KOSOVSKO OTKRIVENJE

       

        Epska narodna pjesma Kosovskog ciklusa "Smrt majke Jugovića" više je nego epska književna vrsta. Iako se njena radnja odnosi na konkretni istorijski događaj, njena glavna tema nije Kosovski boj u bukvalnom smislu, niti su njeni glavni likovi konkretne istorijske ličnosti, nego je sve alegorija sa vjersko-kalendarskim smislom. Ova pjesma je kodirano proročanstvo o vremenu kraja svijeta i nevoljama koje ce prije toga svijet, naročito pravoslavni svijet i Srbe, zadesiti:

 

"Mili bože, čuda velikoga!
Kad se sleže na Kosovu vojska,
U toj vojsci devet Jugovića,
I deseti stari Jug-Bogdane.

Boga moli Jugovića majka,
Da joj Bog da oči sokolove
I bijela krila labudova,
Da odleti nad Kosovo ravno,
I da vidi devet Jugovića
I desetog starog Jug-Bogdana.

Što molila, Boga domolila:
Bog joj dao oči sokolove
I bijela krila labudova;
Pa odletje na Kosovo ravno,
Mrtvih nađe DEVET Jugovića
I desetog starog Jug Bogdana,
I više njih DEVET bojnih koplja,
Na kopljima DEVET sokolova,
Oko koplja DEVET dobrih konja,
A pored njih DEVET ljutih lava.
Tad zavrišta DEVET dobrih konja,
I zalaja DEVET ljutih lava,
I zaklikta DEVET sokolova.
Al' tu majka tvrda srca bila,
Da od srca suze ne pustila,
Već uzima DEVET dobrih konja,
I uzima DEVET ljutih lava,
I uzima DEVET sokolova,
Pa se vrati dvoru bijelome.

Daleko je snaje ugledale,
Malo bliže pred nju išetale:
Zakukalo DEVET udovica,
Zaplakalo DEVET sirotica,
Zavrištalo DEVETdevet dobrih konja,
Zalajalo DEVET ljutih pasa,
Zakliktalo DEVET sokolova;
I tu majka tvrda srca bila,
Da od srca suze nepustila.

Kad je bilo noći u ponoći,
Al' zavrišta Damjanov zelenko;
Pita majka Damjanovu Ljubu:
"Snajo moja, ljubo Damjanova,
Što ono vrišti Damjanov zelenko?
Il' je gladan šenice bjelice,
Il je žedan vode sa Zvečana?"

Progovara ljuba Damjanova:
"Svekrvice, majko Damjanova,
Nit je gladan šenice bjelice,
Nit je žedan vode sa Zvečana,
Već je njega Damjan naučio
Do po noći sitnu zob zobati,
Od ponoći na drum putovati:
Pa on žali svoga gospodara
Što ga nije na sebi donio!"
I tu majka tvrda srca bila,
Da od srca suze ne pustila.

Kad ujutru danak osvanuo,
Doletješe dva vrana gavrana,
Krvavijeh krila do ramena,
I krvavih nogu do koljena,
Oni nose ruku od junaka,
A na ruci burma pozlaćena,
Bacaju je u krioce majci.

Uze ruku Jugovića majka,
Okretala, prevrtala s njome,
Pa dozivlje ljubu Damjanovu:
"Snaho moja, ljubo Damjanova,
Bi l' poznala čija j' ovo ruka?"

Progovara ljuba Damjanova:
"Svekrvice, majko Damjanova,
Ovo j' ruka našega Damjana,
Jera burmu ja poznajem, majko,
Burma sa mnom na venčanju bila."

Uze majka ruku Damjanovu,
Okretala, prevrtala s njome,
Pak je ruci tiho besjedila:
"Moja ruko, zelena jabuko,
Gdje si rasla, gdje l' si ustrgnuta!
A rasla si na kriocu mome,
Ustrgnuta na Kosovu ravnom!"

