VANZEMALJCI RASE OANNES

Egipatski zodijak: “Oannes”, tj. “Riba” (Gerald Massey, A Book Of The Beginnings, Vol. II, London: Williams and Norgate, 1881.

     "Još jedan primjer tih monstrumskih sistema usvojenog od Haldeja, Egipćana i Indusa, naročito od Egipćana, kombinujući u jedan hijerogliski prikaz ljudski i neljudski oblik, koji se pojavljuje u dvanaestom znaku njihovog zodijaka, koji  našem viđenju predstavlja ICHTON, drugo, ali podređeno morsko božanstvo Egipta,  čiji je gornji dio tijela čovječiji, a ispod pasa je riba. Cijeli prikaz tačno odgovara haldejskom Dagonu i indijskom Višni na Matsja Avataru, napuštajući razumnu sumnju u identičnost ovih likova, kao i u mitologiju;  i zaista, nakon što su nam pokazali upečatljivi amblem potopa u prethodnom znaku, ako ta hipoteza bude prihvaćena, oni su teško mogli izbjeći da nam iznesu pred oči slavnu ličnost koja se prva podigla iz njedara stišanih voda, velikog Oannesa ili riboboga, koji se dvaput pokazao čovječanstvu, i, u obliku pola čovjek pola riba, podučavao je Vavilonce pismenosti i nauci. Ljudski dio figure vremenom je odbačen, prvo jednom ribom, poslije dvije ribe povezane užetom, što je prihvaćeno u hijeroglifskoj oblasti.” (1)

Ichton drži masonski simbol Γ (G).

Oanes (Dagon) i Višnu kao Matsja Avatar.

     "Riječ Oanes, barem što se tiče grčke etimologije, izvedena je od ωον, jaje; i ovaj prvi Oanes, jer je bilo nekoliko koji su se uzastopno pojavljivali u pretpotopnom dobu, vjerojatno je nastao, kao što je to učinio i Brahma, ako nije bio ista osoba, iz svjetskog jajeta koje je plutalo haosom. Heladius zaista jasno kaže: “Oanes je iskočio iz praiskonskog jajeta.” (2)

I zamislimo drevne ljude kad se pred njima iz vode pojavi stvorenje kakav je bio Oanes, pa počne da im govori razumljivim jezikom i počne da ih uči korisnim stvarima, a kad završi lekciju, opet ode u vodu.  Kad se čovjek nađe u situaciji da ne može ni sebi da objasni nešto zagonetno, onda se predaje filozofskom praznoslovlju koje ni njemu u suštini nije jasno. Tako je i sa mudrovanjem o porijeklu Oanesa i porijeklu i značenju njegovog imena. Podsjetimo se na proroka Jonu kojeg je progutala neka velika riba. Gle:

     “Ali Gospod zapovjedi, te velika riba proguta Jonu; i Jona bi u trbuhu ribljem tri dana i tri noći. I zamoli se Jona Gospodu Bogu svojemu iz trbuha ribljega.” (Jona,2,1)

Ljudi, koristimo logiku: ima li ikakve šanse da čovjek u trbuhu ribe, u želudačnoj kiselini i gasovima ostane živ tri dana i tri noći i pri tome da bude potpuno svjestan? Nema šanse, jer to i nije bila nikakva velika riba, nego ploveći podvodni objekat tipa današnjih podmornica, odnosno objekat isti ili sličan ovima danas kakvi se viđaju da njima i nebom i vazduhom i vodom lete Vanzemaljci. I nakon tri dana i tri noci i poslije Jonine molitve “Tad Gospod zapovjedi ribi, te izbljuva Jonu na zemlju” (Jona,2,11). Danas bi to i osnovnoškolci odgonetnuli, samo da ih matorci puste slobodno da razmišljaju, ali i danas je sloboda razmišljanja zabranjena, te i pored znanja držimo razum u religijskim glupim dogmatima okovan u tamnicima  vremena starima nekoliko hiljada godina. Biblija ne zabranjuje razmišljanje, zabranjuju laživi bezbožnici, tirani i zlotvori ljudski koji sebe proglasiše “namjesnicima Božijim i trubama Svetoga Duha”.

Šta znači ime OANNES i gdje tražiti smisao te riječi? Ime DAGON je po tračanskom i sanskritskom DAKA, voda (3): DAKON > DAGON. Sanskritsko DÁGHYATI znači TEĆI (4), dakle tu dolazi do prelaska K u G. Tračansko ime DAKO i danas postoji kod Srba. Pošto se DAGON smislom odnosi na vodu, za očekivati je da se i ime OANNES svojim značenjem odnosi na vodu:

     “Ovo ime, Oannes, kako stoji na grčkom jeziku od Berosusa, pojavljuje u Septuaginti i Novom zavjetu, uz dodatak I prije njega - Ioannes. U Septuaginti ova grčka riječ Ioannes je korištena za prikazivanje dva  hebrejska imena: Johanan i hebrejsko ime Jona.” (5)

Berosus je vavilonski autor s kraja četvrtog i početka trećeg vijeka stare ere. Grčko slovo I je J, dakle je grčko IOANNES zapravo JOANNES, hebrejsko JOHANAN, JONAH, JONA.

