Thursday, October 12, 2017

PAR, SPAR, SPARTA I SPARTANCI

Sunce sa svojim zrakama.

        Sumersko PAR = SVJETLOST.  Keltski (gaelik) SPAR (SPARR) SPARRADH = KRETANJE, KAO KLIN; EMITOVAN SNAGOM, POTISAK, JURIŠ (1).

        Ime SPARTANACA tumače po grčkoj mitologiji (jadna je to istorijska nauka):

        “Σπαρτòς, posijan: σπεíρω, εσπαρται. Σπαρτoì, posijani ljudi, Tebanci koji su tvrdili da potiču od zmajevog zuba posijanog od Kadmusa.” (2)

I kaze grčka mitologija da su SPARTANCI nikli iz POSIJANOG zmajevog ZUBA. Prvi i najveći SIJAČ je SUNCE jer Sunce SIJE isto kao što i čovjek SIJE:

        “Sunce sije nad Učkom, kroz prozor pali su u sobu kosi traci, te zlate siedu i pognutu Marinu glavu i jednu golu Marijanovu ruku.” (3)

Evo grčkih riječi za SJEME i SIJANJE (RASIJANJE):

- SPORA (σπoρά, σπεíρω) = SJETVA, SIJANJE (4)
- SPORAS (σπoράς) = SIJANJE
(5)
- SPOROS (σπόρος) = SJETVA, SIJANJE (6)
- SPORADOS (σπόράδoς) = RASIJAN (7)
- SPORADIN (σπόράδην) = OVDJE, TAMO (RAZBUCANO) (8)
- SPORADIKOS (σπoρᾰδικός) = ODIJELJENI (žive ovdje i tamo) (9)
- SPORAIOS (σπoραîος, α, ον = σπόριμος: - σπoραîα, τά = SJEME (10)
- SPORA (σπoρά, σπεíρω) = SJETVA, SIJANJE (11)
- SPORAZO (σπoράζω) = RASTURANJE, RAZBACIVANJE (12)
- SPOREIS (σπoρεύς, έως, ό = POSIJAN, ZASIJAN (13)
- SPOREITOS (σπoρευτός, ή, όν) = POSIJAN, ZASIJAN (14)
- SPORITOS (σπoρητός) = POSIJANO ŽITO, RASTUĆE ŽITO (15)
- SPORIMOS (σπόριμoς, ον, σπεíρω = POSIJAN, SPREMAN ZA SIJANJA (16)

U svim navedenim riječima zajednički korijen je SPOR-, a u riječima SPARTA i SPARTANCI korijen je SPAR-. Otkud sad odjednom za SIJATI korijen SPAR- kad je korijen bio SPOR-? Otkud dva korijena za riječi koje označavaju istu radnju?

        SJEME na grčkom je SPOROS (σπόρος) i u svim izvedenicama korijen bi morao biti SPOR-. Ali nije tako!

        Tvrde da je SPARTEON (ςπαρτέον) kao glagolski pridjev postao od osnove SPEIRO (σπεíρω) sa značenjem TREBA SIJATI (17). Ako je tako, zašto ne postoji još ni jedna grčka riječ istog korijena koja označava SJEME ili SIJANJE? Kako SPAR-TOS (σπαρ-τóς) može postati od istog korijena kao i SPERMA (σπέρ-μα), jer jedno je osnova SPAR, a drugo je osnova SPER (18)? Dakle se radi o laži i evo dokaza za grčku i opštesvjetsku laž u nauci: grčko SPEIRION (σπειρίον), deminutiv od SPEIRON (σπεîρον) znači SVJETLOST, UKRAS LJETA (19).

        I gle: od SPEIRO (σπεíρω) nije moglo biti izvedeno SPARTEON (ςπαρτέον) što znači: TREBA SIJATI, jer je od SPEIRO izvedeno je SPEIRON. Od SPEIRON (σπεîρον) izvedeno je SPEIRION što znači SVJETLOST:

1. SPEIRO = SIJATI
2. SPEIRON (σπεîρον) = SVJETLOST

Riječ SPARTEON, što znači TREBA SIJATI, nastala je drugim putem i od druge riječi,  a ne od riječi SPEIRO (σπεíρω). U riječi SPARTEON osnova je SPAR: grčko SPAROS (σπάρος) je ime morske ribe ZLATNOGLAVA, latinski Sparus auratus (20) . I sad ćemo da se zabavimo riječima sa osnovom SPAR:

- SPARAGMOS (Σπαραγμòς) = ODVAJANJE, CIJEPANJE, PARANJE, SJEČA (21)
- SPARASSO (Σπαράςςω) = IZVUČEN, RASCJEP, SUZA, OTPARAN, UZNEMIREN (22)
- SPARTION (Σπαρτίον ili Σπάρτιον, -ον, i Σπάρτον, -oν, -τò, i Σπάρτος, -ον, -δ) = (σπάω), IZVUĆI, postalo od SPARTO (σπεíρω) SIJATI; SPARTO = UŽE, KONOPAC, ŽICA (23)
- SPARTOS (Σπαρτòς, frigijski σπεíρω, SIJATI) = POSIJAN, ODVOJEN, ODIJELJEN (24)

Latinsko SPARGO (SPARGE) nastalo od sanskritskog korijena SPARÇ i sve znači DOTAĆI, DIRNUTI, PRSKATI, SIJATI (25). Latinsko SPARGO znači još:

"a) otpuštati u velikom broju, obasuti (projektili); pljuštati (duvati, itd);
b) staviti (kosu, itd.) da se rasipa u svim smijerovima;
c) emitovati u svim pravcima, rasipati svjetlost ili drugu fizičku pojavu" (26).

