RIG-VEDA O SEDAM JEZIKA BOGA OGNJA

"Bhrigu je tebe postavio među čovječanstvo za lju-de, poput blaga, prekrasnog, lakog za prizivanje;

Tebe, Ognju, kao glasnika i odabranog gosta, dra-gi prijatelju Nebeske rase.

Ognju, sedam jezika pobjeđuju žrtvodavca, njega koga sveštenici biraju na svečanoj službi.“ (Rig Ve-da, Himne, Knjiga I, Himna 58, 6-7)

Žrvodavac je sveštenik odabran da prinosi dar kao žrtvu bogu Ognju, tj Agniju, bogu vatre. Sedam jezi-ka ognja je sedam vrsta svjetlosti vidljive Sunčeve vatre. Svjetlost je elektromagnetno zračenje vidljivo ljudskom oku u talasnim dužinama od 380 do 780 nm koje ljudsko oko razlikuje kao boje duge.

“Bhṛigu… ime mitske rase bića (često spominjane u vezi sa ognjem… opisani su u Rig-vedi kao čuvari Vatre njima donesene od Vjetra …” [1]

“Bhṛigarāna, as, ā, am, Ved. imitirati Bhṛigu, pona-šati se kao Bhṛigu, ie. sjajan, blješteći…” [2]

SUKRA (negdje prevode ZUKRA) je sin BHRIGUA i to je u Rig-Vedi Venera, Danica [3]. Galsko SUC (či-taj: SUK) znači SUNCE [4], SUCALDEA je OG-NJIŠTE [5], SUKARRA je PLAMEN, GORENJE, LOMAČA [6]. Srbsko SUK je ŠIPKA, ŠTAP (kao ZRAKA).

Ne zaboravimo da su Gali u starini zvani BRIGI:

“I Frizi, koji sebe zovu Brigima, Tračko pleme, takođe su Migonijani, Bebrikani, Medovitijani, Vitini i Dinijani, i, ja mislim, tkođe Marijandini. Ovi narodi, zasigurno drže cijelu kompletnu Evropu, ali Mizi os-taše tamo.” [7]

“Frigi su nakon toga zvani Gali i Galati, dokaz nji-hove vrijednosti, i mnogo drugih imena i zvanja im je davano ili su oni sami uzimali imena za vrijeme njihovih seoba po Evropi: kao Briganti u Španiji, Ga-liji, Germaniji, Britaniji i Irskoj, što od brigunta znači prvi od najčuvenijih Briga i bili su prvi i najčuveniji posjednici ovih zemalja, i Starobrigi, ili brđanski Bri-gi; ali više o ovom pitanju kada dođem do razma-tranja o nekoliko posebnih migracija u Evropi.” [8]

I ovo je vedska poruka arjanskih, tj. tračanskih pred-stava isplaženih jezika na srbskim idolima, amajli-jama i stećcima od rane praistorije postpotopskih dana do 20. vijeka savremenog doba. Ovo je istorija Nebeskog naroda, istorija njegove vedske duhov-nosti kao prve postpotoske religije arjanskih služi-telja i sljedbenika Sunca koga su poistovjećivali sa nevidljivim Bogom jer je Bog u Sunce odjeven.

.................................

[1] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dic-tionary; Oxford: The Clarendon Press, 1872, pg. 720.

[2] Ib.

[3] Ib.

[4] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 382.

[5] Ib.

[6] Ib.

[7] Strabo, VII, 3.

[8] Rowland Jones, The Origin of Language and Nations, Preface, pg. 26, London: Printed by J. Hughs, 1764.

BOGINJE ISPLAŽENOG JEZIKA

Isplaženih jezika vinčanska boginja Dahina (vedska Dahana) i keltska boginja Vidovdana Thana, Danu ili Anu pronađena u Mogorjelu kod Čapljine, a čuva se u Zemaljskom muzeju BiH u Sarajevu.

Položajem desne ruke simbolično označavaju srce godine i mjesto izlaska Sunca na vidovdansku du-godnevicu 23,5 stepeni sjeveroistočno od istočne tačke pravca nebeskog ekvatora. Isti znak desne ru-ke možete vidjete na ostalim arjanskim idolima Sun-ca.

