Svarog Bog svega. On drži nebesa i on je otac bogova Sunca i stvaralac života. U hinduizma to je Brahma, u judaizmu to je Jahva, u hrišćanstvu to je Bog Otac, u islamu i kod Arapa hrišćana to je Allah.
Svarog je nevidljivi Bog Rod i on je sa Boginjom Rodom, Velikom materom svijeta, rodio Svjetlost, Sunce, Sveti Vid, Beli Vid, Svetovid, bog vremena cijele godine.
Pošto godišnje vrijeme ima četiri godišnja doba, svako godišnje doba ima svog boga sunca (ne boga Sunca, nego sunca, Sunčeve svjetlosti): Mali Božić Svarožić ili Mladi Koledo je bog zimskog sunca, Juraj ili Jarilo je bog proljetnog sunca, Perun je bog ljetnog Sunca Dajbog ili Stari koledo je bog sunca jeseni. Četiri godišnja doba sa svoja četiri boga i Suncem Svetovidom u centru ćine kolo godine, kolovrt ili kolovrat godine.
Kad se poberu i zadnji jesenji plodovi i kad prođe polovina jeseni, Stari Koledo Dajbog umire. Njegovo umiranje drevni su Srbi obilježavali Pokladama, četrdeset dana pred prvi dan zime, tj. četrdeset dana pred rođenje Malog Boga Božića Svarožića.
Naziv "Poklade" označava vrijeme klada, vrijeme padanja i umiranja. Srpsko "klada" je stablo oborenog drveta, galsko "clad" (čitaj: klad) je "kanal, rov" [1]; gaellik "cladach" znači 'kopanje; rušenje, uništenje; glina, blato; grčeviti bol" [2]. Velško "cladd" (čitaj: kladd) znači "rupa, grobno mjesto, grob; pokop; sahrana [3]. Tako i velško "claddu" (čitaj: kladdu) znaci "kopati, pokopati; sahraniti [4].
Kolo godina počinje na zimski solsticij, zimski suncostaj prvoga dana zime i to je dan rođenja Malog Boga Božića Svarožića. Svjetlost tek rođenog zimskog sunca je nejaka, ali iz dana u dan ona sve više jača i raste i Sunce iz nizine južnog neba penje se ka sjeveru. Deseti dio godine od Božića 25. decembra julijanskog kalendara s kraja stare i početka nove ere padao je na 30. januar, 36. dan od Božića, i tu je Crkva ustanovila Sveta Tri Jerarha:
36 x 10 = 360 dana (krug ima 360 stepeni).
Stari Srbi dijelili su mjesec na pet dana i njihova "sedmica" zvala se "petka":
“Slovenska hrišćanska 'sedmica' potisnula je stariju 'peticu', jer se sreda nalazila između drugog i četvrtog dana tog vremenskog perioda. Od Strabona znamo da je Pitagorina 'petica', a svakako i 'τετραηύς' preuzeta od tračkih plemena...." [5]
1 mjesec = 6 petki = 6 x 5 dana = 30 dana = 1 mjesec.
Krug sa 360 dana od 25. decembra i Božića od početka godine navršavao se pet dana prije novog Roždenstva Božića Svarožića 25. decembra na kraju godine i taj 360. dan nazivan je "Pretpraznik Roždenstva". Taj dan i danas postoji u dzepnom kalendaru Pravoslavne crkve, a Crkva je tu postavila i svoj ezoterijski smisao u liku Sv. Ignjatija Bogonosca.
Ime "Ignjatije" je po latinskom 'ignis" što znači 'vatra", a Ignjatije je "Bogonosac" isto kao što je "Bogonosac" Sv. Hristofor "Bogonosac", koji "prenosi" Isusa preko velike rijeke, što je prelaz Sunca preko u Mliječnog puta u vremenu ulaska Sunca u sazviježđe Oriona u vremenu prelaska proljeća u ljeto. Tako je "Ignjatije Bogonosac" simbol prelaska Sunca preko Mliječnog puta u vrijeme prelaska jeseni u zimu. Keltsko "ig" i latinskom "ignis" znači "vis, vrh, šiljak" [6], isto kao "ig" u srpskom "igla" i toponim "Igalo" Bretonsko "ig" je "udica" [7]. Dvije sastavljene "udice" čine crkveni simbol "sidro", simbol Isusa. Dva "visa" ili dva "šiljka" godine su zimski i ljetni solsticij, prvi dan zime i prvi dan ljeta.
Na Lokaciji Bisažine u selu Donje Vrbno kod Trebinja postoji srednjovijekovni stećak sa reljefnim prikazom Svaroga sa Svarožićem. To su prećutali svi istrazivaci stećaka, pa cak i danasnji k'obajagi "staroverci" ili "rodoverci" to prećutkuju, jer sve njih vode judeo-hrišćanski masoni Tame, koji su otvoreni neprijatelji Sunca i evo danas njihov vrh pokušava zaprašivanjem iz aviona da što više sakriju Sunce od svega na zemlji.
..............................
[1] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 323.
[2] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I; Herne Bay: E. Macdonald & Co., The Gaelic Press, 1902-, p. 201.
[3] William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, The Second Edition, Vol. I, Denbigh: Printed and published by Thomas Gee, 1832, p. 220.
[4] Ib.
{6] Ljubomir Kljakić, Protokulturni arealizam: Milan Budimir i problem Protoslovenskih
Protoindoevropljana, Catena Mundi, Knjiga II, drugo izdanje, Catena mundi дoo, Beograd, 2014, str. 842.[6] Jean-Baptiste Bullet, Ib. Tome III, p. 42.
[7] Robert Williams, Lexicon Cornu-Britannicum; Llandovery: Roderic; London: Trubner & Co., 1865, p. 225.
No comments:
Post a Comment