U svim značenjima bukvalno je prikazano SUNCE i njegovo SIJANJE SVJETLOSTI:

a) njegova svjetlost sve dotakne, ona od Sunca prska sijući; ona se od Sunca otpušta u velikom broju, svjetlosne zrake kao projektili obasipaju zemlju, svjetlost pljušti po zemlju; fizika je dokazala da i Sunčev vjetar postoji;
b) svjetlost se rasipa usvim smijerovima kao kosa na vjetru;
c) Sunce emituje i rasipa svjetlost u svim pravcima SIJUĆI SVJETLOST.

Slikovna predstava Sunca sa zrakama (spartama).

Sparta na spartanskom štitu i na stećku u Negotinu.

        A sad se vratimo ZLATNOGLAVOJ RIBI sto se na grčkom zove SPAROS (σπάρος) a na latinskom SPARUS AURATUS. Latinsko SPARUS znači KOPLJE (27). U grčkom SPAROS i latinskom SPARUS isti je korijen SPAR. Ovo SPAR je znak Λ i to je srpsko ŠPARTA ili ZAG što znači SVJETLOST. To je onaj mitološki "Kadmov posijani zmajev zub (Λ) iz kojeg su nikli SPARTANCI". Sunce se slikovno predstavlja kao krug. Najprostija predstava sunčevih zraka su prave linije oko kruga ili oko kruga strelasti znakovi SPAR: Λ.

        Irsko SPARR odgovara engleskom SPAR, islandskom SPARRI, danskom švedskom SPARRE, njemačkom SPARREN, holandskom SPARR sa značenjem SNOP, SVJETLOSNI ZRAK, GREDA, JARBOL. To je sve simbolika pravih linija sunčevih zraka (28).

        Englesko SPARK znači VARNICA, ISKRA. Anglo-saksonski to je SPEARCA od još starijeg SPARCA; staroholandski SPARCKE, srednjevijekovno grčko SPARKE. Sve je od arijevskog SPRAG Koje je izvedeno od SPAR što znači PODRHTAVANJE, ŽMIRKANJE, BLJESKANJE i povezano je sa sanskritskim SPHURJ što znači GRMITI (29).

        Latinski SPARUS od arijskog je oblika SPARA što znači STRIJELA, KOPLJE; vjerovatno od SPAR sa značenjem BLJESKATI blisko povezanim sa engleskim SPAR što znači SNOP, ZRAKA, ŠIPKA (30).

        Govoreći o engleskoj riječi SPEED W. Skeat kaže da je to postalo od osnove SPA što znaći IZVUĆI, IZDUŽITI (31). BRZINA je LINIJA puta, a na slikovnoj predstavi to je PAR(NICA) na podlozi.

        Sumersko PĀR znači ŽIV, ŽVJETI, a znači i RAŠIRITI, IZDUŽITI, RASIJATI (32). Hebrejsko PAR'OH značilo je FARAON (33). U starokeltkom PAR je dalo BÀR sa značenjem STRIJELA, HLJEB, ŽITO, HEROJ (34). Starokeltsko BÀR jednako je starokeltskom BÀRR sa sljedećim značenjima: 1. VRH, 2. ŠILJAK (kao u oružja), 3. ROD ŽITA, POVRĆA I TRAVE, 4. ŽETVA, 5. NADMOĆ (35). Kao dokaz da se sve odnosi na Sunce navešćemo ovaj citat:

        "Iza 'Sjajni Bar' sa asirskih baraljefa, bog Sunca Abar je rimski jubar, sunčev zrak, i sunčevo ime ili epitet egipatskih monarha kao sinova sunca Phar-aons." (36)

Rimski JUBAR (IUBAR) znači: 1. prva svjetlost dana, 2. (uopšteno) treperenje, blistanje, sjaj, vatra, izvor svjetlosti (37).


        Sunčevi zraci vidljivi su kao LINIJE i kao LINIJE vide se oko kruga Sunca i tako se slikovno prikazuju. Prsti su kao linije i u turskom prst je PARMAK. Kod Srba na Kosovu PARMAK je paok (palac) točka (38). PARMAK je prava i na vrhu klinasto zašiljena daska u ogradi. PARMAK je PRAVA LINIJA sa sumerskom osnovom PAR koja znači SUNČEV ZRAK, BLJESKANJE, TREPERENJE, IZVUČEN, IZDUŽEN, ODIJELJEN, SIJANJE, RASIJAN, RODAN, HLJEB, ŽIVOTAN, ŠILJAK, STRIJELA, KOLJE, VRH, NADMOĆAN, HEROJ.

        PAR je SUNČEV ZRAK, sunčev zrak je LINIJA, linija je PARNICA ili SPARTA (izgovorom prešlo u ŠPARTA). Pravac SPARTE ili ŠPARTE označava se STRELICAMA: ⇒, ⇨, > ili V, Λ. Keltsko (gaelik) SPAR (SPARR) SPARRADH je POKRET, KAO KLIN; EMITOVAN SNAGOM, POTISAK, JURIŠ (39).

Spartanac

        Centralna spojna tačka PARMAKA na točku zove se GLAVNJA. Spojna tačka dva ili više PARA (sunčevih zraka) je SPAR i u toj tački svi sunčevi zraci se SPARE. Pošto je Sunce je spojna tačka svih sunčevih ZRAKA, dakle je Sunce SPAR. Iz Sunca se SIJU sunčeve zrake i značenje riječi SPAR sačuvano je u engleskom SPARKLE: PRSKATI, RASPRŠAVATI, RASPRŠITI (40). Sunce RASPRŠAVA i SIJE SUNČEVE ZRAKE ili SPARTE.