Nadula se Jugovića majka,
Nadula se, pa se i raspade
Za svojije devet Jugovića
I desetim starim Jug-Bogdanom."

Sada ćemo prvo da izdvojimo i da nađemo smisao sljedećih stihovova:

“Mrtvi nađe DEVET Jugovića
I desetog starog Jug Bogdana,
I više nji DEVET bojni koplja,
Na kopljima DEVET sokolova,
Oko koplja DEVET dobri konja,
A pored nji DEVET ljuti lava.
Tad' zavrišta DEVET dobri konja,
I zalaja DEVET ljuti lava,
A zaklikta DEVET sokolova…”

 

        Broj DEVET spomenutje OSAM PUTA. Stari Jug-Bogdan ovdje nije važan, jer on u pjesmi nema ni koplja, ni sokola,ni konja ni ljutog lava. To je poruka slušaocu i čitaocu pjesme da se stari Jug-Bogdan, kao deseti, u navedenoj grupi stihova ne računa, već je važno samo onih OSAM puta po DEVET: 8 x 9 = 72

 

         Kod nekih naroda u starini dužina nedjelja bila je OSAM, a ne sedam dana. Dakle je ovdje nabrojano DEVET nedjelja po OSAM dana što je ukupno 72 dana. I sad dolazi na red srbski narodni kalendar: to su dani od ILINDANA 2. avgusta do MIHOLJDANA 12. oktobra.

 

Vidjevši mrtve sinove majka Jugovića radi sljedeće:

 

“Već uzima DEVET dobrih konja,
I uzima DEVET ljutih lava,
I uzima DEVET sokolova."

 

Ovdje se spominje TRI puta po DEVET: 3 X 9 = 27 dana

 

Sad saberemo onih prethodnih 72 sa ovih 27 dana: 72 + 27 = 99

 

 

Od ILINDANA do MIHOLJDANA je 72 dana. Odbrojimo li od sredine MIHOLJDANA sljedećih 27 dana, dolazimo do sredine MITROVDANA 8. novembra što iznosi 99 dana. ILINDAN je dan posvećen Bogu ILU kojem se raspet sa krsta molio Isus: "ILI, ILI, lama savahtani" (Mat.27,45). MIHOLJDAN je dan arhanđela MIHAILA.

 

         Idemo dalje za radnjom: majka Jugovića sa konjima, lavima i sokolovima dolazi pred dvor i tad je:

 

“Zakukalo DEVET udovica,
Zaplakalo DEVET sirotica,
Zavrištalo DEVET dobri konja,
Zalajalo DEVET ljutih lava,
Zakliktalo DEVET sokolova…”

 

Ovdje je PET puta DEVET: 5 x 9 = 45 dana

 

 

          Sljedećih 45 dana od MITROVDANA pada na 22. DECEMBAR kad je prvi dan zime na zimsku kratkodnevnicu zimskog solsticija: to je od ILINDANA 18 nedjelja po OSAM dana.

 

         U nastavku radnje izjutra dolijeću DVA VRANA GAVRANA. Oni su simboli RATA, IZGIBIJE i ZLA. Oni donose DAMJANOVU ruku sa PRSTENOM. Ime DAMJAN isto je latinskom, španskom i francuskom imenu DAMIAN, isto češkom i slovačkom DAMÍAN, poljskom DAMIAN, slovenačkom DAMJAN i DAMIJAN, mađarskom DAMJÁN i grčkom DAMIANOS (1). Sve ima isto značenje: OSVOJITI, PODČINITI, POROBITI. Vrlo slično je i keltsko (gaelik) DAMNACH (2) sa značenjem OSUDA, PROPAST, a tu je i keltsko DAMNADH (3) sa značenjem PROKLETSTVO, SUD, KAZNA. Sva naprijed nabrojana značenje pokriva sanskritsko DAMANA ( दमन ): UGNJETAVANJE, PROGON, PORAZ, NEMILOST, POROBLJAVANJE, TRPLJENJE, KAŽNJAVANJE, ZLO (stradanje počev of Majskog prevrata 1903. god., vođenje balkanskih ratova, izgibanija i genocid nad Srbima u Prvom i Drugom svj. ratu, te sva neprekidna stradanja od 1991. godine).

