JU, JUN, JUNE I JUNAK

     Ovih zadnjih dvadesetak godina neko Srbima natura nekakav kalendar sa nazivima mjeseci kakve Srbi nikad u cjelini nisu koristili, nego su to lokalni seoski nazivi iz raznih oblasti srpskog prostora. U tom novokomponovanom turbo-mje-secoslovu ima i izmišljenih naziva koji sa zdra-vim razumom predjašnjih srpskih  seljaka veze nemaju, npr. mjesec ŠUMOPAD. To je zaista ne-čiji s uma pad, jer jedno je (O)PADANJE LIŠĆA u oktobru, a drugo je u tkz. “goloj sječi” PADANJE ŠUME.

   U svim srednjovijekovnim poveljama srpskih vladara nazivi mjeseci su po rimskom kalen-daru. Rimljani su te nazive u svoj od 8. v. st. ere tek stvarani latinski unijeli iz jezika Rasena (Etruraca) i jezika keltskih stanovnika Apenin-skog poluostrva, a oni su to naslijedili iz jezika svojih predaka iz prapostojbine Ilirije, Male Azije i Levanta.

    U nekoliko sljedećih lekcija pokazaćemo i dokazaćemo da su “latinski nazivi mjeseci” rim-skog julijanskog kalendara izvorne srpske riječi, jer etimologija razbija svaku jezičku i ideolosku laž u lingvistici. U tom poslu počinjemo od JU-NA, jer je mjesec LJETA i mjesec najvišeg i naj-jačeg SUNCA.

    Etimolozi engleskog misle da je englesko JUNE od latinskog JUNIUS, koje je možda istog korijena kao i latinsko JUNIOR [1], a to je san-skritsko YUVAN sa značenjem MLAD [2].

  U engleskom JUNE, francuskom JUIN, latin-skom JUNIUS, latinskom JUNIOR i sanskrit-skom JUVAN zajednički korijen je JU koje u galskom znači MLAD; BOG [3]. Pošto JU znači BOG, JUNAK je BOŽANSKI, jer mu je djelo SLAVNO, SJAJNO:

a) JU > JUN > JUNE > JUNAC (junac je simbol Sunca); 

b) JU > JUNO > JUNOŠ, JUNOŠA (mlad čovjek u najboljoj muškoj snazi);

b) JU > JUN > JUNAK

    U jednom danu JUNA sastaju se proljeće i ljeto. U tom danu završava se proljeće i počinje ljeto. Sanskritsko YŪNI znači SPOJ, JEDIN-STVO [4] i to je taj dan JUNA sa vertikalnom crtom između polovina godine.

    Ljeto je najtoplije doba i srpsko JU u JUG znači TOPLO, jer JUGOVINA s JUGA dolazi i snijeg topi. JURAJ je starih Srba BOG PRO-LJEĆA, a sanskritsko JŪRṆI znači JAR, JARA, ŽAR, PLAMEN, SUNCE [5].

    Već je oko 2500 godina kako ljeto nastaje u JUNU, dakle je JUN kao ime mjeseca staro najmanje 2500 godina, a možda se oduvijek mjesec najjace snage sunca i početka ljeta zvao JUN.

     Posebno je zanimljiva tvrdnja Petra Skoka da je JÛG sveslavensko (osim Poljaka), prasla-vensko i da je prvobitno značilo POLOŽAJ SUNCA U PODNE KADA JE NA NAJVIŠOJ TACKI, PODNE se zvalo JUG [6]. U ovom JUG je galsko JU sa značenjem BOG i zato gal-sko JUGH i JUGHEA znače SUDIJA [7]. BOG je PRAV sudija i on je BOG PRAVDE, SUNCE PRAVDE NA NAJVIŠOJ TAČKI NEBA. 

..............................
    [1] Walter William Skeat, An Etymological Dictiona-ry of the English Language; Oxford: The Clarendon Press, New York: Macmillan & Co., 1893, p. 311.
    [2] Ib.
    [3] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue
 Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 53.
    [4] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dic-tionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 856.
    [5] Ib. p.
    [6] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga I; JAZU, Zagreb, 1971, str. 784.