        Sunčeva SPARTA ili ŠPARTA isto je što i sunčev TRAK ili sunčev ZRAK. Tračani su dobili ime po sunčevom TRAKU, Spartanci po sunčevoj SPARTI, a sve je SUNČEV ZRAK što znači da su Spartanci bili Tračani. SPARTA je zemlja SPARA, tj. zemlja SUNCA.
..........................................
        (1) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Specially Designed for Beginners and for Use in Schools, Vol. III, Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, p. 879.
        (2) Francis Edward J. Valpy, The etymology of the words of the Greek language, London: Longman, Green, Longman, and Roberts, 1860, p. 156.
        (3) Evgenij Kumičić, Sirota. Roman iz života, Zagreb, Naklada Matice hrvatske, 1885, st. 104.
        (4) Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek English Lexicon, New York: Harper & Brothers, 1883, p. 1417.
        (5) Ibid.
        (6) Ibid.
        (7) Ibid.
        (8) Ibid.
        (9) Ibid.
        (10) Ibid.
        (11) Ibid.
        (12) Ibid.
        (13) Ibid.
        (14) Ibid.
        (15) Ibid.
        (16) Ibid.
        (17) Ibid., p. 1412.
        (18) Ibid. p. 1413.
        (19) Ibid.
        (20) Ibid., p. 1412.
        (21) John Groves, A Greek and English Dictionary, Boston: Hilliard, Gray and Company, 1836, p. 521.
        (22) Ibid.
        (23) Ibid.
        (24) Ibid.
        (25) Charlton T. Lewis and Charles Short, Latin Dictionary, First edition 1879, Impression of 1945, Oxford, The Clarendon Press, p. 1734.
       (26) Oxford Latin Dictionary, Oxford, At The Clarendon Press, 1968, p. 1796.
       (27) Ibid. p. 1797.
       (28) Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language, Second Edition, Oxford: The Clarendon Press, New York: Mcmillan & Co., 1893, p. 577.
       (29) Ibid., p. 578.
       (30) Ibid.
       (31) Ibid., p. 579.
       (32) John Dyneley Prince, Materials for a Sumerian Lexikon, Leipzig, J. C. Hinrichs’sche Buchhandlung, 1908, p. 268.
       (33) Merrill C. Tenney, The Zondervan Pictorial Bible Dictionary, Regensy Reference Library; Grand Rapids, Michigan, 1967, p. 645.
       (34) Edward Dwelly, Ibid., Vol. II, p. 68.
       (35) Ibid., p. 69.
       (36) S. F. Dunlap (Samuel Fales), The origin of ancient names of countries, cities, individuals, and gods; Cambridge: Metcalf and Company, 1856, p. 20.
       (37) Oxford Latin Dictionary, Oxford, At The Clarendon Press, 1968, p. 976.
       (38) Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga II, JAZU, Zagreb, 1972, st. 610.
       (39) Edward Dwelly, Ibid., Vol. III, p. 879.
       (40) Hensleigh Wedgwood, A Dictionary of English Etymology, Vol. III, London: Trübner & Co., p. 273.


Friday, August 25, 2017

TROJANSKI PETROGLIFI NA PISANOJ STIJENI

       

        Sta znači znak )I( ispod predstave orla na petroglifu Pisane stijene na obroncima Tare između Višegrada i Bajine Bašte?


        Znak je ispod repa orla, a rep je simbol južnog neba na dan zimske kratkodnevnice ili tkz. zimski suncostaj (zimski solsticij). To su dva trojanska S, tj. dva ćirilićna C (kod Srba su to postala ocila).


        Ono "(" sa desne strane centralne vertikale je sunce zime a znak ")" sa lijeve strane vertikale je sunce jesni. Dakle je znak )I( simbol prvog dana zime, dana u kojem Sunce iz vremena jeseni prelazi u vrijeme zime.

        Vertikalna linija je trenutaku kojem se Sunce nađe jednom polovinom u vremenu zime, a drugom polovinom još je u zoni jeseni. To je tkz. zimski suncostaj (zimski solsticij), dan u kojem su jesen i zima ISTOVREMENO.

        Znak )I( se čita SIS (starom ćirilicom: CIC). Starokeltski je isti starotračanskom, tj. staroilirskom, a starokeltsko SIST sa korijenom SIS- znači VRIJEME, POKLAPANJE, ISTOVREMENO (1).

Za englesko SYSTEM kažu da je najvjerovatnije došlo direktno iz latinskog SYSTĒMA, a latinsko od grčkog SISTIMA (σύστημα) koje znači POTPUN, SASTAVLJENO ZAJEDNO (2), a sve je, kažu od STAJ: znak )I( na petroglifu znak je zimskog SUNCOSTAJA!
..................................
        (1) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Specially Designed for Beginners and for Use in Schools, Vol. 3, Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, pg. 845.
        (2) Walter W. Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language, Oxford: The Clarendon Press, 1882, pg. 625.

Tuesday, August 22, 2017

HERKULES U OŠANIĆIMA

Reljefni lik Herkulesa ispred praga crkve u Ošanićima (foto:Željko Dangubić).

Hrkules sa lukom i toljagom
.
        Pred pragom stare crkve u Ošanićima kod Stoca nalazi se oveća ploča sa reljefnim prikazom Herkulesa. Lijeva Herkulesova ruka je podignuta i prstima dotiče tetivu luka. Ako ovaj položaj uporedimo sa položajem sazviježđa Herkules na mapi ljetnog neba, vidimo da pravcu tetive Herkulesovog luka odgovara linija +50º. Prostor luka odgovara svakodnevnom kretanju sazviježđa Velikih kola, a pravac strijele pokazuje sjeverni pol Zemljinog neba.

Sazviježđe  Herkulesa.

        Svojim polukružnim oblikom sazviježđe Korona Borealis tačno se uklapa u polukružni vrh Herkulesove toljage koju drži desnom rukom. Šest malih pravougaonika na Herkulesovom tijelu su tri mjeseca proljeća i tri mjeseca ljeta, dakle vrijeme kad je sazviježđe Herkules jasno vidljivo na sjevernom ljetnom nebu.