Svi ovi idoli svjedoče arjanske sljedbenike Sunca kojeg su Arjani obožavali slavom i čašću nevidljivog Boga vjerujući da je nevidljivi Bog u Sunce obučen.

KRSTJANSKI OLTARSKI KRST IZ DEČANA

Mnogo istorijskih dokumenata i artefakta krije se u riznicama manastira SPC i kao primjer evo srebreni oltarski krst krstjana dvovjeraca iz riznice manastira Dečani. U svoje riznice crkva ne pušta ni najveće stručnjake nauka, osim ako nešto treba u korist "is-tine" same crkve.

Oko 2005. godine novine su pisale da je krst od-nesen u Ameriku na neku izložbi antikviteta. Da li je vraćen u Dečane, ili su ga tamo prodali, o tome po-slije ništa u štampi nije bilo. Crkva sa blagom svojih riznica i krijumčari antikviteta mogu raditi šta im je volja, jer su u sprezi sa vlastima i zaradu dijele s njima. Vlast nad ljudima crkve nema niko, oni su država u državi.

O, OR, ORA I ORAH

O

OR

ORO

ORA

ORAO

ORAN

ORION

ORIJAS

O

OR

ORA

ORAO

ORIOR

ORBIS

ORBITA

O

OR

HOR

HORA

HORS

HORUS

HOROZ

HOROSKOP

Galsko OR znači TOK; SUNCE, gaelik OR je ZLA-TO, srbsko ORA je PRAVO, POGODNO VRIJEME.

Latinsko HORA je JEDAN SAT, kod Čeha i Slovaka HORA je GORA, HORS je kod Slavena BOG VRE-MENA, egipatski HORUS, a staroperzijsko HOR, HORŠID je SUNCE.

Zašto je ORAH nazvan ORAH i da li ovo ima veze sa srbskim grbom?

ZAPIS NA OLOVNOJ PLOČI IZ VIMINACIJUMA (srpsko pismo vijekovima prije Ćirila)

• Artefakt: olovna ploča za natpisom.
• Pronalazač: anoniman (ilegalni lovac na blago - detektoraš).
• Mjesto nalaska: okolina Viminacijuma, Srbija.
• Vrijeme nastanka zapisa: prvi vijekovi nove ere.
• Jezik zapisa: kelto-slavjanski (sarmatski).
• Tekst i oblik slova šafriranjem grafitnom olovkom prvo preneseni na papir.
• Tekst zapisa na Slici 3.
• Jezik zapisa: trako-slavenska azbuka
• Dešifrovani tekst na Slici 4.

Ploča je napisana u čast izginulih boraca kao pos-mrtna besjeda pri obredu (opelu) spaljivanja izginu-lih:

НNH ΛЕСХОД YHC ÆГ
ΛЕXHД APEBь ЧΛОВЈЕЧАХ ГЛАВАRAEI OCTI-ΛОМ
H OYШHX ZPБΛOYШНТН І CPZBHXÆ П(Е)РΛ
Æ NEHДHBÆ ЧΛОВYЧRAENHX KOCTH O
THNHXO ЧHCΛJA ПHTHNH(E)ШHX •Г
JETH ДENÆHNO ШРÆNÆHДHB
ЖÆТ TRETÆРÆ ПJETHBH MРEAT

СИЛHИ ОГАЊ СΛУЖБА ЧАСHА
У CΛABУ ПOMEH HAPOДHИX ГЛABAPA ЧУBE-NИX
И CЛABHИX И БЛИСТАВИХ И СPЧAHИX СЈАЈ-HИX
БOPAЦA XEPOJCKИX СKУПOЦJEHИX
POЂAKA БPOJA СТРАДАЛΟГ •Г (број страдa-лих)
ПOKPEЋE ЖЕЉЕ СΒЕТΟСHЕ
CMИCAO УЗВИШЕHИ ΓΡΟΜΟΒИTO MPИJETИ

DOBRI ISUS HRIST I ZLI ISUS ANTIHRIST

Neki nekršteni čovek priđe Isusu i pita ga koje dobro delo da učini da bi zaradio život večni, a Isus mu ka-za:

"Ako želiš ući u život, drži zapovesti."

