PARNICA, PAROŽAK, PERTLA I PARTIĆI

 

 

Na području istočnog dijela današnje Turske, Iraka, velikog dijela Sirije i Irana prostiralo se Partijsko carstvo koje je trajalo skoro 400 godina (247. st. ere-224 n. ere). Naziv PARTIA je sinonim nazivu PERZIA jer su PAR i PER istog značenja.

Osnova PAR, što je isto osnovi PER [1] znači DI-VAN, PREKRASAN, SJAJAN, PLEMENIT, UZVI-ŠEN, SLAVAN [2]. U galskom PAR i PER znače SUNCE [3].

Od PAR je izvedeno srpsko PARNICA i to je linija, ZRAKA. Pošto je ZRAKA linija od Sunca, dakle je PAR u davnini bilo jedno od imena Sunca. Sumer-sko PAR znači RASPRŠAVANJE, BLJEŠTANJE, ISIJAVANJE [4].

Posebno je zanimljiva riječ PAROŽAK i to je jedan krak vrha vila. Pogledajmo:

PAR > OG > PAROG > PAROGAK > PAROŽAK

Ovo OG je osnova u OGANJ, PAROŽAK je ROG koji izrasta ia Sunca PAR. U PAR je AR, isto AR koje je u VAR, VARNICA i VARITI. Dakle: OG je OGANJ, AR je VRUĆINA. Keltsko ARAN je HLJEB, srpsko ARANIJA je ona velika bakarna posuda u kojoj se nad vatrom topi mast.

Rekli smo da su PAR i PER istog značenja: SUN-CE, SVJETLOST, TOPLOTA. Od PAR je PAR-NICA, tj. LINIJA, ZRAKA. Od PER su PERA u vidu ZRAKA. Jedna takva duga ZRAKA je PERTLA i to je ime dato onoj PERTLI na cipelama i patikama.

Trakija je zvana PERKE (PERKI) i ARIA [5]. San-skritsko PERU je PLAMEN, VATRA, SUNCE [6]. Egipatsko PER znači VID [7], velško PERCHI je POŠTOVANJE, ČAST, SLAVA [8] i odatle je srpsko PERČIN.

Puno PARNICA oko Sunca isto je što i mnogo PE-RA oko Sunca: to je SVJETLOST, SJAJ, BLJE-SAK. Od PAR su nazivi PAR (dvoje istih), PARA, PARE, PARTIJA, PARENJE, PARANJE, PARAS, PARASKEVA, SPARTA, ŠPARTLA, SPARTANJE.

Od PER su PERO, PERUN, PERUNIKA, PERJE, PETAR, PETARDA, UPERITI, PERSONA, PER-SEJ, PERSA, PERSIJA, itd.

I ko su bili PARTIĆI i otkud oni u borbi na strani Dačana protiv rimskog cara Trajana 101–102, 105–106. godi. n. ere? To su bili Tračani = Sarmati = Skiti = Kelti, tj. Serbi. Pod zapisanim imenom PARTINI (grčki: Παρθῖνοι, Παρθηνοι i Παρθεηνᾶται; latinski: PARTHINI ili PARTHENI) živjeli su PARTIĆI i po Iliriji na prostoru današnje Albanije, ali vavilonski Veliki magovi u vrhu sljedbenika Biblije ni to ne daju da se zna.

…...........................

[1] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 234.

[2] Ib.

[3] Ib.

[4] Stephen Langdon, Sumerian Grammar And Chrestomathy, Paris: Librairie Paul Geuthner, 1911, p. 233.

[5] William Smith, Dictionary of Greek and Roman Geography, Vol. II; Boston: Little, Brown and Co., 1870, p. 1176.

[6] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dic-tionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 648.

[7] E. A. Wallis Budge, An Egyptian Hieroglyphic Dictionary, Vol. I; London: John Murray, 1920, p. 243.

[8] William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, The Second Edition, Vol. II; Denbigh: Printed and published by Thomas Gee, 1832, p. 414.