Tetiva Herkulesovog luka simbolika je linije +50 stepeni.

        Sa koje lokacije u okolini je donesena ova ploča i kad je postavljena kao otirač pred ulazom u crkvu, ne zna se. Ono što se zna jeste da je starost reljefa između 2000-3000 godina i da je njegovo trenutno mjesto odraz religijskog balkanskog divljaštva i krajnje prezrivog odnosa prema svojoj istorijskoj baštini. Dolazili su tu strani i domaći arheolozi u potrazi za artifaktima Ilira i istorijom stećaka, ali se niko od njih nije sjetio (ili nije htio da se sjeti) da ovaj reljef prenese u Zemaljski muzej u Sarajevu. Za Šefika Bešlagića, jednog od najpoznatijih istrazivača stećaka, to je samo "predstava čovjeka sa lukom".

CRKVA U SELU IZVOR, BOSILEGRAD

Reljefna ploča u crkvi u Izvoru kod Bosilegrada (foto: Branko Mitev).

        Branko Mitev, autor dragocjene fotografije iznad, kaže o sada već bivšem mjestu ove reljefne ploče i o ploči:

        "Crkva se nalazi u selu Izvor opština Bosilegrad na samoj granici sa Bugarskom. Ploča je do pre 10 godina bila na crkvi, pa su došli neki restauratori i sada je nema. Na sreću slikao sam je i slika je jedini dokaz da je postojala, ali je opisana od strane Jordana Zaharijeva pre više od sto godina u knjizi Kjustendilsko kraište."

        Radi se o Crkvi Sv. Trojice u selu Izvor kod Bosilegrada, na samoj granici sa Bugarskom. Ono što je žalosno jeste da ploče više nema, odnijeli restauratori ili neko drugi u vrijeme rastauracije, uglavnom ploča je nestala! To je ono o čemu stalno i godinama upozoravam zaspalu srpsku javnost: kulturogenocid svetosavske SPC nad srpskom kulturno-istorijskom i vjerskom baštinom. Dešava se veliko zlo od strane svetosavske SPC i jad i čemer od srpskog naroda koji sve to gleda, ćuti odobravajući i aplaudira tim srpskim dušmanima dok uništavaju i zatiru kulturno-istorijske tragove srpskog postojanja i srpskog duhovnog identiteta.

        Zašto su kriminalci odnijeli ploču? Ploču su uklonili od očiju javnosti, jer svojim motivom ploča svjedoči protiv njih, svjedoči protiv njihovih laži o istoriji Srba i o njihovim lažima o tkz. "svetosavlju" koje je "srpsko pravoslavlje posebnog stila i iskustva." Nije to nikakvo svetosavlje, nego dvovjerno krstjanstvo: vjera pravoslavnih Srba u kojoj su sačuvani elementi srpskog prehrišćanskog vjerovanja i prehrišćanskih običaja. To su oni krstjani koje je Pavelićev uzor Stefan Nemanja mačem isjekao, ognjem palio i mnoge protjerao. To su oni krstjani koje je Rimokatolička crkva zvala patarenima i na koje je krizare slala, genocidima zatirala i nasilno u rimokatolicizam prevodila i prevodi. To su oni krstjani koje su grkoortodoksi bogumilima zvali, progonili i ubijali. To su ovi isti današnji Srbi koji  običaje svojih prehrišćanskih predaka u svojoj pravoslavnoj vjeri čuvaju.


        Na ovoj reljefnoj ploči prikazan je prehrišćanski slovenski i srednjevijekovnih dvovjeraca krstjana bog Semargl: bog svjetlosti, zemlje i sjemena. Iz njegovog tijela i od njegovog daha raste sunčano drvo života na koje slijeću ptice da iz cvjetova piju sok. Ptice su simbol vazduha, sok je simbol vode. Vazduh je prvi element Zemljinog svijeta, voda drugi.

        U Semarglu su dva preostala elementa: zemlja (drvo raste iz zemlje) i vatra (grane drveta su u obliku spirala, a spirale su simboli Sunčeve vatre). Dakle su tom slikom prikazana četiri elementa ovog svijeta: voda, vazduh, vatra i zemlja i njihovu simboliku nosio je bio Semargl.
Zašto su tu samo četiri ptice? Ptice lete vazduhom, vazduh je vjetar, vjetar je vrijeme: To su neprekidni cikluci vremenu kroz četiri godišnja doba.

        Šta je ona crkvica sasvim lijevo? Je li to hrišćanska crkva? Ne, to je crkva dvovjernih krstjana, njihova nebeska i ovozemaljska crkva: to je nebeski hram vremena godine. Vrata u dnu hrama su jug, južno nebo. Vrata su ulaz u hram i to je u realnosti prvi dan zime na kratkodnevnicu zimskog solsticija. Na taj dan Zemlja ulazi u novi krug godine, tj. ulaz u novi ciklus vremena, novi nebeski hram.

Vrh hrama je sjeverno nebo i tu je ljetna gugodnevnica na prvi dan ljeta ljetnog solsticija. Prozor je velik, a kroz veliki prozor dolazi mnogo svjetlosti i u prostoriji se dobro vidi: to je prozor Vidovdana na dan dugodnevnice kad je najduži i najsvjetliji dan godine. Ljeto je obiljezeno lijevo od prozora sa tri velike uspravne linije što su tri njegovog mjeseca trajanja. Vrijeme proljeća obilježeno je znakom Y (RA) što je najstarije ime Sunca.