 

         PRSTEN je simbol VJERNOSTI BRAČNOG ZAKONA. Nosliac PRSTENA BRAČNOG ZAKONA je POGINUO, MRTAV JE, a supruga i djeca ostaju BEZ ZAŠTITE te i njima slijedi stradanje, pljačka i otimanje njihovine imovine. To je simbolika PADA VJERE i PRAVNOG SISTEMA, VRIJEME BEZAKONJA.

 

         I šta je smisao cijele ove priče? Smisao je sljedeći: DEVET JUGOVIĆA je DEVET PLANETA SUNČEVOG SISTEMA, a deseti STARI JUG-BOGDAN je SUNCE. Ono je otac JUG-BOGDAN. Samo ime JUG je po sanskritskom JUGA ( युग ) i znači "dug nedefinisan period vremena". Sanskritsko YU ( यु ) znači " kretanje, idenje, tok".

 

         Ko je MAJKA Jugovića? Majka je MATER, MATERIJA, VASIONA kao MAJKA PLANETA.

 

        Šta je KOSOVO? KOS je BOG (Biblija spominje boga sa imenom KOS ili KOZ kao boga Idumejaca u Edomu (4). Uspomena na boga KOSA kod Srba ostala je u nazivima KOSA, KOSOVO i KOSMAJ, te u ličnim imenima KOZMA, KOSTA, KOSA, KOSARA. KOSOVO je BOŽIJE POLJE, BOŽIJA ZEMLJA i VRIJEME U VRHE PIRAMIDE VREMENA.

 

          Vidjeli smo da je brojem DEVET prikazano vrijeme od ILINDANA do PRVOG DANA ZIME. Poruka proroštva je sljedeća: kad od ILINDANA do PRVOG DANA ZIME bude razmak od toliko dana koliko se u pjesmi navodi, tada će nastupiti zla vremena osvajanja, podčinjavanja, ugnjetavanja, porobljavanja, prokletstva, nemilosti, kažnjavanja i suda.

 

         Računajući po astronomskim zbivanjima julijanskog kalendara Pravoslavne crkve oni dani između ILINDANA i PRVOG DANA ZIME počeli su se poklapati od 1900. godine i to će trajati sve do 2029. godine, kad se prvi dan svih godišnjih doba u julijanskom kalendaru pomjeraju za jedan dan na niži datum, te će se tada i prvi dan zime sa 22. pomjeriti na 21. decembar. Tada nastupa ono što je na kraju pjesme simbolično rečeno:

 

"Nadula se Jugovića majka,
Nadula se, pa se i raspade."

 

         MAJKA JUGOVIĆA je simbol VASIONE. Njeno naduvavanje i raspadanje upućuje na naduvavanje i raspadanje (prasak) vasione. Kosovsko otkrivenje govori o tom vremenu oko 2029. godine, po Velikoj piramidi je od 2035-2070. godine, a po Isaku Njutnu je oko 2060. godine.
……………………………….
         (1) Dictionary of American Family Names, Volume 1, edited by Patrick Hanks, Oxford, University Press, 2003, pg. 407.
         (2) Edward Dwelly, Faclair gaidhlig: a Gaelic dictionary, specially designed for beginners, Vol. 1, Published by: Herne Bay: E. Macdonald & Co, 1902-, pg. 310.
         (3) Ibid.
         (4) Studia Biblica: Essays in Biblical Archaeology and Criticism and Kindred Subjects, Volume 5, by Members of The University of Oxford, Oxford, The Clarendon Press, 1885, pg. 244.