     OANNES je do pasa čovjek, ispod RIBA i živi u vodi. Hebrejsko YOHANAN je JOVAN, IVAN (6). I sad obratimo pažnju na srpske riječi: vrba IVA raste na IVICI uz potok ili rijeku, a na takvim vodom bogatim mjestima raste i drvo JOHA (Alnus glutinosa i Alnus incana). I gle: srpsko JOHA je u hebrejskom imenu JOHANAN, dakle su istog postanja: OAN = JO = Ίω (gr.) = VODA.

       Kažu znalci hebrejskog da ime JOHANAN znači JEHOVA JE MILOSTIV (7), dakle su imena JOHA (drvo) i YOHA, u imenu YOHA’NAN, istog značenja kao i JEHO u imenu JEHOVA. Šta znači ime JEHOVA?

       Starobiblijsko YHWH ili JHVH čitaju i pišu YEHOVAH (8) ili JEHOVAH. I opet srpsko čudo: drvo JOHA drugačije se zove JEHA, a zove se i JOVA: JOHA, JEHA i JOVA su tri imena istog drveta koje raste uz VODU i po MOČVARAMA. Pogledajmo crkveni mozaik ispod: u vodi i kraj vode su BOG OKEAN, ISUS I JOVAN. Isus zajedno sa Okeanom? Zašto su oni skupa?

Okean (Oannes), Isus i Jovan (Isusovo krštenje, mozaik, 5-6.v., Arijanska krstionica, Ravena, Italija).

     Za hebrejsko ime JONA jedni bibliolozi  tvrde da to na hebrejskom znači “golub”, drugi tvrde da je JONA ('Iωνᾶς, Ίωνᾶ) postanjem od prastarog OANNES:

     “Otkrivene razvaline Nineve svuda su sa uklesanim kolosalnim likovima Oannesa Čovjekoribe, čija tradicija, kao prvog učitelja umjetnosti i nauke, bogati Tirce kao Dag-On, ‘Riba Zalazećeg sunca’, i Hebreje kao Jonh (prevedeno ‘Jonas’ ili ‘Jonah’).” (9)

     JO (Ίω) u hebrejskim imenima čitaju kao JEHOVA, JAHVE. Grčko  Ίω (JO) je ime nimfe, a nimfe su boginje izvora, potoka, rijeka, jezera i močvara. Drvo JOHA ili JOVA raste uz vodu, JOVAN je krštavao VODOM, JOVAN na hebrejskom je JOANNES (grčki: Ίωάννες), hebrejsko JONA znači RIBA i to je isto što i OANNES, vavilonski BOG VODE, do pola čovjek, od pola riba. 

     Oannesovo egipatsko ime je ICHTON. Isusov znak je ICHTUS znači RIBA. Da li je to sve slučajno? Ne, nije, to vrh masona sve zna, ali to od naroda krije, jer su i judaizam i crkvu osnovali vavilonski masoni kojima je OANES JAHVE BOG, a ISUS njegov SIN.

     “Grčka riječ Ichtus = fish, je titula Bahusa, Horusa i Isusa. Jevreji su dibili ribo-boga od Vavilonaca u vrijeme njihovog zarobljeništva u Vavilonu i pronalazimo da je očekivani Mesija Talmuda zvan ‘Dag’.

     Rani amblem hrišćanskog Mesije, kao što vidimo, je riba, predstavljajući ga u specijalnoj snazi kao ‘Spasitelj’. Kasnije biva predstavljan kao jagnje ili ubijeni ovan, te kao dobri pastir, i solarnim monogramom IHS. Ali u ranom hrišćanskom simbolizmu nalazimo da je riba imala najistaknutiju ulogu. To je nađeno na nadgrobnicima, zidnim slikama, pečatima, lampama i svim drugim umjetninama na kojima se to moglo ugravirati ili obojiti. Nalazimo to u pričama o hranjenju mnoštva ribama i vaskrsli Mesija jede prženu ribu prije nego što se ‘vaznesao’. U katakombama je predstavljen kao dvije ribe ukrštene kao ukršteni mačevi. Takođe nalazimo ribu i ribara koji se često spominju u vezi s hršćanskim Mesijom. On kaže svojim apostolima, ribarima, da  će ih učiniti ‘ribarima ljudi’ i kaza da je jedini njegov znak ‘taj od Jone’ (Oannesa) koji je rekao da je bio progutan od ribe. Tertulijan kaže: ‘Ali mi male ribe (Pisciculi), nakon Ichtus-a [i.e., riba] rođeni smo u vodi.’ Ichtus je grčko ime za Oannes i Dagon. Sv. Augustin ga naziva ‘velika riba koja je od sebe hranila učenike na obali i nudila se kao riba cijelom svijetu’. (10)