        Između kratkodnevnice i dugodnevnice horizontalnom linojom sredine hrama na obje strane su po jedna suncana spirala; to su proljetna (desno) i jesenja (jesenja) ravnodnevnica. Između njih je šest uspravnih linija što je mjera šest mjeseci vremena između ovih ravnodnevnica.

        Donji sprat hrama sa obje strane obilježen je solarnim simbolima oblikom ćirilićnog slova C (S).

DVOSTRUKI I TROSTRUKU KRST

Krstača sa dvostrukim i trostrukim krstovima vremena (Šumnjaci, Glamoč).

        Horizontalne linije dvostrukog krsta sa desne strane vertikale su zima i proljeće, a sa lijeve ljeto i jesen. Vertikala u dnu je zimski solsticij na prvi dan zime (kratkodnevnica), a vrh vertikale je ljetni solsticij na prvi dan ljeta (dugodnevnica).

          Trosrtruki krst je istog značenja uz dodatak srednje horizontalne linije koja predstavlja liniju nebeskog ekvatora na kojem se zbivaju proljetna i jesenja ravnodnevnica.

        Uklesani ravnokraki krst u vrhu krstače na slici je Svetovidov krst, a ispod njega je kuća Sunca sa cvjetovima života kao simbolima godišnjih doba.

        Dvostruki i trostruki krstovi vremena simboli su iz vremena prijehrišćanstva, a koristili su i dvovjerni krstjani na svojim stećcima.

OBROGO SOHARA

Horusovo oko (brojevima su označeni pojedinčani simboli).

        Horus je egipatski bog neba predstavljan u liku sokola. Kod Srba HORUS je HORS, BOG HORE (ORE), BOG SUNČEVOG VREMENA GODINE (sanskritsko HORA je URA, ČAS, SAT).

        Horusov simbol poznat kao Horusovo oko, veđet ili viđet. Već i same riječi veđet i viđet razumljive su Srbima, jer o viđenju govore. Znak "Horusovo oko" sastoji se od četiri slike:

     1. OBRVA,
     2. OKO,
     3. SOHA,
     4. RA (plameno Sučevo pero)

Značenje simbola Horusovog oka je sljedeće:

     1. OBR (obrva, obrub, zaštita),
     2. OGO (oko),
     3. SOHA (nosač),
     4. RA (najstarije ime Sunca)

     a) OBR + OGO > OBROGO
     b) SOHA + RA > SOHARA

Horusovim znakom kodiran je izraz: OBROGO SOHARA!

        Riječ OBROGO postala je od riječi OBROG (danas OBROK) i to je OBRUBLJENA, OGRANIČENA MJERA NEČEGA, a sve što je nekom mjerom ograničeno i ozvaničeno jeste svojevrsni PROPIS, ZAKON. Latinsko OBROGO je objava novog i poništenje suprotnog starog zakona: OBROGO je MJERA, PROPIS, ZAHTJEV, ZAPOVIJEST, ZAKON.

        SOHARA je SOHA, DRŽAČ SUNCA (soha - ra). Hebrejsko ime SOHARA znači VIDJETI, VID, SVJETLOST (1).

Izraz OBROGO SOHARA znači ZAKON SVJETLOSTI ili GOSPODAR SVJETLOSTI (to je Horus, tj. Sunce).
...............................................
        (1) Contemporary Jewish Writing in Germany: An Anthology; edited by Leslie Morris, Karen Remmler, University of Nebraska Press: Lincon & London, 2002, pg. 95.

SOHA, SOHARA I ZOHAR

Nebeska soha na hetitskom pečatu.

        Srpsko SOHA je RAČVASTI, RAŠLJASTI ili RAKLJASTI NOSAČ, DRŽAČ, PODUPIRAČ, POTPORANJ. U našem narodu takođe postoji izraz NEBESKA SOHA. Da to nije zaludu osmišljeno, pokazaćemo ovdje:

     a) hebrejsko SOHARA znači VID, SVJETLOST (1),
     b) hebrejsko ZOHAR (Hebrew: רהַזֹ ) izvedeno je od SOHAR i znači BJELINA, SVJETLOST, BLJESAK (2).
Nebeska soha na stećku.

      Hebrejsko HARA ima osnovu HAR sa značenjem PLANINA. Tako je HARA PLANINSKA ZEMLJA, HARAN je PLANINAC (3), HARARITE znači PLANINCI (4).

       Vidimo da je hebrejsko SOHARA složeno tri riječi: SO-HA-RA, a u njoj je i srpsko SOHA (SO-HA). Onaj ko je zadužen da brine o SOHI je SOHAR i od toga je hebrejsko ZOHAR.

        Od SOHA je SOJENICA. Starokeltsko SOADH je LEŽAJ (sofa), a ima značenje i POKLAPANJE ili EKLIPSA nebeskih tijela (5).

      SO imamo u SOL (SO), SOL (Sunce), SOK, SOBA... HA je sumerska riječ za SOKO (ime HORUS je od HA) (6).
………………………….
     (1) Contemporary Jewish Writing in Germany: An Anthology; edited by Leslie Morris, Karen Remmler, University of Nebraska Press: Lincon & London, 2002, pg. 95.
     (2) John D. Davis, A Dictionaru of the Bible, Thirdh Edition, Philadelphia, The Westminster Press, 1917, pg. 840.
     (3) James Austin Bastow, A Bible Dictionary, New Edition, London; Longam, Brown, Green, Longmans, and Roberts, 1859, pg. 318.
     (4) Ibid.
     (5) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Specially Designed for Beginners and for Use in Schools, Vol. 3, Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, pg. 866.
     (6) L. A. Waddell, Egyptian civilization of Sumer origin & real Chronology, Luzak & CO, London, 1930, pg. 21.