O ĐURĐEVU GAR GARI JURU I ĐURU

Galsko GAR znači KRASAN; BRZ; PLAMEN; ŠTIT; SUNCE [1]. U srpskom GAR je GAREŽ, ČAĐ, GARAV je CRN, ali GAR u GÀRI kazuje da je neko ili nešto u velikoj BRZINI i to odgovara galskom GAR u smislu BRZ. Srpsko GÀRI postojala u srednjoj Bosni u naraštajima prije rata 1992-1995. i ne znam da li riječ još živi u govoru Bosne.  

    Galsko JUR su četinari iz roda čempresa [2] sa raz-ličitim nazivima na Balkanu: kleka, venja, smreka, borovica, klekovina, smreč, smriča, smrča, itd. Oblik krošnje ove vrste drveta postao je simbol Sunca, jer je oblik Sunčeve analeme (slika na str. 45). Sanskrisko JŪR znači LJUT, GNJEVAN, RAZJAREN, BIJESAN [3]. 

Galsko GAR znači BRZ, u srpskom GÀRI  znači JURI, dakle je GAR isto što i  JUR i to je JÚRNI JURAJ, sunce proljeća. Od JUR potiče san-skritskog JŪRṆI sa značenjem JAR, JARA, ŽAR, PLAMEN [4] i zato je JURAJ isto što i JARILO.

    Og GAR, sa smislom ZAŠTITA, izvedeno je galsko GARD od kojeg je metatezom sloga AR postalo srpsko GRAD, što je u gaeliku GAR, GARADH sa značenjem ZID, NASIP, BEDEM [5]. Na 20-tak kilometara sjeverno od Splita je ilirski grad GARDUN. Istog postanja je i fran-cusko GARAŽA.

     Galskom GAR srodno je gaelik, velško i irsko CARAN (čitaj: KARAN) sa značenjem KO-RONA, SJAJ, KRUNA [6], ime keltske KA-RANTANIJE (Slovenije), te vladarska titula KA-RAN i srpska prezimena  KARAN i KARANO-VIĆ.

     Galsko GAR značenjem je isto kao i galsko GUR, GIR, GER, GOR sa značenjem BAL, BEL, SUNCE [7]. Od GIR je srpsko ŽIR. Galsko GOR je srpsko GOR u GORI, GORA; od GER je GERMA, GERMANIA i muška imena GER-MAN, GERASIM. Prelaskom G u Ž od GER je ŽER, ŽERA.

     A sad o postanju srpskog ĐURO, ĐURĐE i ĐURĐEVDAN, za koje nam i dandanas lažu da je od grčkog GEORGEO (γεώργιέω). Pazimo, razumijevajmo i svoje zablude i greške i njihove laži odbacujmo!

    Laž je da su imena ĐURO, ĐURA i ĐURĐE od grčkog GEORGEO  (ΓΕΩΡΓÉΩ, γεωργέω).

 Grčko GEORGEO (γεωργέω) i GEORGOS (yεοργός) znači BITI MUŽ, BITI ZEMLJO-RADNIK, BITI RATAR [8]. Zašto u knjizi uz ove riječi kao dopunsko objašnjenje stoji na eng-leskom dopisani pomoćni glagol BITI, a nema ga uz grčko GEOPONOS (γεωπόνος) koje znači MUŽ [9], ali ne znači ni ZEMLJORADNIK ni RATAR? Zato jer u grčkom ZEMLJA je GE (γε = γη), GEA (γέα), u Homera GAJA (γαῖα) [10]. Oblik GEO (γεω) znači ZEMLJE, a PONOS (πόνος) je bilo koji RAD, specijalno TEŽAK RAD [11].

     Rekosmo da u  GEORGEO i GEORGOS (γεωργέω i yεοργός) GEO (γεω)  znači ZEM-LJE i to je genitiv, a šta znače  RGEO i RGOS (ργέω i ργός)? Riječ RGEO i RGOS (ργέω i ργός) ne postoje u grčkom, kao što ne postoji ni riječ GEOR (γεωρ). I šta sad?

     Na pitanje šta sad, evo putokaza: u grčkom postoji riječ GEORGIAN (yεωργιαν) sa znače-njem VJEŽBATI MUŽEVNOST [12]. Šta to znači i kako se to praktično radi, to svi znamo: SEKS I ORGAZAM.