     “Već smo vidjeli u poglavlju o raspeću, da je najraniji amblem hrišćanskog Spasitelja bio ‘Dobri Pastir’ i ‘Jagnje’. Među ovima takođe je spomenut Riba. 'Jedino zadovoljavajuće objašnjenje zašto bi Isus trebao biti predstavljen kao riba', kaže gospodin King u svojoj ‘Gnostici i njihovi ostaci’, 'čini se okolnošću da je u neobičnom žargonu Talmuda Mesija često označen kao 'Dag', ili 'Riba';…” (11)

Pomenuti King ovako kaže:

     “Najraniji amblemi Spasitelja koji su hrišćanima bili dozvoljeni jesu Dobri Pastir, Jagnje i Riba. Razlog za odabir prva dva je samo po sebi razumljivo u čestoj upotrebi takvih poređenja od strane jevanđelista; ali izvornost posljednjeg je mnogo prikriveniji i teško je nagađati zašto su hrišćani lik ribe trebali držati u takvoj časti, iako je to iz primitivnih vremena.  Čini se da je jedino zadovoljavajuće objašnjenje okolnost da je u neobičnom žargonu Talmuda Mesija često označen kao ‘Dag’ ili ‘Riba’. Znak njegovog dolaska je, kaže Abarbanel, konjunkcija Saturna i Jupitera u znaku Riba.” (12)

Potpuna konjukcija Saturna i Jupitera bila je 21. decembra 2020. godine u zaku Vodolije (godina 2020. je prva godina globalne laži o “pandemiji koronavirusa”, a laž predvode i provode iluminatski judeohrišćanski masoni širom svijeta.

     OANNES jeste VODA, jeste RIBA, jeste JONA, jeste JOVAN, jeste JAHVE, jeste BOG PODZEMLJA, je-ste VANZEMALJAC iz Šeste dimenzije, ali zašto je na samom početku hrišćanstva Isusov amblem bio RIBA, zašto su prvi judejski osnivači i vođe rane crkve doz-voljavali hrišćanima da im RIBA bude simbol Isusa, jer je judaizam protiv idolatrije? Odgovor je već dat: zato što je u Talmudu DAG, tj. DAGON, odnosno OANNES očekivani judejski MESIJA. Osim što je RIBA, Isus je JAGNJE, a keltsko (velški, korniški i bretonski) OAN i upravo znače JAGNJE (13), dok NES originalno znači ZMIJA.

     Na hebrejskom ZMIJA je NĀḤĀŠ, akadijsko NĒŠU (14). Da vidimo kako se to slaže sa OAN: 

1. OANNĀḤĀŠ, 
2. OANNĒŠU.

I jasno je: OANNES je OANNĀḤĀŠ ili OANNĒŠU: JAGNJE ZMIJA: “Ja i otac jedno smo.” (Jovan,10,30)

     Sumersko NE znači JAK, MOĆAN, SILAN (15), ali znači i CRVEN (16), a SI je SJAJAN, ŽARK, CRVEN (17): NE + SI > NESI = CRVENA SILA, CRVENI ŽAR, CRVENI SJAJ. Egipatsko NES je PLAMEN (18).

          Staro srpsko NES, NESTI je DONIJETI (19): PO-NESI, DO-NESI, PRE-NESI, S-NESI: NES je LINIJA od jednog do drugog mjesta. LINIJA je DUGA I TANKA, ZMIJA je DUGA I TANKA. Englesko NESS, anglosaksonsko NES  islandsko NES (20) je sa značenjem RT. U keltskom (bretonski) NES je prešlo u NAZ, te je zmija NAZREZ (21). Čuveno jezero u Škot-skoj je LOCH NESS: LOCH je od LOKVA (voda, jezero: pas LOČE, tj. pije), NESS je naziv po uskom i pravolinijski dugom jezeru: široko je samo 250 m, ali je dugo oko 37 km, sa dubinom oko 240 m, te i nije čudo da u njemu ima NES, tj. ZMIJA.

Jezero Loch Ness, Škotska.

     Da NES znači ZMIJA, svjedoči nam i perzijsko NESH, tj. NEŠ sa značenjem OTROV (22) i NEZA, postanjem od NESA, sa značenjem STRELICA, KOPLJE (23), jer šiljkom UBADA kao i zmija šiljatim zubom.

     Iako je Oannes ispod pasa prikazan kao riba, to  ne mora značiti da je to zaista tako, jer to može biti simbolika svijeta vode u kojem Oannesi kao vrsta obitavaju, dok gornji ljudski dio njihovog tijela može da predstavlja svijet kopna i vazduha u koji u svojim letilicama dolaze.

Ichton drži masonski simbol Γ (G) ili “kan”.