A onaj ga upita:

"Koje zapovesti?"

A Isus mu reče:

"Ne ubij; ne čini preljube; ne kradi; ne svedoči laž-no, poštuj oca i mater i voli bližnjega svoga kao sa-mog sebe." (Matija 19, 16-19)

Onaj nekršteni mu veli da on sve to izvršava još od mladosti, a Isus mu kaza posljednji, najveći i naj-slavniji uslov:

"Ako hoćeš savršen da budeš, idi i prodaj sve što imaš i podaj siromasima; i imaćeš blago na nebu; pa hajde za mnom." (Matija 19, 21)

Vidite, dobri Isus tvrdi da se samo poštenim životom i delima dobra, delima ljubavi i milosti stiče život ve-čni. Isus ne pominje molitve, ni krštenje, ni crkvu ni idenje u hramove i vršenje liturgija ni davanje prilo-ga hramovima, nego fino kaže da ne ubijamo, da ne činimo neveru radi preljube, da ne krademo, da ne lažemo, da poštujemo roditelje, da volimo ljude i da svoje imanje delimo sirotinji.

Sve napred pomenuto od Isusa Hrista je da ako že-liš život večni, odreci se sebe i svoje sebičnosti i deluj za dobrobit drugih, žrtvuj se za dobrobit drugih baš kao što je Isus na zemlji činio i žrtvovao se za druge. To je ona poruka Isusova da se ide za njim, njegovim primerom, njegovim putem. Samo se tako i nikako drugačije na zemlji služi i slavi Jedini Istiniti Bog i samo tako naša duša stiče božansku suštinu za život večni :

"A ovo je život večni da poznaju Tebe Jedinoga Is-tinoga Boga, i Isusa Hrista koga si poslao. Ja tebe proslavih na zemlji; posao svrših koji si mi dao da radim." (Jovan 17,3-4)

Bez obzira na versku pripadnost ili nepripadnost svaki čovek koji živi po iznad kazanim rečima Isusa Hrista sam sebe spasava, sam sebi postaje Isus Hrist jer stiče oboženje čineći dobra dela žrtvujući se za druge i sam sebe spasava za život večni. To je istinito hrišćanstvo po rečima dobrog i nevas-krslog oboženog čoveka Isusa Hrista.

Za razliku od dobrog i milostivog nevaskrslog Isusa postoji zli Isus Antihrist koji kaže da nije došao da propoveda dobra dela, dela ljubavi, milosti i mira, nego je došao sa mačem da stvara razdore i ne-rede. To je crkveni Isus inkvizitor, revolucionar, jako-binac, agre-sor, okupator, robovlasnik, kapitalista i ko-munista, ubica milosti i ljubavi"

"Ne mislite da sam ja došao da donesem mir na ze-mlju; nisam došao da donesem mir nego mač jer sam došao da rastavim čovjeka od oca njegova i kćer od matere njezine i snahu od svekrve njezine i neprijatelji čoveku (postaće) domaći njegovi. Ko god voli oca ili mater više nego mene, nije mene do-stojan; i ko voli sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. I ko ne uzme krsta svojega i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Ko čuva dušu svoju, izgubiće je; a ko izgubi dušu svoju mene radi, naći će je." (Matija 10, 35-39)

Taj nemilosrdni zli Isus Antihrist ne spominje dobra dela kao uslov spasenja, nego tvrdi da su jedini us-lovi spasenja vera u njega vaskrslog Isusa i krštenje kao dokaz te vere:

"I reče im: idite po svemu svetu i propovedajte je-vanđelje svakome stvorenju. Koji uzveruje i pokrsti se, spasiće se; a ko ne poveruje osudiće se. A znaci onima koji veruju biće ovi: imenom mojim izgoniće đavole; govoriće novim jezicima, uzimaće zmije u ruke, ako i smrtno što popiju, neće im nauditi; na bolesnike metaće ruke i ozdravljaće." (Marko 16,15-18)

Kao uslove za sticanje večog spasenje vaskrsli Isus ne navodi nečinjenje zla, ne pominje poštivanje ro-ditelja, činjenje dobrih dela i vlastito zrtvovanje radi dobrobiti drugih, nego su njegovi uslovi za život ve-čni jedino vera i krštenje.