  I sad ćemo otrkriti tajnu crkvenog  GEORGEO (γεω-ργέω) i GEORGOS (yεoργός) koje se sastoje od GE + ORGEO (γε + ωργέω) i GE + ORGOS (yε + οργός)  a ne od GEO + RGEO, niti od GEO + RGOS, jer ni RGEO ni RGOS ne postoje  grčkom:

     Γε + ωργέω > Γεωργέω = GEORGEO:

a) Γε = γη = ZEMLJA
b) ωργέω = GEORGEO = ?

Da li ponekad u grčkom slovo ω može da se zamijeni slovom o? Može i evo primjer:

     ὦρ = ὄαρ = žena [13].

Ima još primjera zamjene o i ω, a ovdje je dovoljno jedan jasno primjer. Dakle, pored GE (Γε) u grčkom imenu GEORGEO (γεωργέω), drugi dio je riječ ORGEO (oργέω) i  ovo OR-GEO je  u grčkom ORGEON (ὀργεών). ORGE-ON (ὀργεών) je PRINOSILAC ŽRTVE [14]. Samo nekoliko redova u knjizi ispod navedenog podatka piše da je u akuzativu o umjesto ω i piše se  ORGEIONAS (ὀργειόνας) [15], a poet-ski oblik ORGEION (ὀργειών) u nekim izvorima je ORGION (ὀργιών) [16]. I gle: u ORGION je isti korijen kao u riječi ORGIA ili ORGION (ὄργια, ὄργίων). To je ORGIJA (ὄργια, ίὄρ-γιων) prehrišćanski tajni misterija u čast Bahusa. Riječi ὀργειών i ὄργια  postanjem su od ERGO (ἔργω) i ἔοργα sa značenjem ŽRTVA [17].

     U hagiografiji svetog Georgija napisaše da je bio rimski general i da je rodom iz bogate rimske aristokratske porodice. I kažite vi meni koji bi bogati rimski aristokrata svom sinu dao ime RATAR, ZEMLJORADNIK, SELJAK? Takva mizerna imena ni seljaci svojim sinovima ne daju, a kamo li aristokrate, dakle je sva ta priča o crkvenom Georgiju velika crkvena muljaža lakovjernog naroda.

  Tako crkveno ime GEORGEO (γεωργέω) znači ZEMLJE ORGIJA, a GEORGOS (γεωρ-γός) je ZEMLJORGIJAČ, a ne ZEMLJORAD-NIK, ne RATAR, ne ĐURO, ne ĐURĐE, ne ĐU-RAĐ postanjem od JUR, JURO preko starih prelaznih oblika sačuvanih u bretonskm i vel-škom DZHYRNA sa značenjem SJAJ, SVJE-TLOST, DAN [18]:

     DZHUR > ĐUR > ĐURO > ĐURA > ĐURAĐ.

     I kažem vam hiljadu i ko zna koji put: Srbi su Kelti, tj. Kimeri ili Tračani izmiješani sa Skitima, poznatih istoriografimakao Kelto-Skiti i Trako-Skiti. Mislite li spasenjei i oporavak narodu, prvo morate osloboditi svoj razum od istorijsko-naučnog robovanja crkvenoj judeo-fanarsko-vatikanskoj eliti Velikih magova vavilonske masonerije.

..............................
     [1] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 622.
     [2] Ib. Tome III, p. 54.
     [3] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 424. 
     [4] Ib. 
     [5] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I; Herne Bay: E. Macdonald & Co., The Gaelic Press, 1902-
, p. 477.
     [6] Roobert A Achibald  Armstrong, A Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and English. II. English and Gaelic; London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster Row; 1825, p. 100.
     [7] Jean-Baptiste Bullet, Ib. Tomme III. p. 691.
    [8] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek-English Lexicon; Oxford: The Clarendom Press, 1883, p. 307.
    [9] Ib.
    [10] Ib. p. 307.
    [11] Ib. p. 1253.
    [12] Ib. p. 307.
    [13] Ib. 1767.
    [14] Ib. 1069.
    [15] Ib
    [16] Ib.
    [17] Francis Edward J. Valpy, The etymology of the words of the Greek language; London: Longman, Green, Longman, and Roberts, 1860, p. 121.
    [18] Frederick Jago, English-Cornish Dictionary, London: Simpkin, & Marshall and Co., Plymouth: W. H. Luke, 1887, p. 40.