     A sad malo o simbolu Γ (G) kao simbolu rase Oannesa (slika iznad):

     “Hijeroglif KAN je ugao zgrade, ugaoni simbol držan u ruci matere Mesija-djeteta u znaku Riba, jedan od četiri četvrti u kojoj je dijete rođeno. U egipatskom nastavak ponekad slijedi imenicu, a kanp bi prema tome trebao biti kan. Riječ se javlja kao Kanb, Kenbet i Kan-teb sa ugaonikom. Ovo je sačuvano na hebrejskom kao KANPH, ugao ili krajevi zemlje. KANPHOTH znači četiri dijela ili ugla zemlje. KANBUT (egipatski) znači mjesto ugla. Kan-put je ugao kruga, tj. jedan ugao kuće od četiri četvrti. Put (egipatski) je temelj; bu (ili but) je kamen. Tako Kan-but biva ugaoni kamen temelja.” (24)

Ugaonik Γ na Isusu (mozaik, 6. vijek, crkva San Michele in Africisko, Ravenna, Italy).

Četiri ugaonika simbol su rođenja Mesija-djeteta u znaku Riba.

         Crkva veoma često koristi simbol Γ i, kao što rekosmo, to je simbol jedne četvrtine. Davno  isplanirano i u Bibliji zapisano da je Jehova, vođa Oannesa i judejski Mesija Dag, obećao izmišljenom judejskom kralju Davidu sljedeće:

     "Traži od mene i daću ti narode u naslijeđe i krajeve zemaljske tebi u državu.“ (Psalm,2:8)

     Jedno Γ je četvrtina, četiri Γ su simbol cijele zgrade i to su sve strane svijeta, a zgrada je planeta Zemlja.

     Svrha “vakcina protiv koronavirusa” je globalna depopulacija stanovništva kako bi Zemlja ostala vrhu judeohrišćanske iluminatske piramide, služitelja “Boga” Jahvea, vođe vanze-maljske rase Oanesa i sina mu Isusa.

 ..............................

    (1) Thomas Maurice, The History of Hindostan, Vol. I; London: by W. Bulmer and Co., 1795, pg. 328-329.

    (2) Ibid. pg. 418.

    (3) Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dic-tionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 465.

    (4) Ibid. pg. 466.

    (5) Henry Clay Trumbull, Jonah in Nineveh; Journal of Biblical Literatire, Vol XI, Boston: The Society of Biblical Literature and Exegesis, 1892, pg. 58.

    (6) Augustus Robert Buckland and Arthur Lukyn Williams, The Universal Bible dictionary; New York, Chicago, Toronto: Fleming H. Revell Co., 1914, p. 258.

    (7) Ibid.

    (8) Ibid. pg. 234.

    (9) Frank C. Higgins, The Beginning Of Masonry; New York, 1916, pg. 61-62.

    (10) William Wright Hardwicke, The Evolution of Man; London: Watts & Co., 1899, pg. 265.

    (11) Thomas William Doane, Bible Myths and Their Parallels in Other Religions; 1882, pg. 354.

    (12) C. W. King (Charles William), The Gnostics and Their Remains; London: Bell and Daldy; Cambridge: Deighton, Bell, and Co., 1864, pg. 138.

    (13) Frederick W. P. Jago, An English-Cornish Dictionary; London: Simpkin, Marshall & Co.; Plymouth: W. H. Luke, 1887, pg. 90.

    (14) William W. Hallo, Origins: The Ancient Near Eastern Background of Some Modern Western Insti-tutions; E. J. Brill, Leiden · New York · Köln, 1996, pg. 326.

   (15) Stephen Langdon, A Sumerian Grammar and Chrestomathy; Paris, Libraire Paul Geuthner, 1911, pg. 236. 

    (16) Ibid. pg. 231.

    (17) Ibid.

    (18) E. A. Wallis   Budge, An Egyptian Hieroglyphic Dictionary, Vol. I, London, John Murray, 1920, pg. 390.

  (19) Đura Daničić, Rječnik iz književnih starina srpskih, Dio drugi, Beograd, Državna štamparija, 1863, str. 152.

    (20)  Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language; Oxford: The Clarendon Press, New York: Mcmillan & Co., 1893, pg.

     (21) Joseph Loth, Chrestomathie Bretonne (Armoricain, Gallois, Cornique), Paris, Emile Bouillon Libraire-Editeur, 1890, pg. 222.

    (22) Francis Johnson, A Dictionary, Persian, Arabic, and English; London: Wᴹ. H. Allen and Co., 1852, pg. 1345.

    (23) Ibid.

    (24) Frank C. Higgins, Ibid. pg. 49.

SATANA JE VANZEMALJAC

      U Septuaginti za ĐAVO nekad piše σατάν (SATAN), nekad διάβολος (1). U Vulgati je SATAN (2), u Novom zavjetu je σατανᾶς prema Vulgatinom SATANAS (3). U Drugoj Kornićanima (12,7) je σατᾶν (4). Šta znači to ime?

