeg oblika ED od kojeg je naziv MED:
a) ED > ET = SUŠTINA, SRŽ, JEZGRO;
b) ED > ET > ETER,
c) ED > KED > KET > KETI > KETAK,
d) PO + KETAK > POKETAK > POČETAK = ČEKANJE, MJESTO MIROVANJA.
Da se podsjetino na prva dva stiha Postanka:
"U početku stvori Bog nebo i zemlju.
A zemlja bješe bez obličja i pusta, i bješe tama nad bezdanom; i duh Božji dizaše se nad vodom." (Po-stanak 1, 1-2)
U POČETKU postoje samo DUH BOŽIJI i VODA. Nigdje u Bibliji nije rečeno da je Bog stvorio vodu, ali sveštenici, teolozi i vjeroucitelji avramskih mono-teističkih religija prećutkuju tu činjenicu. BOG je mu-ški, VODA ženski stvaralačni princip. To su BOG i BOGINJA kao JEDAN BOG i zbog toga pred stva-ranje čovjeka BOG govori u množini:
"Potom reče Bog: da načinimo čovjeka po svojemu obličju, kao što smo mi, ..." (Postanak 1,26)
Bog reče "da načinimo", Bog govori u množini jer U POČETKU su DUH I VODA i oni su JEDAN BOG, BOG OTAC I MAJKA BOGINJA, VATRA I VODA, dva stvaralačka principa su JEDAN BOG.
Srpsko "U početku" u Septuaginti je grčko ΕΝ ἀρχῇ, EN znači U, UNUTRA [3]. Grčko EN ἀρχῇ ne znači NA POČETKU, nego U POČETKU, U KETENJI, U ČEKANJU, U STANJU MIROVANJA. To svjedoče sljedeći stihovi Novog Zavjeta:
"Jer namjerno neće da znaju, da su nebesa bila već odavna, i da je zemlja iz vode i po vodi postala rije-čju Božjom." (2. Petrova 3,5)
Da su NEBESA BILA VEĆ ODAVNA na grčkom je οὐρανοὶ ἦσαν ἔκπαλαι i bukvalno znači NEBESA BIJAHU DUGO, OD DAVNINA [4], tj. ODUVIJEK, jer ἦσαν je imperfekat, NESVRŠENO VRIJEME i to je ono KETENJE, POSTOJANJE U JEDNOM MJE-STU, ČEKANJE.
Jedinstvo BOGA I BOGINJE preslikava se na čov-jeka i ženu:
" ... i biće dvoje jedno tijelo." (Postanak 2,24)
BOG OTAC je ALFA, BOGINJA MAJKA je OMEGA. Korijenska osnova u ALFA je AL sa značenjem VATRA, SUNCE:
"Al je naravno El ili AR ili RA, Sunce." [5]
“El, Al, HΛ, Eli bilo je ime istinitog Boga; …” [6]
OM u OMEGA znači VLAGA, VODA [7], u egipat-skom znači MORE [8]. Kod Igbo naroda u Nigeriji OMA je BOGINJA MAJKA [9]. Simbol BOGINJE je Ω (omega), zadnje 22. slovo grčkog alfabeta (slika u prilogu).
Poenta svega je da su BOG VATRA i BOGINJA VO-DA kreativno jedinstvo suprotnosti, VATRA i VODA, PLUS (+) i MINUS (-) su JEDNO, JEDAN BOG STVARALAC.
.jpg)
“Eda li ja, koji otvaram matericu, ne mogu roditi? veli Gospod: eda li ću ja, koji dajem da se rađa, biti bez poroda? veli Bog tvoj.” (Isaija 66,9)
.jpg)
Pošto su judejski ezoteristi takođe osnivači Crkve, i crkveni Bogočovjek Isus Hristos dvopolan:
“A i Ω u Otkrivenju označavaju dvojedno biće, ili hermafroditsko božanstvo, koje je opisano kao mu-škarac sa ženskim sisama, a po prirodi se ne ra-zlikuje od dvopolnog Bahusa, ili etrurskog Priapusa, s muškim organom i ženskim grudima. Dakle, ‘Isus Hrist kao Sveta Sofija’ je muško-žensko, identično sa Venera-bradonjom. Bahus, dvojedno biće, nazi-van je ‘la’ kao jednom od njegovih titula; to je IE na jonskom, isto kao lU (kasnije IE) na egipatskom, dvojni. Tako bi lasus, drugi oblik njegove titule, bio lesus ili Isus, lu-su (egipatski), dolazeće dijete dvoj-ne prirode. Gnostički lao, sjedi na lotosu, je muško-žensko. Har-Iu je nađen sa ženskim grudima. U So-anovom muzeju nalazi se grčko-egipatska figura Dijete Horus ženske prirode, koja je potpuno žen-ska, umjesto da bude ženstvena ili dječja.” [10]
Sveta Sofija je muško-ženski crkveni Isus, u zoo-morfnom liku prikazan u liku iluminatske SOVE.