REKA TIMAV I BOG DIOMED

     Ovako s kraja stare i početka nove ere piše Strabon o Keltima i Venetima nastanjenih na vrhu Jadrana:

     “Ovi Kelti pripadaju istoj rasi kao i transalpski Kelti. Što se tiče Veneta postoje dvije tradicije, neki govore da su oni kolonija onih Kelta istog imena koji žive uz ocean, drugi kažu da potiču od Veneta iz Paflagonije, koji su ovdje našli utočište kod Antenora nakon Trojanskog ra-ta…” [1]

Malo kasnije Strabo dodaje:

     “Tamo u krajnjem zatonu Jadrana nalazi se Timavum, hram posvećen Diomedu, vrijedan pažnje, jer ima zaklon i lijep gaj sa sedam izvora svježe vode, koji padaju u more u širokoj, du-bokoj rijeci.” [2]  

     Strabon veli  da su kod rijeke TIMAVUM (poznatu i pod imenimaTIMAVO, TIMAV i RE-KA) VENETI slavili DIOMEDA. TIMAV je malo sjevernije od Trsta, uz samu Istru.  Ime rijeke je po galskom TIM sa značenjem TOK, PROTOK, REKA [3]. Galsko TIM znači i  TOPLOTA, VRUĆI-NA; SJAJ, ŽAR [4]. 

Od galskog TIM izveden je naziv TIMOK, rijeka u Timočkoj Krajini. U južnom dijelu Novog Zelanda je rijeka TIMARU.

   REKA je TOK, VRIJEME je TOK, engleski TIME, anglosaksonski TIMA, islandski TIMI, danski TIME, teutonski TIMA [5]. I vidimo da je sve izvedeno od keltskog TIM, koje osim TOK, znači TOPLOTA, VRUĆINA, SJAJ, ŽAR, jer najstariji smisao riječi TOK je VRIJEME i ono je neodvojivo od SUNCA. Sve je povezano, čak i srpsko TIMARITI postanjem je od TIM, jer SUNCE je ČISTO, a ikavsko TIME (teme, tjeme) je NAJVIŠI VIS na glavi.

     Ime DIOMED je složenica od DIO + MED. Osnova DIO u galskom DIOACH daje riječi značenje BOŽANSTVO [6], dok ACH znači ROD, PORIJEKLO [7].  DIO u galskom DIOAR znači VISOK, UZVIŠEN; NAJVIŠI, VIŠNJI [8].  Pošto galsko AR u DIOAR znači GOREĆI, PLAMTEĆI [9], samo DIO znači BOG.

     A sad o riječi MED u imenu DIOMED:

• sanskrit: MED = MID (√MITH, √MID) = RAZUMIJE-VATI [10] (razum je BISTRINA, umni VID);
• galski: MITH = BITH [11]
• galski: BITH = ŽENA [12]
• galski: BITH = POSTOJANJE, BIĆE, ŽIVOT; ŽIVLJENJE [13]
• galski: MID = SJEĆI [14]
• galski: MID = ŠUMA, LUG [15]
• galski: MED  = DOBAR, DOBROTA; DOBITAK, DOBROBIT; BLAGOSLOV; IMANJE; MILOST; BAL, SUNCE [16].

     I da zaključimo: DIO u DIOMED znači BOG, a sanskritsko MED i MID istog su korijena kao i sanskritsko MITH, dok galsko MITH znači isto kao i galsko BITH i srpsko BIT: POSTOJANJE, BIĆE, ŽIVOT. Frigijski MIDAI isto je kao i MEDAI, jer je i galsko MID isto što i galsko MEAD [17] sa značenjem VELIČANSTVEN, VELIK; MJERA [18]. Srpsko MED i MEDENICA znače SJAJ, SRŽ, SUŠTINA i sve vodi ka SUNCU I BOGU. Tako dolazimo do značenja imena DIOMED:

   DIOMED = DIOMID = BOG VISINE = VIŠNJI BOG = = SJAJNI BOG = BOG SUNCE = BOG SUNCA i to je MITAR:

    a) MITH > MITHRA > MITRA (srpsko žensko vlastito ime) < MITH + RA = ŽIVOTNA ZRAKA;

    b) MITH > MITHAR > MITAR (srpsko muško vlastito ime) < MITH + AR = ŽIVOTNA VATRA.