     Kažu da SATAN znači PROTIVNIK, SUPARNIK i to značenje pripisuju hebrejskom ŚṬN (ŚĀṬĀN)  (5), ali nije bilo hebrejskog krajem stare i početkom nove ere, nego aramejski, niti u hebrejskom postoji i jedna druga riječ sa istim ili sličnim oblikom. Hebrejsko ŚĀṬĀN je starije SATAN, a biblijsko, tj “hebrejsko” značenje ime je dobilo po judaističkom smislu PROTIVNIK JAHVEOV.

     Korijen riječi SATAN treba prvo potražiti u grčkom σατάν (SATAN), jer tvrde da je Septuaginta najstariji prevod Biblije Starog zavjeta. I gle: i u grčkim rječnicima tvrde da je to od navedene hebrejske riječi koja znači SUPARNIK, PROTIVNIK. Dakle to nije ni hebrejska ni grčka riječ. Ali, gle: grčko SATINE (σᾰτίνη) sa korijenom SAT (σᾰτ) znači BORNA KOLA. To je osnova iz imena SATAN  (6). Leteći tanjiri su i BORNA KOLA, jer su opremljeni oružjem. Grčko SATRA (σάτρα) je ZLATO, tj. SJAJ (7), a SATAN je LUCIFER, LUČONOŠA. Perzijsko SATRAP (σᾰτράπης) je UPRAVITELJ, NAMJESNIK (8). Sve ovo pokazuje da SATAN nije hebrejska ni grčka riječ, nego potiče iz nekog drugog jezika i to je srpski jezik: srpsko SAT je ŠESTOUGAONA ćelija pčelinjeg saća. Sanskritsko SAṬ, ṢAṬKA znači ŠEST (10). I gledajmo sad ovo:  za englesko

Svaki šestougaoni dio pčelinjeg saća zove se “sat”.

Englesko SATURDEY, subota, kažu da je od latinskog SATURNUS. To je ime druge po veličini  planete sa velikim prstenom, ali ono što neće da kažu je da je SATURN po redu ŠESTA planeta od Sunca: Merkur, Venera Zemlja, Mars, SATURN. Stara riječ za ŠEST je srpsko i sanskritsko SAT: SAT + UR-N > SATURN = ŠESTO OSVJETLJENJE (UR znači SVJETLOST).

Planete Sunčevog Sistema: Saturn je šesti od Sunca. Posti SAT znači ŠEST, po tom SAT planeta je dobila ime, isto kao i englesko SATURDY nakon PETKA.

Na jednom od polova Saturna je šestougaoni SAT.

     Šta izvorno znači riječ SAT? To je ŠESTI dio dana: jedan dan ima ŠEST SATI, jedna noć ima ŠEST SATI. Vrlo SJAJNA svila zove se SATIN (11) ili SATEN, dakle SAT znači ŠESTI SJAJNI. SATURDAY je ŠESTI dan iza PETOG dana ili PETKA. Gali su pleme Briga Tračana, a na galskom SUBOTA je SATHAIRN (12), gaelik SATHUIRN (13):

a) SATHA, SATHU = ŠESTI;

b) IRN = VATREN, SJAJAN (perunika je “iris”).

    I evo: SAT + AN > SATAN. SAT je ŠEST, a sumersko AN je NEBO (14) (srpsko DAN ima AN). SAT AN znači ŠESTO NEBO ili ŠESTO SVJETLO, tj. sa šestog neba, šestog kosmosa, šeste dimenzije ili iz šestog svijeta.

Na orbu oko Isusove glave “ω ON“ znači "Sušti, Onaj Koji Jeste ili Jahve".

     Isus je sin Jahveov: “Давид говори: Рече Господь (Jahve) Господеви (Adonai) моему: моему: седи одесную мене, дондеже положу враги Твоя подножiе ногъ Твоихъ… Изъ чрева прежде денници родихъ Тя.” (15)

     Satan je Jahveov protivnik, Jahveov suparnik, dakle je i protivnik Isusov: da li su sva zla počinjena zadnjih 2000 godina učinjena u ime Jahvea i Isusa ili u ime Satane?

.................................
     (1)  William Smith, Dictionary of the Bible, Vol. II; New York: Hurd and Houghton, 1870, pg. 2846.
     (2) William Smith, Dictionary of the Bible, Vol. II; New York: Hurd and Houghton, 1871, pg. 1462.
     (3) Ibid.
     (4) Ibid.
     (5) Ibid.
     (6) Henry George Liddell and Robert Scott, ibid. pg. 1376.
     (7) Ibid.
     (8) Ibid.
     (9) Ibid.
     (10) Monier Monier-Williams, Ibid. pg. 1108.
     (11) Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language, Oxford: The Clarendon Press, New York: Mcmillan & Co., 1893, pg. 526.
     (12) William Shaw, A Galic and English Dictionary, Vol. I; London: W. and A. Strahan, 1780.
     (13) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. III; Herne Bay: E. Macdonald & Co., The Gaelic Press, 1902-, pg. 792.
     (14) Stephen Langdon, A Sumerian Grammar and Chrestomathy, Paris, Libraire Paul Geuthner, 1911, pg. 203.
     (15) Justin Popović, Dogmatika Pravoslavne Crkve, Tom I, Deo prvi - odeljak drugi, Bog u sustini: Trojičnost lica u jednosušnom Bogu – Učenje Svetog Otkrivenja i Svetog predanja.