Po zlom Isusu čovek mo-že celog života činiti dobra dela i do smrti žrtvovati se radi dobrobiti drugih, ali ako nije kršten, nema mu večnog spasenja i duša mu propada u pakao. Glavni dokazi spasonosne vere ovog zlog vaskrslog Isusa je da njegovi vernici mogu da čine magijska čudesa, da izgone đavole, da govore novim jezicima, otporni su na zmijske i druge otrove i leče ljude dodirom. Magija i samo magija!

Po tom zlom Isusu Antihristu trogodišnju Milicu Ra-kić, žrtvu NATO-bombardovanja 17. aprila 1999., crkva nije htela proglasiti svetom jer Milica nije bila krštena. Po kanonima crkve Isusa Antihrista kao krštena mala Milica Rakić ni na pravoslavno groblje ne bi mogla biti sahranjena, nego izvan groblja kao živinče.

Takođe po zakonu crkve Isusa Antihrista čovek mo-že celog života da krade, otima, siluje, muči sve redom i ubija, samo da se pred sveštenikom kroc crkvenu ispoved pokaje i sva mu se počinjena zla opraštaju i duša mu u raj ide. Đavolja je to zamka Isusa Antihrista!

I zato dobro razmislite kojem Isusu služite, a mi da se podsetimo na reči dobrog i milostivog nevas-krslog Isusa Hrista:

"Ne ubij; ne činiš preljube; ne kradi; ne svedoči la-žno, poštuj oca i mater i voli bližnjega svoga kao samog sebe. Ako hoćeš savršen da budeš, idi i prodaj sve što imaš i podaj siromasima; i imaćeš blago na nebu; pa hajde za mnom." (Matija 19, 16-19; 19, 21)

ILIRSKA BOGINJA THANA ISPLAŽENOG JEZIKA

Isplaženog jezika boginja Thana, boginja ilirskih Kelta, kasnija Dana, Danica (rimska bronzana zavjetna ploča, Panonija, 2.-3. vijek prije nove ere). Tri roga sa jedne strane su tri mjeseca proljeća, tri sa druge strane su tri mjeseca ljeta, a rog u sredini je dan ljetnog solsticija, dan vidovdanske dugodnevica prvog dana ljeta.

TRAGANJE ZA ISTINOM

Oni, ezoterijska elita u vrhu piramide tajnih društava avramskih religija (a zna se ko im je gazda) oni na-ma vijekovima ćute o motivu isplaženog jezika, vije-kovim kriju postojanje prikaza isplaženih jezika na evropskim idolima, amajlijama i stećcima. Zašto su ćutali i šta kriju? Kriju istinu o nama Arjanima, istinu o nama Hetima, Tračanima, Kimrima, Keltima, Skiti-ma, Getima, Gotima, Venetima, Ilirima, Slovenima, Serbima! Kriju istinu o arjanskoj prvoj svjetskoj post-potopskoj vedskoj duhovnosti koja se kao zlatna bo-žanska nit preko isplaženih jezika Sunca i sunčanih božanstava od najstarijih postpotopskih kultura i ci-vilizacija (a možda i prije), proteže kroz sve milenije do naših dana.

Islpaženi jezik Dagona iz Lepenskog Vira, kostolač-kog idola, isplaženi jezik boginje Ašere, Bijele Pčele, Orfeja, Merkura, Apolona, Sabaziosa, boginje Ben-dis, Kernunosa, Silvanusa, Fobosa, Epone, Besa, Peruna, Vesne, Svetovida, Roda, Isusa, Marije i an-đela, Zelenog čovjeka i Sunca svejedoče li išta za-jedničko? Treba li razumom tragati za istinom, ili sve zabraniti zbog i radi postojećeg srednjovijekovnog crkveno-državnog zakona o crkvenom Isusu?

