SEMARGL U STUDENICI I DEČANIMA

Studenica: Semargl u luku iznad ulaza u hram Presvete Bogorodice.  

 Za crkvene lažove ovo je "stvorenje isplaženog jezika uhvaćeno u zamku Mrakodršca", a to je krilati pas-ptica okružen vinovom,lozom kao simbolima nicanja, rasta i plodnosti. 

 

Na glavi Semargla su spirale, svim simbolozima plameni simboli vatre i svjetlosti. 

Simbol neba kao dio kruga velikog bakrenog svijećnjaka u Dečanima sa motivima Semargla. 

Dva Semargla oko lozom ispletenog solarnog krsta na svijećnjaku u Dečanima.

Semargl u Dečanima 

Jedan od dečanskih Semargla. 

 

Semargl u vrhu loze drveta života plete triskel, simbol Trojstva prvog dana ljeta (iluminacija iz Miroslavljevog jevanđelja).

Krilati Semargl na stećku bosanskog kneza Radoja (Toplik, selo Zabrđe, Tarčin, Bosna).

 

Semargl kod Rusa na stupu Černigivskoga sabornog hrama iz 12. vijeka i sa tverske narukvice 12-13. vijeka (Борис Рыбаков, Язычество древних славян, Академический проект, 2021, стр. 458). 

Iznad je Semargl u Dečanima, iznad Semargl sa tverske narukvice 12-13. vijeka (Борис Рыбаков, Язычество древних славян, Академический проект, 2021, стр. 458).

Semargl (Семарьглъ) je srpsko-iranski, tj. sarmat-ski (slovenski) prehrišćanski BOG SUNCA, zaštitnik zemlje, sjemena, rasta i roda. U sebi sadrži sim-boliku metafizičkog spoja četiri elemanta prirode: vatre, zemlje, vode i vazduha. Predstavljan je kao krilati pas-ptica iz koga bujaju životvornorodne loze.

SIM ERIL ili SEM ERIL kojeg spominje Nestor, sa-binski je SEMO SANCUS = SIM SVETI, SIM BILI, SEM BELI, SIM JAR, SIM JARIL, JARIL, SIM GER, SIM SIM ER, prozvani SIM RIGL, SIM REGL, SI-MARGL ili SEMARGL [1]

Ime Semargl nastalo je od dvije riječi:

a) SEM > seme (jed.) > semja (mn.) > zemja > zemlja;

b) ARGH (sanskrit) = vrijedan, skupocjen [2]:

SEMA-ARGH > SEMARGH > SEMARG > SEM-ARGL

SEMARGL je zaštitnik semena i zemlje: SUNCE VREDNO, SUNCE SKUPOCENO; SIJAČ VREDNI, SIJAČ SKUPOCENI.

Galski SAM, SEM, SOM, SUM; GIM, IM znači SUN-CE [3]. Asirci su Kimere, tj. Tračane, zvali GIMIRI:

a) GIM > GIMRI > GIMIRI > KIMIRI > KIMERI,
b) IM > IMBRI,
c) IM + BROS > IMBROS = pelaški BOG SUNCA.

Pisci Biblije ova imena Sunca personificirali u imena Nojevog sinova SIMA ili SEMA i Jafetovog sina GO-MERA.

U manastiru Studenica (zvanično podignuta od kti-tora Stefana Nemanje) i u manastiru Dečani (na-vodno zadužbina sina Nemanjinog Stefana Prvo-venčanog) ostali su sačuvano prikazi Semargla iz prenemanjićkog srpskog starovjerstva i krstjanskog dvovjerstva.

U Studenici Semargl je u prikazan na tri mjesta u kamenoj plastici luka nad ulazom u hram Presvete Bogorodice. Za crkvenu laž to je "stvorenje uh-vaćeno u zamku Mrakodrsca", tj. Đavola. Izgled studeničkog i dečanskog Semargla isti je izgledu Semargla iz hramova ruskih dvovjeraca 12. vijeka.

U Dečanima Semargl je u bakrenim reljefima veli-kog kruga manastirskog bakranog svijećnjaka (poli-jeleja) sa nosačima sa srpskim ocilima sarmatsko-skitskog tipa.

Treći prikaz Semargla je na jednoj slici u Miro-slavljevom jevanđelju (Miroslav je bio dvovjerac, krstjanin), četvrti je na stećku bosanskog kneza Radoja na lokaciji Toplik u selu Zabrđe kod Tarčina u Bosni. Za ovog Semargla Š. Bešlagić tvrdi da je vuk, ali prećutkuje krila tog "vuka" [4].

U prilogu su i fotografije Semargla sa nakita ruskih jazičnika i iz crkava ruskih dvovjeraca 12-13. vijeka [5]. Uporedite izgled srpskog Semargla sa ruskim i sve će vam biti jasno, ali neki od vas će se napraviti mutavi kao i srpska naučna i medijska javnost, koji sve to podlo prećutkuju i lukavo kriju "Hrista radi".

..............................

[1] Александр Сергеевич Фаминцын, Божества древних славян; С.-Петербургъ, Типографія В. Арнгольда, Литейный 59, 1884, стр. 229-230.

[2] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dic-tionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 89.

[3] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 357

[4] Šefik Bešlagić, Stećci - Kataloško-topografski pregled, Sarajevo, 1971. str. 167.

[5] Борис Рыбаков, Язычество древних славян, Академический проект, 2021, стр. 458.