MENORA I VENERA (DANICA)

Menora

        I primi Mojsije od Jahvea opis menore i poslije sve po opisu dade da majstor napravi:

        "I načini svijetnjak od čistog zlata, jednostavan neka bude svijetnjak; stup i grane i čašice, jabuke, i cvjetovi neka budu u njega. A šest grana neka mu izlazi sa strana, tri grane s jedne strane svijetnjaka a tri grane s druge strane svijenjaka. Tri čašice kao badem neka budu na jednoj grani i jabuka i cvijet, i tri čašice kao badem i jabuka i cvijet na drugoj grani; tako neka bude na šest grana što izlaze iz svijetnjaka. I na samom svijetnjaku neka budu četiri čašice kao badem i jabuke i cvjetovi.
Jedna jabuka pod dvije grane što izlaze iz njega, i jedna jabuka pod druge dvije grane što izlaze iz njega, i jedna jabuka pod druge dvije grane što izlaze iz njega; tako će biti pod šest grana što će izlaziti iz svijenjaka; Jabuke i grane njihove iz njega neka izlaze; sve jednostavno od čistog zlata.
I načinićeš mu sedam žižaka, i palićeš ih da svijetle sa svake strane." (2. Moj.25,31-37)

Na priloženoj slici je takva menora. Šta je njena simbolika i kako je dokučiti i razumjeti?

        U jevrejskoj usmenoj tradiciji menora je bila visoka 18 širina dlana što je oko 162 cm (5,3 feet) (1). I sad računamo po geometriji mjera Velike piramide i mjera vremena godine!

        Tropska godina ima 365,242 dana sa četiri godišnja doba, svako sa prosječnom dužinom od 91,3105 dana. Ugao uspona Velike piramide je 51,85399754 stepeni, a tangens ovog ugla je 1,273240621. I sad računamo:

     a) 365,242 : 1,273240621 = 286,8601535 dana,
     b) 286,8601535 : 3,14159 = 91,3105 dana = dužina jednog godišnjeg doba = d = prečnik kruga T.


Sa prečnikom od 91,3105 mjernih jedinica površina kruga T je 6548,336016 mjernih jedinica. Sa istom tolikom površinom kvadrat ABCDA ima stranice dužine 80,9217895 mjernih jedinica (AB = BC=CD= CA).

      Dvije stranice ovog kvadrata (dužina ABC) iznosi 161,843579 mjernih jedinica. Ako ovu mjeru uzmemo kao dužinu u centimetrima, eto nam visine ove menore: 161,843579 cm = 5,309828707 engleskih stopa (feet). Usmena jevrejska tradicija kaze da je menora bila visoka oko 162 cm:
162 - 161,843579 = 0,156421 cm = 1,56421 mm razlike u visini.

        Da li je menora sedam dana jevrejske sedmice (nedjelje)? Ne, jer sedma centralna lampa ne pripada suboti, nego srijedi. Pogledajmo ove drevne petroglife iz sibriske Hakasije: isti kao menora: tri grane sa jedna strane su tri svjetla (mjeseca, sunca) proljeća, tri sa suprotne strane su tri mjeseca ljeta, a između je dan ljetne dugodnevnice na prvi dan ljeta (ljetni solsticij).

        Da li je menora sedam dana jevrejske sedmice (nedjelje)? Ne, jer sedma centralna lampa ne pripada suboti, nego srijedi. Pogledajmo ove drevne petroglife iz sibriske Hakasije: isti kao menora: tri grane sa jedna strane su tri svjetla (mjeseca, sunca) proljeća, tri sa suprotne strane su tri mjeseca ljeta, a između je dan ljetne dugodnevnice na prvi dan ljeta (ljetni solsticij).

Geometrijski oblik badema simbol je Venere.

        Kao simboli na menori su badem, jabuka i cvijet. Zašto su od tolikog broja biljnih motiva odabrana baš ova tri? Opet geometrija: uporedimo oblik badema sa simbolom Venere: svojim oblikom badem je simbol Venere i menora se odnosi na Veneru, tj. na zvijezdu Danicu, na Sunce i na Zemlju.
Koštice jabuke imaju isti geometrijski oblik kao badem i svaka koštica je simbol Venere.

Venerin put izmedju Sunca i Zemlje.

        Jabuka je simbol odnosa Sunca, Zemlje i Venere, a cvijet je na menori kao simbol Venerine putnje u njenoj rotaciji oko Sunca: za 8 godina Venera prolazi 5 puta između Zemlje i Sunca ispisujući pri tome nebeski crtež petokrakog cvijeta, bas kao što je cvijet jabuke i petokraka unutar jabuke.
................................
        (1) "Babylonian Talmud (Menahot 28b); Maimonides, Mishne Torah (Hil. Beit ha-Baḥirah 3:10 ). Figure is based on the accepted rabbinic view that there are four finger-widths to every handbreadth, and each finger-width is estimated at 2.25 cm. This measurement does not include the step-like platform upon which it rested." (Wikipedia, The Free Encyclopedia, Menorah, Temple).

Monday, July 10, 2017

U SRBIJI OTKRIVENI PETROGLIFI IZ OKO 1500-1100 ST. ERE

        "A put do ovog mesta je ceo popločan kamenjem sa strane i na kraju se dolazi do ogromnih stena kao neka prepreka kroz koju se penje i nailazi se na ove znakove. Posle toga put za pećinu i put koji se nastavlja tako popločan." (Неца Станковић)
 
 
 
 
 
 

Hetitski simbol NE (nebo) datira vrijeme postanka ovih petroglifa: 1500-1100 god. st. ere.
Pronalazač i autor fotografija Неца Станковић još ne zeli da objelodani tačnu lokaciju ovih petroglifa. Nije žurba, sve u svoje vrijeme, važno je da su nakon 3500-3100 godina od mladog istrazivača konačno otkriveni.