Boje se neki i strahuju da im istina o postojanju is-plaženih jezika ne ugrozi vjeru u Bogočovjeka Isu-sa Hrista? Ako je crkveni Isus Hrist Bog i istina, zar istina može da ugrozi Boga?

PS Kad kažem da je nešto srbsko, mislim na sve koji srbskim jezikom govore, ma kako ga oni danas iz vjerskih i političkih pobuda nazivali. Sva prehriš-canska i srednjovijekovna kulturna baština Srba ujedno je baština i današnjih Bošnjaka, Hrvata, Bu-gara, Crnogoraca i Makedonaca jer su svi u starini bili Tračani ili Heti, odnosno Kimri, tj. Srbi. Sve priče o njihovoj istorijskoj posebnosti izvan srbskog kor-pusa su naučne religijsko-političke avramske nebu-loze.

SVASTIKA JE ZNAK BOGA RODA I ARJANSKOG RODA

Pošto još traju nejasnoće o izvornom značenju i po-rijeklu riječi SVASTIKA, nakon mnogih nagađanja i to da objasnimo. Evo šta SVASTIKA predstavlja kao solarni simbol:

"Iznesene su mnoge teorije u vezi sa simbolikom svastike, njenim odnosom prema drevnim božan-stvima i predstavljanjem njihovih određenih osobina. Prema procjeni određenih pisaca, to je bio amblem Zevsa, Bala, Sunca; boga sunca, kočija sunca, Ag-nija, boga vatre; Indre, boga kiše; boga Neba, boga neba i i konačno boga svih božanstava, Velikog Bo-ga, Stvoritelja i Vladara univerzuma. Također se smatralo da simbolizira svjetlost ili boga svjetlosti i račvaste munje i vode. Neki vjeruju da je to bio naj-stariji arijevski simbol.” [1]

Razumna konstatacija o vremenu nastanka svas-tike:

“Znak svastike je morao postojati mnogo prije nego što mu je dato ime. Mora da je postojao mnogo prije budističke religije ili sanskritskog jezika.” [2]

Svastika je od najprostijeg atoma vodonika i do kre-tanja univerzuma KOLO KRETANJA, KOLO VRE-MENA, KOLO CIKLUSA, KOLO SUNCA, KOLO KRETANJA. SVASTIKA je ZNAK BOGA. Jedan krak svastike je azbučno Γ jednako masonskom latinič-nom G = SUNCE, BOG.

Riječ SVASTIKA počinje korijenskom osnovom SVA. Od SVA je izvedeno SVAROG i on je BOG NEBA, STVORITELJ SVIJETA, OTAC SUNCA i OTAC BO-GOVA SUNCA. Pomenuto SVA dalo je u SWA u engleskom SWAN i švedskom SVAN sa značenjem LABUD što znači SJAJ, BJELINA, hebrejski LAB-AN.

Sanskritsko SVAR, SVARGA je NEBESKI SJAJ, SVJETLOST [3]. SVA je u srpskom SVANUTI, S(H)VATITI (ovdje je H natureno pravopisom), SVA-RITI, SVATOVI. Srpsko SVA znači POTPUNA, SA-VRŠENA (u šali znamo reći: "Nisi ti sva!").

Od SVA izvedeno srpsko SVAST i to je sinonim rije-čima ROD, RODBINA. ROD i RODBINA su neodre-đenog roda, SVASTIKA je ženskog roda i ona je su-prugina sestra i ona je SVAST [4], tj. duhovni ROD, RODICA. Kod Srba srednje Bosne za ROĐAK i RO-DICA govorilo se SVAST: "Oni su svast, ne mogu ašikovati."

Sanskritski SVA znači ROD, SVOJ, NAŠ, ČOVJEK IZ SVOG NARODA ILI PLEMENA, SVAST, RODBINA, ROĐAK, ROĐACI, SVOJTA [5].

Srpsko SVAST znači ROD, ROĐAK, RODBINA, a sanskritsko SVASTI je NAPREDAK, SREĆA [6] (na-ročiito kad sa SVAST, tj. RODBINA, okupi kao SVA-TOVI).

