PRAVA SVRHA I SMISAO ŽIVOTA

    Veliko pitanje muči ljude od postanja svijeta: šta je prava svrha i smisao života? Sve ob-jašnjava ova mala alegorija o čovjeku koji se rodio slijep i Isusu:

     “I prolazeći vidje čovjeka slijepa od rođenja.

 I zapitaše ga učenici njegovi govoreći: Učitelj, ko sagriješi, ili ovaj ili roditelji njegovi, te se rodio slijep?

     “Isus odgovori: ni on ne sagriješi ni roditelji njegovi, nego da se jave djela Božija na njemu.’ (Jovan, 9, 1-3)

Čovjek se rodio slijep, ali prije rođenja nije sagriješio. Je li to reinkarnacija? Ne, nego in-karnacija, ovozemaljsko otjelovljenje u ljudskom tijelu, jer kao astralna nebeska tijela ulazimo u ljudska tijela i dolazimo na ovaj svijet da služimo vojsku:

     “Nije li čovjek na vojsci na zemlji?” (Jov, 7, 1).

Jeste, na zemlju dolazimo radi služenja vojske:

     “I onaj koji me posla sa mnom je. Ne ostavi otac mene sama; jer ja svagda činim što je njemu ugodno.” (Jovan, 8, 29)

Svi ljudi su djeca Božja:

     “Rekoh: bogovi ste, i sinovi Višnjega svi.

     Ali ćete kao ljudi pomrijeti, i kao svaki knez pašćete." (Psalam 82, 6-7)

 I Bog nas šalje na Zemlji da služimo vojsku i evo zašto nas šalje:   

     “Meni valja raditi djela onoga koji me posla dok je dan: doći će noć kad niko ne može raditi.” (Jovan, 9, 4)

Ova noć kad niko ne može raditi su neprilike u kojima smo nemoćni bilo šta na dobro pro-mijeniti, npr. teška bolest.

     Svjetlost dobrote je naše oružje, dobrota je ognjeni duhovni mač protiv zla:

     “Dok sam na svijetu svjetlost sam svijetu.” (Jovan, 9, 5)

Sunce nam je blagi učitelj u ratu protiv Tame u nama i oko nas i kao Sunce budimo svjetlost svijetu:

     “Jer naš rat nije protiv krvi i mesa, nego protiv poglavara, protiv starješina, protiv vla-dara tame ovoga svijeta, protiv duhova zla podnebesja.” (Efescima, 6,1 2)

     “Ali hoćeš li razumjeti, o čovječe sujetni! da je vjera bez djela mrtva?” (Jakov, 2, 20)

     “Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez dobrijeh djela mrtva.” (Jakov, 2, 26)

    Dobrim djelima svjedočimo da smo djeca Božja, dobrim djelima ratujemo protiv upravitelja   

    Nakon odsluženja vojske, vojnik se vraća kući i uoči povratka javlja ocu:

     “Ja tebe proslavih na zemlji; posao svrših koji si mi dao da radim.” (Jovan, 1 7, 4)

     A sveštenici, hram, šta s tim? Sve je kroz priču rečeno:

     “Ne znate li da ste vi hram Božiji, i Duh Božji boravi u vama?” (1. Kornićanima, 3, 16)

 I šta ćemo sa onima koji u ime Boga u Božjem hramu u nama borave:

    “U hramu zateče one što su prodavali volove, ovce i golubove, i mjenjače novca, što su bili ondje posjedali.

Tada on splete od užadi bič i istjera iz hrama sve zajedno s ovcama i volovima i mjenjačime prosu novce i stolove  isprevrta.

     Onima, što prodavahu golubove, reče: nosite to odavde i ne činite od kuće oca mojega kuće trgovačke!" (Jovan, 2, 14-15)

     I shvatimo, razumijmo priče i shvatimo da je svako sam sebi spasitelj, svako je sam sebi Isus Hrist i ne činimo zlo i ne idimo sa onima koji zlo čine, da ne bismo kroz zla djela sami sebe u Satanu pretvorili.