IMBROS

Šta znači riječ IME?

        “Potom reče Bog: Da načinimo čoveka po svom obličju, kao što smo mi, koji će biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cele zemlje i od svih životinja što se miču po zemlji. I stvori Bog čoveka po obličju svom, po obličju Božjem stvori ga; muško i žensko stvori ih” (Postanak1 26-27)

        Čovjek je stvoren po liku Božijem, što znači da je čovjek slika Božija. Engleska riječ IMA-GE znači SLIKA, LIK. Kažu da je porijeklo te ri-ječi je u starofrancuskom IMAGE, od latinskog IMAGO. Dakle je stvoreni čovjek IMITACIJA, KOPIJA Boga.

       U riječi IME korijen je IM-. Taj korijen je i u riječima IMAGE, IMAGO, IMITACIJA. Da li ko-rijen IM- ima veze sa Bogom, tj. sa imenom Bo-ga?

       Korijen IM- nalazimo i u srbskim riječima IMA, IMANJE, IMAŠAN, ZAMAŠAN, itd. Onaj ko-ji IMA IMANJE je BOGAT. Sanskrtsko BHA-GA znači MILOSTIVI GOSPODAR, SUNCE, BOGATSTVO, NAPREDAK, PONOS, LJEPO-TA, MILOST, NADA. Galsko BOG znači SVJET-LOST, SUNCE. 

       Korijen IM- je i u riječi SIMBOL (S-IM-BOL). Simbol je SLIKA koja na nešto upućuje, SIM-BOL je znak nečega: S-IM-BOL. Latinsko BUL-LA je pečat, amajlija, znak; talijanski bollo je pečat. Kod Srba je to BULA, pečatni doku-ment. SIMBOL je originalnog lika ZNAK, pečat, S-LIKOM pečat.

       Kad se novorođenom djetetu daje ime, daje se po nekom znaku, tj. po nekom simbolu ze-maljskog ili nebeskog i dijete kao lik cijeli ljudski život nosi taj simbol kao svoj znak. 

       Odakle potiče, gdje je izvorište riječiIME i njenom korijenu IM-? Pogledajmo ovo: trački bog Sunca je IMBROS IMBRASOS. Neki istori-čari izjednačavaju ga sa Hermesom, glasnikom bogova. Ime  ovog boga sastoji se od dvije riječi: IM + BROS, IM + BRASOS. IM- je korijen riječi IMAGE, a IMAGE je SLIKA. Srbsko BR-OŠ je od tračkog BROS BRASOS.  Preko Kelta Engezi imaju riječ BROOC i to je BROŠ, ali pojma nemaju (ili neće da imaju) odakle riječ potiče. Srbsko OBRAZ postanjem je od OB-RAS. BRONZU Englezi nazovaju BRASS, je VATRA u starošvedskom BRASA. Sanskritsko BHRAZ je SJAJ. Tako dolazimo do zaključka da ime IMBROS znači LIK VATRE, SJAJNI LIK. Pošto su vatra i sjaj odlike Sunca, IMBROS znači LIK SUNCA.

      Keltima drevne Britanije bog OTAC SUNCE zvao se ABRES, AMBISAGRUS. Od tračkog IMBROS, IMBRASOS do keltskog AM-BRES, AMBISAGRUS u jeziku nije dalek put. Keltsko AMAIL, AMAIR, AMAN znači KOJI VI-DI, dok keltsko AMAIS znači ZNAK. AMAJLIJA je ZNAK, LIK i SLIKA božanstava. Znači da je na mjestu korijena IM-, kod zapadnih Kelta korijen AM-.

 

        Kod Egipćana AMON je bog Sunca: AM+ON. Egipatsko ON znači SVJETLOST, SUNCE. U Egiptu je bio grad ON, kojeg su Grci ga zvali HELIOPOLIS, a Hebreji BETH-ŠAM-EŠ što znači GRAD SUNCA. Egipatsko AM- jednako je keltskom AM- i jednako tračkom IM- što znači LIK, SLIKA.

 

       Pelazgi su pleme Tračana i prije he-lenizacije živjeli i na ostrvima Lemnos i IMBROS i kasnije su prozvani Samotračani. I po tome je jasno da su Pelazgi bili Tračani i da su govorili jezikom Tračana. Pošto tragove značenje imena njihovog boga IMBROSA i imena ostrva IM-BROS nalazimo u korijenu današnjih srbskih ri-ječi (ime, imanje, imašan, zamašan, obraz...), dakle su današnji Srbi porijeklom Pelazgi, od-nosno Tračani. 

 

       Pelaško-trački bog Imbros jedan je od pelaških bogova tkz. KABIRA (Kabeiroi, Κάβε-ιρο). Semiti su ih zvali CABIRI, što znači moćni, jaki.  KABIRI ili KABEROI su GAMIRI, GOME-ROI (ime GOMER znaci SUNCE).

 

      "...Budimir je u opsežnoj analizi identifikovao opšteslov. simbe(e)rosa imenom dogrčkog vezi-ste Hermesa Imbros (od starijeg Simbros) i keramičkim terminima simblos, (s)ipya, gambri-on, lat. simpuvium, Simbruvium itd." (Ljubomir Kljakić, Protokulturni  arealizam,  Milan Budimir i problem protoslovenskih protoindoevropljana, Catena Mundi, Knjiga druga, Beograd, 2014, str. 841)

      Riječi ime sa korijenom im- znači lik, slika, znak, simbol, pečat originala, a ime Imbros je od starijeg Simbros. I to je  dokaz da su Srbi od Gomera (Gimiri, Kimeri, Kimbri, tj. Tračani).