“Potom
reče Bog: Da načinimo čoveka po svom obličju, kao što smo mi, koji će biti
gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cele zemlje i od
svih životinja što se miču po zemlji. I stvori Bog čoveka po obličju svom, po
obličju Božjem stvori ga; muško i žensko stvori ih” (Knjiga stvaranja,1, 26-27)
Čovjek
je stvoren po liku Božijem, što znači da je čovjek slika Božija. Engleska riječ
image znači slika, lik, a kažu da je porijeklo te riječi je u
starofrancuskom image, od latinskog imago.
Dakle je stvoreni čovjek kopija, imitacija Boga.
U
riječi ime korijen je im-, a taj korijen je i u riječima image,
imago, imitacija. Da li korijen im- ima veze sa Bogom, tj. sa imenom
Boga?
Korijen im- nalazimo i u srbskim riječima: ima, imanje, imašan,
zamašan, itd. Onaj koji ma imanje je bogat, a sanskrtsko bhaga znači
milostivi gospodar, sunce, bogatstvo, napredak, ponos, ljepota,
milost, dobra nada. Po ovome vidimo da srbska riječ Bog ima sva
značenja sanskritske riječi bhaga, te tako vidimo da je sve to povezano i
sa riječima ima, imanje, imašan, zamašan, jer su bogatstvo i imanje riječi istog značenja.
Korijen
im- je i u riječi simbol: s-im-bol, a simbol je slika koja na nešto
upućuje, simbol je znak nečega: s-im-bol. Latinski bulla je pečat, amajlija,
znak; italijanski bollo je pečat, kod Srba je to bula
(pečatni document). Simbol je originalnog,
pravog lika znak, pečat: s-im-bol je s-likom-pečat.
Kad se novorođenom djetetu daje ime,
daje se po nekom znaku, tj. po nekom simbolu zemaljskog ili nebeskog svijeta i dijete kao lik cijeli ljudski život nosi taj simbol kao svoj znak.
Odakle
potiče, gdje je izvorište riječi ime i njenom korijenu im-? Pogledajmo ovo: trački bog Sunca
je Imbros, Imbrasos (neki istoričari izjednačavaju ga sa Hermesom, glasnikom bogova). Ime
ovog boga sastoji se od dvije riječi: im-bros, im-brasos. Im-
je korijen riječi image, a image je slika. Srbsko broš je od pelazgo-tračkog bros (brasos). Preko Kelta Engezi imaju riječ brooch (broš), ali pojma nemaju (ili neće da imaju) odakle riječ potiče. Srbsko obraz je izvedeno od o-bras (svijetal obraz). Englezi bronzu
zovu brass, a u starošvedskom brasa je vatra. Sanskritsko bhraz znači sjaj. Tako
dolazimo do zaključka da ime Imbros znači lik vatre, lik sjaja, a pošto su i vatra i sjaj odlike Sunca, Imbros znači lik Sunca.
Keltima
drevne Britanije bog Otac Sunce zvao se Ambres, Ambisagrus. Od
tračkog Imbros (Imbrasus) do keltskog Ambres (Ambisagrus) u
jeziku nije dalek put. Keltsko amail, amair, aman znači koji vidi, dok
keltsko amais znači znak. Amajlija je znak, lik boga ili lik, slika božanstava. Znači da je na mjestu korijena im-, kod zapadnih Kelta korijen am-.
Kod Egipćana Amon je bog Sunca: Am-on. Egipatsko on znači svjetlost, sunce. U Egiptu je bio grad On. Grci su ga zvali Heliopolis, a Hebreji Beth-Shemesh (grad Sunca). Egipatsko Am- jednako je keltskom Am- i jednako je pelazgo-tračkom Im- što znači lik, slika.
Pelazgi su prije helenizacije živjeli i na ostrvima Lemnos i Imbros, a kasnije su prozvani Samotračani, znači da su Pelazgi bili Tračani i da su govorili jezikom Tračana. Pošto tragove značenje imena njihovog boga Imbrosa i imena ostrva Imbros nalazimo u korijenu današnjih srbskih riječi (ime, imanje, imašan, zamašan, obraz...), dakle su današnji Srbi porijeklom i Pelazgi, odnosno Tračani.
Pelaško-trački bog Imbros jedan je od pelaških bogova tkz. Kabira (Kabeiroi, Κάβειρο). Semiti su ih zvali cabiri, što znači moćni,
jaki. Kabiri ili Kaberoi su Gameiri, Gomeriti, Gimiri ili srbskim jezikom receno: Sabiri ili Saberoi, drevni
preci ondašnjih Pelazga koji su u kultu predaka kroz vremena izjednačeni sa bogovima.
"...Budimir je u opsežnoj analizi identifikovao opšteslov. simbe(e)rosa imenom dogrčkog veziste Hermesa Imbros (od starijeg Simbros) i keramičkim terminima simblos, (s)ipya, gambrion, lat. simpuvium, Simbruvium itd." (Ljubomir Kljakić, Protokulturni arealizam, Milan Budimir i problem protoslovenskih protoindoevropljana, Catena Mundi, Knjiga druga, Beograd, 2014, str. 841)
Riječi ime sa korijenom im- znači lik, slika, znak, simbol, pečat originala, a ime Imbros je od starijeg Simbros. I to je dokaz da su Srbi od Gomera: Gimiri, Cimeri, Cimbri, Kimbri, Sabiri, Saberoi... kasnije Sebri.
No comments:
Post a Comment