KOSOVSKO OTKRIVENJE

       
        Epska narodna pjesma Kosovskog ciklusa "Smrt majke Jugovića" više je nego epska književna vrsta. Iako se njena radnja odnosi na konkretni istorijski događaj, njena glavna tema nije Kosovski boj u bukvalnom smislu, niti su njeni glavni likovi konkretne istorijske ličnosti, nego je sve alegorija sa vjersko-kalendarskim smislom. Ova pjesma je kodirano proročanstvo o vremenu kraja svijeta i nevoljama koje ce prije toga svijet, naročito pravoslavni svijet i Srbe, zadesiti:
 
"Mili bože, čuda velikoga!
Kad se sleže na Kosovu vojska,
U toj vojsci devet Jugovića,
I deseti stari Jug-Bogdane.
Boga moli Jugovića majka,
Da joj Bog da oči sokolove
I bijela krila labudova,
Da odleti nad Kosovo ravno,
I da vidi devet Jugovića
I desetog starog Jug-Bogdana.
Što molila, Boga domolila:
Bog joj dao oči sokolove
I bijela krila labudova;
Pa odletje na Kosovo ravno,
Mrtvih nađe DEVET Jugovića
I desetog starog Jug Bogdana,
I više njih DEVET bojnih koplja,
Na kopljima DEVET sokolova,
Oko koplja DEVET dobrih konja,
A pored njih DEVET ljutih lava.
Tad zavrišta DEVET dobrih konja,
I zalaja DEVET ljutih lava,
I zaklikta DEVET sokolova.
Al' tu majka tvrda srca bila,
Da od srca suze ne pustila,
Već uzima DEVET dobrih konja,
I uzima DEVET ljutih lava,
I uzima DEVET sokolova,
Pa se vrati dvoru bijelome.
Daleko je snaje ugledale,
Malo bliže pred nju išetale:
Zakukalo DEVET udovica,
Zaplakalo DEVET sirotica,
Zavrištalo DEVETdevet dobrih konja,
Zalajalo DEVET ljutih pasa,
Zakliktalo DEVET sokolova;
I tu majka tvrda srca bila,
Da od srca suze nepustila.
Kad je bilo noći u ponoći,
Al' zavrišta Damjanov zelenko;
Pita majka Damjanovu Ljubu:
"Snajo moja, ljubo Damjanova,
Što ono vrišti Damjanov zelenko?
Il' je gladan šenice bjelice,
Il je žedan vode sa Zvečana?"
Progovara ljuba Damjanova:
"Svekrvice, majko Damjanova,
Nit je gladan šenice bjelice,
Nit je žedan vode sa Zvečana,
Već je njega Damjan naučio
Do po noći sitnu zob zobati,
Od ponoći na drum putovati:
Pa on žali svoga gospodara
Što ga nije na sebi donio!"
I tu majka tvrda srca bila,
Da od srca suze ne pustila.
Kad ujutru danak osvanuo,
Doletješe dva vrana gavrana,
Krvavijeh krila do ramena,
I krvavih nogu do koljena,
Oni nose ruku od junaka,
A na ruci burma pozlaćena,
Bacaju je u krioce majci.
Uze ruku Jugovića majka,
Okretala, prevrtala s njome,
Pa dozivlje ljubu Damjanovu:
"Snaho moja, ljubo Damjanova,
Bi l' poznala čija j' ovo ruka?"
Progovara ljuba Damjanova:
"Svekrvice, majko Damjanova,
Ovo j' ruka našega Damjana,
Jera burmu ja poznajem, majko,
Burma sa mnom na venčanju bila."
Uze majka ruku Damjanovu,
Okretala, prevrtala s njome,
Pak je ruci tiho besjedila:
"Moja ruko, zelena jabuko,
Gdje si rasla, gdje l' si ustrgnuta!
A rasla si na kriocu mome,
Ustrgnuta na Kosovu ravnom!"
Nadula se Jugovića majka,
Nadula se, pa se i raspade
Za svojije devet Jugovića
I desetim starim Jug-Bogdanom."
Sada ćemo prvo da izdvojimo i da nađemo smisao sljedećih stihovova:
“Mrtvi nađe DEVET Jugovića
I desetog starog Jug Bogdana,
I više nji DEVET bojni koplja,
Na kopljima DEVET sokolova,
Oko koplja DEVET dobri konja,
A pored nji DEVET ljuti lava.
Tad' zavrišta DEVET dobri konja,
I zalaja DEVET ljuti lava,
A zaklikta DEVET sokolova…”
 
        Broj DEVET spomenutje OSAM PUTA. Stari Jug-Bogdan ovdje nije važan, jer on u pjesmi nema ni koplja, ni sokola,ni konja ni ljutog lava. To je poruka slušaocu i čitaocu pjesme da se stari Jug-Bogdan, kao deseti, u navedenoj grupi stihova ne računa, već je važno samo onih OSAM puta po DEVET: 8 x 9 = 72
 
         Kod nekih naroda u starini dužina nedjelja bila je OSAM, a ne sedam dana. Dakle je ovdje nabrojano DEVET nedjelja po OSAM dana što je ukupno 72 dana. I sad dolazi na red srbski narodni kalendar: to su dani od ILINDANA 2. avgusta do MIHOLJDANA 12. oktobra.
 
Vidjevši mrtve sinove majka Jugovića radi sljedeće:
 
“Već uzima DEVET dobrih konja,
I uzima DEVET ljutih lava,
I uzima DEVET sokolova."
 
Ovdje se spominje TRI puta po DEVET: 3 X 9 = 27 dana
 
Sad saberemo onih prethodnih 72 sa ovih 27 dana: 72 + 27 = 99
 
 
Od ILINDANA do MIHOLJDANA je 72 dana. Odbrojimo li od sredine MIHOLJDANA sljedećih 27 dana, dolazimo do sredine MITROVDANA 8. novembra što iznosi 99 dana. ILINDAN je dan posvećen Bogu ILU kojem se raspet sa krsta molio Isus: "ILI, ILI, lama savahtani" (Mat.27,45). MIHOLJDAN je dan arhanđela MIHAILA.
 