JAHVE JE VANZEMALJAC

     Po Velikoj piramidi Vanzemaljci su redizajnirali Adama i od njegovog rebra klonirali Evu 5718 godina od početka stvaranja svijeta. To je 4282 godine prije nove ere. Po Bibliji Mazori je od stvaranje svijeta do početka nove ere 4282 godine.

     Po hebrejskom kalendaru je od stvaranje svijeta do nove ere 3760 godina. Pošto su ti isti Hebreji pisali Bibliju Mazoru, postavlja se pitanje zašto od stvaranja svijeta do nove ere i po njihovom kalendaru nije 4282 godina kako piše u njihovoj Bibliji, nego samo 3760 godina? Da li oni tu nesto kriju? Da, evo odgovora:

     4282 - 3760 = 522 godine.

Godina 522. st. ere je godina dolaska Zorobabela i njegove grupe masona iz Vavilona u Jerusalim, a onda slijedi ovo:

     “I druge godine po povratku njihovu k domu Božijemu u Jerusalim, drugoga mjeseca počeše Zorobabel sin Salatilov i Isus sin Josedekov i ostala braća njihova, sveštenici i Leviti, i svi koji dođoše iz ropstva u Jerusalim i postaviše Levite od dvadeset godina i više da nastoje nad poslom oko doma Gospodnjega.” (Ezra,3,8)

     Ime ZOROBABEL (grčki: Ζοροβάβελ), znači ZOR ili ZER BABELA, tj. SJAJ BABELA, odnosno SJAJ VAVILONA.

     Iza Zorobabela drugi po važnosti je ISUS, sin Josedekov. ISUS je hebrejsko JESHUA i to je originnnalno ime Isusa Nazarećanina, kojeg je grupa kasnijih judejskih masona nejudejima Rimskog carstva podvalila kao Božijeg sin vaskrslog iz mrtvih. I taj Isus iz Nazareta po judejskom zakonu imao je oca po imenu JOSIP, što su vrlo slično imenu JOSEDEK:

a) JOSEDEK = Ίωσεδέκ (4)
b) JOSIP = Ίωσήϕ (5)

U oba imena zajednički dio je JOS (Ίωσ), a još manja riječ je JO (Ίω). Šta je JO (Ίω)? Pogledajmo:

     “Otkrivene razvaline Nineve svuda su sa uklesanim kolosalnim likovima Oannesa Čovjekoribe, čija tradicija, kao prvog učitelja umjetnosti i nauke, bogati Tirce kao Dag-On, ‘Riba Zalazećeg sunca’, i Hebreje kao Jonh (prevedeno ‘Jonas’ ili ‘Jonah’).” (6)

     “Kabalističko značenje Jonh je Jod, Vau, Heh; i slovo Nun što znači ‘riba’.” (7)

     JO (Ίω) u hebrejskim imenima čitaju kao JEHOVA, JAHVE. Grčko  Ίω (JO) je ime nimfe, a nimfe su boginje izvora, potoka, rijeka, jezera i močvara. Drvo JOHA ili JOVA raste uz vodu, JOVAN je krštavao VODOM, Isusov znak je RIBA. JOVAN je hebrejski JOANNES (grčki: Ίωάννες) i to je isto što OANNES, vavilonski BOG VODE, jer njegove baze su pod vodom, u podzemlju, u mitološkom svijetu mrtvih.

     “Ova činjenica predstavljena je u legendi o Oannesu, ribaru, tj. mornaru s Crvenog mora koji je Babilonce podučavao umijeću civilizovanog života.” (8)