Sanskritsko TIK znači IĆI, KRETATI SE [7]. Tako naziv SVASTIKA znači SREĆNO KRETANJE RO-DA, PUT KA SREĆI RODA.

Ovdje treba znati da riječ ROD prvenstveno znači ime BOGA SUNCA. Vjera Srba u BOGA RODA ne-pobitno je zabilježena u literaturi:

“Kao što autor dokazuje, nebesko božanstvo je ima-lo različita imena: Rod, Svarog, Stribog, Svetovid, Ja-rovit, Dij, takođe, Svetovid-Rod.” [8]

O vjerovanju Srba u BOGA RODA srpski etnolog Sreten Petrović navodi dokaz iz spisa Svetog Save u propisima za monahe:

"Navedimo ovde podatak (koji uzimam iz ‘druge ru-ke’) da je, na primer, prema propisu sv. Save za monahe (prepis iz 16. stol.) sveštenik morao od svojih ispovednika izvideti 'Я splutilajesi z babami bogomerskija bludy, li molila sia jesi wilam li rodu i roženicam i Perunu i Chor su i Mokoszi pila i jela: tri leta post z poklony'. (vidi i: Mal, 1940:19). U slo-bodnijem prevodu: 'jes‘ li činila s babama ( = vra-čarama) bogomrski blud, jesi li se molila vilama ili Rodu i Rožanicami, a Perunu i Horsu i Mokoši u čast pila i jela: (treba) da držiš post u poklonjenju tri godine.” [9]

SVASTIKA je simbol ARJANA, simbol ARJANSKOG RODA, tj. TRAČANSKOG RODA:

"U drevna vremena Tračani su zvani Peske ili Aria, ....” [10]

Svi ljudi i narodi bijele kože u starini su ROD AR-JANA, ROD TRAČANA, ROD BOGA RODA, tj. SUNCA i svi su govorili NAŠILI jezikom, odnosno NAŠIM starim srpskim jezikom.

Pored naziva SVASTIKA srbski nazivi su KOLO-VRAT, KOLOVRT i LIMANA.

Pored motiva isplaženih jezika na idolima, amaj-lijama i nadgrobnim spomenicima svastika je simbol Arjanskog naroda, simbol Tračana, tj. starih Serba, sljedbenika Sunca i nevidljivog Boga kojeg su po-istovjećivali sa Suncem.

..................................

[1] Albert Gallatin Mackey, The History of Free-masonry, Vol. VII; The Masonic History Company, New York and London, 1906, pg. 1789.

[2] Ib,

[3] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Di-ctionary; The Clarendon Press, Oxford, 1899, pg. 1281.

[4] Vuk Stefanović, Srpski rječnik istolkovan nje-mačkim i latinskim riječima, Beč, Jermenska štam-parija, 1818, st. 746.

[5] Monier Monier-Williams, Ib. pg. 1275.

[6] Ib. pg. 1283.

[7] Ib. pg. 446.

[8] Henryk Łowmiański, Religia Słowian i jej upadek (w. Vi-XII) Paпstwowe Wudawnictwo Naukowe, Warszawa, 1979, str. 76.

[9] Sreten Petrović, Srpska mitologija, Mitološke ma-pe, Druga knjiga, Prosveta - Niš, 2000, str. 19-20. ISBN 86-7455-415-6

[10] John Pym Yeatman, The Shemetic Origin of the Nations of Western Europe, London: Burns and Oates, 1879, pg. 212.

KAKO SU FALSIFIKATORI IZBRISALI SRBE ARJANE IZ SUMERA.

"Titula 'Arian' je anglizirani oblik sanskrtske riječi Arya, 'plemeniti ili uzvišeni', termin koji se koristi u indijskoj književnosti, drevnoj i modernoj, isključivo u rasnom smislu za označavanje pravedne vladaju-će i civilizujuće rase, za razliku od tamnog, potči-njenog naroda starosjedilaca, a sama Indija je nazi-vana 'Zemljom ili Regijom Ariana'. Huxley ga tako-đe koristi u njegovom pravom rasnom smislu.Da li ga Huxley takođe koristi u svom pravilnom rasnom smislu u naslovu, označavajući svijetle, dugoglave ljude, koje u Evropi danas uglavnom predstavljaju Britanci i Nordijci ili Skandinavci, takozvani 'Nordijci' modernih antropologa?