         Idemo dalje za radnjom: majka Jugovića sa konjima, lavima i sokolovima dolazi pred dvor i tad je:
 
“Zakukalo DEVET udovica,
Zaplakalo DEVET sirotica,
Zavrištalo DEVET dobri konja,
Zalajalo DEVET ljutih lava,
Zakliktalo DEVET sokolova…”
 
Ovdje je PET puta DEVET: 5 x 9 = 45 dana
 
 
          Sljedećih 45 dana od MITROVDANA pada na 22. DECEMBAR kad je prvi dan zime na zimsku kratkodnevnicu zimskog solsticija: to je od ILINDANA 18 nedjelja po OSAM dana.
 
         U nastavku radnje izjutra dolijeću DVA VRANA GAVRANA. Oni su simboli RATA, IZGIBIJE i ZLA. Oni donose DAMJANOVU ruku sa PRSTENOM. Ime DAMJAN isto je latinskom, španskom i francuskom imenu DAMIAN, isto češkom i slovačkom DAMÍAN, poljskom DAMIAN, slovenačkom DAMJAN i DAMIJAN, mađarskom DAMJÁN i grčkom DAMIANOS (1). Sve ima isto značenje: OSVOJITI, PODČINITI, POROBITI. Vrlo slično je i keltsko (gaelik) DAMNACH (2) sa značenjem OSUDA, PROPAST, a tu je i keltsko DAMNADH (3) sa značenjem PROKLETSTVO, SUD, KAZNA. Sva naprijed nabrojana značenje pokriva sanskritsko DAMANA ( दमन ): UGNJETAVANJE, PROGON, PORAZ, NEMILOST, POROBLJAVANJE, TRPLJENJE, KAŽNJAVANJE, ZLO (stradanje počev of Majskog prevrata 1903. god., vođenje balkanskih ratova, izgibanija i genocid nad Srbima u Prvom i Drugom svj. ratu, te sva neprekidna stradanja od 1991. godine).
 
         PRSTEN je simbol VJERNOSTI BRAČNOG ZAKONA. Nosliac PRSTENA BRAČNOG ZAKONA je POGINUO, MRTAV JE, a supruga i djeca ostaju BEZ ZAŠTITE te i njima slijedi stradanje, pljačka i otimanje njihovine imovine. To je simbolika PADA VJERE i PRAVNOG SISTEMA, VRIJEME BEZAKONJA.
 
         I šta je smisao cijele ove priče? Smisao je sljedeći: DEVET JUGOVIĆA je DEVET PLANETA SUNČEVOG SISTEMA, a deseti STARI JUG-BOGDAN je SUNCE. Ono je otac JUG-BOGDAN. Samo ime JUG je po sanskritskom JUGA ( युग ) i znači "dug nedefinisan period vremena". Sanskritsko YU ( यु ) znači " kretanje, idenje, tok".
 
         Ko je MAJKA Jugovića? Majka je MATER, MATERIJA, VASIONA kao MAJKA PLANETA.
 
        Šta je KOSOVO? KOS je BOG (Biblija spominje boga sa imenom KOS ili KOZ kao boga Idumejaca u Edomu (4). Uspomena na boga KOSA kod Srba ostala je u nazivima KOSA, KOSOVO i KOSMAJ, te u ličnim imenima KOZMA, KOSTA, KOSA, KOSARA. KOSOVO je BOŽIJE POLJE, BOŽIJA ZEMLJA i VRIJEME U VRHE PIRAMIDE VREMENA.
 
          Vidjeli smo da je brojem DEVET prikazano vrijeme od ILINDANA do PRVOG DANA ZIME. Poruka proroštva je sljedeća: kad od ILINDANA do PRVOG DANA ZIME bude razmak od toliko dana koliko se u pjesmi navodi, tada će nastupiti zla vremena osvajanja, podčinjavanja, ugnjetavanja, porobljavanja, prokletstva, nemilosti, kažnjavanja i suda.
 
         Računajući po astronomskim zbivanjima julijanskog kalendara Pravoslavne crkve oni dani između ILINDANA i PRVOG DANA ZIME počeli su se poklapati od 1900. godine i to će trajati sve do 2029. godine, kad se prvi dan svih godišnjih doba u julijanskom kalendaru pomjeraju za jedan dan na niži datum, te će se tada i prvi dan zime sa 22. pomjeriti na 21. decembar. Tada nastupa ono što je na kraju pjesme simbolično rečeno:
 
"Nadula se Jugovića majka,
Nadula se, pa se i raspade."
 
         MAJKA JUGOVIĆA je simbol VASIONE. Njeno naduvavanje i raspadanje upućuje na naduvavanje i raspadanje (prasak) vasione. Kosovsko otkrivenje govori o tom vremenu oko 2029. godine, po Velikoj piramidi je od 2035-2070. godine, a po Isaku Njutnu je oko 2060. godine.
……………………………….
         (1) Dictionary of American Family Names, Volume 1, edited by Patrick Hanks, Oxford, University Press, 2003, pg. 407.
         (2) Edward Dwelly, Faclair gaidhlig: a Gaelic dictionary, specially designed for beginners, Vol. 1, Published by: Herne Bay: E. Macdonald & Co, 1902-, pg. 310.
         (3) Ibid.
         (4) Studia Biblica: Essays in Biblical Archaeology and Criticism and Kindred Subjects, Volume 5, by Members of The University of Oxford, Oxford, The Clarendon Press, 1885, pg. 244.