Naziv KOZLAC je sinonim imenima ARO, YARO,
ARUM i ARON, jer je i KOZLAC po riječi KOS, što je jedno od drevnih imena
Sunca. Galsko COS (čita se: KOS) znači GLAVA; VATRA, SUNCE [1]. Biblija Starog zavjeta spominje boga sa
imenom KOS ili KOZ kao boga Idumejaca u Edomu:
“...Kosnathan, sastavljeno od Kos, ili,
kako ga Jozefus zove, Koze i nathan, davalac...” [2]
“Rođenjem Kostobarus bješe Idumejac i
jedan od prvih dostojanstvenika među njima, i čiji je predak bio sveštenik od Koza,
kojega su Idumejci [prije] cijenili kao boga...” [3]
Mnogo riječi u srpskom izvedenih od KO i KOS:
a) KO >
KOS = ptica;
b) KO >
KOS > KOST = nosač i drzač tijela kao što je SUNCE nosac i držač života;
c) KO > KOS > KOSA = glava
je kao Sunce (KOS), KOSA oko glave je kao ARAKE oko Sunca;
d) KO > KOS > KOSMO >
KOSMOS (jedan od svetih vrača je KOZMA);
e) KO > KOS > KOSA > KOZA
Kakve veze KOZA ima sa Suncem?
Koza se PENJE VISOKO i KOZA na glavi ima DVA ROGA kao DVIJE ZRAKE. Dlake po KOZI
su KOSTRIJET. Isto kao što je od RA postalo englesko RAM (ovan), tako je od JAR
(vatra) postalo JARAC, od KO, KOS (Sunce) postalo KOSA, KOZA i KOZLAC.
Prelaskom bezvučnog K u zvučno G od osnov KO dobija se GO.
U tajnom znanju je KOD i KOD je ZNAK. U stablu drveta je GOD i to je znak KRUGA
godišnjeg rasta. Na KOZI su ROGOVI kao ZNAK za dvije ZRAKE, dvije TRAKE: V (četiri ovakva znaka sa vrhovima u
centru daju KRST).
a)
KO > GO = bez ista na sebi, čist;
b) KO > KOD > GOD
c) KO > KOVEDA > GOVEDA
Sanskritsko GO znači GOVEDO; ZRAKE,
SVJETLOST; SUNCE [4]. Čuvar nebeskog stada je
GOVINDA i to ulogu imaju bogovi Krišna i Višnu [5].
U
srpskom KO je dalo KOLO i ono se KOLUTA, OKRE ć E, IDE. Od KO je englesko
GO sa znacenjem ICI, u srpskom je GONITI.
Pogledajmo engleski: KO > GO > GOAT =
JARAC = KOZAC = KOZLAC
Izostavljajući ono da je GO
postalo od KO, etimolozi engleskog objašnjavaju da je GOAT postanjem je od
srednjoengleskog GOOT, GOTE, dansko GED, švedsko GET, islandsko GEIT [6].
U gruzijskom JARAC je KAZARI [7].
Pošto je GOAT simbol VATRE, SUNČEVIH
ZRAKA I SUNCA, ime GOAT, tj. jarac, ime je istog značenja kao GET, GOT i GED,
odnosno nazivi GETI, GOTI i GEDE, tj. GEDŽE znače VATRENI, SUNČANI, TRAČNI, SJAJNI,
SLAVNI, SLAVI, SLAVENI, tj. SRBI, ili po gruzijskom KAZARI, odnosno KOZACI, KAZARI
ili HAZARI.
I sad će neki da skoče i ljuto da viknu: HAZARI
su Turkomani, nisu Slaveni nego su tursko porijekla! Danas svi narodi, pa i Srbi,
od Hazara izvarani u laži žive, laži služe i lažima se kao Bogu mole. Hebrejsko
HAZ u HAZAR znači VIDJELO, SJAJ, SVJETLOS [8]. Arapsko HAZAR znaci UCEN, PROSVIJETLJEN [9], perzijsko KHAZĪR je VATRA [10]. Značenjem HAZAR je isto što i KOZAR, KOZAK, SLAVEN, GET, GOT, GED ili GEDŽO,
tj. SERB ili SRBIN. Da je to tačno, svjedoči nam i sljedeće: u jeziku Lesga (grčki:
Λῆχαι, romanizirano: Lē̂chai), koji i danas žive u kavkaskoj Albaniji
i zakavkaskoj ravici u kojoj Strabo pominje Serbe, GEDE je ime Sunca [11]. Nisu li Poljaci takođe LESI?
GETI su HETI, KITI ili HATI. GET, HET ili
HAT zu sinonimi. Hetsko KIT je SUNCE [12], srpsko KITA je ZRAKA, sanskritsko HAṬ
(हटति, हट्) znači SJATI, BLJEŠTATI [13]. To su SKITI, jezgro
kasnije formiranih Nijemaca, SKIRI sa kojima su izmiješani živjeli Kimeri, tj. Tračani
i Kelti. HETI su Gomerovi AŠKENAZI i njihovo tajno društvo vavilonskih masona u
vrijeme perzijskog kralja Kira odlaze na razlicite strane svijeta i osnivaju budizam,
reformišu izvori vedizam i stvaraju hinduizam, reformišu zoroastranizam i stvaraju
zervanizam, a u Jerusalimu i okolini od kimersko-semitske smjese počinju da
osnivaju judaizam i kroz judaizam da stvaraju Hebreje, tj. Jevreje. Biblija je
njihova vavilonska ezoterijska prevara, a njihovo u Bibliji zapisano planirano globalno
carstvo Novog svjetskog poretka stvara se upravo u ovo naše vrijeme pred očima
cijelog svijeta i niko ih ne dira i širom svijeta rade što im je volja.
..............................
[1] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III;
Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 73-74.
[2] Adolf Neubauer, On some newly-discovered Te-manite and Nabatean
Inscriptions; Studia Biblica, Ox-ford, The Clarendon Press, 1885, p. 224.
[3] Josephus Flavius, Antiquities, XV, VII, 9.
[4] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The
Clarendon Press, 1960, p. 363.
[5] Ib.
[6] Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English
Language; Oxford: The Clarendon Press, New York: Macmillan & Co., 1893, p.
238.
[7] John Campbell, The Hittites: their inscriptions and their history,
Vol. I; Toronto: Williamson & Co.,1890, p. 117.
[8] Merrill C. Tenney, The Zondervan Pictorial Bible Dictionary, Regency
Reference Library, Grand Rapids, Michigan, 1967, p. 338.
[9]Francis Johnson, A Dictionary, Persian, Arabic and English; London: Wᵐ. H. Allen and Co., 1852, p. 471.
[10] Ib. p. 521.
[11] John Campbell, Ib. p. 86.
[12] C. R. Conder (Claudie Reignier), The
Hittites and their Language, New York: Dodd, Mead, and Co.; Edinburgh and
London: William Blacwood and Sons, 1898, p. 196.
[13] Monier Monier-Williams, Ib. p. 1287.