     Grčke priče oko njihovog mitološkog DIOMEDESA (Διομήδης), koji se Trojanskom ratu sa Ahejcima borio protiv Trojanaca i koji je bio “božanski lukav”, ni u čemu nemaju utemeljenje. Kod Srba i danas postoje vlastita imena kao SVETOZAR, što u bukvalnom smislu znači SUNCE, BOG, ali niko nije lud da osobu sa tim imenom smatra Bogom. Tako je i ime DIOMED postojalo i prije Trojanskog rata.

     Sve u vezi sa Trojanskim ratom za veliko je preispitivanje kao i postanje Grka, jer AHEJCI ili AHAJCI (starogrčki: Ἀχαιοί) je od kimerskog, tj. tračkog  AHACOAC (čitaj: AHAKOAK) što znači RODITELJI; ROD, RODBINA [19]. “Grčka mitologija” kaže da su AHEJCI (AHAJCI) po-tomci AHEJA ili AHAJA (starogrčki: Ἀχαιός). Slučajna sličnost? Ovo je još zanimljivije: galsko AHAICA (čitaj: AHAIKA) znači PROVOKACIJA, IZAZIVANJE [20], dakle su AHAJCI bili rod Trojancima, ali protivnici i izazivači Trojanaca.

..............................
    [1] Strabo, V, 1, 4.
    [2] Ib. V, 1, 8.
    [3] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 418.
     [4] Ib.
     [5] Walter William Skeat, An Etymological Dicti-onary of the English Language; Oxford: The Clarendon Press, New York: Macmillan & Co., 1893, p. 644.
     [6] William Shaw, A Galic and English Dictionary, Vol. I; London: W. and A. Strahan, 1780.
     [7] Jean-Baptiste Bullet, Ib. Tome II, p. 8.
     [8] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 477.
     [9] Ib. p. 74.
     [10] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-Englis
  Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 817.   
     [11] Jean-Baptiste Bullet, Ib. Tome III, p. 169.
     [12] Ib. Tome II, p. 172.
     [13] Ib.
     [14] Ib. Tome III, p. 163.
     [15] Ib.
     [16] Ib. Tome III, p. 169.
     [17] Ib. p. 163.
     [18] Ib. p. 147.
     [19] Ib. Tome II, p. 25.
     [20] Ib.

VENETI SU SLAVONI, TJ. SLAVENI ILI SLOVENI

Kao saveznike Trojanaca Homer u "Ilijadi" spominje paflagonijske ENETE pod imenom Ένετοί [1]. Ime najranije spomenutih Ilira je VENETI, Herodotovi ENETI (Ένετοὺς) [2]. Tri vijeka nakon Herodota Cezar spominje keltske VENETE [3] sa njihovom zemljom Venecijom (Venetia) u Armorici, na jugozapadnoj obali današnje Francuske [4].

Osnova u imenu VENETI je VEN, VENE. Kod većine Slovena stari naziv za zvijezdu Danicu je VENERA (latinski: VENUS); kod Čeha i Slovaka je VENUŠA, kod Poljaka WENUS. Ime VENERA je ženskog roda, muški rod je VENER i to je SUNCE:

“Ven (sunce), Vena, mjesec, hindu riječ." [5]

"Što se tiče samih Veneta, ne može se ne primijetiti da tri plemena ili naroda s ovim imenom susrećemo i u drugim dijelovima svijeta, osim onih u Italiji, to jest galskog plemena Veneta na obali Armorike; Venedi ili Veneti kod Tacita, sarmatsko ili slavonsko pleme na obalama Baltika i Heneti ili Eneti, čije se postojanje spominje u Paflagoniji u doba Homera (Ilijada, ii, 85)." [6]

"S druge strane, postojanje pleména ili národa na južnim obalama Baltika, koji su bili poznata Rimljanima (preko njihovih germanskih susjeda) kao Venedi ili Veneti, ime očigledno isto imenu Vendi ili Vends, pod kojima je slavonska rasa u cjelini bila poznata Germanima, doveli bi nas do toga da talijanske Venete također smatramo mogućim slavonskim plemenom; ovo se čini u cjelini najpouzdanijom pretpostavkom." [7]

Da se podsjetimo šta je VEN:

“Ven (sunce), Vena, mjesec, hindu riječ."