Slično tome, u rasnom ili vladajućem smislu, na-ziv se koristi od strane Sumeraca, Akađana, Amorita i Heta u ranijem obliku Ar, Ara, Ari, Har ili Harri, što također znači 'uzvišen ili plemenit' (vidi Ar, Ara, itd., u Rječniku), i slično sa sličnim značenjem u Starom Egiptu (vidi Hari, Heri ~ pod Ar u Rječniku); a drevni grčki naziv Aeria ili Haric̄ za Egipat vjerovatno je označavao tu zemlju kao 'Zemlju Arijana ili Ariaca'. Medi, kako Herodot bilježi, ranije su se zvali Arii; dok je 'Ariani' ili 'Zemlja Ariana' bio je naziv Perzije i izvor modernog naziva Iran za tu zemlju. Naziv Harri koriste Mitani ili rani Medi u svojim zapisima iz oko 1400. godine prije nove ere. Darije Veliki sebe na svojoj grobnici naziva 'Ario porijeklom Ario'. To je naziv Her kod drevnih Gota u njihovim velikim epo-vima, Edama i izvor modernog naziva Herr ili 'gos-podar' Teutonaca i Skandinavaca, od irskog kelt-skog naziva Aira, 'poglavica' ili 'plemić' i od Ar u ari-stokratskom (vidi Ari 'Arian' u Rječniku)." [1]

"Naziv 'Sumeranin', koji asirolozi sada primjenjuju na ovaj najraniji civilizovani nesemitski narod Me-sopotamije, nikada nije pronađen da ga je koristio sam narod. Asirolozi su ga skovali od naziva 'Su-mer', koji su kasniji Babilonci i Asirci primjenjivali na Donju Mesopotamiju. Proizvoljnost ove upotrebe dokazuje činjenica da su asirolozi ranije ovu oz-naku pripisivali navodno dijametralno različitoj rasi koju sada nazivaju 'Akkadi' i koju takođe proizvoljno nazivaju 'zapadnim Semitima', ali koju su ranije na-zivali 'Sumerci' ili 'Sumerani'. Ali kasnije su proiz-voljno preokrenuli etikete, što je rezultiralo još ve-ćom zbrkom, jer je 'Akkad' sinonim za sumersko Arii (ili Arian), titula i za Amorejce koji su, doduše, ne-semitski; i ovi 'Akkadi' od Sargona naniže, kako sam pokazao, identični su s vodećim ranim arijanskim kraljevima na službenim listama kraljeva zabilježe-nim u indijskim epovima.

Međutim, budući da se ovo ime 'Sumerani' ili 'Sumer' koristilo nekoliko decenija kao titula za ove rane nese-mitske civilizovane ljude u Mesopotamiji, za koje se sada smatra da su Arijevci, i za njihov jezik, sada smo prisiljeni nastaviti ga koristiti kao takvog, uprkos svoj proizvoljnosti i obmanjujućim uticajima." [2]

"Zvanje 'Sumerani' za ovaj narod su na kraju us-vojili engleski asiriolozi nakon 1887. umjesto naziva 'Akkad', koji su kasnije prenijeli na "semitski" narod i njihov jezik.

Semitski naučnici su i dalje odbijali priznati či-njenice izjavama da Sumercii i njihova nesemitska rasa i jezik ne postoje i da su samo 'ludosti neko-licine neukih amatera' koje se zaista mogu zane-mariti!." [3]

Naziv AKKAD su dvije kimerske, tj. galske rijeci: AD + CAD (cita se KAD)

a) AD = SIN; RASA [4],

b) CAD = VIS, VRH; SUNCE [5].

Tako ime AKKAD ima značenje SIN SUNCA, RASA SUNCA, AKKADI si SINOVI SUNCA, RASA SUN-CA.