     Zašto je JO smislom vezano za VODU? Zato jer je JO značenjem isto što i JU u srpskom  JURITI, JURDISATI. Sanskritsko JŪ znači JURITI, VOZITI (9), Ovo JO (Ίω) je u je hebrejskom  imenu JO’AV (Ίωάβ) sa značenjem JEHOVA-OTAC (10). Pošto ovdje AV znači OTAC, dakle JO znači isto što i JE u JEH ili JA u JAH. Od JO (Ίω) su hebrejska imena JO’ED (Ίωάδ = Jehova je svjedok), JO’EL (Ίωήλ < Ίω ήλ = Jehova je Bog), te ime JO’DA (Ίωδά), što je vatikansko IOUDA, tj. JU-DA (Ίούδας) (11), narod JUDEJI (Ίουδαία) u oblasti JUDEJA (Ίοδαία) (12). I evo ovdje vidimo da je grčko Ίω (JO) jednako grčkom Ίο (JO), vatikansko IO, koje je kod Hebreja JU. Tajno ime JHVH zapravo je JOH VAH, JEH VAH, što prema sanskritskom JU znači JURITI, i VAH sa značenjem VOZITI; PREČAC (15). Tako JHVH znači BRZI VOZAČ, VOZAČ PREČACEM (u zemaljski svijet dolazi kroz nebesku vodu prečicom). Jahve je povezuje sa sumerskim bogom Enkijem koji je stvorio, odnosno redizajnirao od Boga stvorenog čovjeka Adama i od Adamovog rebra klonirao Evu.

Ryan Graves, pilot američkog vojnog aviona, iznad okeana drži na nišanu UFO (San Diego, California, 2004.): UFO je odletio pod vodu.

     Zorobabel sa svojim pomoćnikom Isusom dolazi iz Vavilona i 520. godine počinje da zida kameni hram u obliku velike kocke:

     “Prve godine cara Kira zapovijedi car Kir: dom Božiji u Jerusalimu da se sazida da bude mjesto gdje će se prinositi žrtve, i temelji da mu se izidaju, da bude visok šezdeset lakata i širok šezdeset lakata.” (Ezdra, 6,3)

Gradnja počinje 520. st. ere. Oko 60 godina kasnije, 459. godine, iz Vavilona dolazi Ezdra sa svojih dvanaest pomoćnika. Ezdra uza se ima Punomoć vavilonskog cara Artakserksa da može da osniva novu vjeru, a u tom dokumentu piše:

    “A ko ne bi izvršivao zakona Boga tvojega i zakona careva, odmah da mu se sudi, bilo da se ubije ili da se protjera ili da se oglobi ili da se baci u tamnicu.”  (Ezdra 7,26)

     I Ezdra čini sljedeće:

     “Onda oglasiše po Judeji i Jerusalemu, da se svi, koji se vratiše iz ropstva, imaju skupiti u Jerusalemu. Onome, koji ne bi došao za tri dana prema zaključku knezova i starješina, uništiće mu se sve što ima, a on sam biće isključen i zajednice onih, koji se vratiše iz ropstva. I skupiše se svi ljudi od Jude i Benjamina za tri dana u Jerusalem. Bilo je devetoga mjeseca, dvadesetog dana u mjesecu. Sav je narod sjedio na trgu pred hramom Božjim, dršćući zbog te stvari i od kiše.” (Ezdra 10,7-9)

     Tada po kiši ispred Zorobabelevog hrama Ezdra, u sredini među dvanaest pomoćnika, čita narodu Knjigu Mojsijevih zakona, koju Zorobabel nije imao, jer još nije bila napisana, inače bi je čitao pred početak zidanja hrama. Da bi to nekako maskirali, neki tvrde ovako:

     "U babilonskom Talmudu, Sanhedrin 21b, čitamo:

     ‘Izvorno je Tora bila predana Izraelu u hebrejskom pismu i na svetom jeziku, a kasnije u vrijeme Ezdre, Tora je data u asirskom pismu [tj. koje su Asirci uveli kao službeno pismo] i aramejskom jeziku. Oni su izabrali za Izrael asirsko pismo i hebrejski jezik, ostavljajući za obični narod hebrejsko pismo i aramejski jezik’.” (16)   

Činjenice su da prije Ezdre nije bilo ni hebrejskog pisma ni svetog hebrejskog jezika, niti je bilo Hebreja judejske vjere, jer judaizam počinje od Ezdre 459. st. ere. A ko su današnji Judeji, tj. Jevreji? Evo odgovora: to su od 459. st. ere potomci dole spomenutih naroda:

     “Kir je stvorio Persijsko carstvo, arijsko po karakteru, ali u kojem nema ni jedne arijske provincije. To ime izvedeno je od Pereshiti, Parsi, ili Parisi, grana Kelta Zimra ili Kimra i njihov sastav je keltski i hetitski sa velikom neistorijskom semitskom podlogom.” (17)

     Jahve je Oannes, drevni sumerski bog:

     "Zahvaljujući ljubaznosti direktora egipatskog i asirskog odjeljenja Britanskog muzeja, u mogućnosti sam da mogu ovdje pokazati slike tri male glinene pločice (Sl. 56). Pitaćete šta se vidi na tim pločicama, krhkim slomljenim komadima gline s jedva čitljivim znakovima urezanim na njihovoj površini? Istina zaista, ali su vrijedne iz razloga da je njihovo datiranje može biti tačno fiksirano kao vrijeme Hamurabija, jedna od njih je napravljena u  vrijeme njegovog oca, Sin-muballita; ali još više iz razloga da one sadrže tri imena koja su od velikog značaja iz ugla religije i istorije. To su riječi:

Ia- ah- ve- ilu

Ia- hu- um- ilu

Yahveh is God.” (18)

Bog Jahve se spominje u vrijeme cara Hamurabija, šestog cara iz Prve dinastastije Vavilona, a vladao je u vremenu oko 2000. godine st. ere.