Sanskritsko VEN znači TEŽITI VAN (KA SVJEŽEM VAZDUHU), a znači još IĆI i BOGOSLUŽBA [8]. Dakle je u sanskritu VEN, u srpskom VAN: VEN = VAN.

Englesko WEND znači IĆI [9], Islandsko VENDA, holandsko WENDEN, švedsko VANDA, dansko VENDE, gotsko WANDJAN, njemačko WENDEN je OKRET i sve je postalo od VINDA [10] i to je srpsko ikavsko VINTA, sinonim za VENAC ili ikavsko VINAC: KOLOTURA, KOLOVRAT, KOLOVRT, tj. SVASTIKA. Još kod Srba i Hrvata postoje vlastita imena VENKO, VENKA, VINKO i VINKA.

“A Paflagoncima bješe Pilemen rutavac srčan

Vođ od enetske zemlje, gdje divljih mazgi imade,

Tamo u gradu Kitoru i Sesamu življahu oni,

Oko Partenija vode u kućama življahu slavnim.” [11]

PAFLAGONIA je keltski naziv, srodnan nazivima PELAGONIA, KALEDONIA, MIGDONIA, MAKEDONIA, itd.

Velšani ili Kumri direktni su potomci tračkih Briga sa balkanskih brigova. Velško WENER (čitaj: VENER) ili GWENER (čitaj: i GVENER) je VENERA, DANICA [12].

U nazivima VENER (Sunce, sunce), VENERA (Danica) i VENETI sunarod iz Homerove “Ilijade” i Herodotovi Iliri) imaju VEN izvedeno od EN. Gle šta znači EN:

• velško EN = IZVOR ŽIVOTA; NAČELO ŽIVOTA; ŽIVOT; BESMRTNOST, BOŽANSTVO; DUH; DUŠA; SRŽ, SUŠTINA; ČIST, RASAN, PLEMENIT [13];

• velško ENED = DUŠA, ŽIVOT [14];

• bretonsko ENE = DUŠA [15];

• galsko ENEV = DUŠA, DUH; RAZUM; OSJEĆANJA; NAČELO ŽIVOTA; ŽIVOT; SRŽ, JEZGRO, SRCE [16];

• galsko ENET = PROSLAVA, SLAVA [17].

Galsko VEN znači BIJEL; LIJEP [18] i značenjem je isto galskom VAN, VIN, VON i VUN sa značenjem BAL, tj. BEL, odnosno SUNCE [19]. Sanskritsko EN znači JEDAN (ON), JEDNA (ONA), JEDNO (ONO)[20]: SUNCE je INO, tj. JEDNO, odnosno ENO prema obliku EDEN, jedan, jedno.

I šta znači ime ENETI, odnosno VENETI, u grčkom prevodu Ilijade u jednini Ἐνετῶν, u mnozini Ένετοί; kod Herodota Ένετοὺς? Znači SLAVNI, SLAVENI, jer galsko, tj. brigijsko, odnosno tračansko ili ilirsko ENET znači SLAVA.

Herodot dvaput pominje Enete u Iliriji i pominje ih na Jadranu. Prvi put pominje ih po običaju prodaje djevojaka za udaju, po istom običaju kakav su imali Asirci:

“Prema mome mišljenju, najpametniji im je ovaj obi-čaj; a isti takav postoji, kako sam čuo, i kod ilirskog plemena Eneta.” (Herodot, Istorija, Knjiga I, 196)

Kao simbolična tradicija običaj kupovine mlade ostao je kod Srba sve do danas i praktikuje se u mladinoj kući pred predaju djevojke djeveru i djeverušama. Ni kod Veneta nije to bila prodaja u bukvalnom smislu, nego svojevrsna nadoknada mladinoj porodici za izgubljenu radnu snagu.