I šta mislite ko su bili drevni Arjani ili Arijevci? Bili su Tračani, tj. Srbi:

“…ἔστι δὲ ἡ Θρᾴκη χώρα, ᾓ Πέρκη ἐκαλεῖτο καὶ Άρία. τὸ ἐϑνικὸν Θρᾷξ καὶ Θρᾷκσσα.” [6]

Prevod: “…od Trakije zemlje, ili Perke zvane i Arija, naroda Tračana ili Traksa.”

“U drevna vremena Tračani su zvani Peske ili Aria, ....” [7]

Tračani su zvani ARIA narod i oni su ARJANI, jer AR je ime Sunca. Sanskritsko ĀR znači POHVALA, ČAST, SLAVA [8] i to isto znači i kod Srba Kosova [9]. AR je PRVI, POČETNI, IZVORNI, origo, prin-cipum [10].

Sumerski piktograf ⨝ je oblika labrisa, čita se AR i znači SVJETLOST, SJAJ, PROSVJETLENJE, ZNANJE [11]. To je kasnija vikinška runa DAGAZ i to znači DAN (DAG > DAGON).

Galsko, tj. tračansko, hetsko, sarmatsko, keltsko ili ilirsko AR je VIS; VATRENO, GOREĆE, PLAM-TEĆE, SJAJNO, SLAVNO; SUNCE [12]:

“Ar, ili Ari, znači vatro-Sunce, na grčkom Ar-es, u Fenikiji i Judeji to je Ar, ‘vatra’ (Iar)….” [13]

"Al je naravno El ili AR ili RA, Sunce." [14]

U sumerskom primarno značenje naziva AR je SUNCE, SVJETLOST, SJAJ, SLAVA, ali se meta-foričnom slikom smisao prenosi na sekundarna značenje kao, npr., na ZEMLJA i PLUG jer su BRAZDE kao ZRAKE, tj. TRAKE po kojima su TRA-ČANI dobili ime.

Sinonimi AKKADI, TRAČANI, KIMERI, SERDI, SARDI, SERBI, SARBI, SORBI, SURBI, SIRBI, ZIMRI, SIMERI, HETI, GETI, GOTI, RASI, RASENI, RAŠANI, KERUANI, KELTI, GALI, LABEATI ... AR-IA NAROD, ARJANI, BIJELI ROD, SINOVI SUNCA, RASA SLJEDBENIKA SUNCA I BOGA SUNCA, kasniji SLAVENI, jer sumersko AR znači SLAVA jer slava je SVJETLOST, SJAJ [15].

I tako su semitski naučnici, tj. jezuiti Cionisti i Iluminati unutar crkve i države drevne Arjane ili Arijevce, tkz. "Sumerce", tj. Akkade proglasili Se-mitima.

....................................

[1] Laurence Austine Waddell, A Sumer-Aryan Dictionary, Part I, Introductory; Luzak and Co., London, 192 , xiii.

[2] Ib. xv.

[3] Ib. xxiv-xxv.

[4] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 7.

[5] Ib. pg. 243-244.

[6] Avgvsti Meinekii, Stephani Byzantii Ethnicorvm Quae Svpersvnt, Tomus Prior, Berolini, Impensis G. Reimeri, 1849, pg. 316.

[7] John Pym Yeatman, The Shemetic Origin of the Nations of Western Europe, London: Burns and Oates, 1879, pg. 212.

[8] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Di ctionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 149.

[0] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III; JAZU, Zagreb, 1973, str. 52.

[10] Đura Daničić, Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Dio I, Jugoslavenska akademija znanosti i umje tnosti; Zagreb, 1880-1882, str. 98.

[11] Daniel Smith, Cuneorum Clavis: The Primitive Alphabet and Language of the Ancient ones of the Earht; Edited by H. W. Hemsforth. London: Printed for the Editor At The Chiswick Press, 1875, pg. 96.

[12] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 74.

[13] S. F. Dunlap, The Origin of Ancient Names of Countries, Cities, Individuals and Gods; Cambridge, Metcalf and Company, 1856, pg. 7.

[14] James George Roche Forlong, Rivers of Life, Vol. I; London: Bernard Quaritch, 1883, pg. 16.

[15] C. J. Gadd, A Sumerian Reading-Book, Oxford, The Clarendon Press, 1924, pg. 178.