I šta se dešava? Dešava se to da su stvarajući mo-noteizam pisci Biblije falsifikovali prirodni poredak postanja našeg svijeta, a moderna elita judaizma i hrišćanstva čovjekovu prirodnu suštinu muška i žen-ska pretvoriše u ideologiju transrodnosti i pokušava-ju prirodno muško pretvoriti u žensko i žensko pret-voriti u muško. To je potpuna suprotnost prirodnom poretku i suštini čovjekove božanske prirode, to je njihova suluda buna protiv Božije suštine čovjeka i kosmosa:
“A i Ω u Otkrivenju označavaju dvojedno biće, ili hermafroditsko božanstvo, koje je opisano kao mu-škarac sa ženskim sisama, a po prirodi se ne ra-zlikuje od dvopolnog Bahusa, ili etrurskog Priapusa, s muškim organom i ženskim grudima. Dakle, ‘Isus Hrist kao Sveta Sofija’ je muško-žensko, identično sa Venera-bradonjom. Bahus, dvojedno biće, nazi-van je ‘la’ kao jednom od njegovih titula; to je IE na jonskom, isto kao lU (kasnije IE) na egipatskom, dvojni. Tako bi lasus, drugi oblik njegove titule, bio lesus ili Isus, lu-su (egipatski), dolazeće dijete dvoj-ne prirode. Gnostički lao, sjedi na lotosu, je muško-žensko. Har-Iu je nađen sa ženskim grudima. U So-anovom muzeju nalazi se grčko-egipatska figura Dijete Horus ženske prirode, koja je potpuno žen-ska, umjesto da bude ženstvena ili dječja.” [10]
Sveta Sofija je muško-ženski crkveni Isus, u zoo-morfnom liku prikazan u liku iluminatske SOVE.
I šta se dešava? Dešava se to da su stvarajući mo-noteizam pisci Biblije falsifikovali prirodni poredak postanja našeg svijeta, a moderna elita judaizma i hrišćanstva čovjekovu prirodnu suštinu muška i žen-ska pretvoriše u ideologiju transrodnosti i pokušava-ju prirodno muško pretvoriti u žensko i žensko pret-voriti u muško. To je potpuna suprotnost prirodnom poretku i suštini čovjekove božanske prirode, to je njihova suluda buna protiv Božije suštine čovjeka i kosmosa:
"Jer navalice neće da znaju da su nebesa bila otprije i zemlja iz vode i usred vode Božijom riječi.
Zato tadašnji svijet bi vodom potopljen i pogibe.
A sadašnja nebesa i zemlja tom istom riječi zadr-žana su i čuvaju se za oganj na dan suda i propasti bezbožnih ljudi." (2. Petrova 3,5-7)
Misteriozni arhitekta Velike piramide kaže da se kroz vatru očišćenja krug ciklusa našeg svijeta zavr-šava između 12.035-12.070. godine, odnosno izme-đu 2035-2070. godine.
...............................
[1] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 266.
[2] Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language; Oxford, The Clarendon Press, 1888 pg. 453.
[3] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek English Lexicon; New York: Harper & Brothers, 1883, pg. 468.
[4] Ib. pg. 440.
[5] James George Roche Forlong, Rivers of Life, Vol. I; London: Bernard Quaritch, 1883, pg. 16.
[6] Jacob Bryant and William Holwell, A Mytho logical, Etymological, and Historical Dictionary, Lon don, 1793, pg. 179.
[7] Elder L. B. Wilkes and Rev. Jacob Ditzler, The Louisville Debate: A Discussion of the Question, What is Christian Baptism; Lexington, KY.: J. D. Trapp, Of the "Apostolic Times," Publisher, 1871, pg. 550.
[8] Ib.
[9] Catherine Obianuju Acholonu, Eden in Sumer on the Niger; A Carc Publication Carc, Abuja, 2013, pg. 97.
ISBN: 978-978-910-259-4
[10] Gerald Massey, The Natural Genesis, Vol. I; London: Williams and Norgate, 1883, pg. 516.
[3] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek English Lexicon; New York: Harper & Brothers, 1883, pg. 468.
[4] Ib. pg. 440.
[5] James George Roche Forlong, Rivers of Life, Vol. I; London: Bernard Quaritch, 1883, pg. 16.
[6] Jacob Bryant and William Holwell, A Mytho logical, Etymological, and Historical Dictionary, Lon don, 1793, pg. 179.
[7] Elder L. B. Wilkes and Rev. Jacob Ditzler, The Louisville Debate: A Discussion of the Question, What is Christian Baptism; Lexington, KY.: J. D. Trapp, Of the "Apostolic Times," Publisher, 1871, pg. 550.
[8] Ib.
[9] Catherine Obianuju Acholonu, Eden in Sumer on the Niger; A Carc Publication Carc, Abuja, 2013, pg. 97.
ISBN: 978-978-910-259-4
[10] Gerald Massey, The Natural Genesis, Vol. I; London: Williams and Norgate, 1883, pg. 516.
No comments:
Post a Comment