Drugo Herodotovo pominjanje Eneta je kad priča o rasprostranjenosti Sigina i tada kaže:

“Zemlja im se proteže do Eneta na Jadranu." (Herodot, Istorija, Knjiga V, 9)

“Vendi, Veneti ili Slavonci, koji, kad su prvi put postali poznati Evropi, bili su naseljeni na granicama Italije prema Tirolu i Karniolu postepeno se šireći u Raetiju ili u zemlju Grisoniju, u Švabiju i moguće u Frankoniju. Ova rasa trenutno zauzima sav prostor sastavljen između iznad pomenutih zemalja i istočne obale Jadranskog mora, na jednoj strani, i Ledenog okeana na drugoj. Oni su porijeklom od drevnih Slavona koji su prodrli u Kamčatku, naseljavajući Aleutska ostrva i možda prešli preko na sjevernoamerički kontinent. Stanovništvo Rusije, dio Turske i vladarske kuće Austrije sastoje se gotovo isključivo od Slavona.” [21]

Karniola (Carniola, en.) je Kranjska, današnja Slovenija, a Grisonija (Grisons, en.) je današnji jugoistočni švajcarski kanton. Pod imenom VENETI su i Kelti u zapadnoj Normandiji i Armorici.

“Svi istoričari slažu se da su Slavonci, Veneti ili Sarmati originalno boravili na obalama Tanaisa, Palus Mæotisa i Kimerijskog zaljeva, zemljama istočno od Ilirije i Dalmacije.” [22]

Da, ali tu su došli množeći se i postepeno se šireći sa Balkana. Tanais je rijeka Don, a Palus Maæotides je močvarno područje oko Azovskog mora.

“Ime kojem današnje nacije ove rase daju prvenstvo je Slaveni ili Slavi što znač i slavni.” [23]

“Fizičke osobine ove raširene nacije poznate pod imenima Slavonci, Vendi ili Veneti, Geti, Jazigezi, Anti i Srbi, variraju prema klimi zemalja naseljenih od ovih različitih grana. Rusi i Česi, ili Bohemijani, su niski i zdepasti; dok su Iliri, Hrvati i Poljaci ili viski ili dobro srazmjernog izgleda.” [24]

“Kada su Rimljani prodrli na istarsku obalu, utvrdili su da su stanovnici obožavali boginju Isis, a otud ime koje su dali ovoj zemlji. Većina seljaka je slavonskog porijekla, ali su primorski gradovi naseljeni Venećanima ili Italijanima. Bivši govor bio je na dalmatinskom ili ilirskom dijalektu, a kasnije na iskvarenom talijanskom.” [25]

Rimljani su prodrli u Istru oko 177. st. ere.

…………………………

[1] Homer, Ilijada, II, 9.

[2] Herodot, I; 196.

[3] Caesar, De Bello Gallico, Book III; 9.

[4] Ib., Book II; 34.

[5] Dunlap, S. F. (Samuel Fales), The origin of ancient names of countries, cities, individuals, and gods; Cambridge, Metcalf and Company, 1856, p. 25.

[6] William Smith, Dictionary of Greek and Roman Geography, Vol. II; Boston: Little, Brown and Co.,

1870, p. 1272.

[7] Ib., p. 1273.

[8] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 1018.

[9] Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language, Second Edition; Oxford: The Clarendon Press, New York: Mcmillan & Co., 1893, p. 703.

[10] Ib.

[11] Homer, Ib. II, 850-854.

[12] William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, The Second Edition, Vol. I; Denbigh: Printed and published by Thomas Gee, 1832, p. 155.

[13] William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, The Second Edition, Vol. II; Denbigh: Printed and published by Thomas Gee, 1832, p. 24.

[14] Ib.

[15] Robert Williams, Lexicon Cornu-Britannicum; Llandovery: Roderic; London: Trubner & Co., 1865, p. 135.

[16] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 542.

[17] Ib.

[18] Ib. Tome III, p. 468.

[19] Ib.

[20] Monier Monier-Williams, Ib. p. 232.

[21] Frederic Shoberl, Illyria and Dalmatia, Volume I, Introduction xi-xii; London, Printed for R. Ackermann, 1821.

[22] Ib. xiii.

[23] Ib.

[24] Ib. xvii-xviii.

[25] Ib. p. 48.

SAMO ZA SRBENDE

 

Januara 1. julijanskog (14. jan. greg.) je Isusovo sunećenje.

https://stecciibogumili.blogspot.com/2023/12/solarna-simbolika-obrezivanja-sunecenja.html

 

Pravoslavna Nova godina je 1. septembra julijanskog, tj. 14. septembra gregorijanskog.  

Srpska Nova godina prehrišćanske srpske vjere bila je na prvi dan zime, na dan rođenja Božića Svarožića, Mladog Koleda i slavila se kao Božić (početak novog kola godine).

I šta slave današnji Srbi? 😄