Sumerske glinene pločice iz vremena cara Hamurabija (1810-1750. god. st. e.). Na njima piše: “Jahve je Bog”. (Friedrich Delitzsch, Babel and Bible, Chicago, The Open Court Publishing Company, 1903, pg. 61)

     "Jahve, Trajni, Stalni (jer takav je, kao što imamo razloga da vjerujemo u značenje imena), koji, za razliku od čovjeka, sutra nije stvar prošlosti, već onaj koji traje zauvijek, koji živi i trudi se cijelu vječnost iznad širokog, blistavog, zakono-veznog svoda zvijezda, - bio je to Jahve koji je utvrdio prvobitnu baštinu onih kananskih plemena iz kojih je vijekovima nakon toga dvanaest plemena Izraela poteklo." (19)

Dvanaest plemena Izrailja je ezoterijska metafora vavilonskih masona koji su izučavanjem starih sumerskih i asirskih spisa u Vavilonu do 459. st. ere osmislili judaizam. Od povratka Zorobabela u Jerusalim 522. i početkom gradnje hrama 520. godine, počinju praktične pripreme za osnivanje judaizma, što se realizuje u Jerusalimu Ezdrinim povratkom iz Vavilona 459. g. st. ere.

Zapis na pločicama: “Jahve je Bog” (Friedrich Delitzsch, Babel and Bible, Chicago, The Open Court Publishing Company, 1903, p. 62)

     I od početka zidanja Zorobabelevog hrama 520. st. ere i nakon Ezdrinog početka osnivanja judaizma 459. st. ere, oko 60. godine n. ere, grupa od trinaest judeja počinje među nejudejima da zida duhovni hram koji nazvaše hrišćanstvo:

     "A kad dođete k Njemu, kao kamenu živom, koji je, istina, od ljudi odbačen, ali od Boga izabran i pribran: i vi kao živo kamenje zidajte se u kuću duhovnu i sveštenstvo sveto, da se prinose prinosi duhovni, koji su Bogu povoljni, kroz Isusa Hrista.” (1.Pet.2,4-7)

Mjere dužine Piramidine baze

     Zorobabel se vratio iz Vavilona u Jerusalim 522. st. ere i dvije godine kasnije, 520. godine počinje da gradi hrama svome bogu. Hram je u obliku kocke sa stranama dugim i visokom po 60 lakata, a kocka je simbol masona. Od 520. st. ere do 2020. n. ere, kao zvanične godine početka navodne “pandemije korona virusa”, ima 2540 godina: 520 + 2020 = 2540 godina. Pošto godina ima 365,242 dana, ovih 2540 godina je 927.714,68 dana. 

I gle: 927.714,68 : 4 = 231.928,67

Svaka strana baze Velike piramide duga je 231,92867 metara, a četiri strane zajedno imaju  927,71468 metara. Ovih 927,71468 m simbolika su onih 927.714,68 dana u 2540 godina od 2020. pa unazad do 520. st. ere. Od 2020. judeohrišćanski masoni zidaju novi hram nove vjere prinoseći ljude na žrtvu u zid hrama.

.................................
     (1) A Copious Greek-English Vocabulary, Oxford: The University Press, 1850, pg. 827.
     (2)  Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek-English Lexicon; Oxford: The Clarendom Press, 1883, pg. 677.
     (3) Ibid. pg. 645, 647.
     (4)  William Smith, Dictionary of the Bible, Vol. II; New York: Hurd and Houghton, 1871, pg. 1462.
     (5) Ibid.
      (6) Frank C. Higgins, The Beginning Of Masonry; New York, 1916, pg. 61.
     (7) Ibid. pg. 62-62.
     (8) Friedrich Max Muller, Introduction to the Science of Religion; London: Longmans, Green, and Co., 1893, pg. 244.
     (9) Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 424.
     (10) William Smith, Ibid. pg.1394.
     (11) Ibid. pg. 1416.
     (12) Ibid. pg 1487.
     (13) Ibid.
     (14) Monier Monier-Williams, Ibid. pg. 424.
     (15) Ibid. pg. 933.
     (16) Joseph Naveh, Early History Of The Alphabet , The Magnes Press, Hebrew University, Jerusalem,    pg. 123.
     (17) John Campbell, The Hittites, their Inscriptions and their history, Volume II; Toronto: Williamson & Co., 1890, pg. 304.
     (18) Friedrich Delitzsch, Babel and Bible, Chicago, The Open Court Publishing Company, 1903, pg. 61-62.
     (19) Ibid. pg. 62.