Po umnoj snazi razumijevanja ovog svijeta ljudi se dijela na pametne i glupe. Pametni kroz život koristi razum i razumnom Bosancu jasno je da je do mora mnogo planina, a glupom je ravno sve do mora.
I kao što pojedinac može biti glup, tako i jakom propagandom laži jedan narod može da se zaglupi toliko mnogo da cijeli narod postane preglup. Naj-lakši način zaglupljivanja jednog naroda je nacio-nalistička ili vjerska ideologija,
Kao primjer savremenog zaglupljivanja jednog naroda uzećemo današnje Srbe koji radi svoje vjere sve svoje istorijske istine i tradiciju nipodištavaju, negiraju i odbacujua, a sve propagandne laži uzi-maju kao svoje božanske istine. I tako kroz usta Isusa zapisa pisac sljedeće riječi:
"O rode nevjerni i pokvareni! Dokle ću biti s vama? Dokle ću vas trpjeti?" (Mat.17,17)
Pogledajmo kako se Srbi radi svoje precima im silom i mukom nametnute vjere odriču značenja svog imena, jer vjere radi ne žele svoju prehri ansku istinu predaka da prigvate u značenju svog srpskog imena, jer im ta istina svjedoči njihove nehrišćanske korijene, baš kao što se bivši Srbi i današnji Hrvati katolici mrze svoje srpske korijene, baš kao što bivši Srbi današnji muslimani Bošnjaci mrze svoje srpske korijene.
Pavle Šafarik navodi sljedeća istorijska imena Srba: Serbi, Sirbi, Sirbia, Sereb’, Sierbi, Sarbi, Srbi, Ser-ebez i navodi Sarbienses provinciju. [1]
Miloš Milojević nabraja ova istorijska imena Srba: Srb, Srbin, Serb, Serbin Sirb, Sirbin, Sjarb, Sjarbin, Sorb, Sorbin, Sers, Sersin, Sorabin, Serber, Sereb, Sebr, Sebrin, Serberin, Surb, Surbin, Sarbin. [2]
I evo starih korijenskih osnova u imenu Srba: SAR, SER, SIR, SIE, SJAR, SOR, SEB, SUR i prvo o značenju osnove SAR:
"Primjećujem da se ova riječ 'car', kralj, nalazi u gotskom 'thzar', 'tzar', 'sar', 'sor', car, vladar." [3]
Srpsko CAR je ilirsko je CZAR [4], latinsko CEZAR, njemačko KAISAR, KAISER, anglosaksonsko KASE-RE, gotsko KEISARE, islandsko KEISARE, teutonski KEISARO, belgijski KAISER, laponski KEISAR, danski KEISER, siraik KESAR, perzijski KAYZAR, KAYSSER [5].
SAR je isto značenja kao i ZAR i obe riječi znače SJAJ, SVJETLOST: ZARI (sjajem).
Osnova SAR je u SARBI, osnova SOR je u SORBI i obe osnove znače CAR, VLADAR. poznato je da su drevni vladari uzimali titule po SUNCU, jer SUNCE je najjači VLADAR nebeskih svjetila i kad se SUNCE pojavi, sva mala svjetila se gase od sile Sunčevog sjaja.
Osnovama SER i SOR značenjem su iste osnove SIR, ZAR, SEAR [6]. CAR je isto što i SIRE [7], jer srpsko SIR znači BIJEL, BEL, BIL, te i SIRBI znači SJAJNI, BELI, ČISTI (Arjani). Hebrejsko SARAPH (grčki: Σαράф) znači VATRENI, PLAMTEĆI [8] i to isto znači heb-rejsko SERAFIM [9].
Kao jedno od imena starih Srba Šafarik navodi ime SIERBI. Osnova SIER preostala je u srpskom nazivu jestive gljive SIERAK (Lactifluus volemus), a šta naziv znači, to pokazuje gljiva svojom rudom i žutom bojom.
Milojević navodi nazive SEBR, SEBRIN u kojima je osnova SEB. To je kelstska, tj. tračanska, odnosno ilirska osnova. Od osnove SEB izvedeno je SEBINJE, selo kod Kaknja u Bosni, zatim SEBUJE, selo kod Zenice. Osnova SEB u galskom SEBON znači SAPUN u SEBONI znači ČISTAČ , IZBJELJIVAČ [10]. Osnova SEB u SEBAR (SEBRI iz 9. člana Zakonika cara Du-šana) znači HRANITELJ; ČIST i sve su to atributi Sunca. Grčko SEB (σεβ) u SEBASTOS (σεβαστός) I SEBASMIOS (σεβάσμιος) znači POŠTOVAN, CIJE-NJEN, SLAVAN (SEB je u srpskoj prisvojnoj zamjenici SEBI = SE = SI).
Osnova SUR u SURBI je po srpskom SURI (orao), a izvorno značenje je u sanskritskom SUR sa zna-čenjem VIŠNJI, VRHOVNI; SJATI [11], a sanskritsko SṺRYA znači SUNCE [12], dakle IME SERBA IZ IMENA SUNCA POTIČE.
I pored svih dokaza teško je i nemoguće današnje izvarane i izmanipulisane glupe i preglupe ljude i narode privesti istini, jer "indoktrinacija" znači "uba-civanje učenja", bukvalno "ubacivanje infor-macija", tj. programiranje.
..............................
[1] Pavel Josef Šafařík, Slowanské starožitnosti; Praze, Tiskem Jana Spurného, 1837, str. 152-153.
[2] Miloš S. Milojević, Odlomci istorije Srba, Sveska I; Beograd, Državna štamparija, 1872, str. 10.
[3] Charles de Pougens, Trésor des origines et dictionnaire grammatical raisonné de la Langue Françiase, Paris: De L’imprimerie Royale, 1819, p. 278.
[4] Ib. p. 276.
[5] Ib. p. 277-278.
[6] Ibid. pg. 278 – 279.
[7] Ib. p. 280.
[8] William Smith, Dictionary of the Bible, Vol. IV; Boston: Houghton, Mifflin and Co., 1883, p. 2842.
[9] Augustin Calmet, Dictionnaire historique, critique, chronologique, géographique et littéral, p. 215.
[10] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 346.
[11] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon press, 1960, p. 1234.
[12] Ib. p. 1243.
No comments:
Post a Comment